O nama Marketing   |   Kontakt   |   English

Home Blog Page 312

O pomorstvu Orebića

0
Foto: Ilustracija / Jedrenjak ''Sela'' slikara B.Ivankovića/Pomorski muzej Orebić

Godine 1926. Orebić je imao 2000 stanovnika

Doktor Ivan Bulić u “Jadranskoj straži” iz 1926. godine navodi vrijedne podatke o pomorstvu Orebića, tako da je Pelješko pomorsko udruženje sa sijelom u Orebiću osnovano 1865. sa glavnicom od 2 – 300.000 forinti (autor objašnjava da je to 1926. oko pet milijuna švicarskih franaka, tj. 50 milijuna jugodinara, zapravo daleko više novca!!!) Društvo je posjedovalo 29 barkova (jedrenjaka na 3 katarke) i 4 brika – škunera (sa 2 katarke). Društvo je imalo u Orebićima (stari oblik, danas kažemo Orebiću) i svoje brodogradilište. Prvi brod zvao se Adam, i ostali su imali biblijska imena, piše Teo Trostmann za Hrvatski fokus.

Zapošljavali su preko 600 domaćih pomoraca. Društvo je nakon otpisa od 5,5 % za rezervni fond i nabavke dijelilo 68 % dividende. Pojava parobroda je Društvo natjeralo na likvidaciju, te je ugašeno nakon rasprodaje brodova, Doma i škvera.

U općini Orebića na Pelješcu pred 30 godina bilo je:
pomorskih matrikula /moroplovnica/ 947
kapetana i poručnika duge plovidbe 316
upravitelja obalne plovidbe 63
brodova duge plovidbe 105
brodova obalne plovidbe 32
parobroda duge plovidbe 3
parobroda obalne plovidbe 1

Autor ističe da danas (1926.) općina Orebić ima samo 2000 stanovnika, a na Jadranskoj izložbi pomorstvo cijeloga Pelješca bijaše zastupljeno sa slikom jednoj jedinog parobrodića.
Kamo ode taj narod? Odgovara ti suprotni otok Korčula sa kojega se u samoj ovoj godini (1926.)iz sama dva mjesta, Blata i Vela Luke, iselilo u malarični Brazil preko 1200 stanovnika.
Bulić pregledajući modele i slike brodova Pelješkog pomorskog udruženja namjerio se na sliku sa naslovom Bark Jared, a to je jedno od 29 biblijskih imena brodova pripadajućih društvu.
Ime Bark Jared ga je podsjetilo na knjigu nekada popularnu među mladima “Slike iz pomorskoga života” Jurja Carića koje su izlazile prije 40 godina (1886.?) u izdanjima “Matice Hrvatske” u Zagrebu. U prvoj knjizi Carić opisuje putovanja svoja kao mladog poručnika sa Bark Jaredom Jadranom i Sredozemljem,u drugoj Atlantskim oceanom i Crnim morem gdje se išlo po rusko (i ukrajinsko) žito. Carića uspoređuje sa De Amicisom i Jules Verneom.
 
Juraj Carić (Svirče, 5. siječnja 1854. – Jelsa, 5. travnja 1927.), hrvatski je istraživač, pomorac praktičar i znanstveni radnik. Završio je osnovnu školu u Hvaru na talijanskom jeziku. Prva tri razreda gimnazije završava u Omišu, na predjelu Priku, a četvrti razred u Dubrovniku. Školovanje nastavlja u Splitu, gdje pohađa Pomorsku školu. Veliku maturu polaže u Splitu na Velikoj realci. Plovi u svojstvu kadeta na barku “Jared”, “Pelješkog pomorskog društva”. U Trstu pohađa viši tečaj nautike. Nakon preživljene pogibelji u plovidbi na Atlantiku, napušta pomorsku službu, ali ostaje vjeran pomorskom pozivu. U Grazu studira matematiku, fiziku i astronomiju (3 god). Nakon ispita u Trstu imenovan je nastavnikom “matematičke i nautičke znanosti za nautičke škole”. 1882. stupa na dužnost nastavnika u Nautičkoj školi u Bakru, a 1890. prelazi u Dubrovnik na Nautičku školu. 1901. povjereno mu je ravnateljstvo Nautičke škole u Kotoru, gdje radi sve do umirovljenja 1912. godine. Po završetku I. svjetskog rata u Splitu je radio kao inspektor pomorskih i stručnih škola, pri Pokrajinskoj vladi. Među prvim je piscima udžbenika za nautičke škole, na hrvatskom jeziku. 1918. godine Carić izdaje brošuru, tiskanu u Zadru pod naslovom “Na obranu dviju hrvatskih nautičkih knjiga” u kojoj proziva praksu nastave na nenarodnom jeziku i odnarodnjavanje naših pomoraca. 1902. izabran je na listi Narodne stranke u Dalmatinski sabor u Zadru. U prvom svom pristupnom govoru, upozorio je na pomorske škole, propuste i zaostalost sustava osposobljavana pomoraca. Rad Jurja Carića na ponos je hrvatskog pomorstva i pomorskog školstva, a po njemu je nazvan školski brod Pomorske škole u Splitu MB Juraj Carić. Carić piše prvi hrvatski pomorski roman i začimlje hrvatsku pomorsku terminologiju.
 
Teo Trostmann

Počela je demontaža katarskog stadiona sastavljenog od brodskih kontejnera!

0
Foto: G Travels / Flickr.com

Stadion 974 u nazivu nosi simboliku, odnosno nazvan je po pozivnom broju države i broju prekooceanskih brodskih kontejnera koji su korišteni u njegovoj izgradnji

Stadion 974 ima ili je imao 40.000 sjedala i potpisuju ga španjolski arhitekti Fenwick Iribarren Architects. Jedan je u nizu objekata koje je Katar izgradio zbog Svjetskog nogometnog prvenstva, a po nečemu se ipak razlikovao od ostatka sagrađenih stadiona. Naime, 974 nalazi se u Dohi i sastavljen je od prenamijenjenih brodskih kontejnera te modularnog čelika.

Stadion 974 u nazivu nosi simboliku, odnosno nazvan je po pozivnom broju države i broju prekooceanskih brodskih kontejnera koji su korišteni u njegovoj izgradnji. Ideja je bila pokazati održivost u izgradnji velikih objekata. Neki od kontejnera sadrže toalete i urede potrebne za održavanje utakmica i medijsko praćenje.

Stadion 974 bio je domaćin sedam utakmica do osmine finala, počevši s okršajem Meksiko – Poljska 22. studenog. Posljednja utakmica odigrana je u ponedjeljak, bio je to susret osmine finala Brazil – Južna Koreja.

Sad je počela demontaža stadiona. Već je skinut prvi red kontejnera s vrha stadiona. Njegova sljedeća destinacija mogla bi biti Urugvaj gdje bi se mogle igrati utakmice Svjetskog prvenstva 2030. godine, ako ta država dobije domaćinstvo.

Stadion je postao prava atrakcija Svjetskog prvenstva 2022. i mnogi nogometni fanovi nisu propustili fotografirati se ispred njega.

VIDEO: Novi golemi Shellov FPSO zaplovio prema Sjevernom moru

0
Foto: COOEC / Offshore Energy

Kineski Offshore Oil Engineering Company (COOEC) dovršio je izgradnju cilindričnog FPSO-a za Shellov oil&gas projekt kod obale Ujedinjenog Kraljevstva. Plutajuća jedinica trenutno je na putu prema Sjevernom moru.

COOEC je 29. studenog u Qingdaou održao svečanu ceremoniju isporuke plutajućeg postrojenja za proizvodnju, skladištenje i istovar nafte i plina Penguins FPSO. Ovaj FPSO izgrađen je za Shellov oil&gas projekt, koji se nalazi u polju Penguins u Sjevernom moru kod obale Ujedinjenog Kraljevstva, oko 150 milja sjeveroistočno od Shetlandskih otoka, javlja Offshore Energy.

Prema COOEC-u, Penguins FPSO može preraditi 12,75 milijuna barela sirove nafte i 1,24 milijarde prostornih metara prirodnog plina godišnje. Uz to, ovaj FPSO ima maksimalni kapacitet skladištenja sirove nafte od 400.000 barela. Težak je 32.000 tona, a visok 118 metara – poput zgrade od 42 kata, kažu iz COOEC-a.

Nadalje, COOEC je otkrio da se FPSO sastoji od više od milijun dijelova, a na kružnu palubu promjera 78 metara integrirano je 217 kompleta velike mehaničke opreme i više od 17.000 jedinica. Kineska tvrtka je u priopćenju 1. prosinca istaknla da je ovo najveći cilindrični FPSO kojeg su ikad izgradili.

“U usporedbi s konvencionalnim, cilindrični FPSO ima složeniji proizvodni proces, kompaktniji prostorni raspored, viši stupanj integracije i strože tehničke zahtjeve za konstrukciju”, pojasnili su iz COOEC-a, a prenosi Offshore Energy.

Kineski državni mediji izvijestili su da je brod zaplovio na svoje putovanje prošlog utorka. Penguins FPSO napustio je kinesko brodogradilište na Boskalisovom poluuronjivom brodu za prijevoz teških tereta White Marlin. Procjenjuje se da će putovanje do Sjevernog mora trajati 55 dana, a FPSO će se prije nego stigne na odredište nakratko zaustaviti u norveškom brodogradilištu.

Naftno i plinsko polje Penguins otkriveno je 1974. godine, a proizvodnja je započela 2002. s četiri postrojenja koja su bila povezana s platformom Brent Charlie u obližnjem polju Brent. Nakon više od četrdeset godina rada, Shell je 2017. odlučio povući proizvodnju u polju Brent, uključujući platformu Brent Charlie.

Naftni div sa sjedištem u Ujedinjenom Kraljevstvu 2018. je odlučio ponovno investirati u polje Penguins, odobrivši izgradnju Penguins FPSO, koji će biti prvo takvo Shellovo postrojenje u Sjevernom moru u posljednjih gotovo 30 godina. Također su najavili da će na polju Penguins biti izbušeno dodatnih osam bušotina, a Penguins FPSO trebao bi zamijeniti platformu Brent Charlie. Iz Shella očekuju proizvodnju od približno 45.000 boe/d (barela ekvivalenta nafte na dan).

Djelatnici Luke Dubrovnik otkrivaju kako izgleda njihov posao: Dočekujemo ‘Postiru’, ‘Hanibala’, kruzere i mega jahte, ali Abramoviča još nismo sreli

0
Foto: Lučka Uprava Dubrovnik

Obično su kao djelatnici Luke Dubrovnik Amir Đuderija i Josip Džamarija navikli čekati ‘Hanibala Lucića‘. Obojici se Luka Dubrovnik već nekako upisala u rodoslovno stablo. Josip je počeo raditi u Luci prije osam godina, a tu mu je radio i otac. Istu priču ima i Amir koji iza sebe ima sedam godina rada na ovom radnom mjestu.

– Meni je otac radio u Luci Dubrovnik 42 godine, a i tri brata su mu radila tu, jedan njegov brat je radio na ovom mjestu gdje sad ja radim, priča Amir, a donosi Dubrovački vjesnik.

Rade sve što treba

Radni dan traje do 7 do 14 sati, rade svaku subotu, a po potrebi i nedjeljom. Njihov zadatak je održavanje područja luke, ukrcaj, iskrcaj robe ili putnika, privez, odvez…

– U smjeni nas je sedam, a osmi je šef. Zimi svi radimo jutarnju smjenu, a ljeti smo po potrebi raspoređeni u smjenama. Ako brod dolazi popodne, podijeli nas šef koji određuje raspored, a sve zavisi od kruzera, od toga kako koji brod dolazi i kako se dogovorimo. Možemo se međusobno mijenjati, pokrivati jedan drugoga, a svi vozimo, tako da nam to nije problem. Naravno, nismo stalno ovdje u Gružu, nekad smo na Batahovini, kaže Josip.

– Mi smo vozači, vozimo kamione i viljuškar, operativa smo, radimo sve što treba. Ujutro kad dođemo pregledamo strojeve, a onda nas, po potrebi, šef uputi što ćemo raditi. Većinom šef to sve organizira tako da mi znamo što nam je raditi, govori Amir.

Iza njih je još jedna sezona, a primijetili su kako se nakon korone sve opet vraća u normalu. Na brodove ukrcavaju svakojaku robu, a i za iskrcaj su traženi. Počevši od kruzera pa do ‘domaćih‘ plovila poput nezamjenjive ‘Postire‘ ili pak ‘Hanibala Lucića‘. Nisu pomorci, ali neprestano imaju posla s brodovima.

-Najčešće s kruzera iskrcavamo otpad kamionima, a na kruzere ukrcavamo hranu, voće, povrće, zna biti i materijala kao cijevi, željezo, svašta… nema tu pravila. Nekad se zadržimo cijeli dan, nekad sat vremena, nekad deset minuta, sve zavisi koliko tereta dođe, pojašnjava Josip.

– Ništa se ne zna dok brod ne dođe. Čak i onda na brodu ni sami nekad ne znaju što im treba. Ne zna se koliko će kruzer otpada imati ili hoće li ga biti uopće, kaže Amir, a Josip se nadovezuje:

– Može ne biti ništa, može biti tri ili čak pedeset kubika tereta. Nekad najave tri kubika, a bude pedeset, a nekad najave 20, a bude tri, nikad ne znaš, ali moraš biti tu, naglašava Josip.

Putnici zaborave neki dokument

Sigurno se zna kad će koji kruzer ili brod stići. U njihovoj ‘kućici‘ do velikog mula u Gružu stoji popis s točnim satnicama.

– Nemamo problema u suradnji s ekipom s kruzera, agent sve dogovara, a i na kruzerima ima dosta naše posade. Znali smo sresti i Dubrovčane, Splićane, Zadrane i Crnogorce… Postalo nam je normalno doći ispred kruzera, a prve je godine bilo čudo. Uspijemo popričati s našima, iako su uvijek u nekakvoj preši, veli Josip.

Za ulaz u carinsko područje imaju posebne propusnice, a teškoća nemaju.

– Navikli smo na posao, naučili smo raditi tako da nam to nije problem. Tijekom sezone bude malo naporno, rano se dižemo, ali nam je kao i drugima – svima je vruće, umori se čovjek, ali nije strašno, govori Josip.

– Ljeti, kad dolaze brodovi čija je matična luka Luka Dubrovnik, ostanemo cijeli dan ako treba, na sve se čovjek brzo navikne, uđe u rutinu. Ne bude baš stresnih situacija jer se osjećaš kao kod kuće, imamo dobre odnose, ekipa je dobra i lijepo nam je, ističu obojica.

Obojica su se navikli i na zvonjavu telefona, a kad u prvom dijelu godine vide prvi kruzer koji stiže, znaju da opet sve počinje ispočetka. Osim kruzera, u gruškoj luci se često vide i luksuzne mega jahte i vojni brodovi.

– Nudimo im iste usluge kao i ostalima: iskrcavamo otpad, radimo ukrcaj ili iskrcaj putnika, privez, odvez, sve što treba… Ako je vojni brod, ograđujemo ga velikim ili malim ogradama što s broda često traže putem agenta. S mega jahti najčešće iskrcavamo otpad, a ukrcavamo hranu. Dolazile su Abramovičeve jahte, ali njega nije bilo na njima, priča Amir koji dodaje kako pojava mega jahti više ne izaziva posebno uzbuđenje kao prije:

– U početku smo sve slikavali, ali se više ne sjećam kad sam zadnji put nešto slikao, priznaje Amir.

Svjetski poznata lica nisu sretali, a najčešće imaju kratak kontakt s putnicima.

– Nekad im ukrcavamo ili iskrcavamo prtljagu, a nekad ih i vozimo s autom. Kad dođu mali kruzeri kojima smo matična luka, bude i gostiju koje vozimo, kaže Amir.

Cijeli članak pročitajte OVDJE.

Dobar posao u Njemačkoj: Postaje li Hamburg zadnja postaja novog Puta svile?

0
Foto: Wikimedia Commons

U dokumentu njemačke vlade stoji da bi nakon ulaska Kineza u Hamburšku luku mogli uslijediti novi projekti u drugim europskim zemljama.

Nakon ulaska kineskog državnog koncerna Cosco u Hamburšku luku, mogli bi uslijediti novi zajednički projekti u drugim europskim zemljama. To stoji u jednom internom dokumentu savezne vlade, piše DW a prenosi Jutarnji List.

Angela Titzrath smatra da bi Kina i Hamburg u budućnosti trebali tješnje surađivati – i rasti. Šefica Hamburške luke i logistike (HHLA) u kolovozu 2019. je na jednom službenom putu u Šangaju govorila o gospodarskim šansama koje se nude Hamburgu u slučaju produbljenja ekonomske suradnje s Kinom. Hamburg bi, rekla je sudeći po tadašnjim medijskim izvještajima Angela Titzrath, trebao ”postati zadnja postaja novog Puta svile”. Delegaciju iz Hamburga tada je predvodio gradonačelnik hanzeatske metropole na rijeci Labi Peter Tschentscher (SPD).

Tri godine kasnije se ta najavljena ekonomska suradnja produbljuje: kineska državna kompanija Cosco uskoro bi mogla postati suvlasnik Hamburške luke. Pregovori su u tijeku s brodarskim divom s Dalekog istoka. I kako stvari stoje, to bi mogao biti početak njemačko-kineske kooperacije u velikom stilu – i to ne samo na području Njemačke, već i u ostatku Europe. To naime stoji u internoj analizi savezne vlade, koja se naslanja na tri sporazuma između Coscoa i HHLA u protekle tri godine.

Sudeći po analizi savezne vlade, dvije strane planiraju realizaciju strateškog partnerstva koje bi se moglo prostirati na području Baltičkog, ali i Sredozemnog mora. Već 2020. je, naime, internim sporazumom razmatrana mogućnost budućeg suvlasničkog angažmana HHLA u nekom Coscovom terminalu na Sredozemlju – na primjer u grčkom Pireju, gdje je kineski brodar većinski vlasnik.

Bez komentara

Sudeći po sadržaju dokumenta koji potječe iz Saveznog ministarstva gospodarstva, tvrtke su se osim toga dogovorile da će potražiti mogućnost zajedničkog angažmana u nekom terminalu u Poljskoj. U internom dokumentu se kao moguće luke spominju Gdanjsk i Gdynia. Cosco je već sad aktivan u Europi, suvlasnik je nekoliko terminala, ali do sada Kinezi nisu bili aktivni na području Baltika.

Savezno ministarstvo gospodarstva ne odgovara na novinarske upite o ovoj temi. Samo je priopćeno da savezna vlada ne želi komentirati poduzetničke odluke pojedinih firmi kao što je HHLA. A HHLA je pak demantirao navode o tome da s kineskim partnerom slijedi konkretne planove po pitanju preuzimanja udjela u nekoj luci u Poljskoj.

O pomorstvu s profesionalcima: “43° na lijevo”

0
Foto: Pomorac.hr

Povodom obilježavanja blagdana svetog Nikole, zaštitnika pomoraca, putnika i djece, portal Pomorac.hr organizirao je susret šibenskih maturanata pomorskih smjerova i profesionalaca iz pomorske industrije. Iskusni govornici budućim naraštajima pomoraca pružili su informacije iz prve ruke te odgovorili na pitanja o tome što ih čeka u njihovoj budućnosti.

Događaj pod nazivom »O pomorstvu s profesionalcima: “43° na lijevo”« održao se u petak, 02. prosinca, u Tehničkoj Školi u Šibeniku. Susret profesionalaca i maturanata tri šibenske srednje škole koje u svojem programu imaju pomorske smjerove: Prometno-tehnička, Tehnička te Industrijsko-obrtnička škola Šibenik, organiziran je u suradnji s našim kolumnistom kapetanom Aronom Baretićem te predstavnicima agencije za posredovanje pri zapošljavanju pomoraca Azara.

U sklopu događaja, naš kolumnist kapetan Aron Baretić predstavio je učenicima svoju najnoviju knjigu pod nazivom “43° na lijevo”. Riječ je o drugoj knjizi autobiografskih putopisnih priča i crtica, prepunih iskustava koja je kapetan doživio tijekom 33 godine plovidbe svjetskim morima. S učenicima je podijelio nekoliko anegdota, ali i ozbiljnih priča o tome kako zaista izgleda život na moru.

– Smatram da smo djeci uspjeli barem malo približiti problematiku i dati im kratak uvid u ono što bi ih moglo čekati u njihovoj karijeri, rekao je kapetan Aron Baretić.

Nakon predstavljanja knjige kapetana Arona Baretića, učenicima su se obratili predstavnici pomorske agencije Azara, suosnivač agencije Adrijan Šuša te HR Manager Nikolina Plazanjić. Dotaknuli su se tema kao što su nastavak školovanja, globalni nedostatak radne snage u pomorskoj industriji, ali i pružili učenicima vrijedne savjete za gradnju karijere.

– Kada smo mi, prije mnogo godina, krenuli u svijet i počeli graditi svoje pomorske karijere, nismo imali nikoga kome smo se mogli obratiti kako bi nas usmjerili na pravi put. Ovim društveno odgovornim događajem htjeli smo učenicima pružiti upravo to – uvid u svijet pomorske industrije i put kojim će lakše doći do svojih ciljeva, rekao je Adrijan Šuša, suosnivač agencije za posredovanje pri zapošljavanju pomoraca Azara.

– Naš cilj je bio približiti učenicima rad u pomorskom sektoru te ih usmjeriti prilikom odabira i gradnje karijere. Jako smo zadovoljni odazivom, a pljesak na kraju je potvrdio kako je ovakav pristup vrlo koristan budućim naraštajima pomoraca ili bilo kojem srodnom zanimanju. Nadamo se da smo s ovim događajem probudili interes škola i učenika za buduću suradnju kako bismo ovakve susrete mogli organizirati na godišnjoj bazi, rekla je Nikolina Plazanjić, HR Manager u pomorskoj agenciji Azara.

Na kraju događaja, učenici su pohrlili po svoj primjerak potpisane knjige “43° na lijevo” koje, moramo istaknuti, kapetan Aron Baretić isključivo dijeli besplatno.

– Želim se zahvaliti školi na gostoprimstvu, ekipi portala Pomorac.hr i pomorske agencije Azara na organizaciji promocije moje knjige. Mišljenja sam da je ideja odlična te da bi svakako trebalo ubuduće raditi na sličnim projektima kako u Šibeniku, tako i dalje uz obalu gdje god postoje pomorske škole, zaključio je kapetan Aron Baretić.

Foto: Pomorac.hr
Foto: Pomorac.hr

Ploviti se mora, stoga neka vas na tom putu čuva vaš zaštitnik – sveti Nikola

0

Oduvijek je poznato da se ploviti mora. Ploviti zahtijeva znanje, odvažnost, vještinu, snalažljivost i volju, a najbolje to znaju oni koji od mora i za more žive. More predstavlja neizvjesnost i izazov. More je opasan, nepredvidiv i ćudljiv suputnik. Oduvijek se borilo s morem i vjetrovima koji caruju morskim prostranstvima. I taj posao netko mora raditi…

Zvanje pomoraca i ribara uvelike treba Božju providnost, pa tako često u njihovim mislima kolaju zavjeti i vapaji za milosti kod njihovog zaštitnika – svetog Nikole. O postojanom povjerenju pomoraca u moćni zagovor svetog Nikole najbolje svjedoče mnogobrojne kapelice i crkve diljem svijeta, koje su svetom Nikoli u čast pomorci podizali na morskoj obali i otocima, ali i toliki zavjetni darovi koji krase unutrašnjost tih drevnih zdanja. Oni su znak zahvalnosti pomoraca za milosti udijeljene po zagovoru sv. Nikole – najčešće za milost izbavljenja iz velikih životnih pogibelji na moru.

Biti sam na pučini mora nije lako, ali svjetlost nade i Božje prisutnosti, po zagovoru zaštitnika pomoraca i ribara, ugrije srce i daje nam nadu da smo bliže doma, bliže svojim najmilijima.

Tako vama, dragi naši pomorci, ribari i svi oni koji od mora i za more žive, želimo da vam današnji dan, ali i svaki drugi, srce ugrije Božja svjetlost. Neka vas zaogrne svojom toplinom i vodi do sigurne luke, kako biste što prije prešli prag svoga doma i osjetili toplinu i ljubav vaše obitelji koja s nestrpljenjem čeka vaš povratak.

Jadrolinija je već 75 godina linija života hrvatskih otoka i obale

0
Foto: Mate Komina

Svečanom akademijom i prikazivanjem dokumentarnog filma “Linija života” u Zadru je, na brodu Marko Polo, proslavljena 75. godišnjica osnutka Jadrolinije, nacionalnog obalnog linijskog putničkog brodara. Slavlje na “Marku Polu” započelo je i prije same svečanosti, nakon zadnjeg zvižduka u pobjedi hrvatske nogometne reprezentacije nad Japanom, što su bivši i sadašnji zaposlenici, gosti i uzvanici ocijenili najboljim mogućim rođendanskim poklonom za Jadroliniju.

Jadrolinija, kako je istaknuto, od samih svojih početaka, od osnutka, 1947. godine, ima nezamjenjivu ulogu u životu stanovnika brojnih hrvatskih otoka kao i primorskih gradova, na što se u svom pozdravnom govoru osvrnuo i predsjednik Uprave David Sopta, naglasivši kako povijest Jadrolinije zapravo seže daleko dalje u prošlost, još u 19 stoljeće, kada su prvi parobrodi hrvatskih brodara počeli ploviti na linijama duž obale, a Jadrolinija je tu tradiciju nastavila i unaprijedila postavši brodarska kompanija kojoj već tri četvrtine stoljeća vjeruju putnici i otočani za koje ona nerijetko život znači, piše Zadarski list.

Foto: Mate Komina

– Naša je bijela flota plava magistrala koja svakodnevno otočane dovozi na posao, omogućava im pristup obrazovanju, liječničkoj skrbi, sportskim i kulturnim događajima i svemu onom što nedostaje na otocima. Ona je brza cesta i autocesta kojom gosti iz cijelog svijeta dolaze vidjeti i uživati u ljepotama, tradiciji i duhu naše Domovine.

Povratak na brojke iz rekordne 2019.

Ova godina nakon stresnih pandemijskih godina bilježi povratak na brojke iz rekordne 2019. godine, usprkos globalnoj energetskoj krizi i drastičnom rastu cijena energenata. To znači da ćemo kraj godine dočekati s više od 12 milijuna putnika i više od tri milijuna vozila. Sve navedeno s punim pravom Jadroliniju pozicionira u društvo najvećih svjetskih brodarskih kompanija u obalnom linijskom prijevozu.

Pri tom bih podsjetio na riječi legendarnog Ante Mrvice koji je kazao “Putnik je zakon. I amen”, kazao je Sopta, ističući kako se tijekom zadnjih nekoliko godina nacionalnoj bijeloj floti pridružilo pet brodova, dok se sljedeće godine se očekuje nabavka novih brodova.

Foto: Mate Komina

Sopta je kazao kako će misija Jadrolinije i dalje biti povezivanje hrvatske obale i otoka, kao dio strateške državne prometne mreže, uz ispunjavanje ove odgovorne zadaće kroz modernizaciju flote, digitalizaciju i uvođenje novih, održivih tehnologija, uz ljude, pomorce i ostale zaposlenike, bez kojih Jadrolinija ne bi mogla funkcionirati i kojima je posebno zahvalio.

Osvrnuo se i na ulogu Jadrolinije i njenih pomoraca u Domovinskom ratu, u kojemu su brodovi bili jedina poveznica između sjevernog i južnog Jadrana, pri čemu su trinaestorica pomoraca izgubila živote, a izgubljena su i četiri broda.

O Jadroliniji kao lideru hrvatskog pomorstva i brodarstva te važnosti tvrtke i njene djelatnosti za Republiku Hrvatsku govorio je i državni tajnik Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Josip Bilaver, zahvalivši svim zaposlenicima Jadrolinije koji su u njeno stvaranje, kako je kazao, utkali svoje živote.

Na brodovima Jadrolinije se živi

– Teško je brojkama i riječima objasniti što Jadrolinija sve znači za Hrvatsku, za naše otočane, za turizam i gospodarstvo. Ona znači prije svega sigurnost i život. Kad treba prevesti bolesnike ili unesrećene do bolnice, djecu u školu. Na brodovima Jadrolinije se uči, odmara, rađa, u svakodnevnom prijevozu putnika. Jednom rječju, živi.

Ona je stup putničkog linijskog prijevoza, koja održava više od trideset državnih i četiri međunarodne linije i na taj način povezuje hrvatske otoke s kopnom i doprinosi ukupnim rezultatima hrvatske turističke ponude, rekao je Bilaver, ističući kako će hrvatska vlada stajati iza svih dobrih odluka koje će osigurati održiv razvoj Jadrolinijine flote, što će u godinama što dolaze omogućiti nošenje s konkurencijom, domaćom i stranom.

Upravo je s tim ciljem i u Nacionalnom planu oporavka i otpornosti predviđena nabava ukupno šest brodova – tri putnička broda i tri katamarana, ukupne procijenjene vrijednosti oko 300 milijuna kuna.

– Nabavkom ovih brodova doprinijet će se podizanju kvalitete usluge javnog pomorskog prijevoza, poboljšanju dostupnosti naseljenih otoka, jer, nemojmo zaboraviti, o prometnoj povezanosti ovisi i kvaliteta života na otocima, koja može biti i presudan čimbenik za zadržavanje života na otocima.

Potpredsjednik Vlade i ministar Butković više je puta rekao kako je Jadrolinija naš nacionalni ponos i predstavlja onu nit poveznicu bez koje mnogi naši ljudi koji žive na otocima ili im gravitiraju, ne bi mogli. Jadrolinija stoga ostaje naš ključni brodar za održavanje sustava javnog obalnog linijskog prometa, a njena primarna zadaća javni obalni putnički prijevoz i u tom smislu, podrška Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, ostaje konstanta, rekao je Bilaver.

Dokumentarac “Linija života”

Velika 75 obljetnica bila je motivom za snimanje dokumentarnog filma “Linija života” o najvećem hrvatskom brodaru pod redateljskom palicom Dubravka Merlića. Trideset minuta filma donosi presje samo djelića toplih ljudskih priča koje potvrđuju Jadrolinijinu krilaticu – linija života, od obitelji čija su djeca rođena na Jadrolinijinim brodovima, preko priča onih kojima su život značili u Domovinskom ratu, do malih otočnih poduzetnika i građana kojima i danas znače isto.

– Bit Jadrolinije najbolje opisuje njen slogan – Linija života. Motivacija cijele ekipe bila je divna, uživali smo, svi volimo Jadrolinijine linije i brodove i ljude tako da se nadam da smo uspjeli prenijeti atmosferu ljudi iz Jadrolinije koji rade za ljude s otoka i izvan sezone. To je zapravo najvažnija funkcija Jadrolinije, rekao je Dubravko Merlić, autor filma.

Jadrolinija danas broji 1 800 zaposlenih, od čega gotovo 75 posto čine pomorci. Uz održavanje 34 koncesionirane linije u Hrvatskoj i četiri linije u međunarodnom prometu, Jadrolinija omogućuje povezivanje hrvatskih otoka s kopnom i aktivno sudjeluje u realizaciji hrvatske turističke ponude.

Brodovi tijekom ljetne sezone obavljaju preko 600 polazaka dnevno, a najfrekventnije linije održavaju se gotovo 24 sata na dan. Jadrolinijina flota trenutno broji 53 broda – 36 trajekata za lokalne linije, deset brzih putničkih brodova, tri trajekta za međunarodne linije i četiri klasična broda.

Foto: Mate Komina

SPH: “Politika nema nikakav utjecaj na rad Odbora za dodjelu Plave vrpce, kao ni na SPH”

0
Foto: Goran Mratinović / Dubrovački dnevnik

Nakon što se medijima proširila vijest da je Makaranin Goran Vranješ prošlog četvrtka odbio primiti priznanje za spašavanje na moru, što je do sada nezabilježen potez u preko 50 godina tradicije Plave vrpce Vjesnika, Sindikat pomoraca Hrvatske uputio je danas priopćenje za medije. Ne navodeći direktno spomenuti incident, iz središnjeg ureda Sindikata naglasili su da politika nema nikakav utjecaj na rad Odbora za dodjelu Plave vrpce, kao niti na SPH kao nositelja nagrade.

Dopis Sindikata pomoraca Hrvatske prenosimo u cijelosti:

„Svečana dodjela priznanja Plava vrpca Vjesnika održana je 1. prosinca u Dubrovniku. Dobitnik priznanja u pojedinačnoj konkurenciji je ronilac Branslav Danevski, dok je u momčadskoj konkurenciji priznanje Plave vrpce Vjesnika pripalo posadi grčkog LNG tankera Gaslong Glasgow pod zapovjedništvom zadarskog kapetana Alena Gospića.

Ove godine bilo je trinaest nominacija: dvije u pojedinačnoj i jedanaest u momčadskoj konkurenciji.

Upravo zato što se smatra da je, na neki način, svaki poduhvat vrijedan priznanja, svima nominiranima uručuju se plakete kao uspomena za nominaciju, dok pobjednik u momčadskoj konkurenciji dobiva srebrnu plaketu i plamenac, a u pojedinačnoj konkurenciji zlatni prsten i plamenac. Smatramo da su svi poduhvati spašavanja hvalevrijedni te da je riječ o osobama koje odlikuje visoka nesebičnost i skromnost.

Ove godine među nominacijama bio je i poduhvat spašavanja trojice Makarana – Marija Prnjka, Marina Puharića i Gorana Vranješa, koji su spasili, po olujnoj buri ispred Makarske s gliserom od 7,5 metara, dvije strane tinejdžerice u dobi od 14 i 15 godina, koje su 16. travnja ove godine isplovile na more na dasci za veslanje.

Gospodin Puharić i gospodin Prnjak bili su na svečanoj dodjeli Plave vrpce Vjesnika i preuzeli plaketu za nominaciju.

Plava vrpca Vjesnika je jedinstveno priznanje koje se dodjeljuje za poduhvat spašavanja ljudi i imovine na moru, a utemeljio ga je 1966. godine poznati novinar i pjesnik Ratko Zvrko (1929.-1998.), u to vrijeme urednik pomorstva u Vjesniku.

Sindikat pomoraca Hrvatske je preuzeo organizaciju dodjele Plave vrpce Vjesnika 2012. godine, nakon gašenja lista Vjesnik, u želji da se i dalje vrednuju najplemenitije ljudske vrline – hrabrost, požrtvovnost, solidarnost i čast, kako pomorca tako i drugih ljudi od mora.

O dobitnicima prestižnog priznanja odlučuje Odbor za dodjelu Plave vrpce na čelu s tajnikom i predsjednikom Odbora. Odbor je neovisno tijelo čiji članovi rade volonterski i koji svake godine imaju težak posao, odabrati dobitnike Priznanja. Politika nema nikakav utjecaj niti na rad Odbora, kao niti na SPH kao nositelja nagrade.

Sindikat pomoraca Hrvatske u potpunosti podržava odluke Odbora i ni u kojem smislu se ne miješa u izbor dobitnika“, stoji u dopisu središnjeg ureda Sindikata pomoraca Hrvatske.

Nezabilježen potez u preko 50 godina tradicije Plave vrpce Vjesnika: Makaranin odbio primiti nagradu za spašavanje djevojčica na moru

0
Foto: Goran Vranješ

U Dubrovniku je u četvrtak, 1. prosinca, održana svečana dodjela priznanja Plava vrpca Vjesnika, koja se od 1966. godine tradicionalno dodjeljuju za spašavanja na moru. Priznanja su dodijeljena u pojedinačnoj konkurenciji Puljaninu Branislavu Danevskom za spašavanje dvije nautičarke čija se jedrilica prevrnula nedaleko od Pule, dok je u momčadskoj konkurenciji nagradu osvojila posada grčkog LNG tankera Gaslong Glasgow pod zapovjedništvom kapetana Alena Gospića iz Zadra, koja je u studenom 2021. u blizini Kube spasila 17 kubanskih migranata.

Među nominiranima u momčadskoj konkurenciji bila su i trojica Makarana: Goran Vranješ, Marin Puharić i Marijo Prnjak. Oni su 16. travnja ove godine sa gliserom spasili dvije djevojčice na dasci u dobi 14 i 15 godina koje je bura otpuhala daleko od kopna. U tom trenutku, trojica Makarana nisu bila na moru već na obali, no kada su vidjeli što se događa i kakva opasnost prijeti djevojkama, brže-bolje su reagirali i po jakom nevremenu isplovili kako bi spasili dvije tinejdžerice iz Češke.

Podsjetimo, djevojčice je tada s obale primjetila Nina Dimkovska i obavijestila svog momka Gorana Vranješa da se radi o ozbiljnoj situaciji i da ih je bura već odnijela predaleko u Brački kanal. Makaranin je najprije konktakrirao Lučku kapetaniju i Makarsku obalu te u kratko vrijeme se s našao Marinom Puharićem i vlasnikom broda Mariom Prnjkom u makarskoj luci odakle su isplovili tražeći dvije maloljetne Čehinje. Spašene su oko kilometar i pol od obale i to nakon samo 6-7 minuta iako ih je zbog vjetra i visokih valova bilo izuzetno teško uočiti.

Herojski čin naših sugrađana nominirao ih je za Zlatnu vrpcu Vjesnika, zbog čega su sva trojica bili pozvani na dodjelu priznanja u dubrovačkom hotelu Palace. Ipak, na kraju je iza svega ostao pomalo gorak okus. Od trojice Makarana pojavila su se dvojica, dok je Vranješ odbio preuzeti zahvalnicu.

Makarska Danas popričala je s Makaraninom o razlozima ovog, kako doznajemo, do sada nezabilježenog poteza u preko 50 godina tradicije Plave vrpce Vjesnika. Vranješ je kazao da je više razloga zbog kojih je odlučio ignorirati dodjelu priznanja. S jedne strane, imena dobitnika su bila poznata i prije same dodjele, dok je puno veći problem, govori nam Vranješ, u samim kriterijima dodjele.

– Ne bih toliko nisko pao da radi jednog komada karte, domjenka i noćenja u hotelu prodam obraz – kratko je odgovorio Goran Vranješ, kazavši kako je razočaran što se “politika i nepoštenje miješaju u sve”.

– Za mene je ovo sramota sindikata pomoraca, pogotovo izjava Damira Hercega, koji je u razgovoru za televiziju naše riskiranje vlastitih života usporedio s time da je kapetan duge plovidbe riskirao karijeru ili eventualno jednu kapetansku plaću. Kapetanu je dužnost pomoći osobi u nevolji na moru. S druge strane mi smo obični civili koji su bili na kopnu, i sami smo dosta riskirali isplovivši u takvim uvjetima, ali da se nismo organizirali u samo nekoliko minuta, tko bi pomogao tim djevojčicama?

– Svima nama je moralna obaveza pomoći u spašavanju svakog ugroženog života, ali je van pameti da se u isti rang stavljaju zapovjednici kojima je to dužnost, s civilima koji su i sami mogli stradati ali su svejedno odlučili učiniti sve kako bi spasili nečiji život – rezignirano je kazao Vranješ.

– Smatram da je Sindikat pomoraca sa izjavom na kanal RI Damira Hercega dotako dno dna. Očekujem javnu ispriku, jer uspoređivanje ugroze karijere i plaće sa ugrozom života je toliko jadno i sramotno, kratko je rekao Goran Vranješ za Pomorac.hr.