Australka Michelle Lee, 50-godišnjkinja iz Sydneya, stigla je do obale Queenslanda u srijedu nakon što je napustila Meksiko 8. kolovoza. Na svom samačkom putovanju preko Tihog oceana provela je čak 240 dana, izbjegavši pet uragana, četiri ciklone, jake plime, te napad morskog psa, prenosi portal smh.com.au.
“Zadnji dio bio je pomalo bitka”, rekla je novinarima na obali gdje su je dočekali brojni prijatelji. “Ali to je priča mog života: vjetrovi, struje, plime, sve protiv mene, ali navikla sam se na nedaće.”
Na tom putovanju bilo je niz izazova. Čak devet dana bila je zatvorena u maloj kabini zbog podivljalog mora. U zatočeništvu,kako ga je nazvala, Lee se naučila “umjetnosti strpljenja”. Svirala je ukulele, napravila bi puding, slušala audioknjige…
Kaže da nije bila posve sama tamo na Pacifiku – tjednima su je pratila dva velika morska psa dok je veslala u 7,7 metara dugom brodu. Jedan je čak skočio na brod, no uspjela se obraniti.
– Čitav ovaj put obilježen je trenucima “punim strahopoštovanja” u prirodu oko sebe. Shvatite da majka priroda tu ima posljednju riječ – rekla je.
Nakon ove avanture, otkrila je kako uskoro planira s prijateljem propješačiti Camino de Santiago, put dug mjesec dana i tisuću kilometara, prenosi Otvoreno more.
Kapetan Charles McVay i USS Indianapolis
Foto: U.S. Navy/ Otvoreno more
Od svih zapovjednika američke ratne mornarice koji su u Drugom svjetskom ratu izgubili svoj brod, jedini je Charles McVay, zapovjednik USS Indianapolis, izveden pred vojni sud. Na suđenju održanom 1945. godine teretilo ga se da je, ne ploveći u cik-cak liniji kako bi izbjegao podmornička torpeda, kriv za potapanje svoga broda.
Nije mu pomoglo ni svjedočenje Mochitsure Hashimota, kapetana podmornice koja je potopila Indianapolis. Unatoč tome što je Hashimoto pred sudom svjedočio da ni cik-cak plovidba ne bi spasila Indianapolis, McVay je proglašen krivim za gubitak broda i smrt ogromnog broja ljudi; od 1195 članova posade, preživjelo ih je samo 316.
Iako je ostao u američkoj mornarici i do umirovljenja i stekao čin kontraadmirala, McVay više nikad nije dobio priliku da bude zapovjednik nekog američkog ratnog broda. Ubio se u dvorištu ispred svoje kuće u studenom 1968. godine. U jednoj je ruci držao pištolj, a u drugoj figuricu mornara, igračku koju je dobio kao dijete.
Uvjereni da je nepravedno optužen i osuđen, preživjeli s Indianapolisa desetljećimasu se trudili skinuti ljagu s imena svoga kapetana i u studenom 2020. Kongres SAD-a posthumno je rehabilitirao Charlesa McVaya. Kapetan Hashimoto, koji je svjedočio u korist svojeg bivšeg neprijatelja čiji je brod potopio, umro je pet dana prije te odluke američkoga Kongresa, priču prenosi Otvoreno more.
Brod će biti opremljen solarnim pločama koje pokreću elektrolizatore koji izvlače vodik iz morske vode. Vodik će se zatim pretvoriti u električnu energiju, koja se pohranjuje u litij-ionske baterije koje se mogu koristiti za napajanje raznih sustava. Pegasus će proizvoditi nulte emisije i imati gotovo beskonačan domet, javlja punkufer.
Obično je teško ne primijetiti lijepu i raskošnu jahtu, jer je plovilo samo po sebi luksuzno da boli glava. No, ovaj novi koncept dizajnera Jozepha Forakisa zapravo je dizajniran da praktički bude nevidljiv. Prema riječima dizajnera, 88-metarski Pegasus, bit će prva 3D tiskana super jahta na svijetu. Ogromno plovilo imat će “krila” sa zrcalnim staklom koja reflektiraju okolinu kako bi se pokušala uklopiti u nju.
Brod će biti opremljen solarnim pločama koje pokreću elektrolizatore koji izvlače vodik iz morske vode. Vodik će se zatim pretvoriti u električnu energiju, koja se pohranjuje u litij-ionske baterije koje se mogu koristiti za napajanje raznih sustava. Pegasus će proizvoditi nulte emisije i imati gotovo beskonačan domet.
“Bio sam inspiriran da stvorim jahtu što bliže moru i prirodi, sačinjenu od oblaka koji lebde iznad vodene linije“ – izjavio je za CNN sam Forakis, dizajner ove jahte. “Želio sam odati počast prirodi“ – dodao je.
Forakis je dalje objasnio kako će super jahta biti konstruirana korištenjem robotskog 3D ispisa “kako bi se stvorio mrežasti okvir koji integrira i trup i nadgrađe”, što će zahtijevati “manje energije, materijala, otpada, prostora i vremena” od tradicionalnijeg plovila.
Što se tiče unutrašnjosti, Pegasus će biti opremljen raznim luksuznim sadržajima. Tako će i uz standardni bazen imati i klub “na plaži” s velikom hidromasažnom kadom i sklopivim balkonima. Posebnost interijera je “Drvo života”, koje se proteže kroz sve četiri palube, povezane skulpturalnim spiralnim stepenicama, i služi kao jezgra vrta koji opskrbljuje svježom hranom i pročišćava zrak.
No, kakve su šanse da Pegasus postane stvarnost u ne tako dalekoj budućnosti? Prema timu koji na ovom radi, projekt je razvijen uz filozofiju “znanstvene činjenice, a ne fikcije”, a ključne tehnologije potrebne za njegovo oživljavanje zahtijevat će “daljnju evoluciju” kako bi se mogao konstruirati.
Forakis procjenjuje da će izgradnja koncepta trajati pet do sedam godina i nada se da će isti biti uveden do 2030. godine. “Sada je vrijeme za hrabre korake prema našoj zajedničkoj održivoj budućnosti” – smatra dizajner. “Pegasus je hrabra, ali ostvariva vizija za blisku budućnost industrije super jahti, gdje čovjek i stroj žive u skladu s prirodom umjesto da se natječu ili je ugrožavaju.” Iako je dizajnerski studio očito već primio “nekoliko” ozbiljnih upita kupaca, Pegasus zasad ostaje samo koncept.
U svakom slučaju, vrijeme će pokazati hoće li uskoro Pegasus postati nešto više od koncepta, i može li ideja njegova začetnika o suživotu čovjeka i prirode na ovom primjeru postati pun pogodak.
Zaljubljenicima u podmorje i otkrivanje neotkrivenog svaki je zaron izazov, poseban doživljaj, pustolovina. Jedna od takvih bila je i istraživanje olupine ribarskog broda “Ribolovac”, koćarice potonule u akvatoriju otoka Šolte, u blizini Stomorske.
Učenici Pomorske škole u Splitu, ribarsko-nautičkog smjera, kreirajući dokumentarac o olupini i njenom “drugom životu” nisu istraživali uzroke potonuća jer ono što su vidjeli kroz kadrove snimljene školskom bespilotnom ronilicom (dronom Mini Gladius S), priča je za sebe. Priča o još uvijek bogatom životu mora čemu svjedoči “ples” crneja, promenada fratara, sredozemne dlakavice… kojima je olupina i dom i modna pista i igralište.
No priča je to i o prijetnji, onečišćenju i opasnosti. Na istom mjestu. Automobilske gume, ostaci zapletene mreže, odbačeni plastični predmeti svih vrsta morski su otpad u svom najgorem obliku. Druga strana medalje. Nimalo lijepa, nimalo razigrana.
Slike koje ne bismo smjeli vidjeti, još manje “stvarati”.
Fascinantne snimke nastale su u listopadu 2022. za vrijeme ekološke akcije “Za čišću Podstranu” u sklopu projekta Resistance – prekogranične suradnje Interreg Italija – Hrvatska. Obilazak mjesta potonuća “Ribolovca” omogućili su nositelj projekta – Općina Podstrana i Ronilačko ekološki klub Podstrana; organizatori eko akcije.
Montažu slike i tona pod budnim okom prof. Marijane De Marchi, potpisuju učenici ribarsko-nautičkog smjera Pomorske škole u Splitu, članovi školske ekološke grupe “Zdravo more”.
Učenički dokumentarac o koćarici “Ribolovac” pod sloganom je “Zaronite i istražite uz nas”.
Akcija u Podstrani, inače, jedna je u nizu u kojima su sudjelovali i prikupljali vrijedne video snimke i fotografije. A bilo ih je od Dugog Rata do Seget Vranjica. I tu neće stati jer pripremaju nove akcije i projekte. Među važnima je i školski projekt “Tradicijom komiških ribara”- terenska nastava, naravno u Komiži i viškom akvatoriju.
Što su sve radili prikazat će putem edukativne izložbe u rujnu, u Prirodoslovnom muzeju u Splitu nazvanoj “Zdravo more i mladi čuvari podmorja”. Film o “Ribolovcu” bit će sastavni dio izložbe i od video materijala neće biti jedini.
Ekipa “Zdravog mora” na svojoj Instagram stranici @zdravomore.eko gotovo svakodnevno objavljuje edukativne sadržaje i zanimljivosti. Pomažu im naravno i drugi učenici, profesori i prijatelji.
U sastanku s predsjednikom Ferdinandom “Bongbong” Marcosom Jr. u Bijeloj kući, Prospero de Vera III., voditelj Komisije za visoko obrazovanje (CHEd), izvijestio je da je od 2022. godine 15 pomorskih institucija zatvoreno zbog neuspjeha u usklađivanju s pomorskim propisima, javlja Marine Insight.
Uvijerio je predsjednika da njegov tim brzo djeluje kako bi riješio bilo kakve preostale probleme neusklađenosti u industriji. Da bi se osiguralo da se ti standardi ispune, CHEd je prošle godine nametnuo petogodišnju zabranu na nove programe pomorske obuke, što je prvi put da je takva akcija poduzeta u pomorskom obrazovanju.
De Vera je nastavio objašnjavati da moraju biti u mogućnosti pratiti pomorske škole i osigurati da imaju svu potrebnu opremu i nastavno osoblje, kao i dobre objekte kako bi se postigle željene kompetencije i ispunili europski sigurnosni zahtjevi za plovidbu. Poseban naglasak je stavio na važnost obuke na brodu kako bi se pomorci na kraju svega uskladili s međunarodnim standardima.
Predsjednik CHEd-a izjavio je da imaju puno posla u praćenju i procjeni svih pomorskih obrazovnih institucija u zemlji te da trebaju tražiti druge saveznike kako bi pomogli u praćenju usklađenosti.
Ovo rasprava je inicirana nakon odluke Europske komisije (EK) o produljenju priznavanja filipinskih kvalifikacija za pomorce na brodovima Europske unije (EU), nakon mjeseci zabrinutosti da bi 50.000 filipinskih pomoraca na brodovima u Europi moglo izgubiti posao.
Ministar prometa Jaime Bautista izvijestio je predsjednika Marcosa da je EK pozitivno priznala njihove “ozbiljne napore za usklađivanjem s zahtjevima”.
Europska svemirska agencija (ESA) objavila je kako se pridružuje razvoju brodarstva i tranziciji prema autonomiji. Naime, ESA je postala dio udruge One Sea Association, neprofitnog globalnog udruženja sa sjedištem u Finskoj. OSA okuplja proizvođače, integratore i operatere u pomorskom sektoru radi promicanja i implementacije automatiziranih i autonomnih sustava u pomorskom prometu.
“ESA će započeti suradnju s One Sea Association kako bi se potaknuo razvoj i usvajanje svemirskih tehnologija kao pokretača digitalnog i autonomnog brodarstva, čime će se ubrzati održiva transformacija pomorskog sektora”, kazala je Rita Rinaldo, voditeljica Odjela za implementaciju projekata i studija u ESA-i, prenosi The Maritime Executive.
Satelitske komunikacije i satelitska navigacija već igraju ključnu ulogu u pomorskom svijetu, a iz OSA kažu da će ova tehnologija pridonijeti usvajanju autonomnih tehnologija i operacija u brodarstvu. OSA kaže da sateliti već imaju veliku ulogu u pomorskoj industriji, a obzirom da su brodovi tijekom plovidbe često udaljeniji od kopna nego od satelita, ova tehnologija može postati neprocjenjiva za sigurnu komunikaciju, upravljanje i kontroliranje autonomnih brodova.
“Veselimo se suradnji s ESA-om i zajedničkom traženju načina za razvoj sigurnog i održivog pomorskog prometa”, rekla je Sinikka Hartonen, glavna tajnica udruge One Sea Association.
Svemirska agencija će, kroz program Business Applications and Space Solutions, podržavati razvoj i demonstraciju svemirskih tehnologija u rješavanju potreba korisnika. ESA tvrdi da bi svemirska tehnologija mogla igrati vitalnu ulogu u autonomnom brodarstvu. Među tehnologijama koje se planiraju testirati je visokoprecizna satelitska tehnologija Position Navigation and Timing (PNT), za koju tvrde da će biti ključna za siguran rad autonomnih plovila, posebno u lukama i zakrčenim područjima.
ESA je prošle jeseni najavila sudjelovanje u razvoju autonomnog brodarstva s fokusom na pristajanje i iskrcavanje tereta. Projekt vodi talijanska Grimaldi Group u suradnji s Kongsbergom i konzorcijem Radiolabs, uz sudjelovanje Talijanske svemirske agencije (ASI). Cilj projekta je dizajniranje, instalacija i testiranje sustava za asistenciju pri pristajanju. Tehnologija će se testirati na brodovima počevši od 2024. godine.
Među brodovima koje Jadrolinija navodi je i Tijat, jedan zaista poseban brod. Kroz godine ovaj vremešni starac okupio je popriličan broj obožavatelja, koji dijele isti cilj – spasiti i sačuvati legendarni Jadrolinijin brod. Jer plovidba Tijatom je doživljaj!
Jeste li za ideju da se TIJAT sačuva za budućnost, kao spomenik našoj brodogradnji, pomorcima, otočanima, obali i otocima?
“Svjedoci smo kako većina pomorskih zemalja čuva svoje brodove iz bliže, pa i dalje povijesti. Brodove stare čak stotinu i više godina, koji se održavaju u plovnom stanju i većina s originalnim strojem. Hrvatska, kao pomorska zemlja s doslovno tisućljetnom pomorskom tradicijom, nema sačuvan nijedan brod iz svoje bogate povijesti”, kazao nam je jedan od pokretača inicijative.
– Taj mali brod velikog srca, koji je osvojio mnoge, zaplovio je 1955. godine iz Brodogradilišta Split, u pratnji još dva (trenutno ploveća) blizanca. Plovio je Tijat (nekadašnji OHRID) od sjevera do juga, obišao je sva plovna područja, a najduže se zadržao na liniji 505 koja povezuje Šibenik, Zlarin, Prvić i Vodice.
Zadnjih godina često je bio na zamjeni u Malom Lošinju, donoseći život na Unije, Susak, Male i Vele Srakane. Odlikuje ga i stas i glas, jer osim lijepe linije ima stabilnost kojom je prkosio svim vremenskim nepogodama. A dobar glas mu daje originalni švicarski Sulzer, koji radi kao švicarski sat.
Već godinama, preko Facebook grupe ‘Tijat u srcu’, ukazujemo na veliku vrijednost broda, koji svakako zaslužuje da se sačuva, po mogućnosti u originalnom stanju. Predložen je za upis u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske 2018. godine. Bilo bi idealno kad bi se brod sačuvao u plovnom stanju, kao još jedan biser u nizu šibenskih kulturnih i zemljopisnih atrakcija, uz potporu svih koji mogu pridonijeti uspjehu projekta.
Svojim potpisom napravili biste mali korak za nas, ali veliki za spas Tijata. Jer ovaj mali brod velikog srca to zaslužuje – stoji u peticiji.
Foto: Dubrovački dnevnik / Ivo Batričević (osobna arhiva)
Dubrovnik je bio dijelom njihovog itinerara od prvog putovanja, a tako je nastavljeno i danas
Nekoliko je zanimljivih putničkih kruzera posljednjih godina posjetilo Dubrovnik u sklopu američkog programa Semester at Sea (SAS). Sveučilišni projekt, nastao je daleke 1963. godine pod imenom University of the Seven Seas. Nakon što je nakratko promijenio ime u World Campus Afloat, 1977. godine konačno se ustalio pod sadašnjim imenom, piše Ivo Batričević za Dubrovački dnevnik.
U početku pod pokroviteljstvom Chapman University, potom University of Colorado i University of Pittsburgh, od prosinca 2006. godine semestarska predavanja i vježbe u trajanju od nekih 100 dana kružnih putovanja svim morima svijeta organizira University of Virginia.
U DUBROVNIK SE UPLOVLJAVALO JOŠ OD PRVOG TAKVOG PUTOVANJA
Ideja sveučilišne nastave na brodskim kružnim putovanjima nastala je u Americi prije stotinjak godina pa je 1926. godine brodom RYNDAM organizirano prvo takvo putovanje oko svijeta s polaskom iz luke Hoboken u New Jerseyu, dugo sedam i pol mjeseci za 500 studenata i 63 profesora. Naravno, među 90 luka koje je RYNDAM tada u 35 zemalja posjetio, našao se i Dubrovnik.
Foto: Dubrovački dnevnik / Ivo Batričević (osobna arhiva)
Prigodom proslave 50. obljetnice ovoga putovanja, njegovi su ga preživjeli sudionici, u to vrijeme redom ugledni američki gospodarstvenici i političari, proglasili ” najvećim edukativnim iskustvom u svom životu”. Na tim temeljima nastala je ideja o ponovnom oživljavanju jednog ovako dobrog projekta, pa je 1963. godine poduzetni profesor Bill Hughes još jednom organizirao slično putovanje brodom SEVEN SEAS.
Ovaj put nije imao službenu podršku američkih visokih učilišta, ali je uporni Hughes dvije godine poslije uspio dobiti podršku kalifornijskog sveučilišta Chapman te tako i službeno nostrificirao akademska zvanja stečena za vrijeme plovidbe.
DOBRO NAM ZNANI UNIVERSE
Od 1966. godine putovanja preuzima novi brod RYNDAM, drugi po redu istog imena kompanije Holland America Line koji s polaskom 3. veljače 1968. godine iz Los Angelesa posjećuje: Limu, Santiago de Chile, Buenos Aires, Montevideo, Rio de Janeiro, Salvador, Dakar, Casablancu, Malagu, Pirej, Istanbul, Dubrovnik, Veneciju, Civitavecchiju, Lisabon, Rotterdam, London i New York.
Putovanje s polaskom 1. veljače 1971. godine posjećuje: London, Rotterdam, Barcelonu, Pirej, Dubrovnik, Civitavecchiju, Funchal, Freetown, Rio de Janeiro, Salvador, Port of Spain, Cartagenu, Balboa, Acapulco. Kasnije je RYNDAM pod grčkom zastavom znao doploviti u Dubrovnik i pod imenom ATLAS.
Koncem šezdesetih godina prošlog stoljeća inicijativu preuzima karizmatični hongkonški magnat C.Y. Tung koji kupuje poznati transatlantik QUEEN ELIZABETH s namjerom da ga pretvori u ploveće sveučilište Ujedinjenih naroda. Nažalost, legendarni brod je tijekom rekonstrukcije u Hong Kongu zahvatio katastrofalni požar pa je Tung 1971. godine kupio novi brod, nama dobro znani UNIVERSE, s kojim 1977. počinju prva putovanja novostvorenog Semester at Sea, ali istovremeno i prvi posjeti Dubrovniku.
EXPLORER I WORLD ODYSSEY
Nakon što je punih 25 godina UNIVERSE uredno obavljao svoju nesvakidašnju ulogu plovećeg sveučilišnog kampusa sve do 1995. godine, sljedećih deset godina svoje mjesto prepušta brodu UNIVERSE EXPLORER koji također posjećuje Dubrovnik. UNIVERSE EXPLORER je 2004. zamijenjen nama također dobro znanim kruzerom EXPLORER, koji je bio među najbržim putničkim brodovima na svijetu. U međuvremenu, dok se nekadašnji OLYMPIA EXPLORER preuređivao za novu ulogu samo nakratko su neke plovidbe obavili grčki kruzeri ODYSSEUS i WORLD RENAISSANCE.
Foto: Dubrovački dnevnik / Ivo Batričević (osobna arhiva)
Početkom 2015. godine pristigla je vijest kako je, nakon još jednog uspješno apsolviranog desetljeća, unajmljen novi brod, njemački kruzer DEUTSCHLAND koji je od rujna 2015. godine zaplovio pod novim imenom WORLD ODYSSEY. I naravno, odmah je 29. rujna uplovio u grušku luku. Prošle nas je godine posjetio, a ove godine je uplovio kao drugi brod na početku sezone 2023. Doplovio je 11. ožujka u 08:00 sati iz grčke luke Pirej, a isplovio 15. ožujka u 20:00 sati za Barcelonu. U razgovoru s brodskim agentom, doznao samo kako će uskoro prestati najam broda WORLD ODYSSEY te će isti biti vraćen njemačkom vlasniku koji će mu ponovo vratiti ime DEUTSCHLAND. U budućnosti će za Semester at Sea ploviti neki drugi brod u najmu.
Foto: Dubrovački dnevnik / Ivo Batričević (osobna arhiva)
Program Semester at Sea doživio je nevjerojatan komercijalni i akademski uspjeh. Zanimljivo je napomenuti kako je dosadašnjih preko 60 tisuća njegovih studenata imalo prigodu, osim posjeta različitim zemljama, slušati i predavanja tamošnjih društvenih čelnika poput Anwar el- Sadata, Mihaila Gorbačova, Arthura Clarka, Nelsona Mandele, Fidela Castra, Indire Gandhi, Desmond Tutua, Majke Tereze i drugih.
Vrijedi spomenuti i kako je poznata britanska brodarska kompanija British India Steam Navigation Company imala za svoje britanske studente slična putovanja pa se tako sjećamo dolazaka njihovih brodova: UGANDA, DEVONIA, DUNERA i NEVASA.
Priča o brodovima koji se koriste za okretanje, vuču, guranje i tegljenje drugih plovnih objekata, a koji su ili izgrađeni u Rijeci, ili su dio života bili vezani za bivšu državu
U Cantiere Navale del’Quarnaro u Rijeci od 1937. do 1943. izgrađene su tri serije remorkera za Talijansku kraljevsku ratnu mornaricu – RegiaMarina: mali lučki remorkeri (173, odnosno 192 tone) odnosno pučinski remorkeri (rimorchiatore d’alto mare) od 506 tona deplasmana. Nakon rata, u Rijeci, Splitu i Kraljevici izgrađena je cijela serija lučkih remorkera za Jugoslavensku ratnu mornaricu, piše Danilo Prestint za Novi list.
Foto: “Plankton” / Danilo Prestint / Novi list
»Herkules«
Pučinski remorker »Herkules« je izgrađen u brodogradilištu Danubius u Rijeci: kobilica je položena 29. lipnja 1910. godine, porinuće je obavljeno 21. studenog, a dovršen je 18. svibnja 1911. U sastav austrougarske flote ušao je 28. lipnja 1911. godine, a ukupna cijena izgradnje bila je 1.134.462 krune.
Imao je deplasman od 1.559,9 tona, bio je dug 67,38 (64,2 na vodenoj liniji) i širok 10,35 metara uz gaz od 4,03 metra. Pogonila su ga dva okomita parna stroja trostruke ekspanzije, ukupne snage 3.006 IKS, imao je dva Yarrow kotla, dva vijka promjera tri metra uz brzinu od 14,82 čvora. Bio je naoružan s dva brzometna topa od 47 mm (od 1914.).
Foto: Nacrt tegljača »Herkules«/ Danilo Prestint / Novi list
Nakon uvrštavanja u flotnu listu, već 28. lipnja tegli oklopnjaču »Viribus Unitis« iz Trsta (Stabilimento Tecnico Triestino) u Pulu kako bi bio dovršen. Zatim 12. travnja sljedeće godine tegli iz Pule u Trst oklopnjaču »Tegetthoff«, a u prosincu oklopnjaču »Prinz Eugen« iz Trsta u Pulu. U 1913. godini gotovo svakog mjeseca plovi za Dalmaciju.
Početkom Prvog svjetskog rata ugrađeni su mu, na dva jarbola, sustavi za umjetnu maglu te dva brzometna topa. Ostalo je zabilježeno da je 26. srpnja teglio razarač »Triglav« iz Rijeke u Pulu, sljedećeg dana krstaricu »Saida«, a 1. kolovoza krstaricu »Helgoland« i oklopnjaču »Szent Istvan« na istoj ruti. Osmog kolovoza na redu je tegljenje torpiljarke 82 iz Rijeke u Pulu, 8. listopada prevozi stotinu mina u Kotor, a mjesec dana kasnije putnički parobrod »Crikvenica« (Ungaro-Croata, izgrađen 1895. u Rijeci) iz Kotora u Rijeku.
U Arsenalu u Puli je 1915. godine »Herkules« podignuo na obalu i vratio u more brod-radionicu »Cyclop«, a u listopadu i studenom odlazi u pomoć torpiljarki »Komet« koja se našla u nevremenu. Sljedeće godine je angažiran u Dalmaciji, gdje je spasio torpiljarku »Turul« i putnički parobrod »Svačić« (izgrađen 1891. u Wyvenhoe) koji su bili potonuli, a 31. srpnja pokušava tegliti talijansku podmornicu »Giacinto Pullino« koja se nasukala na Galijolu (na njoj je bio pilot Nazario Sauro), u Pulu, ali je ona potonula.
Godine 1917. »Herkules« tegli u Lošinj jednu minom oštećenu torpiljarku, a u svibnju 1918. tegli u Lošinj parobrod »Giulia«. U srpnju spašava podmornicu U-10 i tegli je u Trst.
Kraj Prvog svjetskog rata »Herkules« je dočekao u Puli, u rujnu 1920. dodijeljen je Italiji te dobiva ime »Teseo«. Potonuo je u nevremenu u Sredozemlju 1931. godine: u vodama Civitavecchije pružao je pomoć ribaricama u nevolji, a onda je od Ministarstva mornarice dobio zadatak tegljenja naoružanog pontona »Faa di Bruno« iz La Spezije u bazu La Maddalena na Sardiniji.
Zatim se trebao vratiti u Civitavecchiju da bi teglio plutajući dok. No, nakon ukrcaja ugljena, vrijeme se pokvarilo te je odlazak iz baze La Maddalena otkazan za drugi dan popodne. Ujutro 11. prosinca ukrcava 68 regruta koji su odlazili kući proslaviti Božić.
Na »Teseo« se novi zapovjednik ukrcao tek prije četiri dana – jedini je odlučio isploviti unatoč nevremenu. Uskoro počinju nevolje, imaju prodor mora, ostaju bez pare, pumpe prestaju raditi… Ukrcani regruti nemaju osnovnu opremu za spašavanje… Nekako uspijevaju pozvati upomoć: njemački brod »Trapani« pokušava ga tegliti, putnički brod »Caralis« radi mu zavjetrinu, pridružuju mu se i drugi brodovi (teška krstarica »Trieste«, putnički brod »Piave«…) te bacaju sve raspoložive prsluke za spašavanje, ali ne uspijevaju se popeti na brodove, neki završavaju pod vijcima krstarice… Trinaestog prosinca u 9.30 »Teseo« nestaje: spašena su 62 člana posade i 50 regruta, nestalo ih je 36…
Riječki »Šampion« Dugo vremena bila je nepoznanica gdje je i za koga izgrađen remorker »Šampion« – znalo se samo da je u Rijeku došao iz Adena. Izgrađen je 1954. godine u brodogradilištu Ferguson Bros. Ltd. u Port Glasgowu (Newark), kao novogradnja broj 407, za Aden Port Trust kao »Champion«. Pogonio ga je parni stroj trostruke eskpanzije, a bio je dug 39,83 i širok 10,77 metara. Dvanaest godina kasnije, 1966. postaje »Šampion« u sastavu Poduzeća Luka Rijeka iz Rijeke. Sedmog studenog 1980. godine počelo je njegovo rezanje u splitskom rezalištu Brodospasa.
Sudbina svetaca
Već smo prije nekoliko godina pisali o sudbinama remorkera razreda Vigoroso, pa ostalo nam je pisati o jednoj drugoj seriji remorkera izgrađenoj u Rijeci, onoj koja je nosila imena po svecima.
Blizanci »Oliva« i »Grnčenik« Pod oznakom PR-32 (JRM) 1953. godine u brodogradilištu »3. maj« izgrađena je buduća »Oliva«. Služila je u mornarici do 1955. godine, kada je prodana brodogradilištu Uljanik u Puli, a 1988. godine preuređena je za privatnog vlasnika u kočaricu te još danas plovi. Foto: “Oliva” nekad… / Danilo Prestint / Novi list
Blizanac »Olive« izgrađen za JRM pod oznakom PR-33 1953. godine u riječkom »3. maju« je 1963. godine prodan za potrebe Luke Ploče gdje je dobio ime »Grnčenik«, a dvije godine kasnije ušao je u flotu splitskog Brodospasa. Izrezan je 1971. godine. Foto: “Oliva” kasnije… / Danilo Prestint / Novi list
Remorker »Sant’Antioco«, deplasman 192 tona, isporučen je 1937. godine Talijanskoj kraljevskoj ratnoj mornarici. Pri kapitulaciji Italije 9. rujna 1943. godine u luci Genova zarobljen je od strane Nijemaca te potopljen od posade u travnju 1945. u luci Savona. Nakon rata je izvađen i popravljen te je plovio sve do 1975. godine.
»Sant’ Andrea«, deplasman 192 tone, isporučen je Talijanskoj kraljevskoj ratnoj mornarici 1937. godine. Izgubljen pri kapitulaciji Italije 1943. u albanskoj luci Drač – zarobljen je od Nijemaca nakon žestoke borbe. Uvršten u Kriegsmarine, njemačku ratnu mornaricu, pod oznakom A 27. Zarobili su je 1944. godine partizani u Tivtu i plovio je u sastavu JRM-a kao PR-53 do šezdesetih godina prošlog stoljeća.
»Sant’ Paolo«, deplasman 192 tone, isporučen je Talijanskoj kraljevskoj ratnoj mornarici 1937. godine. Potopila ga je posada u travnju 1941. u luci Massawa u Eritreji.
»San Remo«, deplasman 192 tone, isporučen je 1937. godine, iz flotne liste izbrisan je 1948. i predan na rezanje u svibnju iste godine.
»Santo Stefano«, deplasman 192 tone, isporučen je 1937. godine. Prilikom kapitulacije Italije u rujnu 1943. zarobili su ga Nijemci u luci La Spezia. Posada ga je namjerno potopila u travnju 1945. u Genovi. Izvađen je u veljači 1950. i izrezan. »Sant’ Angelo«, deplasman 192 tona, isporučen je 1937. godine. Posada ga je namjerno potopila u srpnju 1943. u luci Augusta. Izvađen je i popravljen nakon rata. Plovio je pod talijanskom zastavom do 1949. godine kada je po sporazumu predan SSSR-u, daljnja sudbina mu je nepoznata.
»San Bartolomeo«, deplasman 173 tone, naoružan topom 76/40, isporučen je 1942. godine. U travnju 1943. je potopljen u zračnom napadu na luku Trapani, izvađen i popravljen. Posada ga je namjerno potopila u srpnju 1943. godine u luci Termini Imerese, u Palermu. Nakon rata je izvađen i popravljen. Plovio je do 1968. godine.
»San Benedetto«, deplasman 173 tona, naoružan topom od 76/40, isporučen je 1942. godine. Prilikom kapitulacije Italije zarobili su ga Nijemci u grčkoj luci Patras. Daljnja sudbina mu je nepoznata.
»Sant’Alessio«, deplasman 173 tone, isporučen je 1942. godine, naoružan topom 76/40. Zarobili su ga Nijemci pri kapitulaciji Italije u grčkoj luci Patras. Daljnja sudbina mu je nepoznata.
»Sant’Elia«, deplasman 173 tona, naoružan topom 76/40, isporučen je 1942. godine. Zarobljen je od Nijemaca pri kapitulaciji Italije u grčkoj luci Pirej. Daljnja sudbina nepoznata.
Foto: Jedan od svetaca – »San Bartolomeo« / Danilo Prestint / Novi list
»Mercedes III« – nepoznanica U potrazi za remorkerima koji su plovili po Jadranu, na web stranici Clydeships.co.uk. (brodovi izgrađeni u škotskim brodogradilištima) naletjeli smo na podatke o remorkeru »Mercedes III« (98 grt, parni stroj dvostruke ekspanzije od 350 IKS, brzina deset čvorova) izgrađenom 1908. godine u brodogradilištu George Brown & Co. iz Greenocka (brodogradilište Garvel, novogradnja broj 51). Foto: “Mercedes III” pri porinuću 1908. / Danilo Prestint / Novi list
Remorker je izgrađen po narudžbi Samuela J. Pricea iz Cardiffa, 1919. nalazimo ga u floti brodogradilišta Palmers’s Shipbuilding & Iron Co. Ltd. iz Jarrowa gdje se zadržao samo godinu dana, a nakon toga je u floti The Hebburn Transport Co. Ltd. iz Hebburna. U povijesti tog remorkera posljednje je zapisano da je 1930. godine prodan u Jugoslaviju nepoznatom kupcu, uz napomenu da je taj podatak upitan…
Manji remorkeri
U Brodograđevnoj industriji Uljanik u Puli je 1952. godine izgrađen remorker »3.maj« za istoimeno riječko brodogradilište dužine 20 i širine 4,6 metara. Pogonio ga je motor Alpha-B&W brzinom od osam čvorova. Kasnije taj mali remorker odlazi na rad u lošinjsko brodogradilište pod imenom »Centaur« gdje još i danas uspješno plovi.
U riječkom brodogradilištu »3. maj« je 1952. godine izgrađen remorker »Mosor« dužine 20 i širine 4,6 metra. Pogonio ga je motor Ansaldo. Kasnije mijenja ime u »Čiovo«, a još i danas plovi za potrebe brodogradilišta u Trogiru.
Foto: Remorker u izgradnji u »3. maju« / Danilo Prestint / Novi list
Mali remorker (brodica za tegljenje) »Hrid« (dužine 12 i širine 3,9 metra, motor FAMOS) izgrađen je 1979. godine u brodogradilištu Jugotanker pogon, Brodogradilište u Zadru za splitsku tvrtku Pomgrad Inženjering d.o.o. U floti iste tvrtke od 1982. godine nalazi se i tegljač »Ljubljan«, izgrađen 1956. u brodogradilištu Zwolle kao Marken. Remorker ima dužinu od 17 i širinu od 4,9 metra, pogonio ga je njemački dizelski MWM motor koji je zamijenjen motorom Cummins.
Remorker »Labud« (Sun-Adria d.o.o., Rijeka) izgrađen je 1994. godine u Brodogradilištu Kantrida u Rijeci, dužine od 17 i širine od 5,8 metara, motor Caterpillar).
Foto: Remorker »Labud« izgrađen je 1994. u Brodogradilištu Kantrida u Rijeci / Danilo Prestint / Novi list
Postojali su još, ili možda još plove pod drugim imenima, mali remorkeri »Neptun«, izgrađen 1951. u pulskom Uljaniku kao »Vladimir Gortan« (dužina 20 i širina 4,6 metra, motor Litostroj-B&W); »Konstruktor«, izgrađen 1968. u Brodogradilištu Kantrida u Rijeci (dužina 11,6, širina 3,7 metra, motor Famos); »Sika«, izgrađen 1960. kao »Kumbor« u Brodogradilištu Bijela (dužina 14,4, širina 3,7 metra, motor Famos); »Ratac«, izgrađen 1953. kao LR-79 za JRM u riječkom »3. maju« (dužina 20, širina 4,6 metra, motor Famos); »Vruljica« (od 1990.), izgrađen kao »Bertus J.« u brodogradilištu Van Goor u Monnickendamu 1978. godine (dužina 15, širina 4,4 metra, motor Caterpillar)…
Zvijezde Brodospasa Foto: “Stur Altair” / Danilo Prestint / Novi list
