O nama Marketing   |   Kontakt   |   English

Home Blog Page 270

Održana treća ekološka akcija čišćenja virske plaže Jadro

0
Foto: Dario Duić, AdriatiCro Zagreb / Zadarski list

Brojne pivske i druge vrste limenki, automobilske gume, više desetina staklenih boca, dijelovi drvenog namještaja, plastični otpad i komadi zahrđalog željeza – pronađeni su pod morem na virskoj plaži Jadro, ali i dublje pod pješčanim dnom virskog podmorja.

Ronioci HVIDR-e iz Novog Zagreba i drugih braniteljskih udruga te instruktori ronilačkog centra u Viru, izvadili su ih na subotnjoj ekološkoj akciji čišćenja plaže Jadro pod nazivom Eko Vir 2023. Ova akcija bila je treća uzastopna koja se održala na otoku Viru, a ciljevi su bili uvijek isti: ukazivanje na važnost očuvanja prirodnog ambijenta i približavanja rekreacijskog ronjenja hrvatskim ratnim vojnim invalidima i braniteljima oboljelima od PTSP-a, piše Zadarski list.

– Bilo je nešto manje smeća u moru nego lani i dosta manje nego prije dvije godine, pa možemo zaključiti kako naša akcija postiže rezultat. Na dnu je bilo dosta mulja, pa smo otpad morali izvlačiti ispod pijeska i trave. Takve stvari stoje u moru duže vrijeme – kaže pukovnik Hrvatske vojke u mirovini Valentin Rajković, ujedno i predsjednik HVIDR-e Novi Zagreb – istok i Novi Zagreb – zapad (NZI-NZZ).

Foto: Kažimir Škrbić / Virski list

– Ciljeve smo ispunili. Vir će pomalo doći na svoje, jer ovim čišćenjem plaža pomažemo turizam na otoku. Puno je ljudi na otoku u sezoni i more bi trebalo biti čisto kako zbog turista, tako i zbog nas samih koji želimo živjeti u čistom okolišu. S druge strane, treću smo godinu na Viru, osjećamo se jako dobro u ovom ambijentu s ljudima koji nam bez zadrške pružaju ruku – dodaje pukovnik Rajković navodeći načelnika Općine Vir Marina Radovića i direktora virske Turističke zajednice Srđana Liverića kao ključne figure te suradnje. Treća ključna osoba s otoka je Dario Duić, profesionalni ronilački instruktor krovne organizacije CMAS i voditelj Ronilačkog centra Vir. Svi ostali, kojih je ove godine bilo najviše, dio su projekta Ronjenje 2023. pod pokroviteljstvom Ministarstva hrvatskih branitelja, koji za cilj ima psihosocijalno osnaživanje i aktivnu resocijalizaciju stopostotnih hrvatskih ratnih vojnih invalida i oboljelih od PTSP-a. Tako je u ovom projektu i akciji na otoku Viru sudjelovalo više od pedeset članova HVIDR-e NZI-NZZ, Udruge hrvatskih branitelja liječenih od PTSP-a Zagreb, IPA-e Sisačko-moslavačke županije te pripadnici Počasnog voda Bošnjaka Tigar Rakitje 90./91., UHDDR grada Zagreba i RK AdriatiCro Zagreb, kao i članovi njihovih obitelji.

Foto: Kažimir Škrbić / Virski list

Ekološki imperativ

– Imamo podršku Općine Vir i virske Turističke zajednice, pa se ponovno vidimo sljedeće godine krajem kolovoza ili početkom rujna. Javljaju nam se druge udruge koje bi također htjele sudjelovati u ovom projektu, tako da bi dogodine mogli doći u još većem broju – poručuje pukovnik Rajković. Tijekom trodnevnog boravka na otoku održane su stručne tribine i skupovi u organizaciji spomenutih udruga, čime je zaokružen projekt u kojemu su još sudjelovali Virani i turisti koji ljetuju na otoku. Tradicionalni pokrovitelj ove akcije čišćenja virskog podmorja bila je virska Turistička zajednica, pa je direktor Liverić uputio nedvosmislenu poruku.

– Od srca zahvaljujemo našim prijateljima iz novozagrebačke HVIDR-e i članovima svih braniteljskih udruga koji su sudjelovali u ovogodišnjoj akciji na našem otoku. Želimo ukazati na neprocjenjivu važnost Jadranskog mora kao prirodnog okoliša, izvora očuvanja našeg načina života i turističkog resursa. Čistoća mora i naša životna sredina kao ekološki imperativ, jednostavno nemaju alternativu – zaključio je direktor Liverić. Ovogodišnja treća uzastopna akcija Eko Vir 2023. predstavlja očuvanje i obnavljanje tradicije čišćenja podmorja na otoku Viru. Prva slična ekološka akcija održana je prije 11 godina, otad se povremeno održavala kroz suradnju s različitim ronilačkim centrima, a od 2021. u suradnji s Općinom Vir i virskom Turističkom zajednicom, vode je udruge proizašle iz Domovinskog rata.

National Geographic bi trebao u Sukošanu snimati dio serijala o potopljenim antičkim brodovima

0
Foto: MEĐUNARODNI CENTAR ZA PODVODNU ARHEOLOGIJU / Zadarski list

Međunarodni centar za podvodnu arheologiju u Zadru (MCPA) u listopadu nastavlja s istraživanjem dvije tisuće godina starog broda koji je lani otkriven u antičkoj luci u Sukošanu.

Kada je rimski drveni brod iz prvog stoljeća otkriven na lokalitetu Barbir, privukao je veliku pozornost javnosti. Čak bi i čuveni National Geographic trebao ondje snimati dio serijala o potopljenim rimskim brodovima, otkriva ravnatelj MCPA, Mladen Pešić, piše Zadarski list.

– Prošle godine započeli smo s istraživanjem na tom antičkom brodu, na dubini od dva metra. Polovicu smo već otkrili, očistili i dokumentirali, a radi se o sedam metara dužine i tri širine. Sada u listopadu krećemo u daljnja istraživanja tog broda, nastojat ćemo ga otkriti i dokumentirati cijeloga ili barem dobar dio, kazuje ravnatelj Pešić.

Brod je u nevjerojatno dobrom stanju zahvaljujući činjenici da je pijesak sačuvao drvenu konstrukciju od utjecaja morskih struja i organizama. Najčešće se na dnu mora pronađu očuvani trgovački brodovi koji, zahvaljujući težini tereta, završe pod pijeskom koji ih onda tisućama godina štiti od propadanja. No to u Sukošanu nije prilika – brod je, naime, bez tereta, no pronađen je unutar zaštićene antičke luke Barbir.

Drvo otkrilo starost broda

– Starost broda utvrdili smo tako da smo uzeli uzorak i poslali ga na analizu koja nam je rekla kada je točno drvo posječeno. Osim toga, na temelju nalaza koji se nalaze unutar luke također se može zaključiti da brod potječe iz prvog stoljeća, objašnjava Pešić.

Na području Zadarske županije podvodna nalazišta datiraju još od prapovijesti.

– Prije 10-ak godina smo u Pakoštanima na Janicama istraživali jedno neolitičko naselje, a u Šimunima u luci je otkriveno naselje koje najvjerojatnije potječe iz brončanog doba. Uslijed dizanja razine mora ta su se naselja našla na dubini od pet do deset metara. S druge strane, rimska naselja najčešće nalazimo pod morem na dubini od jednog do dva metra, govori Pešić.

Na razini Hrvatske postoji 35 podvodnih nalazišta koja svatko željan razgledavanja amforišta ili potopljenih brodova može posjetiti uz pratnju ronilačkog centra koji ima koncesiju nad tim nalazištem.

Upravo hrvatski model zaštite i upravljanja kulturnom baštinom, koji su aplicirali MCPA i Ministarstvo kulture, u lipnju je dobio status UNESCO best practice, što znači da će UNESCO drugim državama ovaj model prezentirati kao praksu koju je poželjno slijediti.

– Na ovaj se način ljudima olakšava pristup i promovira se sve što imamo pod morem. Inače se na takva nalazišta ne smije ići bez dozvole Ministarstva kulture, odnosno Konzervatorskog odjela. U Parizu smo od 35 nalazišta koja se na ovaj način mogu posjećivati trebali izdvojiti njih nekoliko, pa je u konačnici izbor pao na brodolom zaštićen kavezom kod Cavtata, Baron Gautsch kod Rovinja i brodolom Letavica kod Šimuna, kaže Pešić.

Foto: MEĐUNARODNI CENTAR ZA PODVODNU ARHEOLOGIJU / Zadarski list

Dodjela statusa najbolje prakse

Status najbolje prakse u podvodnoj kulturnoj baštini dodjeljuje se na razdoblje od četiri godine i moguće ga je obnoviti, a u posljednjih osam godina proglašeno je 13 najboljih praksi u vezi s podvodnom kulturnom baštinom.

Uz hrvatsku nominaciju, ove godine kao primjeri najbolje prakse u podvodnoj kulturnoj baštini prihvaćeni su i prijedlozi Italije i Meksika.

Jedno od nalazišta koje bi se uskoro moglo otvoriti za posjete nalazi se na jugu Istre, kod rta Franina. Ondje već tri godine ekipa podvodnih arheologa i tehničkih ronioca u organizaciji MCPA provodi podvodna istraživanja na dubini od preko dvadeset metara.

– Rt Franina zanimljivo je nalazište s drvenom brodskom konstrukcijom s kraja 16. stoljeća, čije istraživanje vodi Luka Bekić. Na tri željezna topa naša konzervatorica Zdenka Vrgoč radi eksperimentalnu in situ zaštitu metala. Ova jedinstvena tehnologija provodi se po prvi put u Hrvatskoj, a u svijetu postoji samo nekoliko takvih projekata. Jednako kao što se na brodovima koriste cink protektori, dakle nekakva vrsta metala koja se uslijed galvanskih struja troši prije metala koji želimo zaštititi, tako ćemo i topove zaštiti materijalom koji će se prije potrošiti, tako da kulturno dobro ostane sačuvano, tumači Pešić.

Naime, kako govori ravnatelj Pešić, metal u morskom okruženju korodira, a in situ zaštita predstavlja način da se taj proces uspori i da nakon čišćenja taj metal na dnu mora ostane vidljiv, bez novih okamina.

– Topovi su na dnu,obrastu sa školjkama i algama, pa je teško imati dojam što se nalazi ispod. Plan ih je očistiti i zaštititi, tako da ljudi mogu posjećivati nalazište. Zasad je uspješno očišćen i zaštićen prvi od tri topa, a ove godine započeli su radovi i na drugom, kazuje Pešić.

Osim važnog pionirskog projekta konzerviranja željeznih topova ispod mora, nalazište kod rta Franina značajno je i zbog velikog broja fragmenata truba iz 16. stoljeća.

– Mjedene trube poprilično su raritetan nalaz. Naime, u svijetu ih ima samo desetak cjelovitih, a ovdje smo već, u tri godine istraživanja, pronašli više desetaka raznih dijelova truba, iz kojih se može zaključiti da je brod prevozio preko petnaest cjelovitih truba. A siguran sam da ćemo ih pronaći još više, kazuje Pešić.

Foto: M. LETE / Zadarski list

Veliki interes za trube

Pronađene trube izazvale su popriličan interes među ljudima koji se tom vrstom instrumenta iz srednjovjekovnog razdoblja.

– Svi nalazi se kontinuirano konzerviraju i restauriraju u specijaliziranom laboratoriju u Zadru. No javilo nam se i dosta ljudi koji bi željeli pomoći u pokušaju rekonstrukcije trube, pa bi se u budućnosti mogle raditi i replike koje bi možda mogle i svirati, kazuje Pešić.

Osim truba, brod je prevozio keramiku, raznobojne staklene perlice i crvene staklene zdjelice. S obzirom na to da teret, kao i oprema broda, potječu iz različitih krajeva, porijeklo broda i dalje je obavijeno velom tajne.

MCPA do kraja godine kraju planira privesti radove na obnovi kompleksa bivše crkve i samostana sv. Nikole u Zadru. Bit će to jedinstveno mjesto na kojem će se posjetitelji moći informirati o podvodnoj baštini putem različitih sadržaja i radionica, a mladi znanstvenici moći će steći dodatna znanja o podvodnoj arheologiji i konzervaciji podvodnih arheoloških nalaza.

– Radovi idu i dalje, plan je da se do kraja godine završe radovi i opremanje, tako da onda slijede dokumentacija, tehnički pregledi i tako dalje, kazao je ravnatelj Pešić.

Obnovljeni prostor otvorit će se za javnost tijekom sljedeće godine, kada bi se ondje trebale početi održavati različite kulturne i znanstvene manifestacije, poput znanstvenih konferencija, izložbi, ali i predstava i koncerata.

– Različite aktivnosti planiramo raditi kroz sljedeću godinu. U edukativno prezentacijskom centru bit će različitih izložaka koji su rezultat naših istraživanja, ljudi će se imati prilike upoznati ne samo sa stvarima koje mi radimo, nego i općenito s podvodnom arheologijom. Plan je da se tu odvijaju i razne gostujuće izložbe, konferencije, kao i eksperimentalna arheologija. Naime, naši restauratori i arheolozi pripremali bi aktivnosti gdje bi mogli doći pogledati, sudjelovati u izradi replika amfora i brodskih dijelova, zaključuje ravnatelj MCPa.

Međunarodnom centru za podvodnu arheologiju za provedbu projekta odobreno je oko oko četiri milijuna eura (30 milijuna kuna) iz Europskog fonda za regionalni razvoj, proračuna Grada Zadra te Ministarstva kulture i medija, no uslijed poskupljenja narasla je i cijena projekta.

FOTO: Jahta na kojoj se Charles svađao s Dianom i ljubovao s Camillom, a posjetila je i Dubrovnik

0
Foto: Dubrovački dnevnik

U subotu 24. lipnja 2006. ujutro usidrila se ispred Dakse mega jahta Alexander pod zastavom Malte. Poslijepodne se preusidrila na lokrumsko sidrište, a sljedeći je dan ujutro iz luke Gruž nečujno otplovila dalje. Izgledalo je kao da je namjerno u ovako kratkom vremenu htjela obići sva moguća sidrišta i vezove dubrovačkog akvatorija.

Vijest inače ne bi pobudila veću pozornost, da se iza imena ove naoko nepoznate jahte ne krije jedan od legendarnih putničkih kruzera koji su šezdesetih godina prošlog stoljeća bili sinonimom luksuznih kružnih putovanja Sredozemljem, piše Dubrovački dnevnik.

Regina Maris (Kraljica mora) brod je isporučen njemačkom Luebeck Lineu kao novogradnja broj 558 u siječnju 1966. u brodogradilištu Luebecker Flender – Werft AG. Imao je 5813 bruto tona, bio dug 118 metara, a dva su mu MAN diesel stroja ukupne snage 8050 KS preko dvije propele omogućavale brzinu od 20 čvorova. Mogao je prihvatiti 276 putnika o kojima je brigu vodilo 117 članova posade.

PRVI NJEMAČKI PUTNIČKI BROD IZGRAĐEN NAKON RATA

Zanimljivo, bio je to prvi njemački putnički brod izgrađen nakon Drugog svjetskog rata. Lloyd’s Register ga je klasificirao medu trajekte, jer je imao i smještaj za 40 automobila, iako doista nikada u toj službi nije plovio. Regina Maris nije bila redoviti gost grada. Prvi put je doplovila u Dubrovnik 11. travnja 1967. godine, a potom tek 3. svibnja 1968. godine. Ponovo dolazi 18. travnja 1975. na proputovanju s jonskih otoka prema Veneciji odakle se nakon dva dana još jednom vraća 20. travnja. Otplovila je natrag prema Grčkoj i tada doslovno nestala iz naših voda.

Kada smo je svi gotovo potpuno zaboravili, ovamo se nakon 31 godine neočekivano ponovo vratila kao jahta. U međuvremenu je imala doista zanimljive plovidbe. Nakon što je deset godina uspješno plovila, manje Sredozemljem, a više morima Sjeverne Europe, Regina Maris je 1977. prodana kanadskoj kompaniji Mercator Shipping iz Halifaxa za koju je i dalje neuspješno plovila istočnom obalom Kanade i Karibima pod imenom Mercator One. Kako posao nije dobro krenuo, brod je već u svibnju iste godine privezan na mrtvom vezu gdje je ostao sve do jeseni 1979. godine.

NA NJEMU PLOVIO I BUSH

Kupuje ga tada njemački Peter Deilmann i preimenuje u Frankfurt, a nakon kompletne rekonstrukcije 1980. u Frankfurt I te ga registrira u dalekom Singapuru. Iste godine ponovo mu je vraćeno staro ime Regina Maris, pod kojim sljedeće tri godine u najmu njemačke touroperatorske organizacije NUR plovi istočnoazijskim morima. Nakon ove dalekoistočne avanture, brod koncem 1982. godine odlazi na Bermude gdje je zbog požara imao dosta problema s američkom Obalnom stražom (Coast Guard) koja mu nije dozvoljavala isplovljenje. Peter Deilmann je tada prodao brod grčkom bogatašu Johanu Latsisu koji ga u njemačkom brodogradilištu Lloydwerft Bremerhaven potpuno preuređuje u luksuznu jahtu za samo 12 putnika.

U punom sjaju i pod novim imenom Alexander od 1984. poduzima brojna luksuzna putovanja, uglavnom za kraljevske obitelji Saudijske Arabije i Velike Britanije. Svoje bračne probleme, očito neuspješno, na njemu su rješavali tada britanski princ, a danas kralj Charles i princeza Diane, a jednom je na brodu boravio i američki predsjednik George Bush. Danas Alexander ponovo preuređen plovi s 80 putnika i 60 članova posade za koje se u lukama organiziraju posebni programi. Na njemu je ponovo, ali ovaj put s ljubavnicom (današnjom suprugom) Camillom Parker Bowles, boravio i kralj Charles. Nadamo se da će nas ova luksuzna brod-jahta ponovo posjetiti bez obzira na njenih 57 godina plovidbe.

Danski sud kaznio Maersk i TotalEnergies zbog utaje poreza

0
Foto: ilustracija / Pixabay CC0 Creative Commons

Danski vrhovni sud u srijedu je donio presudu protiv A.P. Moller – Maerska i TotalEnergiesa u slučaju povezanom s prihodima ovih dviju tvrtki u naftnom i plinskom biznisu u Alžiru i Kataru.

Slučaj je pokrenula danska Porezna uprava, a riječ je o navodnoj zlouporabi transfernih cijena – cijena koje se formiraju u poslovanju između povezanih tvrtki. Prema tvrdnjama Porezne uprave, Maerskova naftna podružnica, koja je 2017. godine prodana TotalEnergiesu u sklopu ugovora vrijednog 7,45 milijardi dolara, utajila porez u Danskoj između 2006. i 2008. godine, navodi Splash247.

Prema optužnici, Maerskova naftna podružnica tijekom navedenog razdoblja besplatno je isporučivala robu i usluge dvjema drugim podružnicama, čime je Maersk izmijenio svoj oporezivi prihod u Danskoj.

Vrhovni sud presudio je da Maersk i TotalEnergies moraju platiti porez na 1,3 milijarde DKK (187 milijuna USD) prihoda ostvarenog od 2006. do 2008. godine. Time je poništena presuda visokog suda u ožujku 2022. godine, kojom su kompanije oslobođene svih optužbi, što je dovelo do žalbe Vrhovnom sudu. Dvije kompanije također moraju u roku od dva tjedna platiti 4 milijuna DKK (573.296 USD) za sudske troškove i 3 milijuna DKK (429.972 USD) kamata Poreznoj upravi.

“Iako smo iznenađeni presudom, ona neće imati nikakvih financijskih posljedica za A.P. Moller – Maersk “, rekao je Maersk u priopćenju.

Kako bi izbjegli moguća plaćanja kamata, Maersk ih je već uključio u prethodna plaćanja poreza prije prodaje svoje naftne i plinske podružnice TotalEnergiesu, navodi Maersk.

ANKETA: Međunarodna pomorska organizacija poziva pomorce da ispune anketu o procjeni učinkovitosti ISM koda

0
Foto: gCaptain

Međunarodna pomorska organizacija poziva pomorce da ispune anketu o procjeni učinkovitosti ISM koda (International Safety Management Code), odnosno Međunarodnog kodeksa upravljanja sigurnošću.

ISM je međunarodni kodeks kojim se određuju pravila za siguran rad brodova i sprečavanje zagađivanja. Pomorci imaju ključnu ulogu u provedbi sigurnosti i zaštite okoliša na brodovima te je cilj ankete IMO-a prikupiti mišljenja pomoraca o primjeni ISM koda na brodovima.

Rezultati ankete bit će dostavljeni izravno Odboru za pomorsku sigurnost IMO-a u svibnju 2024. i koristit će se za buduće izmjene ISM koda, javlja Sindikat pomoraca Hrvatske.

Anketa je anonimna, za ispunjavanje je potrebno oko 15 minuta, a možete je ispuniti OVDJE.

VIDEO: U Trstu svečano kršten gigant od 24.166 TEU: MSC Nicola Mastro nosi ime važnog kapetana

0
Foto: MarineTraffic

MSC Nicola Mastro, novi kontejnerski brod švicarskog brodarskog diva Mediterranean Shipping Company (MSC), kapaciteta 24.166 TEU, kršten je na svečanosti koja se održala ove nedjelje, 3. rujna, u Trstu.

Brod pripada novoj rekordnoj klasi brodova pod nazivom Celestino Maresca, a izgrađen je u kineskom brodogradilištu Hudong-Zhonghu. S ukupnom dužinom od 400 metara i širinom od 61,5 metar, ovaj morski gigant ima kapacitet za prijevoz čak 24.166 standardnih kontejnera.

U svom govoru, predsjednik MSC Grupe, Diego Aponte, odao je počast kapetanu Nicoli Mastru, po kojem je brod i dobio ime, piše Offshore Energy.

„Bio je jedan od najvažnijih ljudi u MSC-u. Veliki profesionalac, jedan od najboljih kapetana naše flote. Vesela osoba koja je uvijek pronalazila rješenje za sve. Ali, prije svega, vrlo dobar prijatelj s kojim sam proputovao svijet, i puno sam naučio s obzirom da smo toliki niz godina proveli zajedno“, rekao je Aponte.

Baš kao i njegovi sestrinski brodovi MSC Tessa, MSC Irina, MSC Celestino Maresca i MSC Raya, izgrađen je u jednom od kineskih brodogradilišta. Riječ je o Jiangnan Shipyard, podružnici China State Shipbuilding Corporation. Bank of Communications Financial Leasing (Bocom) naručio je brod u ime MSC-a, a plovit će pod zastavom Liberije.

U srpnju ove godine, Jiangnan Shipyard je švicarskom brodarskom divu isporučio još jedan kontejnerski brod kapaciteta 24.116 TEU, MSC Mette.

Prema tvrdnjama brodograditelja, u dizajn ovog kontejneraša implementirane su brojne inovacije za smanjenje utjecaja na okoliš, ali i istovremeno povećanje operativne učinkovitosti, uključujući maleni pramčani bulb, propelere velikog promjera i razne sustave za uštedu energije.

Suočavamo li se s nestašicom modernih VLCC-ova i zašto ih gotovo nitko ne želi graditi?

0
Foto: Ilustracija / Offshore Energy

Jedna od vodećih tankerskih kompanija na svijetu, Frontline sa sjedištem na Cipru, u polugodišnjem izvješću o svojim rezultatima istaknula je zabrinjavajuće podatke. Naime, knjiga narudžbi novih VLCC-ova (Very Large Crude Carrier) čini svega 1.5% ukupne flote, a novi brodovi neće biti isporučeni prije druge polovice 2026. godine.

“Zabrinjavajuća je činjenica da manjka novih narudžbi za VLCC i Suezmax tankere. Trenutno u globalnoj floti imamo najveći udio brodova starijih od 20 godina ikada zabilježen”, rekao je Lars Barstad, izvršni direktor Frontlinea, tijekom telefonske konferencije o poslovnim rezultatima.

Otprilike 12.3% flote VLCC brodova, točnije 108 brodova, stariji su od 20 godina, dok je kod Suezmax brodova riječ o 14%, odnosno 85 brodova. Premda Suezmax flota ima veći udio brodova starijih od 20 godina, istovremeno ima relativno veću knjigu narudžbi koja čini 4.5% ukupne flote, prenosi SeatradeMaritime.

Uz starenje flote i mali broj narudžbi VLCC-ova, Barstad je naveo i da se za isporuku novogradnji ugovorenih danas mora čekati najmanje do druge polovice 2026. godine

“To je tri godine čekanja. Ova činjenica se zaista ne uklapa u generalna predviđanja o stabilnosti potražnje za naftom narednih 3 do 4 godine”, rekao je Barstad.

I dok brodovlasnici nisu pokazali interes za naručivanjem supertankera, tako su rijetka i brodogradilišta koja su pokazala interes za njihovu izgradnju, čak i kad bi postojala potražnja.

“Izazov ovog tržišta, kada dublje sagledamo industriju brodogradnje, je da brodovlasnici ne pokazuju prevelik interes za naručivanjem VLCC-ova, ali ni brodogradilišta nisu previše zainteresirana za njihovu izgradnju. Sve dok postoje profitabilnije vrste brodova, svi navedeni će se radije opredijeliti za njihovu izgradnju takvih brodova umjesto velikih tankera”, objasnio je Barstad.

Širom svijeta postoji oko 150 do 200 brodogradilišta koja mogu graditi velike trgovačke brodove. Međutim, oko 100 brodogradilišta gradi brodove za rasuti teret, više od 80 brodogradilišta radi na kontejnerskim brodovima. Frontline procjenjuje da samo 13 brodogradilišta u svojim knjigama narudžbi trenutno ima tankere.

Barstad je ističe da je problem činjenica da južnokorejska brodogradilišta ne grade VLCC brodove, pošto su već popunili svoje knjige narudžbi ultra velikim kontejnerskim brodovima (ULCV) i brodovima za prijevoz LNG-a.

VIDEO: Pravo čudo – Časnik MSC-ovog kontejneraša pao u more, spašen nakon 20 sati!

0
Foto: Screenshot Youtube

Čudesno spašavanje odvilo se u srijedu navečer kod obale Turske. Prvi časnik kontejnerskog broda MSC Nadriely pod zastavom Liberije, koji je plovio iz luke Poti u Gruziji za Istanbul, spašen je nakon što je u moru proveo oko 20 sati.

Incident se dogodio u srijedu navečer kod Türkelija. Prema javljanjima turskih medija, prvi časnik kontejnerskog broda MSC Nadriely (IMO: 9149328) pao je u more, a kada je posada primijetila da časnika, inače ukrajinskog državljanina, nema na brodu, pokrenuta je opsežna akcija traganja i spašavanja.

Zrakoplovi i brodovi turske Obalne straže, uz druge trgovačke brodove koji su se našli u blizini, sudjelovali su u akciji spašavanja. I kada su svi već polako počeli gubiti nadu, časnika (op.a. – na turskim izvorima navedeno ‘drugi kapetan’) je spasila posada teretnog broda Moonlight (IMO: 9536301) – i to 20 sati nakon nestanka.

Tursko Ministarstvo mora izvijestilo je o ovoj akciji spašavanja: “Nakon višesatnih napora i akcije traganja i spašavanja koja je pokrenuta nakon obavijesti da je prvi časnik nestao s broda MSC Nadriely, nestali član posade pronađen je živ u moru. Časnika je spasila posada trgovačkog broda Moonlight. Časnik je prebačen u bolnicu”, navodi se u priopćenju.

Zloglasno nordijsko mitološko čudovište ipak postoji?

0
Foto: Screenshot (Guardian) / YT, Dnevno.hr

Morsko stvorenje koje se opisuje u staronordijskim rukopisima iz 13. stoljeća, a koje je povjesničare podsjećalo na mitološko čudovište poznato kao kraken ipak postoji.

Ne, nije riječ o pravom krakenu, zapravo je riječ o grbavom kitu koji primjenjuje strategiju lova na zamku, kaže jedna od novijih studija koju piše Live Science, a prenosi Dnevno.hr. Znanstvenici su opisali ovu tehniku hranjenja tek prije desetak godina, ona je postala poznata kao “kraken strategija” tek nakon što su primijetili grbave kitove i Brydeove kitove kako čekaju širom otvorenih usta u nepomičnom, uspravnom položaju na površini vode. Ova strategija privlači jata riba koje, nesvjesne opasnosti, ulaze ravno u njihove čeljusti.

Ovo otkriće, koje je objavljeno u časopisu Marine Mammal Science, rezultat je suradnje između morskih biologa, arheologa i stručnjaka za srednjovjekovnu književnost i jezik. Znanstvenici su uočili nevjerojatne sličnosti između ponašanja staronordijskog čudovišta nazvanog “hafgufa” i strategije hranjenja grbavih kitova i Brydeovih kitova.

Hafgufa

Morsko čudovište, koje se spominje u staronordijskim rukopisima, nazivano je “hafgufa” ili “morska magla”. Iako se ranije smatralo mitološkim stvorenjem, nova istraživanja sugeriraju da su srednjovjekovni pomorci vjerojatno prepoznali da je “hafgufa” zapravo bila vrsta kita, a ne fantastično biće. Rukopis iz 13. stoljeća “Konungs skuggsjá” (“Kraljevo ogledalo”) sadrži detaljan opis “hafgufe”, a slične reference pronađene su u aleksandrijskom tekstu iz drugog stoljeća nove ere pod nazivom “Physiologus”. Ovaj tekst sadrži crteže stvorenja koje nalikuje kitu, a naziva se “aspidochelone” i prikazuje ribu koja ulazi u njegove čeljusti.

Ovo otkriće ukazuje na to da su srednjovjekovni pomorci vjerojatno bili upoznati s ovom vrstom kita i da su zabilježili njegovo ponašanje u svojim rukopisima. Međutim, tijekom 18. stoljeća, pisci su stvorili mit o “hafgufi” koju su izjednačili s drugim morskim čudovištima poput levijatana i krakena.

John McCarthy, pomorski arheolog na Sveučilištu Flinders u Australiji, koji je sudjelovao u istraživanju, istaknuo je kako je “paralela između ponašanja srednjovjekovnog čudovišta i strategije hranjenja kitova zaista nevjerojatna”. McCarthy je naglasio da srednjovjekovni izvještaji nisu bili dezinformirani, već su precizno opisivali ovo ponašanje kitova.

Ova saznanja o “kraken strategiji” grbavih kitova i njihovoj sličnosti s legendom “hafgufe” pružaju uvid u to kako se povijesna zapažanja i priče mogu koristiti za razumijevanje ponašanja divljih životinja, a istovremeno ističu koliko se naše razumijevanje prirode može razvijati tijekom vremena.

Mletački redovnik koji je izradio detaljne karte naše strane Jadrana

0
Foto: Naklada Dominović

Rad Vincenza Maria Coronellija, koji kao jedino drugo izdanje u 329 godina donosi Naklada Dominović, temeljio se na informacijama koje je dobivao od vojnih inženjera koji su gradili ili dograđivali utvrde u priobalju.

Stigla je poslastica za ljubitelje povijesti, zemljopisa, nautike i našeg Jadrana.

Jedinstven uvid u našu obalu na izmaku 17. stoljeća, gradove i fortifikacije napravio je mletački redovnik, franjevac konventualac i službeni kartograf Vincenzo Maria Coronelli koji je izradio desetke karata i veduta kako cijele istočne obale Jadrana, tako i gradova i mjesta od Trsta, preko otoka, Šibenika, Knina, sve do Boke kotorske, Albanije i dijelova Grčke. Uz to je skicirao i ljude, trgovce, plemstvo, zemljoradnike.

Rad mu se temeljio na informacijama koje je dobivao od vojnih inženjera koji su gradili ili dograđivali utvrde u priobalju. Oni su, naime, sve bilježili, crtali i slali u Zadar, u kojem se nalazilo sjedište generalnog providura za Dalmaciju i Albaniju, ili direktno središnjoj upravi u Veneciji.

Coronelli je 1694. objavio djelo Mari, Golfi, Isole, Spiaggie, Porti, Citta, Fortezze ed altri Luoghi dell’Istria, Quarner, Dalmazia, Albania, Epiro e Livadia (Mora, zaljevi, otoci, obale, luke, gradovi, utvrde i druga mjesta u Istri, Kvarneru, Dalmaciji, Albaniji, Epiru i Livadiji). Uz njega objavio je i drugu knjigu, jednako zanimljivu i važnu, pod naslovom Citta, Fortezze, ed altri Luoghi principali dell’ Albania, Epiro e Livadia, E particolarmente i posseduti da Veneti (Gradovi, utvrde i druga glavna mjesta u Albaniji, Epiru i Livadiji s naglaskom na one zaposjednute od Mlečana).

I dvije zanimljivosti. Coronelli je na svojim kartama Jadransko more nazivao Venecijanski zaljev, a crteže hrvatskog plemića i pučanina te Dalmatinca i Dalmatinke dao je iza teksta o Kotoru i Perastu, čime je istaknuo tadašnji etnički identitet Boke kotorske.

Coronelli je, među ostalim, izrađivao zemaljske i nebeske globuse, a jedan komplet napravio je i za francuskog kralja Luja XIV. Svaki od ta dva globusa bio je promjera 384 centimetra i težine oko dvije tone. Uz to je osnovao i Akademiju Argonauta, koja je, prema mišljenju stručnjaka, prvo geografsko društvo svijeta.

Jedino drugo izdanje spomenutih Coronellijevih djela i to u 329 godina donosi Naklada Dominović.

Sveučilišna knjižara i antikvarijat Dominović otvorena je 2000. godine te posluje u sklopu tvrtke Dominović d.o.o. Nalazi se u Zagrebu, na adresi Hrvatske bratske zajednice 4 (zgrada NSK).

“S obzirom na suradnju s velikim brojem izdavača, kako iz Hrvatske tako i iz inozemstva, ponosni smo na veliki izbor knjiga iz svih područja koja možete pronaći u našem modernom i ugodnom prostoru. Osobito smo ponosni na vlastita izdanja koja kontinuirano izdajemo kao i na veliki izbor rječnika, priručnika i nautičkih publikacija”, kažu u Knjižari Dominović.