O nama Marketing   |   Kontakt   |   English

Home Blog Page 321

Ronioci iz Blaca po jadranskim uvalama sakupljali ‘blago’ koje su nam ostavili nautičari: Kod Žirja zaronili do olupine ‘njemačke štuke’

0
Foto: Ilustracija / Slobodna Dalmacija

Ekološki roniteljski klub Leut iz Blaca uspješno je odradio još jednu ekološku akciju čišćenja podmorja.

Pod pokroviteljstvom Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost Republike Hrvatske, u periodu od 23. do 30. Listopada ERK “Leut” realizirao je projekt pod nazivom “Divlji vezovi, neprijatelji podmorja”.

Jadransko more, osobito hrvatska obala je zbog mnogobrojnih otoka, prirodno zaštićenih uvala, ali i povoljne klime jedna od svjetskih top destinacija za nautički turizam. Hrvatska ima ukupno 56 marina s 16 000 vezova u moru i 8500 suhih vezova u lukama i sportskim lukama. Iako impozantan, ovaj broj nije dovoljan za sve brodice koje tijekom sezone uplovljavaju u Jadransko more, te potražnja i cijene vezova iz godine u godinu rastu, piše Slobodna Dalmacija.

Problem koji se posljedično javlja su tzv. “divlji vezovi”. Službeni izvori opisuju “divlji vez” kao “mjesta koja nisu potpuno sigurna za sidrenje plovila, pa im nadležne službe ne mogu osigurati sigurno sidrenje, te ostaju slobodna i izvan zakona”. Ovakva mjesta su problem za Pomorsku policiju, Lučku upravu, lokalne samouprave, a nameću se i kao ogroman ekološki problem. Za razliku od marina koje imaju mjesta predviđena za odlaganje otpada s plovila, na divljim vezovima ne postoji služba zadužena za odlaganje otpada te je ponekada jednostavnije baciti otpad u more.

Foto: Slobodna Dalmacija

Vođeni ovom činjenicom udruga “ERK Leut” iz Blaca je napravila projekt koji je prepoznat od strane Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost Republike Hrvatske.

Projekt “Divlji vezovi- neprijatelji podmorja” je realiziran u periodu od 23.-30.10.2022. Članovi udruge su svaki dan, u dogovoru s lokalnim samoupravama, radili eko akciju na jednom od otoka Šibenskog otočja, redom Drvenik Veli, Zlarin, Kaprije, Žirje i dvije akcije u NP Kornati (lokacija Sedlasti bok i uvala Kravljačica). Leutu su se u NP Kornati pridružili članovi ERK “Periska” iz Ploča, PIK “Mornar” i RK “Nautilus” iz Splita.

Izvađena je ogromna količina otpada. Velika količina plastike, stakla, pribora za jelo, opreme za plažu, ali i akumulatori, miješalice i gume, tako da se za otpad u moru ne mogu okriviti samo turisti i nautičari. Otpad je predan komunalnim službama.

Ronioci iz ERK “Leut” zahvalili su svima koji su omogućili da se ova sedmodnevna akcija uspješno održi, poglavito Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost Republike Hrvatske, a potom i Šibensko-kninskoj županiji, Gradu Šibeniku, Općini Primošten, TZ Primošten, ECOMED d.o.o., mjesnim zajednicama Drvenika Velog, Zlarina, Kaprija, Žirja, NP Kornati, kao i svima onima koju su sudjelovali bilo kao ronioci ili pomoć na brodicama.

Foto: Slobodna Dalmacija

Cruise Ship Recruitment Event krajem studenog u Zagrebu!

0

Silversea is the defining name in luxurious cruise travel, distinguished in the ultra-luxury market by its elegant, all-suite ships, all-inclusive pricing, worldwide itineraries and genuine hospitality. Silversea understands that their employees are their greatest asset and are committed to investing their resources in recruiting the very best.

If you would like to work for one of the most respected organisations in the travel industry, “World’s best cruise line” Silversea invites you register now for their recruitment event in Zagreb, Croatia in association with V.Ships Leisure! The event will be held on November 21st and 22nd in Hotel Dubrovnik in Zagreb.

More information below:

Veliko slavlje povodom 50. rođendana Carnival Cruise Linea: Isporučen kruzer Carnival Celebration

0
Foto: Offshore energy

Finsko brodogradilište Meyer Turku isporučilo je brod za krstarenje prigodnog imena Carnival Celebration, čime je obilježena 50. obljetnica poslovanja Carnival Cruise Linea.

Riječ je o drugom brodu u Carnivalovoj klasi Excel i drugom na LNG pogon. Isporučen je prema planu, a isplovit će na svoje prvo putovanje već krajem ovog tjedna, piše Offshore energy.

Carnival Celebration od 182.800 bruto tona izgrađen je u Finskoj kao sestrinski brod kruzeru Mardi Gras. Dio je brodova za krstarenje na LNG pogon koje je Carnival Corporation naručio za svoje podružnice AIDA-u, Costu i P&O, ali i za Carnival Cruise Line. Treći brod klase Excel, Carnival Jubilee, gradi se u Meyer Werftu u Njemačkoj, a trebao bi zaploviti iduće godine iz Galvestona u Teksasu.

“Imamo puno razloga za slavlje sada kada se Carnival Celebration pridružio našoj floti kao 25. brod. Naši gosti imat će priliku iskusiti sve novitete koje naša klasa Excel donosi industriji krstarenja”, rekla je Christine Duffy, predsjednica Carnival Cruise Linea.

“Prije svega, ovaj brod je posvećen 50. godina uspješnog rada Carnival Cruise Linea, a istovremeno je jedan od predvodnika svijetle budućnosti kompanije. Carnival Celebration počet će s radom odmah nakon primopredaje, što pokazuje da se industrija krstarenja doista oporavlja.”

Dug 344 metra, kruzer može ugostiti 5.282 putnika (maksimalni kapacitet je 6.465 putnika) o kojima brine 1.735 članova posade. Kruzer je već otplovio u Southampton, odakle će započeti svoje prvo krstarenje do matične luke u Miamiju na Floridi, gdje bi trebao stići 20. studenog. Ondje će se održati svečanost imenovanja, a kruzer sljedeći dan isplovljava na krstarenje Karibima, piše The Maritime Executive.

Baš kao i sestrinski brod Mardi Gras, Carnival Celebration ima šest tematskih zona koje putnicima nude različita iskustva. Uz niz restorana i opcija za zabavu, veliki stakleni atrij na tri kata, kruzer ima i BOLT roller coaster. Jedna od jedinstvenih zona ukrašena je opremom, ukrasnim elemenatima i namještajem kakav su imali neki od starijih kruzera kao posveta 50 godina dugoj povijesti Carnival Cruise Linea.

Carnival Cruise Line nedavno je u rezalište prodao jedan od svojih najstarijih brodova za krstarenje, Carnival Ecstasy, koji je postao šesti kruzer od 70.000 bruto tona klase Fantasy iz 1990.-ih koji je od 2020. napustio flotu.

Carnival Celebration

Dužina: 344 m
Širina: 42 m
Bruto tonaža: 182.800
Kapacitet putnika: 5.374 (maksimalni kapacitet 6.465)
Posada: 1.735
Država zastave: Panama

Obitelj pomorca iz Kotora koji je teško ozlijeđen u eksploziji: “Vasilije je danas van životne opasnosti, zahvaljujemo svima”

0
Foto: Screenshot Twitter

Obitelj pomorca Vasilija Vujoševića iz Kotora, koji je u lipnju ove godine ozlijeđen u eksploziji na kontejnerskom brodu MSC Rachele koja se dogodila na Sredozemlju nadomak francuske luke Toulon, izvijestila je da je ozlijeđeni Kotoranin danas van životne opasnosti.

Obitelj Vujošević u priopćenju dostavljenom medijima zahvalila se svim ljudima koji su bili uz njih te pružili moralnu i financijsku podršku.

“Uz veliki napor liječnika u Toulonu i Lyonu, Vasilije Vujošević danas je van životne opasnosti”, stoji u priopćenju kojeg prenosi BokaNews.

“Ovim putem želimo se zahvaliti svim ljudima koji su od 21. lipnja 2022 godine bili uz nas kada su u Francuskoj luci u blizini Toulona ozlijeđeni naši pomorci, među njima i naš Vasilije Vujošević. Posebnu zahvalnost dugujemo ambasadoru Crne Gore u Francuskoj gospodinu Ivanu Ivaniševiću koji nam je sve vrijeme bio od velike pomoći”, navodi se u priopćenju obitelji Vujošević.

Također su se zahvalili Uniji pomoraca iz Kotora, sugrađanima…

“Zahvaljujemo od srca Uniji pomoraca iz Kotora koji su svojom humanom gestom pružili financijsku i moralnu podršku. Zahvaljujemo se svim sugrađanima i ljudima koji su pomogli na bilo koji način”, ističu u priopćenju.

Podsjetimo, tri crnogorska državljanina ozlijeđena su, od čega dvojica teže, u eksploziji na kontejnerskom brodu MSC Rachele koja se dogodila 21. lipnja u Sredozemnom moru kod obale Francuske. Tijekom putovanja, otprilike 20 nautičkih milja južno od Cape Cépeta, u strojarnici je došlo do eksplozije i požara, prilikom čega su ozlijeđena tri crnogorska pomorca. Kotorani V.V. (36) i V.K. (31) teško su ozlijeđeni, a Baranin N.N. (24) lakše.

Kako se brod nalazio relativno blizu Toulona, u pomoć je brzo priskočila francuska ratna mornarica, čiji su helikopteri evakuirali ozlijeđene s MSC Rachele. Brod švicarske kompanije MSC plovio je iz Napulja prema francuskoj luci Fos Sur Mer.

Pročitajte više:

Iza Luke Rijeka je devet mjeseci za povijest. Ostvarila je rekordnu dobit i rast u svim segmentima

0
Foto: Marko Gracin

Naša najveća luka prekrcala dva milijuna tona tereta

RIJEKA – Luka Rijeka ostvarila je u prvih devet mjeseci ove godine rekordnu dobit od 56,15 milijuna kuna, objavljeno je u službenom izvješću o poslovanju tvrtke na stranicama Zagrebačke burze. Lani u istom razdoblju Luka Rijeka je, prema izvješću na burzi, ostvarila dobit od 1,73 milijuna kuna. U prva tri kvartala ove godine, na razini Grupe Luka Rijeka, ostvareni su ukupni prihodi od 204,3 milijuna kuna, što je 44 posto više nego u istom razdoblju lani, dok su rashodi rasli po znatno manjoj stopi od šest posto te su iznosili 148,15 milijuna kuna, piše Novi list.

Riječ je o prihodima ostvarenim mahom iz poslovanja na razini Grupe, prema riječima predsjednika uprave Duška Grabovca, bez očekivane ovogodišnje dividende od Jadranskih vrata (AGCT), tvrtke koja upravlja kontejnerskim terminalom Brajdica, u kojoj Luka Rijeka d.d. drži 49 posto vlasničkog udjela. Prema zasad neslužbenim procjenama, dividenda iz AGCT-a bi na konto Luke Rijeka d.d. trebala donijeti više od dvadeset milijuna kuna.

Terminal Škrljevo

Fizički promet tereta u prvih devet mjeseci ove godine na terminalima Luke Rijeka d.d. veći je za dvadeset i jedan posto nego u istom razdoblju lani, pri čemu je prekrcano dva milijuna tona tereta, dok je od siječnja do kraja rujna 2021. godine bilo prekrcano 1,65 milijuna tona. Najveća stopa rasta zabilježena je u kontejnerskom prometu, koji je s 26.957 TEU-a (ekvivalent dvadesetstopnog kontejnera), narastao na 117.886 TEU-a, što je četverostruko više. Pritom treba naglasiti da je riječ isključivo o prometu kontejnera Luke Rijeka d.d. koji se mahom odnosi na unutarnji terminal Škrljevo, gdje se kontejneri pune, prazne, čiste i servisiraju, a ne o prometu kontejnera na terminalu Brajdica kojim upravlja AGCT.

Rastao je i promet ostalih vrsta tereta, pa su tako prekrcane 1.240.572 tone rasutog tereta, što je 12 posto više nego u istom razdoblju lani, dok je generalnog tereta prekrcana 529.571 tona, odnosno devet posto više nego prošle godine. Luka Rijeka istodobno je, prema podacima objavljenim u izvješću o poslovanju, povećala broj zaposlenih s lanjskih 524 na 645, pri čemu je prihod po zaposlenom narastao s 271 tisuću na 317 tisuća kuna. Lani je, podsjećamo, Luka Rijeka smanjivala broj zaposlenih, što je utjecalo i na ukupnu dobit na kraju godine jer je na ime otpremnina bilo isplaćeno desetak milijuna kuna.

Predsjednik uprave Luke Rijeka Duško Grabovac ističe zadovoljstvo postignutim rezultatima, posebno s obzirom na činjenicu da su na velikom dijelu koncesijskog područja u riječkom lučkom bazenu u tijeku veliki infrastrukturni radovi u sklopu 33 milijuna eura vrijednog projekta obnove i unapređenja lučkih prometnih površina i željezničke infrastrukture, sufinancirani sredstvima iz Instrumenta za povezivanje Europe (CEF), kao i radovi na izgradnji dvokolosiječne željezničke pruge na potezu od Zagreba do granice s Mađarskom, zbog kojih je ograničen promet željezničkom prugom.

Nove hladnjače

– Imali smo rast gotovo svih vrsta tereta, posebno kontejnerskog i prometa rasutih tereta. Što se kontejnerskog prometa tiče, riječ je mahom o prometu ostvarenom na pozadinskom terminalu Škrljevo, gdje obavljamo usluge punjenja, pražnjenja i servisiranja kontejnera, a koji se pokazao vrlo unosnim po pitanju prihoda, s ostvarenim prihodima u iznosu između 700 tisuća i 900 tisuća eura mjesečno. Povećan je i promet banana i drugog voća, čemu je također znatno pridonijela izgradnja dvaju rashladnih skladišta na Škrljevu. Kod rasutih tereta imamo rast željezne rude i starog željeza. U tom segmentu morali smo donijeti odluku da se opredijelimo za jednog klijenta, US Steel, zbog slabe protočnosti rasutog tereta, prvenstveno željezne rude, željeznicom uslijed radova, kao i nedostatka željezničkih kompozicija i problema sa zastojima na granici s Mađarskom, kaže Grabovac.

Na pitanje je li promet u Luci Rijeka mogao i trebao biti znatno veći uslijed pomicanja tokova tereta zbog rata u Ukrajini, da nema ograničenja prvenstveno u željezničkom prometu, odnosno da je sustav HŽ-a fleksibilniji po pitanju zatvaranja pruga i osiguravanja dovoljnog broja vlakova, Grabovac odgovara kako je promet mogao biti veći, ali ne u onolikoj mjeri koliko se početkom rata u Ukrajini najavljivalo.

Veći učinak

– Imali smo velike najave i obećanja, ali u stvarnosti tog tereta nije bilo onoliko koliko se najavljivalo, posebno u silosu, ali smo ipak zadovoljni i količinom prometa žitarica. Smatram da se ispravnom pokazalo naše opredjeljenje da u prvom redu ne zanemarimo naše dugogodišnje klijente i njihove potrebe, jer oni su bili ovdje i prije rata u Ukrajini, a bit će ovdje i nakon toga, kaže Grabovac.

Na ukupan promet utjecali su, dodaje, i već spomenuti građevinski radovi u riječkom lučkom bazenu.

– Odradili smo maksimum u sadašnjim okolnostima i sa svim ograničenjima koje imamo. Na pristaništu uza silos trenutno, zbog građevinskih radova, ne možemo vezati brod dulji od 120 metara, ali bez obzira na to, silos radi vrlo dobro. Slično je i na ostalim pristaništima i u cijelom bazenu Rijeka, gdje su u tijeku radovi, kaže Grabovac.

Tarife za klijente u ovoj godini, dodaje, nisu povećavane u značajnijoj mjeri, ali je dobrom financijskom rezultatu pridonio i početak naplate nekih usluga koje Luka Rijeka do sad nije naplaćivala, uz znatno bolju koordinaciju između pojedinih odjela tvrtke i veću učinkovitost rada.

Brajdica grabi prema 400 tisuća kontejnera

Rekordne rezultate po broju prekrcanih kontejnera u prvih devet mjeseci ove godine, prema izvještaju Luke Rijeka, bilježi i tvrtka Jadranska vrata (AGCT) koja upravlja kontejnerskim terminalom na Brajdici gdje je u prva tri kvartala prekrcano 295.385 TEU-a, što je sedamnaest tisuća TEU-a manje nego u cijeloj prošloj, također rekordnoj godini. Nastavi li se ovakav trend do kraja godine, AGCT bi se mogao sasvim približiti brojci od 400 tisuća TEU-a.

Ravnatelj Lučke uprave Rijeka Denis Vukorepa ističe kako konstantni rast kontejnerskog prometa u zadnjih nekoliko godina pokazuje ispravan smjer razvoja cjelokupne riječke luke.

– Veseli nas i rast prometa ostalih vrsta tereta, a s novim projektima, u prvom redu kontejnerskim Zagreb deep sea terminalom, očekujemo veliki rast kontejnerskog prometa. Ono što me kao ravnatelja lučke uprave prvenstveno zanima je, uz povećanje prometa, i povećanje kvalitete usluga po završetku svih infrastrukturnih projekata koji su u tijeku ne samo na lučkom području, nego i izvan njega, poput ceste D 403 i zahvata na željeznici. Tada ćemo biti prometni pravac koji će moći odgovoriti svim zahtjevima tržišta, rekao je Vukorepa.

– U prvih 9 mjeseci ove godine na AGCT-u smo zabilježili porast od 30% više pretovarenih kontejnera u odnosu na prethodnu godinu. Ovaj rast bazira se na značajnom porastu željezničkog prometa iz Srbije, Mađarske te novih tereta iz Češke. Raduju nas inicijative Ministarstva prometa i Lučke uprave Rijeka vezane uz produbljenje i proširenja skladišnog prostora kako bi se osigurala mogućnost daljnjeg rasta, rekao je Emmanuel Papagiannakis, direktor AGCT-a.

Kapetan Aron Baretić – ABe: Crtica iz života iz brodske utrobe (Zašto nije uvijek dobro imati jeftini ručni sat marke Casio)

0
Foto: ShipSpotting

Lokacija: negdje na južnom dijelu sjevernog Atlantika

Vrijeme: druga polovica 1991. Godine

Ime broda: “Kilchem Pacific”


Nakrcani polurafiniranim etilnim alkoholom, koji kao takav apsolutno nije preporučljiv za ljudsku konzumaciju – unatoč raznim pričama od raznih ljudi o nekim drugim raznim ljudima kojima to, navodno, ne bi predstavljalo nikakvu zapreku da potegnu kad ih uhvati kriza. A jedna od tih priča mi se urezala u pamćenje.

Ako je vjerovati pripovjedaču, izdešavalo se krajem 50-ih godina prošlog stoljeća na jednom od brodova „Jugolinije“. Navodno je Zapovjednik bio teški alkoholičar i kad je ostao bez ‘goriva’ nekako je uspio iscijediti alkohol iz magnetskog kompasa i, podrazumijeva se, popiti ga. Je li to bilo odmah nakon, ili je ipak proteklo određeno vrijeme nakon te nesretne konzumacije, čovjek je završio u mrtvačkoj vreći te bio iskrcan u jednoj od egipatskih luka.

Prije nego iti postavite pitanje kakve veze imaju alkohol, bilo koje vrste, i jeftini sat marke Casio, odgovor bi bio, iako bez neke očite logike, baš nikakve. Međutim, kao i svaka druga priča, tako i ova mora imati nekakav početak, pa i rasplet i kraj. Preporučljivo je da postoji i poanta, pouka i/ili poruka priče.

No, dakle: Sekondo, inače kolega s ‘Više Pomorske’ i ja smo sjedili u njegovoj kabini u popodnevnim satima i, kako bi se reklo, ‘mlatili praznu slamu’, pokušavajući potrošiti vrijeme do večere kad sam ja kao Terculjak u 17.30 morao mijenjati Čifa na mostu, u gvardiji, kako bi čovjek u miru pojeo zasluženi treći obrok u danu. Duljina trajanja spomenutog jedenja u miru je uvelike ovisila o osnovnim karakternim osobinama Čifa, pa su pojedinci to odrađivali u prihvatljivih petnaestak do dvadesetak minuta, dok je bilo i takvih koji su bez imalo srama ili obzira ostajali i po pola sata ili duže. A vremena su bila takva, ili smo mi bili takvi, da se suprotstavljanje nadređenom nije smatralo kao osobito mudrom idejom – ili pomalo od oboje.

Tu se opet nameće, poprilično logično, pitanje kako smo nas dvojica tijekom tog mlaćenja upravo te prazne slame došli na diskusiju, i to prilično žustru moram naglasiti, o ručnim satovima – ili preciznije našim ručnim satovima. Međutim, i za taj odgovor ostajemo uskraćeni, kako vi, tako i ja.

Ono čega se zasigurno sjećam bilo je Sekondovo isprdavanje s mojom ‘kapulom’ Seiko 5, na koji sam bio silno ponosan, a analogno tome i osjetljiv. Taj isti sat je bio prva konkretna stvar koju sam sebi kupio/poklonio od svoje kadetske plaćice, negdje u listopadu 1984. godine u Ceuti, španjolskoj luci u Maroku, koja je bila, a vjerujem i ostala, ‘tax free zone’. U ono vrijeme sam ga platio astronomskih 65 USD, što je bilo 15 USD više nego trećina mog mjesečnog deviznog dodatka. I onda on meni počne o mom ponosu i diki. A sve bi bilo jednostavnije i imalo kudikamo manje neprijatne posljedice da nisam bio lako zapaljiv s prekratkim fitiljem.

A ‘razgovor’ je tekao, otprilike, ovako:

Sekondo: “Šta tu kapulu nosiš na ruci? Treba ti za njega oružni list. Da ti padne na nogu slomilo bi ti stopalo“, naravno uz zlurado cerekanje.

Ja: “Barem znam da imam na ruci komad kvalitetnog sata, a ne ti to plastično smeće od 3 dolara, ako si ga i toliko platio“, samozadovoljno mu pariram i pokušavam uvaliti šut ispod pojasa.

Sekondo: “Zato me i nije briga ako kamo udarim s njime ili ga ogrebem. A ne ti, moraš tu kapuličinu pazit’ da njime ne takneš nešto.“

Ja: “Aha, moš mislit’. Baš me zanima šta bi se desilo mom ili tvom satu da padne na pod ili slično.“

Sekondo: “I da mi padne i razbije se, nije me briga, koliko sam ga platio.“

Ja: “Mene bi za moj bilo briga, ali mu se ne bi ništa desilo“, nisam mu nikako želio dati gušta.

Sekondo: “Ajde budi faca pa ga švikni u muradu kad mu se ništa neće desit’.“

Ja: “Daj mi navedi jedan dobar razlog zašto da bacim sat u muradu“, upitao sam ga, užasnut idejom.

Sekondo: “Da mi dokažeš kako je tvoj sat poseban i neuništiv.“ Guštao je kao gad, osjećajući da me drži u šaci.

Ja: “Hoćeš stvarno da ga bacim u muradu?“ U meni je kipjelo od bijesa i načetog ponosa, iako sam znao kamo me navodi.

Sekondo: “Ajde faco, baci ga, ako te nije strah da se ne razbije!“ Smijao se na glas, uvjeren u pobjedu i da to neću učiniti, a kasnije će cijeli brod znati da sam se prestrašio.

Skinuo sam sat s ruke, s tugom u duši, i šviknuo ga u muradu kakva dva metra udaljenu, ustao sa stolice, podigao sat s poda i vratio ga na ruku, kratko okrznuvši pogledom je li čitav. Nije bio ni ogreban.

Ja: “Sad je tvoj red pa isprobaj svoga, kojeg ti nije žao ako se i razbije“, likovao sam pobjednički.

Znao je da nema izbora nego učiniti isto ili će ga čitava posada, na čelu sa mnom, rastrgati od zafrkavanja do kraja ugovora, jer bih momentalno razglasio po brodu – isto što bi on bio učinio meni.

Ovaj put je on skinuo sat, vjerovatno s nešto manjom, ali ipak tugom u duši, i nešto ipak nježnije ga bacio u muradu. Još dok je letio počeo sam mu prigovarati da vara jer sam ja svoj sat bacio kudikamo jače. Međutim, u dodiru s lamarinom, plastika se rasula u komadiće.

Dok sam se u stolici previjao od smijeha, gledao ga kako sakuplja dijelove po kabini i slušao kako mene optužuje za razbijeni sat, uživao sam u neprikosovenoj pobjedi, svijetlog obraza, ponosan na svoju ‘kapuličinu’ poput oca malog djeteta koje je učinilo nešto uistinu spektakularno.

Dan danas smo dobri, iako se rijetko viđamo, obojica i dalje aktivni pomorci, Zapovjednici. A moj Seiko 5 poživio je lijepih dvanaest godina dok ga nisam ’96. zamijenio prvim modelom Seiko Kinetic.

Galveston Fairway Anchorage, North (SAD), 05. XII. 2019.

Kapetan Aron Baretić – ABe

Aron Baretić - ABe
Foto: Aron Baretić – ABe

Član posade chemical tankera izbo kolegu, pa se bacio s broda u more

0
Foto: MarineTraffic

Na chemical tankeru koji se plovio Koraljnim morem u utorak je izbila tučnjava koja je kulminirala kada je jedan član posade nožem izbo svojeg kolegu i zatim se bacio u more.

Chemical tanker Elandra Corallo pod liberijskom zastavom nalazio se u Koraljnom moru, na poziciji od oko 400 Nm sjeverozapadno od grada Koumac na otoku Nova Kaledonija, francuskom prekomorskom teritoriju u jugozapadnom dijelu Tihog oceana.

Posada je u poslijepodnevnim satima u utorak, 1. studenog, kontaktirala MRCC Nouméa zbog tučnjave koja je izbila među dvojicom pomoraca. Jedan član posade napao je svog kolegu i teško ga ozlijedio, zadavši mu ubodne rane po tijelu. Ubrzo nakon incidenta, napadač se bacio s tankera u more, javljaju lokalni mediji.

Tanker je nakratko sudjelovao u potrazi za nestalim članom posade, a zatim je po nalogu MRCC Nouméa te nakon konzultacija s centrom za medicinsko pomorsko savjetovanje u Toulouseu odlučio promijeniti kurs kako bi se provela medicinska evakuacija ozlijeđenog pomorca.

MRCC Nouméa koordinirao je operaciju traganja i spašavanja nestalog člana posade. Četiri trgovačka broda koja su bila u blizini preusmjerena su i sudjelovala su u potrazi. Potraga je trajala od 18 do 23:15 sati, ali bez rezultata.

“To je kao da tražite iglu usred mora i usred noći”, rekao je Nicolas Chomard, direktor MRCC Nouméa. “Još teže je kad imate čovjeka koji se svojevoljno bacio u more, u odjeći i bez pomagala za plutanje. Čak i ako je more mirno, šanse da ga pronađemo su male.”

Ozlijeđeni član posade evakuiran je helikopterom u srijedu na poziciji oko 100 Nm od obale Nove Kaledonije oko 14.50 sati. “Nije bilo jednostavno, bila je to delikatna operacija medicinske evakuacije na otvorenom moru”, rekao je Chomard. Žrtvu je oko 16 sati zbrinula ekipe hitne pomoći u bolnici u mjestu Koné na Novoj Kaledoniji.

Elandra Corallo (IMO: 9396751) je chemical tanker pod liberijskom zastavom od 50.600 dwt. Izgrađen je 2008. godine, a dug je 183 metra

Zapad trubi o sankcijama, a sada je razotkriven trag nafte od Rusije preko Sicilije do SAD-a!

0
Foto: Ilustracija / gCaptain

Intrigantna Lukoilova rafinerija locirana je na Siciliji, te je na jednoj od boljih europskih pozicija za prekomorski izvoz.

Ako nekome nije bilo jasno zbog čega ruski naftni gigant Lukoil nije pod zapadnim sankcijama, a jest cijeli niz ruskih tvrtki koje čak nemaju veze s energetskim biznisom, možda je Wall Street Journal upravo otkrio jedan od razloga: Lukoil je vlasnik jedne od najvećih i najvažnijih rafinerija u Italiji koja se iznenada ‘specijalizirala‘ za rusku naftu, pa derivate ruske nafte izvozi u Sjedinjene Američke Države. Zvuči neobično i nelogično? Pa i jest, ali se događa.

Iako je prije invazije Rusije na Ukrajinu Lukoilova rafinerija u Italiji uvozila naftu iz različitih zemalja, trenutačno je 93 posto nafte koju procesuira ruskog porijekla. Drugim riječima, nije pretjerano reći da se iz nekog razloga Lukoilova rafinerija u Italiji specijalizirala upravo za biznis s ruskom naftom, što je neobično u situaciji kad, navodno, EU priprema naftni embargo na uvoz iz Rusije, piše Jutarnji list.

Rafinerija na Siciliji

Intrigantna Lukoilova rafinerija locirana je na Siciliji, te je na jednoj od boljih europskih pozicija za prekomorski izvoz. Inače, radi se o ogromnoj rafineriji, petoj najvećoj u Europi. Manje je poznato da SAD jest sankcionirao uvoz ruske sirove nafte, ali ne i naftnih derivata, tako da je sve legalno. Pri tome iz nekog razloga niti SAD niije sankcionirao Lukoil, iako je druga najveća kompanija Rusije u biznisu nafte i plina. To se baš ne govori, ali dojam je da Lukoil nije pod sankcijama upravo zbog toga što se nalazi u Italiji, zemlji opterećenoj ogromnim javnim dugovima, koja se ne može dopustiti bilo kakvu daljnju ekonomsku destabilizaciju, pogotovo ne u energetici odnosno u jednoj od najvažnijih nacionalnih rafinerija.

Bilo kako bilo, nakon što Lukoilova rafinerija na Siciliji preradi rusku naftu u derivate, to pravno gledano postaju talijanski derivati koji više, tobože, nemaju veze s ruskom naftom, iako su 93 posto ruskog porijekla. Rafinirani naftni derivati stoga se bez ograničenja toče u tankere koji ih prevoze do Exxonovih i Lukoilovih skladišta u New Jerseyu i Texasu.

Da bi priča bila zanimljivija Lukoil kao ruska kompanija i dalje ima benzinske postaje čak i u SAD-u te distribuira svoje proizvode u 11 američkih saveznih država. Većina od 230 Lukoilovih postaja u SAD-u su franšize, ne fizičko vlasništvo Lukoila.

Kako to da se početkom rata u Ukrajini praktično očekivalo da niz zapadnih kompanija prekine poslovanje s Rusijom kako bi demonstrirale čvrste moralne principe, a naftni gigant Rusije, Lukoil, nije pod zapadnim sankcijama te realizira ekstraprofite, između ostalog, zahvaljujući dobrom poslu u Italiji?

Put nafte

Ovdje možete pogledati video u kojem je Wall Street Journal objasnio put ruske nafte preko Italije do američkih postaja

Neki spekuliraju kako i Sjedinjene države i EU, koje svojim građanima serviraju potpuno drugačije javne narative o odnosima s Rusijom, imaju obostrani interes. Američke rafinerije tehnološki ne mogu prerađivati rusku naftu, ali talijanske mogu. Tako Amerikanci mogu vraćati rafinirane proizvode u EU proizvedene iz nafte drugih izvora (američkih, afričkih…) jer je EU u ozbiljnijim energetskim problemima nego SAD te se tako de facto žmiri na jedno (ili oba) oka kako bi se smanjila razina europske energetske drame, ali to je samo teza koju još treba provjeriti. Naime, Sjedinjene Američke Države već su najavile limitiranje pa i zabranu izvoza derivata u EU zbog izrazito niskog stanja strateških zaliha, a predstavnici američke naftne industrije ionako su poručili kako neće povećavati proizvodnju nafte i plina iz američkog škriljevca kako bi ih izvozili u EU jer im to smanjuje učinkovitost odnosno profitabilnost.

Sveukupno uzevši Lukoil je trenutačno šesti najveći prerađivač nafte u EU, embargo EU na rusku naftu navodno se sprema aktivirati 5. prosinca. Ili će EU odustati od embarga ili EU nakon 5. prosinca čeka novi cjenovni udar.

Američki Treasury odbio je komentirati uvoz derivata iz Italije koji su proizvedeni iz ruske nafte.

Najmanje dva člana posade poginula u napadu na tegljače u Crnom moru

0
Foto: Splash247

Dva su pomorca poginula, a još najmanje dvojica teško su ozlijeđena u ruskom napadu na civilni brod u Crnom moru.

Kako su priopćile ukrajinske vlasti, u ponedjeljak je u ukrajinskoj luci Ochakiv pogođen tegljač. Riječ je o prvom ruskom napadu na civilna plovila od potpisivanja sporazuma o izvozu žitarica krajem srpnja.

Podsjetimo, Rusija se povukla iz sporazuma o izvozu žitarica ovog vikenda nakon što je u petak dronovima napadnuta Crnomorska flota u luci Sevastopolj.

“Ruske snage nastavile su napade na lučku infrastrukturu na fronti Ochakiv”, rekao je u ponedjeljak glasnogovornik ukrajinskog Operativnog zapovjedništva Jug. “U napadu su pogođena dva civilna lučka tegljača koji su sudjelovali u tegljenju barže s žitaricama. Na tegljačima je nakon napada izbio požar i nekontrolirano su plutali. Poginula su dva člana posade, još jedan pomorac teško je ozlijeđen, a zdravstveno stanje jednog člana posade još nije poznato.”

Nije poznato ni jesu li napadi na tegljače bili namjerni ili su samo kolateralne žrtve nasumične vatre. Ochakiv nije dio sporazuma o izvozu žitarica, a tijekom invazije više je puta napadnut, piše The Maritime Executive.

Podsjetimo, ruske snage više su puta napale trgovačke brodove u prvim tjednima sukoba, a ruske pomorske snage više mjeseci blokirale su civilni pomorski promet u ukrajinskim lukama te ograničavale izvoz žitarica. Blokada je završila početkom kolovoza sporazuma o izvozu žitarica na Crnom moru, ali se Rusija povukla iz sporazuma nakon napada na Sevastopolj u petak navečer.

Kao razlog Rusija navodi da Ukrajina koristi brodove za transport žita za pokretanje napada. Martin Griffiths iz UN-a u ponedjeljak je rekao da to nije moguće, budući da “niti jedan takav brod nije bio u koridoru tijekom napada na ruske brodove u noći s petka na subotu, niti cijelog tog vikenda”.

Međutim, turski predsjednik Recep Tayyip Erdoğan izjavio je danas da je Rusija prihvatila obnoviti sporazum uz posredovanje Turske i UN-a. Rusko ministarstvo potvrdilo je vijest ubrzo nakon toga, navodeći da zahvaljujući angažmanu UN-a i Turske, Ukrajina jamči da neće koristiti crnomorski koridor za vojne operacije protiv Rusije, piše Splash247.

“Ruska Federacija smatra da se trenutačna jamstva čine dostatnima i nastavlja s provedbom sporazuma”, navodi se u priopćenju ministarstva.

Plavi svijet Branka Šuljića: Sjećanja na bijele brodove

0
Foto: Mateo Levak

Riječka luka nekad je nudila impresivnu sliku, posebno u večernjim satima i nedjeljom. Brodovi vezani uz sve gatove, ponekad i dva jedan uz drugoga. Današnja generacije to ne može predočiti.

Prije nekoliko dana sreo sam Dragu Čohara. Rijetko se viđamo. Stariji prijatelji sporta zacijelo ga pamte. Nogometaš Rijeke iz sedamdesetih prošlog stoljeća, vezni igrač, profinjeni tehničar. U današnjem nogometu igrači poput mene ne mogu uspjeti, danas dominira snaga, kratko je napomenuo, piše Branko Šuljić za Novi list.

Nažalost, nije Drago ni tada do kraja iskazao puninu svog talenta. Zdravstveni problemi zaustavili su ga na putu prema uspješnijoj karijeri.

Ipak, u nogometu je ostao čitav život. Bez njega ne može ni sada, kada je umirovljenik. Nismo dugo razgovarali, tek onako s nogu, u prolazu.

– Piši više o brodovima, to rado čitam, govori mi Drago. I odmah nastavlja:

– Nedavno sam bio na Korčuli. I sjetio sam se vremena kada sam redovito odlazio na taj otok. Uvijek smo putovali brodom. Nezaboravna su bila ta putovanja, zauvijek ih pamtim.

Što imamo sada, gdje mogu otputovati brodom? Tužno izgleda naša riječka luka. Kada dođem u Split uvijek se ražalostim, njihova je luka puna brodova. Lijepa slika…

Prebrzo do odredišta

Potpuno se slažem. Nedavno sam slično razmišljao kad sam se u jutarnjim satima zatekao na putničkom terminalu riječke luke. Ispijajući kavu upitao sam se: hoću li ikada više imati priliku otputovati brodom iz Rijeke, pravim klasičnim brodom.

Pa sam počeo razmišljati – kada sam uopće putovao brodom? Putovao sam katamaranom na otoke, i on je brod, ali nije ono što starija generacija podrazumijeva kao brod.

Ni izgledom nije pravi brod… A stariji Boduli se žale. Prebrzo dolazi na odredište, za jutarnje plovidbe čovjek jedva uspije kavu popiti, poslijepodne tek jedno piće.

Nema vremena za ćakulu, uživanje u putovanju, za slasnu marendu, bez obzira na to što se odmotalo iz tavijola. Stari se s nostalgijom prisjećaju dugih i nikad dovršenih partija briškule i trešete… jer morali su prekinuti igru kad je postalo najuzbudljivije.

Brod se taman vezivao u luci njihova iskrcaja.

Automobili i suvremene ceste, »potpomognuti« trajektima, sve su uništili. Putujemo brzo, za vrijeme putovanja ništa ne vidimo i ne doživljavamo, ali smo sve brzo obavili i – vratili se kući. Svojedobno se naš nacionalni brodar na turističkom tržištu reklamirao sloganom »odmor počinje na brodu«.

Počinje i danas, ali za rijetke među našim turistima, za one koji baš moraju putovati brodom do željene destinacije. Pa se teško i tada, na tjedan, dva odvojiti od limenog ljubimca.

Nekad smo putovali brodom, uživali u takvu putovanju i nimalo nam nije smetalo što brod sporo plovi. Ne tako davno pričao mi je čovjek rodom iz Malinske.

U mladosti, sredinom pedesetih prošlog stoljeća, u srpnju je putovao iz Malinske u Novalju. Brod je bio jedina mogućnost. Prvog dana iz Malinske u Rijeku, gdje je prespavao, pa još jedan dan do odredišta u Novalji. Svima je tako bilo i – bilo je dobro!

Trajekti potisnuli brodove

Iz djetinjstva pamtim sliku riječke luke punu bijelih brodova. Pružala je impresivnu sliku, posebno u večernjim satima i nedjeljom, kad je intenzitet prometa bio manji.

Brodovi vezani uz sve gatove, ponekad i dva jedan uz drugoga. Današnja generacija ne može zamisliti, i teško joj je objasniti, gdje su sve bili vezani putnički brodovi.

Kako je tada bio intenzivan linijski promet. Iz Rijeke brodovi su u pravilu isplovljavali ranim jutrom i uplovljavali u predvečerje, osim iznimki na nekim linijama.

Bivalo je tako godinama i desetljećima, dok obalna linijska plovidba nije drastično reducirana. Zaplovili su trajekti i počeli potiskivati brodove, pomalo, pa sve više i jače.

Iz Rijeke još i možemo morem na ove naše kvarnerske otoke. Jasno, katamaranom. Dalje već ne može. Kakva Korčula, ili Hvar… Kako tek na Olib, Silbu ili Molat, otoke bez automobila.

Da, nekad su i oni bili izravno povezani s Rijekom, pamtim, putovao sam brodovima tih linija. S vremena na vrijeme pojavi se neki manji brodar voljan održavati takve linije barem u ljetnim mjesecima. Dobije koncesiju, počne ploviti i, uglavnom, brzo odustaje.

U Riječkom okružju, kako nacionalni brodar dijeli plovna područja, održavaju se sada dvije lokalne klasične brodske linije, obje na lošinjskom području.

Ona velika, puno poznatija u široj javnosti definitivno je nestala. Mnogi zazivaju njezinu obnovu, ali teško je povjerovati da će brodovi na njoj ponovo zaploviti.

Da, to je naša nekad draga i popularna »brza pruga«. Iako je bila brodska, a ne željeznička, zvali smo je – pruga! Dužobalna brodska linija od Rijeke do Dubrovnika.

U jednom razdoblju i do nekih grčkih luka, Igoumenitse, pa čak i Patrasa. Plovilo se i od Sušaka do Kotora, kad su bili u istoj državi.

Drukčije živimo

Što napisati o dužobalnoj liniji, a da ne ponovim sebe i mnoge kolege? Možda neke osobne impresije o tome kako smo nekad putovali, na primjer iz Rijeke u Split.

Brod je isplovljavao u 18 sati, tek dolaskom Marka Pola polazak je pomaknut na 20. Jedan stari kolega je pričao: »Dok barba izvodi manovru u luci, za šankom se toči prvo piće.

Nećeš valjda gledati Rijeku, predobro je poznaješ!« Nikada ga nisam poslušao. Gledao sam Rijeku, i Krk, Cres, gledao sam more i plovila što ih susrećemo. Do kasno u noć ostajao sam na palubi.

Mnogi poslovni ljudi putovali su tada brodom u Split i Dalmaciju. Na brodu su večerali, spavali i odmorni se ranim jutrom iskrcali u Splitu.

Imali su na raspolaganju čitav dan, obavili sve planirano i na isti način vratili se kući. Danas drukčije živimo i radimo. Otputujem u Split, obavimo posao i vratimo se kući, sve u jednom danu, sve u jurnjavi.

Suvremeni poslovni ljudi nemaju vremena za putovanje što u jednom smjeru traje 10-12 sati. Njima je to gubitak vremena i novca.

Vjerujem, i poslovni ljudi putovali bi brodom kada bi on iz Rijeke u Split doplovio za 5-6 sati. Na primjer, da liniju održava jedan moderan i brzi katamaran.

Vrijeme legendarne i mnogima od nas drage Liburnije više se neće vratiti. Uostalom, mlada generacija i ne pamti taj brod što je godinama održavao »brzu prugu«.

Ona bi se mogla obnoviti, i lijepo bi bilo da naša država to učini, ali s adekvatnim, brzim brodom.

Branko Šuljić