O nama Marketing   |   Kontakt   |   English

Home Blog Page 306

Iz dišpeta za “Dišpet”: Splitskom ribaru nevera potopila brod, evo kako možete pomoći

0
Foto: Antonio Šunjić / Privatni album

Početkom studenog jaka nevera potopila je drveni brod Dišpet u ribarskoj luci Brižine u Kaštelima.

Vlasnik broda Antonio Šunjić, inače predsjednik Ceha za morsko ribarstvo Splitsko-dalmatinske županije, pazio je na svoj brod kao na malo dijete, no priroda je bila jača, te je 30-metarska drvena ljepotica, iako privezana, potonula. Od tada traju muke kako brod izvući na suho jer su troškovi nevjerojatno veliki, a broje se u milijunima kuna!

Šunjić je među ribarima, obrtnicima i široj javnosti poznat kao strastven borac za interese obrtnika, a redovito sudjeluje u humanitarnim akcijama diljem Hrvatske. Obrtnička komora Splitsko-dalmatinske županije pokrenula humanitarnu akciju kako bi se pomoglo Šunjiću, piše Otvoreno More.

– Ovog puta pomoć je potrebna upravo Antoniju Šunjiću, jer se troškovi vađenja, sanacije i popravka ‘Dišpeta‘ broje u milijunima kuna.

Obrtnička komora Splitsko-dalmatinske županije otvorila je namjenski žiro račun

HR5524070001500018315, na koji se može donirati novčana sredstva sukladno svojim mogućnostima.

Dišpet‘ nije samo osnovno sredstvo za rad, ovaj drveni brod izravni je hranitelj ove ribarske obitelji dulje od 20 godina.

Šunjić je vlasnik obrta ‘Marijan‘ iz Splita koji posluje već 35 godina, a uz vlastiti posao obnaša funkciju predsjednika Ceha za morsko ribarstvo Splitsko-dalmatinske županije – kaže Ivan Gotovac, predsjednik Obrtničke komore SDŽ koji je medijima uputio mail o akciji ‘iz dišpeta za Dišpet‘.

Svjesni da je jednom obrtniku poput Šunjića nemoguće samostalno zaraditi tolika sredstva za vađenje, poporavak broda, servisiranje, opremanje motora i ostalo, kolege ribari su pokazali veliku empatiju i solidarnost te je svaki od njih donirao određeni iznos. Nažalost, to nije dovoljno te je Komora odlučila pomoći svojom ulogom, kroz humanitarnu akciju.

– Svaka čast svima! Mogu samo biti zahvalan na trudu svima koji ulažu napore da mi pomognu. Brod je u Brižinama, pluta, a treba ga izvući vani na suho. Nakon one nevere, ljudi su se namučili oko broda. Ronioci su danima po lošem vremenu krpali brod, vatrogasci iz Krila Jesenice su dali svoj obol, kolege ribari su se javili za pomoć…Sve su to enormni troškovi koje ja ne mogu pokriti odjednom, ali neću nikom ostati dužan.

Kad vam se ovako što dogodi, padnete u nesvijest koliki su to troškovi! Samo je dizalica bila 150 tisuća kuna, CIAN 380 tisuća…A puno njih mi je i smanjilo cijene, no i dalje je to sve preskupo. Nažalost, država ne daje ikakve potpore vlasnicima brodova u ovakvim slučajevima – kazuje nam Šunjić.

Ne sumnjamo da će se potrebna sredstva prikupiti, a onda Dišpet ide u škver u Betini, u ruke kalafata koji znaju udahnuti novi život drvenim brodovima. Ova ribarica građena je od 1964. do 1969. godine, a u moru je od 1971. godine kao radni brod. Nadajmo se da će i dalje vjerno služiti obitelji Šunjić.

Foto: Antonio Šunjić / Privatna arhiva / Izgled motora nakon izvlačenja broda

Priče iz dalmatinske povijesti: Pelješko pomorsko društvo – ponos Austrougarske mornarice

0
Foto: Zaboravljena Dalmacija

Preneseno sa portala www.zaboravljenadalmacija.hr.

Pelješko pomorsko društvo (Associazione Marittima di Sabioncello), jedrenjačko brodarsko dioničko društvo, sa sjedištem u Orebiću djelovalo je od 1865 do 1891 godine. Inicijator društva i prvi predsjednik bio je dr. Ivan Ivanišević, koji je zajedno s kapetanima Antonom Bijelićem i Božom Murinom činio inicijativni odbor za osnivanje društva.

Cilj društva bila je nabava brodova i prijevoz robe brodovima duge plovidbe. Kao dioničko društvo poslovalo je zahvaljujući kapitalu ponajprije peljeških ulagača, ali i znatnom udjelu kapitala iz drugih dijelova Hrvatske (srednja Dalmacija, dubrovačko područje, Boka kotorska) i iz udaljenih pomorskih mjesta i središta (Carigrad, Trst, Cardiff, Livorno, Marseille i Mariupol).Ubrzo nakon osnutka Društvo je posjedovalo dva jedrenjaka: bark Adama i kliper-bark Evu. Flota je tijekom vremena rasla, pa je 1869. u vlasništvu društva bilo 19
brodova. Težilo se što većoj nosivosti brodova te međunarodnoj klasifikaciji. Tijekom 26 godina postojanja sagradili su ili kupili ukupno 33 jedrenjaka duge plovidbe. Brodovi su prevozili žito i ugljen(na relaciji Odesa–Engleska), šećer(Batavia–New York), sol(sa Sicilije i iz Engleske u SAD), pamuk(u New York), drvo(iz luka Meksičkoga zaljeva). Plovili su za Sjevernu(New York, Boston, Baltimore, Philadelphia) i Južnu (Brazil) Ameriku, Indiju, Indoneziju(Java, Sumatra) i Rusiju, piše Igor Goleš za portal Zaboravljena Dalmacija.

Nakon 1870. godine društvo je doživjelo svoj vrhunac – posjedovali su tridesetak jedrenjaka nosivosti preko 21.000 tona na koje je bilo ukrcano preko 70 kapetana i časnika. U tom je razdoblju Pelješko pomorsko društvo bilo ponos Austro-ugarske mornarice. Dobar položaj i zanos dioničara doveli su do postavljanja temelja za brodogradilište u Orebiću. Godine 1875. nabavljena je oprema te je prilikom posjeta austrijskog cara Franje Josipa novo brodogradilište – Cantiere Arciduca Rodolfo svečano otvoreno. Ondje su se trebali obnavljati stari brodovi i graditi novi kako bi se obnovila tradicijska brodogradnja na Pelješcu.Prigodom dolaska cara Franje Josipa cijeli Orebić se okitio. Na njegovoj trasi prema zgradi općine put je bio prekriven perzijskim tepisima koje su kapetani donosili sa svojih dalekih plovidbi. Kakva prezentacija imućnosti domaćina! Car je bio oduševljen prijemom na kojem mu su mu predstavljeni vijećnici općine Orebić, njih 22, i svi su bili kapetani duge plovidbe. Ostaje zabilježena zgoda kako je cara oduševio kapetan Šimun Štuk. Car ga je upitao koliko djece ima, a on je odgovorio da ima 7 sinova i da su svi kapetani duge plovidbe. Car je bio iznenađen ovim odgovorom i pitao zašto su svi sinovi pomorci, a stari morski vuk je kazao da ima 77 sinova da bi opet svi bili kapetani jer da je to život njega i njegove obitelji. Nažalost samo 13 godina nakon osnutka i nakon tri izgrađena jedrenjaka duge plovidbe (Rubens, Zabulon i Jafet II), brodogradilište je prestalo s radom. Zadnji brod koji je izgrađen bio je Zabulon.

Foto: Zaboravljena Dalmacija

S prvim većim poteškoćama društvo se susrelo izbijanjem Rusko-turskoga rata (1877–1878), kada je prekinut prijevoz žita iz Rusije (preko Ukrajine) kao i trgovina Crnim morem. Tada su se s ozbiljnim problemima suočile pelješke pomorske obitelji Mimbelli te obitelj Mate i Frana Kovačevića (sjedišta u Marseilleu i Mariupolju), koja je bila jedan od većih dioničara u Pelješkome pomorskome društvu. Nedaće su se nastavile potonućem brodova Jafet (1877), Seth i Rubens (1878), Eva (1879), Serug (1880), Malaleel (1881), Arfaxad i Cainan (1882) te Sem (1884).Godine 1881. izabrana je nova uprava društva, dosadašnji predsjednik dr. Ivanišević je umro te je za novog predsjednika izabran kapetan Jozo Šunj.Jozo Šunj je bio veoma utjecajna ličnost u Orebiću u to doba, s titulom viteza, a proslavio se kada je 1861. sa
svojim jedrenjakom spasio posadu američkog broda koji se nasukao uz obalu Newfoundlanda. Za ovaj podvig nagradio ga je američki predsjednik Abraham Lincoln tako što mu je za to darovao zlatni sat s posvetom.

Foto: Zaboravljena Dalmacija

Prvi zadatak novog predsjednika i uprave bio je da utvrde stvarno stanje društva. Rezultat njihova istraživanja se nije pokazao obećavajućim te je na sjednici održanoj godinu dana kasnije, 28. ožujka 1882. odlučeno da se nakon isplate dividendi pristupi likvidaciji društva. Korak po korak, Pelješko pomorsko društvo prestajalo je postojati. Do kraja 1889. godine rasprodana je sva imovina, uključujući preostale jedrenjake – od njih 24 čak ih je 10 prodano pelješkim obiteljima. Na sjednici održanoj 30. rujna 1891. odobrena je posljednja bilanca Pelješkog pomorskog društva i ono prestaje postojati.

Foto: Zaboravljena Dalmacija

Priča o Pelješkom pomorskom društvu je zasigurno jedna od onih koje se ističu posebnošću u pomorskoj tradiciji Dalmacije. Nevjerojatno je da je iz tako malenog mjestašca svijetom plovilo toliko pomoraca i da tako malo mjesto u srcu nosi tako bogatu pomorsku povijest.Danas dio bogatstava koja potječu iz kapetanskih orebićkih obitelji možete vidjeti u Franjevačkom samostanu u Orebiću kao i u Pomorskom muzeju u Orebiću, gdje su većinom završile kao donacije potomaka. Osobito me oduševio postav Franjevačkog samostana, dok u Pomorski muzej nisam uspio ući razgledati ga, iako sam se najavljivao nekoliko puta u zadnje dvije godine prigodom svakog mog dolaska u Orebić. Šteta što ovaj muzej nije bolje organiziran. Zbog svog fundusa kojim raspolažu svakako bi trebali raditi više na promociji, a ne odbijati posjetitelje, to je najmanje što mogu učiniti u čast onih koji su ga osnovali, pokojnih Matka Župe i Cvita Fiskovića, ali i svih onih peljeških pomoraca koji su poginuli na svjetskim morima u havarijama svojih brodova.Danas se upravo zbog svih njih i možemo ponositi ovim malim dalmatinskim mjestom, velikog pomorskog srca.


Igor Goleš

Godina oporavka: 20 novih kruzera koji su zaplovili u 2022. godini

0
Foto: Collage

U velikoj godini oporavka industrije krstarenja od pandemije isporučeno je ukupno 20 novih brodova za kružna putovanja.

Nove brodove tijekom godine predstavilo je ukupno 16 kompanija za krstarenje, uključujući Carnival, P&O, Viking te MSC – u čijoj floti su zaplovila dva nova velika kruzera, MSC World Europa i MSC Seascape. Novogradnje koje su zaplovile ove godine uključuju sve vrste brodova, od velikih suvremenih plovila do manjih ekspedicijskih i luksuznih kruzera, prenosi Cruise Industry News.

Flota ekspedicijskih kruzera također je obnovljena značajnim novogradnjama, a novi brodovi zaplovili su u flotama Swan Hellenica, SunStonea, Vikinga i Atlas Oceana.

Evo popisa svih novih brodova za krstarenja koji su isporučena od siječnja do prosinca 2022. godine:

Emerald Azzurra
Kompanija: Emerald Yacht Cruises
Kapacitet: 100 putnika
Tonaža: 5.175 GT
Brodogradilište: Halong (Vijetnam)
Prvo putovanje: 12. ožujka
Destinacija: Svijet

Foto: VesselFinder

Celebrity Beyond
Kompanija: Celebrity Cruises
Kapacitet: 3.260 putnika
Tonaža: 140.600 GT
Brodogradilište: Chantiers de l’Atlantique (Francuska)
Prvo putovanje: 27. travnja
Destinacija: Europa i Karibi

Foto: MarineTraffic

Havila Castor
Kompanija: Havila Voyages
Kapacitet: 468 putnika
Tonaža: 15.812 GT
Brodogradilište: Tersan (Turska)
Prvo krstarenje: 10. svibnja
Destinacija: Norveška

Foto: MarineTraffic

Viking Mars
Kompanija: Viking
Kapacitet: 930 putnika
Tonaža: 47.000 GT
Brodogradilište: Fincantieri (Italija)
Prvo krstarenje: 17. svibnja
Destinacija: Svijet

Foto: MarineTraffic

Disney Wish
Kompanija: Disney Cruise Line
Kapacitet: 2.500 putnika
Tonaža: 140.000 GT
Brodogradilište: Meyer Werft (Njemačka)
Prvo krstarenje: 14. srpnja
Destinacija: Karibi

Foto: MarineTraffic

SH Vega
Kompanija: Swan Hellenic
Kapacitet: 152 putnika
Tonaža: 10.000 GT
Brodogradilište: Helsinki (Finska)
Prvo krstarenje: 20. srpnja
Destinacija: Svijet

Foto: MarineTraffic

Seabourn Venture
Kompanija: Seabourn
Kapacitet: 264 putnika
Tonaža: 23.000 GT
Brodogradilište: T. Mariotti (Italija)
Prvo krstarenje: 27. srpnja
Destinacija: Svijet

Foto: MarineTraffic

Norwegian Prima
Kompanija: Norwegian Cruise Line
Kapacitet: 3.215 putnika
Tonaža: 140.000 GT
Brodogradilište: Fincantieri (Italija)
Prvo krstarenje: 27. kolovoza
Destinacija: Europa i Karibi

Foto: MarineTraffic

American Symphony
Kompanija: American Cruise Line
Kapacitet: 175 putnika
Tonaža: 5.148 GT
Brodogradilište: Chaesapeake (SAD)
Prvo krstarenje: 27. kolovoza
Destinacija: SAD

Foto: MarineTraffic

Viking Mississippi
Kompanija: Viking
Kapacitet: 386 putnika
Tonaža: 10.000 GT
Brodogradilište: Chaesapeake (SAD)
Prvo krstarenje: 27. rujna
Destinacija: SAD

Foto: MarineTraffic

Viking Polaris
Kompanija: Viking
Kapacitet: 378 putnika
Tonaža: 30.000 GT
Brodogradilište: VARD (Norveška)
Prvo krstarenje: 29. rujna
Destinacija: Svijet

Foto: MarineTraffic

Evrima
Kompanija: Ritz-Carlton
Kapacitet: 298 putnika
Tonaža: 25.000 GT
Brodogradilište: Barreras (Španjolska)
Prvo krstarenje: 15. listopada
Destinacija: Svijet

Foto: MarineTraffic

Carnival Celebration
Kompanija: Carnival Cruise Line
Kapacitet: 5.200 putnika
Tonaža: 183.000 GT
Brodogradilište: Meyer Turku (Finska)
Prvo krstarenje: 6. studenog
Destinacija: Karibi

Foto: MarineTraffic

Viking Neptune
Kompanija: Viking
Kapacitet: 930 putnika
Tonaža: 47.000 GT
Brodogradilište: Fincantieri (Italija)
Prvo krstarenje: 17. studenog
Destinacija: Svijet

Foto: MarineTraffic

World Traveller
Kompanija: Atlas Ocean Voyages
Kapacitet: 200 putnika
Tonaža: 9.300 GT
Brodogradilište: West Sea (Portugal)
Prvo krstarenje: 18. studenog
Destinacija: Svijet

Foto: MarineTraffic

MSC Seascape
Kompanija: MSC Cruises
Kapacitet: 4.560 putnika
Tonaža: 169.000 GT
Brodogradilište: Fincantieri (Italija)
Prvo krstarenje: 19. studenog
Destinacija: Karibi

Foto: Fincantieri

Ocean Odyssey
Kompanija: Vantage Travel (SunStone)
Kapacitet: 140 putnika
Tonaža: 8.000 GT
Brodogradilište: CMIH (Kina)
Prvo krstarenje: 20. studenog
Destinacija: Svijet

Foto: MarineTraffic

Sylvia Earle
Kompanija: Aurora Expeditions
Kapacitet: 130 putnika
Tonaža: 8.000 GT
Brodogradilište: CMIH (Kina)
Prvo krstarenje: 10. prosinca
Destinacija: Svijet

Foto: MarineTraffic

MSC World Europa
Kompanija: MSC Cruises
Kapacitet: 5.400 putnika
Tonaža: 205.000 GT
Brodogradilište: Chantiers de l’Atlantique (Francuska)
Prvo krstarenje: 20. prosinca
Destinacija: Bliski Istok i Europa

Foto: MSC Cruises

Arvia
Kompanija: P&O Cruises
Kapacitet: 5.200 putnika
Tonaža: 183.900 GT
Brodogradilište: Meyer Turku (Finska)
Prvo krstarenje: 23. prosinca
Destinacija: Karibi i Europa

Foto: MarineTraffic

APSURD: Pomorac završio Posebni program obrazovanja, platio više od 8.700 eura, a završnom ispitu – ne može pristupiti!

0
Foto: Ilustracija / ITF

Pomorac iz okolice Dubrovnika upisao je Posebni program obrazovanja pomoraca, ni ne sluteći da će mu 10 mjeseci i više od 65 tisuća uplaćenih kuna kasnije biti onemogućen prisup završnom ispitu – uz obrazloženje da njegovo srednjoškolsko obrazovanje nije odgovarajućeg smjera.

Poprilično je čudno, složit ćete se, što odgovorne osobe grešku nisu uvidjele prilikom upisivanja pomorca u Posebni program obrazovanja, odnosno prije nego je pomorac uplatio gotovo 8.700 eura i proveo dva godišnja odmora između ukrcaja pohađajući Program na visokoj obrazovnoj instituciji. Priča pak prelazi sve granice apsurda kada shvatite da pomorac iz ove priče na temelju iste svjedodžbe plovi već punih 11 godina, a u Lučkoj kapetaniji koja mu je odbila pristup završnom ispitu zbog neodgovarajućeg srednjoškolskog obrazovanja, tijekom godina redovito je obnavljao sve potrebne brevete i stjecao nove.

Kako je moguće da je srednjoškolska svjedodžba, dokument na temelju kojega se ovaj Dubrovčanin još prije više od desetljeća prvi put ukrcao na brod, odjednom postala neodgovarajuća, pitate se?

Pomorac, koji se sa svojom pričom javio u redakciju portala Pomorac.hr, u rujnu 2021. godine upisao je Posebni program obrazovanja pomoraca (PPOP) na Sveučilištu u Dubrovniku, kako bi stekao Svjedodžbu o osposobljenosti za drugog časnika stroja na brodu sa strojem porivne snage do 3000 kW. Nakon upisa, sve je išlo svojim tokom. Pomorac je položio sve ispite u sklopu Programa, uredno uplatio Sveučilištu u Dubrovniku 65 tisuća kuna (8.675 eura), uz dodatne troškove koji su uplaćeni u državni proračun, prikupio svu potrebnu dokumentaciju te što je još važnije – utrošio dva svoja godišnja odmora u trajanju od šest mjeseci na pohađanje Programa. Sve kako bi osigurao napredovanje u struci, a time i bolji život za sebe i svoju obitelj.

Međutim, u srpnju 2022. godine, nakon što mu je po završetku PPOP-a ostalo tek položiti završni ispit, ‘pokupiti’ svjedodžbu i otvoriti novo poglavlje u svojoj karijeri, pomorca je nekoliko dana prije održavanja završnog ispita zatekao telefonski poziv iz Lučke kapetanije Dubrovnik.

Službenik s druge strane telefona usmenim putem objasnio mu je da ne može pristupiti završnom ispitu jer nije završio odgovarajuće srednjoškolsko obrazovanje. Iako je upravo na temelju te iste srednjoškolske svjedodžbe godinama dobivao sve potrebne brevete, ali i ključno uvjerenje – potvrdu o plovidbenoj službi temeljem koje je upisao Posebni program obrazovanja pomoraca (PPOP) na Sveučilištu u Dubrovniku.

Kako to??

Kapetanija je, čini se, upravo tada odlučila ispraviti svoju grešku staru 11 godina.

Veliki propust

Naime, Lučka kapetanija Dubrovnik ovom pomorcu je još 2011. godine odobrila ukrcaj u svojstvu vježbenika stroja na temelju spornog dokumenta – svjedodžbe Pomorsko-tehničke škole Dubrovnik o završenom obrazovnom programu strojarstvo u trajanju od 4 godine, čime je pomorac stekao zanimanje strojarski tehničar.

Ni to nije sve – jer nakon odrađenog vježbeničkog staža, ovaj pomorac je još 2013. godine položio ispit kojim je stekao Svjedodžbu o osposobljenosti za časnika stroja odgovornog za stražu u strojarnici sa strojem porivne snage od 750 KW ili jačim, što je također odobrila LK Dubrovnik. U međuvremenu je, kao i svi pomorci, bez problema redovito obnavljao brevete i stjecao nove.

Konačno je ovaj pomorac od iste Lučke kapetanije dobio potvrdu o trajanju plovidbene službe u svojstvu časnika, temeljem koje je u rujnu 2021. upisao Posebni program obrazovanja pomoraca na Sveučilištu u Dubrovniku.

Međutim, Kapetanija je tek u srpnju prošle godine uvidjela da srednjoškolsko obrazovanje koje je pomorac stekao nije u skladu sa Člankom 34. Pravilnika o zvanjima i svjedožbama o osposobljenosti pomoraca (»Narodne novine«, br. 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13, 26/15, 17/19 i 85/21). Punih jedanaest godina prekasno.

“Lučka kapetanija Dubrovnik, koja mi je još 2011. godine odobrila odrađivanje vježbeničkog staža te kroz protekle godine izdala niz propisanih svjedodžbi o osposobljenosti i konačno potvrdu o plovidbenoj službi, sada čini upitnim moje srednjoškolsko obrazovanje. Moj, kako navode, ‘slučaj’ nazivaju presedanom”, kaže nam frustrirani pomorac.

Za ovaj ‘propust’ Kapetanije pomorac je saznao usmenim putem, svega nekoliko dana prije datuma održavanja završnog ispita. Pismeno rješenje je primio tek sredinom kolovoza, gotovo punih mjesec dana nakon održanog ispita.

Pravnica predložila da mu se oduzmu breveti

Da stvar bude još apsurdnija – rješenje o odbijanju zahtjeva potpisala je ista ovlaštena osoba koja je u veljači 2021. godine potpisala Svjedodžbu o osposobljenosti za časnika stroja odgovornog za stražu u strojarnici sa strojem porivne snage od 750 KW ili jačim, koja vrijedi do veljače 2026. godine. Ista osoba također je u veljači te godine potpisala spornu Potvrdu o udovoljavanju uvjeta u pogledu plovidbene službe potrebne za pristupanje Posebnom programu obrazovanja za stjecanje Svjedodžbe o osposobljenosti za drugog časnika stroja na brodu sa strojem porivne snage od 3000 kW ili jačim, temeljem koje je konačno izvršen upis na PPOP.

I, pojeo vuk magare!

Pomorac ne može na završni ispit, a odgovorni sliježu ramenima. U međuvremenu je propustio i ukrcaj, gdje je trebao po prvi put ploviti u svojstvu drugog časnika stroja, što je došlo kao dodatno financijsko opterećenje u ovom nezgodnom trenutku.

“Nisam prikazao neistinite podatke, a snosim posljedice propusta nadležnih službi. Pravnica je čak predložila da mi se oduzmu svi dosad stečeni breveti! Do dana današnjeg nitko se od navedenih nije udostojio uopće ni ispričati…”, razočaran je pomorac. Sveučilište nije predložilo ni povrat novca, kad vrijeme već nitko ne može vratiti.

Presuda Upravnog suda

Stjeran pred zid, pošto mu je povrh svega još i protuzakonito onemogućena žalba na rješenje, pomorac je bio primoran slučaj dati na rješavanje Upravnom sudu u Splitu.

Presuda je stigla prije koji tjedan, sredinom prosinca. Sud je odlučio poništiti odluku Lučke kapetanije Dubrovnik da se pomorcu onemogući izlazak na završni ispit te je Kapetaniji, a time i Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture naložio da donesu novo rješenje.

“Ovo je zasad samo mala osobna satisfakcija, ali veliko hvala hrvatskom sudstvu na ovoj presudi”, rekao nam je pomorac.

No, ovoj priči se ipak još ne nazire kraj. Čeka se odgovor i odluka Ministarstva mora, prometa i infrastrukture prema presudi Upravnog suda u Splitu. Na kraju, ne možemo se ne zapitati je li ovo jedini slučaj u Hrvatskoj, kao ni dovodi li ovaj slučaj u pitanje valjanost svih svjedodžbi i uvjerenja koje su izdale Lučke kapetanije, ne samo u Dubrovniku, već i diljem Hrvatske.

Upite smo poslali službama Ministarstva mora, prometa i infrastrukture te Sveučilišta u Dubrovniku. Njihove odgovore objavit ćemo u cijelosti po primitku.


V.T.


Ako imate saznanja o sličnim slučajevima, javite nam se na info@pomorac.hr

Objavljeni detalji o nasukanom brodu na Korčuli: Što je pronađeno na brodu i koja mu je sudbina

0
Foto: Općina Smokvica / Facebook

Općina Smokvica oglasila se o slučaju nasukanog broda na otoku Korčuli, nedaleko od uvale Brna.

Podsjetimo, na južnoj obali otoka nasukao se brod registriran u Turskoj dug 14 metara. Na brodu nisu zatečeni putnici, kao ni članovi posade.

Policija je obavila očevid, a nisu utvrđeni elementi prekršaja ili kaznenog djela. Pretpostavlja se da su brod koristili migranti, koji su se iskrcali u Italiji ili Albaniji.

Foto: Općina Smokvica / Facebook

Objavu Općine Smokvica prenosimo u cijelosti:

“Zbog povećanog interesa javnosti i raznih dezinformacija koje kolaju, objavljujemo činjenice vezano uz nasukavanje željeznog broda nedaleko od uvale Brna. Prva dojava o nasukanom brodu je stigla 31. prosinca 2022. godine. Na teren su izašle sve žurne službe (policija, pomorska policija, kapetanija i DVD Smokvica).

Utvrđeno je da je brod napušten, nasukan na lokaciji “Bili rat”. U njemu je pronađena odjeća i priručni pojasi za spašavanje za više osoba. Kompletna strojarnica je puna mora. Trenutno ne postoji opasnost od onečišćenja mora, ali je vatrogasni brod DVD-a Smokvica Sv. Stjepan s branama za sprječavanje onečišćenja stavljen u pripravnost.

Brod je bio registriran u Turskoj, ali je prodan i brisan iz Turskog registra brodova. Zadnja pozicija broda koja se je mogla utvrditi preko sustava praćenja brodova je kraj Peloponeza u Grčkoj. Od tada se brodu gubi svaki trag.

Sve nadležne službe su aktivirane i trenutno traju pripreme za odsukavanje i tegljenje broda, a kako je za sada nepoznat vlasnik, vjerojatno će brod biti prodan na dražbi u organizaciji Republike Hrvatske. Čim budemo imali više informacija, iste će biti objavljene”, naveli su iz općine Smokvica.

Kapetan Aron Baretić – ABe: Crtica iz života prosječnog pomorca (Mali ljudi i velika ega u uniformama)

0
Foto: Pexels

Lokacija: zračna luka Leonardo da Vinci, Rim

Vrijeme: 15. siječanj 1996.

Ime broda: “Arun” (na povratku kući)


Uvijek može ispasti i gore, naravno. No, kad jedan naizgled beznačajan detalj dovede do lančane reakcije koja je mogla eskalirati i kulminirati u nešto upravo gore, zamisliš se nad vlastitim životom. Zamisliš se koliki, ako uopće, utjecaj imaš na vlastito postojanje. Kao i sveprisutna pitanja, najčešće bez odgovora, o uzročno posljedičnim vezama. Što bi bilo kad bi bilo, ili što ne bi bilo da jesam ili nisam učinio ovo ili ono.

Stoga, kariku po kariku, tim lancem akcija i reakcija uspio sam se vratiti negdje u travanj ili svibanj 1992. godine. Nisam siguran više je li bilo pri prolasku Sueskog kanala prema jugu ili na povratku prema sjeveru. Ono u što jesam siguran je da sam prilikom prolaska Suezom kupio golemi kufer od preprodavača na brodu. Bio je dovoljno velik da stanu sve moje stvari, koje sam do tada nosio u dvije torbe. Bilo je to vrijeme prije ograničavanja težine prtljage po komadu, tako da je pomorac mogao imati jedan kufer ili torbu težine četrdeset kilograma, a da mu nitko ne kaže riječi o tome. Djelovao je i kvalitetno, a ni cijena nije bila prevelika za moju plaćicu terculjka. U paketu mi se činilo kao apsolutni pogodak.

Vrijeme je pokazalo da stvari nisu baš tako jednostavne kako se na prvu čine. Kao recimo kad smo se 1992. godine nas dvojica iskrcali u Abidjanu i stigli do Graza, gdje smo morali podići plaću za cijeli ugovor. Da, bile su to ratne godine u Hrvatskoj, a ukrcavalo se preko razno raznih agencija – tko je bio sreće da uopće nađe ukrcaj. Dakle, pokušajte zamisliti taj golemi kufer pun odjeće, obuće i svega ostaloga što je čovjeku moglo biti potrebno za šestmjesečni ugovor. Pa tome nadodajte kakvih četiri do pet kilograma drvenarije iz Afrike. E, ako ste uspjeli, onda još u tu sliku ubacite mene kako se borim s tom nemani s perona preko perona, iz vlaka u vlak, u Grazu, Zagrebu i konačno u Rijeci. Ipak, s dvadeset i sedam godina sam bio prilično tvrdoglav i nedokaziv. Dok konačno nisam shvatio.

A shvaćanje je započelo već u Lomeu, dok sam se pakovao u kabini i pokušavao zaključati neman. Konačno sam i uspio u tome i bio sam neizmjerno sretan i zadovoljan sobom. Dok sljedećeg trenutka nije popustila jedna od dvije bravice na kuferu. Ma dobro, razmišljao sam, dobar komad gije (konopa) i problem riješen. Tako je i bilo, našao sam taman nekoliko metera tanke gije i omotao zvijer nimalo slično znanim i neznanim mornarskim uzlima (čvorovima). Vidim se, ili barem zamišljam da je tako bilo, kako stojim iznad kufera i gledam ga sav ponosan na svoj uradak.

Iskrcavali smo se dvojica i letjeli skupa do Pariza, gdje sam ja imao let za Rim pa Trst, a kolega za Zagreb pa Dubrovnik. Nismo se nikad više sreli nakon toga. Koliko je konačnosti i tuge u toj jednostavnoj riječi od svega pet slova, nikad.

U Rimu sam morao uzeti kufer te ga ponovo poslati dalje za Trst jer, pretpostavljam, u to vrijeme Air France i Alitalia nisu imali ugovor ili nešto slično.

Kako god, kad sam pokupio kufer mogao sam vidjeti da to moje vezivanje na koje sam dan ranije bio tako silno ponosan i nije bilo baš tako kvalitetno. Dobro, čekajte, nije bilo ni katastrofalno loše. Gija je i dalje držala kufer prilično zatvorenim. A kad kažem prilično, onda želim reći da je bio otvoren kakva dva centimetra i da nije bio razbijen. Osim bravice, što već znamo. Istina je da sam bio pomalo zabrinut, jer bilo tko bilo gdje je mogao ubaciti bilo što u moj kufer. Unatoč svemu, bio sam silno sretan što je stigao do Rima u jednom komadu.

I dok sam jurio dalje po zračnoj luci, jedva obraćajući pažnju na išta oko sebe kako ne bih propustio let za Trst, ugledao sam trojicu talijanskih carinika u onim njihovim kičastim uniformama. Bah, kao da bih ih iti primijetio da jedan od njih nije držao čvrsto na povodcu vezanog predivnog mužjaka njemačkog ovčara. E, sad dolazimo do kraja onog ranije spomenutog lanca.

Tom, baš tom njemačkom ovčaru se moj i baš moj kufer učinio baš jako sumnjiv, pa mu je prišao i počeo njuškati po njemu. Dobro, razmišljao sam, možda je nanjušio drvenariju, što nije miris kojim se susreće svakodnevno. Što god da je bilo, nije se dao odvući od mog kufera pa su me (ne)ljubazni carinici zatražili da stavim kufer na nekakav stol i otvorim ga. Naravno da nisam očekivao da ću ga morati otvarati prije dolaska kući, nakon čega mu je sudbina bila zapečaćena, a sad zamalo i meni. Kako je odplitanje konopa potrajalo, tako su ova trojica postajala sve nervoznija i sve bezobraznija, te su počeli s unakrsnim pitanjima.

 Carinici: „Otkud dolaziš?“

Ja: „Iz Lomea.“

Carinici: „Šta imaš za prijaviti?“

Ja: „Ništa.“

Carinici: „Kako ništa? Znaš ti za šta je ovaj pas obučen?“

Ja: „Pretpostavljam da traži drogu.“

Carinici: „Onda znaš da ti je bolje da prijaviš, da se ne zapetljaš još gore!“

Ja: „Nemam šta prijaviti.“

Carinici: „Hrvat, ha!? Zašto ne pričaš talijanski? Susjedi smo.“

Ja: „Zašto ti ne pričaš hrvatski? Susjedi smo.“

Carinici: „Jasno ti je da ćeš u zatvor ako ti pronađemo drogu?“

Ja: „Jasno mi je, ali nemam droge.“

Osim tog glupo hrabrog ispada sa susjedima, nastojao sam ostati miran, ne izgubiti živce, ne činiti ništa što bi isprovociralo njih ili psa. A oni su, istovremeno me ispitujući, rovali po mom kuferu, gledali u moj prljavi veš, otvarali načetu pastu za zube, i da ne nabrajam. I to sve dok su oko nas prolazili ljudi, pa sam se osjećao kao jeftini ljudski otpad. Konačno, kad ni oni niti pas nisu ništa našli, bez riječi, bez isprike su se pobrali dalje, ostavivši me sa širom otvorenim kuferom i stvarima pobacanima po stolu.

Nekako sam uspio sve posložiti na svoje mjesto, ponovo vezati kufer, boreći se s bijesom i stidom, suzama u očima i urlikom nemoći u grlu te nastavio prema pultu Alitalie pošto sam propustio let za Trst. Srećom, sljedeći let je bio dostupan već nekoliko sati kasnije.


Na putu Aliaga (Turska) – Antwerpen (Belgija), 24. VI. 2020.


Kapetan Aron Baretić – ABe

Aron Baretić - ABe
Foto: Aron Baretić – ABe

Samo u 2022. napušteno više od 1.500 pomoraca: “Nove smjernice koje predlažu IMO i ILO su parodija međunarodnih standarda!”

0
Foto: Ilustracija / Splash247

U 2021. godini zabilježen je alarmantan porast u broju slučajeva napuštanja brodova i posade od strane vlasnika, što je pripisano pandemiji. No, negativni trend nastavio se i tijekom 2022., koja je na kraju bila najgora godina u povijesti. Nove smjernice kojima se nastoji stati na kraj rastućem broju slučajeva napuštanja posade su slabe, neprovedive i ‘parodija međunarodnih standarda rada u pomorstvu’, tvrde iz nevladine organizacije Human Rights at Sea

Prema zajedničkoj bazi podataka Međunarodne pomorske organizacije (IMO) i Međunarodne organizacije rada (ILO), od 2004. godine zabilježeno je 713 slučajeva napuštanja, čime je zahvaćen ukupno 9.971 pomorac. Od ukupnog broja slučajeva, 305 slučajeva je riješeno, 151 slučaj je osporen, a 50 je neaktivno. U bazi se nalazi još 207 neriješenih slučajeva, piše Lloyd’s List

Iako su ovi slučajevi u prošlosti bili relativno rijetki, broj slučajeva počeo je rasti od 2017. godine. Od 2011. do 2016. godine zabilježeno je od 12 do 19 slučajeva godišnje. Zatim je 2017. prijavljeno 55 slučajeva, da bi do 2019. taj broj porastao na 74 slučaja. IMO je izrazio zabrinutost zbog rekordnog skoka na 95 slučajeva prošle godine, ali nadali su se da će se trend smiriti zajedno s pandemijom. Međutim, to predviđanje konačno se pokazalo previše optimističnim.

Ove godine napušteno je ukupno 1.555 pomoraca i 113 brodova, što je najveći broj slučajeva ikad zabilježen.

Izvor: Lloyd’s List

Podsjetimo, prema Konvenciji o radu pomoraca, pomorac se smatra napuštenim ako brodovlasnik ne pokrije troškove repatrijacije, ostavi pomorca bez potrebnog uzdržavanja i potpore ili “je na drugi način jednostrano prekinuo svoje veze sa pomorcem uključujući neisplatu ugovorne plaće tijekom razdoblja od najmanje dva mjeseca”.

“Podmukli trend napuštanja pomoraca izravan je rezultat nedostatka učinkovite provedbe zaštite ljudskih prava i prava radnika u pomorskoj industriji. Još uvijek gotovo pa nema transparentnosti niti su zakoni uspjeli stati na kraj ovoj praksi”, rekao je David Hammond, osnivač i izvršni direktor nevladine organizacije Human Rights at Sea. “Bez čvrste zaštite sindikata, port i flag state inspekcija te zadržavanja brodova, čime se narušava financijsko stanje prekršitelja, broj slučajeva napuštanja nastavit će nekontrolirano rasti.”

Nove smjernice su neprovedive

Podsjetimo, radna skupina koja ujedinjuje predstavnike IMO-a i ILO-a ranije ovog mjeseca predložila je novi set smjernica za rješavanje značajnog rasta slučajeva napuštanja.

Smjernice se oslanjaju na relevantne međunarodne standarde rada ILO-a, posebice Konvenciju o radu pomoraca iz 2006., koja zahtijeva od država zastava da osiguraju postojanje sustava financijske sigurnosti za brodove. Države luke također trebaju posebno obratiti pozornost na financijsku status tijekom inspekcija stranih brodova.

Međutim, nove smjernice su dobrovoljne i neobvezujuće te ne dodaju gotovo ništa značajno na postojeća pravila utvrđena MLC-om iz 2006. godine.

“Nedavni prijedlog novih smjernica o napuštanju posade revizija je onoga što već znamo i što bi već trebalo biti dio postojećih aktivnosti luka i država zastave kako bi se osiguralo poštivanje ljudskih prava i standarda rada prema MLC-u, nacionalnim i međunarodnim zakonima”, kažu iz Human Rights at Sea.

Samo 15 slučajeva napuštanja prijavljenih tijekom 2022. godine dogodilo se na brodovima pod zastavama država koje nisu ratificirale MLC. Od stupanja na snagu izmjena i dopuna MLC-a 18. siječnja 2017. godine, prijavljeno je čak 426 slučajeva napuštanja.

Nove smjernice su slabe, nisu pravno obvezujuće i potpuno su neprovedive, tvrdi Hammond.

“Sve govori činjenica da se u nacrtu, kada je u pitanju repatrijacija pomoraca i inspekcija radnih i životnih uvjeta, riječ ‘treba’ koristi 44 puta, a riječ ‘mora’ se koristi samo dva puta”, rekao je Hammond iz Human Rights at Sea. “Smjernice zapravo prekršiteljima koji planiraju, ili su već napustili posadu, govore: ‘lijepo se igrajte, ali ljubazno vas molimo da se pritom pridržavate pravila!”


Više o novim smjernicama pročitajte ovdje: Golemi porast slučajeva napuštanja posade: IMO i ILO razvijaju nove smjernice

Porinut još jedan MSC-ov gigant od 24.116 TEU: Prvi ULCV zaplovit će u veljači

0
Foto: Offshore Energy

U kineskom brodogradilištu ovog tjedna porinut je treći golemi kontejnerski brod za švicarskog brodara Mediterranean Shipping Company (MSC). Zahvaljujući novim kontejnerašima, MSC je ponovno oborio sve rekorde – MSC Gemma, brod od čak 24.116 TEU, uz sestrinske brodove postao je po kapacitetu jedan od najvećih kontejnerskih brodova na svijetu.

Kontejnerski brod porinut je u brodogradilišta Changxing kineskog brodograditelja Hudong-Zhonghua Shipbuilding u utorak, 27. prosinca.

Brod je samostalno dizajnirala kineska tvrtka. Ovaj gigant kapaciteta za prijevoz rekordnih 24.116 standardnih kontejnera dug je gotovo 400 metara, a širok 61,5 metara. Može prevesti više od 240.000 tona tereta. Kako navode iz brodogradilišta, u dizajn su integrirane ekološki prihvatljive značajke i tehnologija za uštedu energije, piše Offshore Energy.

Podsjetimo, prvi od ukupno 6 naručenih kontejnerskih brodova od 24.116 TEU koje je MSC naručio u Kini porinut je u kolovozu ove godine, dok su još dva porinut u listopadu.

Prvi od novih MSC kontejnerskih brodova, MSC Tessa, navodno bi ipak trebao zaploviti u veljači 2023., nakon odgode planiranog ulaska u službu u studenom 2022., navodi Alphaliner, a prenosi The Maritime Executive.

MSC je odabrao konvencionalno gorivo za pogon, a ne LNG ili alternativna goriva. Međutim, kako javljaju iz brodogradilišta, u dizajn je uključeno nekoliko značajki koje navodno poboljšavaju energetsku učinkovitost broda: maleni pramčani bulb, propelere velikog promjera i vodove za uštedu energije. Brodovi u klasi opremljeni su hibridnim scrubberom, a također su među prvim brodovima na kojima će koristiti tzv. sustav zračnog podmazivanja trupa (Air Lubrication System), koji bi prema procjenama trebao smanjiti potrošnju goriva za tri do četiri posto. Implementirani su i drugi sustavi i inovacije dizajna, primjerice osovinskog generatora, kako bi se smanjila potrošnja goriva te da bi se brod uskladio s novim EEDI zahtjevima energetske učinkovitosti plovila.

Novi brodovi nastavak su MSC-ovog rekordnog povećanja kapaciteta tijekom posljednje dvije godine. Nakon što je početkom 2022. prestigao Maersk i postao najveći brodar na svijetu s kapacitetom od gotovo 4,3 milijuna TEU, MSC je povećao svoje vodstvo s više od 350.000 TEU, pri čemu ukupni kapacitet flote iznosi gotovo 4,6 milijuna TEU, javlja Alphaliner.

U posljednje dvije i pol godine, MSC je kupio 263 broda, uključujući 13 samo u posljednja dva mjeseca, izračunao je Alphaliner. Riječ je o više od milijun dodatnih TEU, što je jednako kapacitetu flote osmog najvećeg brodara, odnosno gotovo četvrtini ukupnog kapaciteta flote MSC-a te polovici kapaciteta koji je u direktnom vlasništvu MSC-a, procjenjuje Alphaliner.

MSC je ulagao i u brodove za krstarenje i kontejnerske brodove na LNG pogon. U lipnju 2022. tvrtka je preuzela svoj prvi kontejnerski brod na LNG, MSC Washington. Ovaj LNG dual-fuel ultra veliki kontejnerski brod (ULCV) od 14.000 TEU izgrađen je u kineskom brodogradilištu Yangzijiang. Mjesec dana kasnije, tvrtka je preuzela i drugi brod na LNG MSC Virginia.

Grčki brodovi ‘City of Athens’ i ‘Aegaeon’ posjećivali su Dubrovnik, no o njima se malo toga zna

0
Foto: I.B. Osobna arhiva

Poznavatelji brodova o njima znaju malo ili ništa, no Ivo Batričević se potrudio otkriti detalje koje donosi u ovom nastavku feljtona Priče o moru i brodovima.

Brodovi TSS City of Athens i TSS Aegaeon dva su grčka broda koje i dobri poznavatelji brodova teško mogu prepoznati i odgonetnuti im ime. Kako se može primijetiti po raznim grupama na Facebooku i forumima na temu brodova, nitko ne zna ništa o njima, piše Ivo Batričević za Dubrovački Dnevnik.

CITY OF ATHENS

Compagnie Generale Transatlantique (CGT), poznat i kao French Line, naručio je po završetku Drugog svjetskog rata u francuskom brodogradilištu Arsenal de Lorient izgradnju putničko-teretnog broda za održavanje svojih redovnih pruga prema francuskim sjevernoafričkim kolonijama. Novogradnja je tom prigodom krštena imenom VILLE DE TUNIS. Otklizala je s navoza u more 22. rujna 1949. godine da bi tek nakon više od dvije godine bila konačno i dovršena. 

Bio je to brod od 9226 bruto tona, dug 142, širok 18,5 metara koji je mogao prihvatiti 151 putnika u prvom, 318 u turističkom i 931 putnika u četvrtom putničkom razredu te 149 članova posade. Dvije parne Parsons turbine ukupne snage 15200 KS omogućavale su mu preko dvije propele plovidbu brzinom od 21 čvora. Poput svog broda blizanca VILLE DE MARSEILLE, mogao je u prostranim rashladnim komorama kapaciteta 4960 kubičnih metara prevoziti 2174 tona zamrznutih živežnih namirnica.

VILLE DE TUNIS zaplovio je 6. veljače 1952. iz Marseillea prema Tunisu na svoje prvo komercijalno putovanje. Nakon punih 15 godina uspješne plovidbe na istim prugama i bez nekih događanja koja bi bila vrijedna posebnog spomena, VILLE DE TUNIS je raspremljen 1967. godine i ponuđen na prodaju. Kupac se uskoro našao u grčkom brodaru Kyriakos Shipping koji ga je sljedeće godine uposlio na održavanju redovne trajektne pruge iz Pireja za Iraklion i dao mu novo ime MEGALONISSOS KRITI

Prevozio je 977 putnika i 70 automobila. Već 1969. godine, Kyriakos se odlučio zaposliti ga na kružnim putovanjima, pa mu je nakon djelomične rekonstrukcije dao i novo ime  CITY OF ATHENS. Zaplovio je u proljeće iste godine na krstarenjima istočnim Sredozemljem pa je tom prigodom doplovio i do našega grada. CITY OF ATHENS je 1969. četiri puta posjetio Dubrovnik u jutarnjim satima na proputovanju s Jonskih otoka prema Veneciji. Prvi put 26. travnja, potom 23. svibnja i 4. srpnja da bi posljednji put 18. srpnja u 12 sati podigao sidro i ovamo se više nikada nije vratio. 

Plovio je do kraja 70-tih godina kada je stavljen u raspremu, a zatim je prodan u rezalište brodova. Međutim u tegljenju prema rezalištu pored luke Barcelona imao je havariju te je potonuo 26. ožujka 1980. na 57 nautičkih milja sjeveroistočno od balearskog otoka Formentera.          

Foto: I.B. Osobna arhiva

AEGAEON

Na navozima engleskog brodogradilišta Swan, Hunter & Wigham Richardson Ltd. Walsend-on- Tyne, izgrađen je 1911. godine za kanadskog brodara Canadian Pacific Railway Co. Victoria BC putnički brod PRINCESS ALICE. Bio je namijenjen ekonomičnim noćnim plovidbama između luka Vancouver i Victoria. Zajedno s godinu dana ranije izgrađenim brodom blizancem PRINCESS ADELAIDE, imao je 3099 bruto tona, bio je dug 88, širok 14 metara, a mogao je prevoziti do 1200 putnika. 

PRINCESS ALICE je na probnim vožnjama postigao brzinu od 17,5 čvorova, ali je kasnije u redovnim plovidbama uglavnom plovio ekonomičnom brzinom od 16 čvorova. Ljeti, kada su to klimatski uvjeti dozvoljavali, održavao je i dnevnu prugu iz Vancouvera do Skagwaya na Aljasci. U hladnim vodama Kanade i Aljaske PRINCESS ALICE plovi do početka Drugog svjetskog rata. Obojen u kamuflažnu sivomaslinastu boju zbog zaštite od napada neprijateljskih podmornica i zrakoplova, od 1941. godine započinje ploviti na redovnoj pruzi Victoria – Vancouver – Seattle. Tamo ostaje sve do 1947. kada je raspremljen. 

Gotovo već potpuno otpisani brod je na mrtvom sidrištu ostao do 1949. godine kada su ga zajedno s PRINCESS ADELAIDE pronašla i kupila braća Typaldos. Nakon punih 38 godina vjerne službe u Kanadi, oba su se broda koncem 1949. godine upustila u rizičnu avanturu prekooceanskog putovanja prema Grčkoj. 

Nakon što su tamo sretno stigli, potpuno su rekonstruirani za putnička kružna putovanja Istočnim Sredozemljem, a dobili su i nova imena. Tako je brod PRINCESS ALICE dobio novo ime – AEGAEON, a PRINCESS ADELAIDE mijenja ime u ANGELIKA. Matična luka im je bila u Pireju u Grčkoj, a glavni ured kompanije je bio u Londonu. Dok je ANGELIKA uglavnom plovila na putničko- teretnoj pruzi između Brindisia i Patrasa, AEGAEON je bio uposlen na krstarenjima u kojima je znao često navratiti i u Dubrovnik. 

U programima putovanja koje je Typaldos Lines objavio 1955. i 1956. godine stoji kako njihov brod AEGAEON održava redovnu 14-dnevnu kružnu plovidbu tičući luke: Venecija, Dubrovnik, Krf, Pirej, Rodos, Alexandria, Rodos, Pirej, Krf, Brindisi, Venecija. AEGAEON je posljednjih godina plovidbe održavao kraća kružna putovanja iz Pireja prema otocima: Mykonos, Rodos, Kos, Syros, Tinos, Ikaria, Kalymnos i Samos. Nakon što su oba broda blizanca uspješno i sigurno bez značajnijih havarija plovili više od pet desetljeća ipak su raspremljeni radi bankrota kompanije Typaldos Lines. 

Kompanija je bankrotirala radi potonuća njihovog trajekta HERAKLION 1966. godine gdje je stradalo 217 putnika i članova posade. AEGAEON je u teglju krenuo iz luke Pirej za rezalište brodova u La Speziji u Italiji, ali se tijekom tegljenja nasukao 2. prosinca 1966. pored Civitavecchije. Brod je ostao djelomično nagnut na lijevi bok te je zbog velike štete i nemogućnosti daljnjeg tegljenja izrezan na mjestu nasukavanja. Brod blizanac ANGELIKA je sljedeće 1968. godine također završio u talijanskim rezalištima.

Ivo Batričević

Godišnjak Pomorskog muzeja – svjetionik bogate bokeljske pomorske prošlosti

0
Foto: Boka News

U Pomorskom muzeju u Kotoru promovirano najnovije izdanje jedne od najčuvenijih znanstveno-povijesnih publikacija na prostoru bivše Jugoslavije.

Jubilarno izdanje „Godišnjaka Pomorskog muzeja u Kotoru“ (dvobroj 69 -70) promovirano je u utorak na prigodnoj ceremoniji u toj znanstvenoj i kulturnoj ustanovi u Kotoru, piše Boka News.

Publikacija kojom se po tradiciji, na kraju godine završavaju bogati raznovrsni programi koje priređuje Pomorski muzej Crne Gore u Kotoru, i u ovom jubilarnom izdanju koje prati 70-godišnjicu samog muzeja, donosi veliki broj znanstveno-istraživačkih radova iz povijesti pomorstva, ali i opće kulturne baštine Kotora i Boke. Na preko 370 stranica, „Godišnjak“ donosi 11 znanstvenih radova eminentnih autora iz Crne Gore, Hrvatske i Srbije, dva prikaza i tri kraća osvrta.

Brojnu publiku koja se okupila u baroknoj palači Grgurina u Kotoru, na promociji „Godišnjaka“ pozdravio je odlazeći direktor Pomorskog muzeja Kotor Andro Radulović za vrijeme čijeg mandata je ova ustanova inače, napravila brojne iskorake i svrstala se u najbolje muzeološke institucije u Crnoj Gori.

„Pomorski muzej Kotor je prepoznat po mnogo čemu: po neprocjenjivoj postavi, prelijepoj palači Grgurina i po brojnim kvalitetnim izložbama i promocijama, međunarodnoj suradnji i kvalitetnim manifestacijama. Međutim, u odnosu na druge slične institucije, izdvaja ga „Godišnjak Pomorskog muzeja“ – periodična publikacija koja je u proteklih sedam desetljeća sa svojim izvornim znanstvenim radovima bila značajan promotor nadaleko slavne pomorske prošlosti Boke Kotorske. Sve ove edicije svojim sadržajem predstavljaju svojevrstan spomenik pomorske i kulturne baštine ovog kraja.“- rekao je Radulović dodajući da „na žalost mora konstatirati da je sve manje izvornih radova iz povijesti pomorstva jer je sve manje istraživača pomorske prošlosti kojih je ostalo vrlo malo.“

Podsjetio je na pregalaštvo brojnih ranijih ljudi od pera i nauke – vrsnih istraživača, koji su u lokalnim i arhivima u Dubrovniku, Splitu, Zadru, Trstu i Veneciji proučavali brojne dokumente i svjedočanstva o značajnim ljudima, brodovima, događajima i tendencijama iz povijesti bokeškog pomorstva i to onda objavljivali u „Godišnjaku“ poput Antona Miloševića, don Iva Stjepčevića, Pava Butorca, don Nika Lukovića, Antona Dabinovića, Milivoja Miloševića, Rista Kovijanića, Ignjatija Zlokovića, Slavka Mijuškovića, Miloša Miloševića, Antuna Tomića, Jovana Martinovića, Petra Palavšića i Anite Mažibradić. Oni su, kako je rekao, „provodili dane, mjesece i godine kako bi došli do važnih pisanih podataka o pomorskoj prošlosti ovog kraja.”

Foto: Boka News

„Od pokretanja ove edicije 1952. pa sve do 1962. kada je pokrenut „Zbornik društva za proučavanje pomorstva Jugoslavije“, „Godišnjak Pomorskog muzeja Kotor“ je bio jedina publikacija s tematikom povijesti pomorstva na prostoru tadašnje države Jugoslavije.“- istakao je Radulović dodajući da je Godišnjak stekao ugled stručne i raznovrsne publikacije o povijesti ne samo pomorstva, već i niza s njim povezanih djelatnosti i kulturnog nasljeđa u Boki.

On se zahvalio na suradnji Redakcijskom odboru Godišnjaka, ali i svim svojim suradnicima u Pomorskom muzeju Kotor i poželio uspjeh novoj direktorici te ustanove, Maji Uskoković.

O radovima objavljenim u najnovijem izdanju „Godišnjaka Pomorskog muzeja“ govorili su knjižničar muzeja u mirovini Slavko Dabinović i viša knjižničarka Danijela Nikčević. Kao posebno značajan, Dabinović je izdvojio rad „Brodovlje Boke Kotorske iz Hrvatskih pomorskih regesta 18.stoljeća“, autorice dr Zrinke Podhraški Čizmek s Odjela za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zadru. Naglasio je da ovaj rad veliki doprinos proučavanju bokeljske pomorske povijesti u 18. stoljeću jer se Boka Kotorska u Hrvatskim regestima iz tog stoljeća, spominje u čak više od 5 tisuća dokumenata.

„Nakon više godina stagnacije u istraživanjima pomorsko-trgovačke povijesti Boke Kotorske, ovim radom napravljen je veliki iskorak dokumentiranim i kvalificiranim proučavanjima pomorske ostavštine naših prethodnika koje Pomorski muzej Kotor s pažnjom čuva i komunicira.“- istakao je Dabinović.

Podsjećajući na genezu i osnovnu misiju „Godišnjaka“ nastalog prije sedam desetljeća zajedno sa Muzejem u Kotoru, Dabinović je naglasio da je ta publikacija bila mjesto na kojem su objavljivani radovi najeminentnijih znanstvenih imena i stručnih istraživača s prostora bivše Jugoslavije.

„Zadatak muzejske periodične publikacije „Godišnjak“ bio je tada kao i sada, da pruži vjerodostojnost viševjekovnom kontinuitetu pomorskih aktivnosti bokeljskih pomorskih trgovaca, ratnika i mecena. Kroz 70 godina prisutnosti ove serijske publikacije teme koje su se proučavale su bile uglavnom iz problematike pomorske povijesti, ali je bilo i drugih tema koje su ipak na neki način vezane s naslijeđenom kulturnom i pomorskom prošlosti Boke Kotorske.“- istakao je Dabinović.

Njegova kolegica Danijela Nikčević rekla je da će Pomorski muzej Kotor nastaviti svoju izdavačku djelatnost.

„Tako i ovim dvobrojem 69-70 „Godišnjaka“, naš muzej uspješno nastavlja tradiciju prethodnih brojeva, ispunjavajući svoj zadatak da doprinese razvoju pomorskih znanja, njegujući pomorsku misao u borbi za aktivniju i svestraniju jadransku orijentaciju građana države Crne Gore.“- zaključila je Nikčević.