Porota na londonskom sudu Old Bailey proglasila je ruskog kapetana Vladimira Motina krivim za ubojstvo iz nehaja zbog grubog profesionalnog nemara, nakon teškog sudara kontejnerskog broda Solong i usidrenog američkog tankera Stena Immaculate u Sjevernom moru, kod ušća Humbera, u ožujku prošle godine.
Tanker je u trenutku nesreće prevozio više od 220.000 barela zrakoplovnog goriva Jet A-1. Sudar je probio trup tankera i izazvao snažan požar goriva koji se proširio palubama oba broda. Vatra na kontejnerskom brodu gorjela je punih osam dana, dok je član posade tankera smrtno stradao na mjestu nesreće. Njegovo tijelo nikada nije pronađeno.
Tužiteljstvo je tijekom suđenja istaknulo da je tanker bio jasno vidljiv na radaru kontejnerskog broda najmanje 36 minuta prije sudara. Unatoč tome, kapetan nije pozvao pomoć, nije smanjio brzinu, nije aktivirao zvučne signale niti poduzeo bilo kakav manevar izbjegavanja sudara.
Takvo ponašanje okarakterizirano je kao iznimno teško kršenje osnovnih zapovjedničkih dužnosti i pravila sigurne plovidbe. Sud je prihvatio tvrdnje da se tragedija mogla izbjeći pravodobnom reakcijom na mostu.
Prije nego sam se ukrcao na novogradnju „Panam Perla“ 7. Srpnja 1994. godine, u luci Imabari u Japanu, proveo sam kod kuće osam i pol mjeseci. S prošlog broda „Panam Trinity“ bio sam suptilno iskrcan nakon pet i pol, iako je ugovor bio šest mjeseci, uz objašnjenje da me kompanija šalje doma pošto je brod u Evropi i karta je jeftinija.Sve kako bi Komandant, koji je bio stalan na tom brodu, doveo svog rođaka, s kojim se nisam ni vidio, jer se ukrcao dan nakon što sam ja otišao, i bio već doma.Niti da sam se usudio buniti, ne bih, jer sam jedva čekao doći kući i pod normalnim okolnostima mogao sam očekivati samo duže ostati.Agencija nam je platila avionsku kartu do Trsta, odakle smo se sami morali pobrinuti za prijevoz do kuće, nas dvojica iz Rijeke i dvojica iz Splita. Kako je rat u Hrvatskoj još uvijek trajao, nagovoriti taksistu Talijana da vozi u Rijeku bilo je gotovo nemoguće.Ipak, jedan mladi momak, u Fiatu Tipo, zadnjem u koloni od otprilike trideset taksija, pristao je uzeti nas četvoricu punih prtljage do Rijeke, ali ne i dalje, za podrazumijevalo se dobru cijenu.Dokaz da novac ipak okreće svijet.
Tada i nikad više u životu, napravio sam strahovitu glupost, ne javivši doma nikome da dolazim, dijelom i stoga što mi je tek dan ranije javljeno da sutra ujutro putujem, ali želeći ih iznenaditi.U čemu sam i uspio, kad sam oko dva ujutro pozvonio na vrata podstanarskog stana na Bulevardu gdje smo u to vrijeme živjeli.Srećom, vrata su imala dva uska prorozčića na sebi, tako da je moja buduća supruga (dan danas ne znam otkud joj hrabrosti) provirila kroz jedan.Prvotni šok i strah, ubrzo su prerasli u radost i veselje, iako me dobro ošpotala, glumeći ljutnju.Bio je 15. listopad 1993. godine, dva dana prije njezinog rođendana.
U ono vrijeme je postojalo pravilo da se vjenčanje može dogovoriti najranije četrdeset i pet dana ranije.Tako da smo se 11. Prosinca 1993. godine vjenčali i kratko nakon, Goga je ostala doma, po nalogu liječnice, čuvajući trudnoću.To vrijeme do ukrcaja na „Panam Perla“ bio je zasigurno jedan od najljepših perioda u mom životu.Oboje smo bili doma, bez obaveza odlaženja na posao i mogli smo se u potpunosti posvetiti jedno drugome.
Prvi poziv za ukrcaj dobio sam nakon šest mjeseci, i to da se vratim na isti brod s kojeg me iskrcao, što sam glatko odbio.Ne samo iz ponosa i tvrdoglavosti, nego jer sam očekivao bolju ponudu preko druge agencije, čijeg vlasnika je poznavao suprug mamine kolegice, a ovaj mu je dugovao uslugu.Uglavnom, dotični mi je obećavao, a ja sam odbio i slijedeći brod, nakon što sam kod kuće bio već punih 7 mjeseci, i ušteđevina se polako topila.Konačno, nakon osam i pol mjeseci su me ponovo zvali i prihvatio sam s velikim olakšanjem, iako je ispalo kao da ja njima činim uslugu, pošto im je hitno trebao čovjek s iskustvom na takvoj vrsti broda, ne ustručavajući se pitati zašto opet nisam dobio unaprijeđenje, ma koliko to bilo manje važno u tom trenutku.
Odlazak od kuće je uvijek težak i strahovito bolan, kako za pomorca, tako za obitelj koja ostaje.Taj put je bilo još teže i bolnije.Zauvijek će mi ostati u pamćenju slika s riječke Žabice kad sam autobusom kretao za Zagreb i za sobom ostavljao uplakanu suprugu u visokoj trudnoći, dok sam skrivao vlastite suze.Taj osjećaj i tolika bol se ne mogu jednostavno opisati.
Noć sam proveo u Zagrebu kod maminog brata (barba Tomislava) koji me slijedeće jutro i prebacio na aerodrom, gdje sam se našao s još dvojicom što išli smo na isti brod.Jedan je bio Pumpman s Paga i poznavali smo se s prošlog broda, dok drugoga nisam poznavao, a bio je Sekondo (2. Časnik Palube) iz Splita, koji je prišavši, zagledao mi se u uši uz komentar da ipak nisam Židov, jer svi Židovi imaju, ne znam više kakve uši i pitanje, otkud mi židovsko ime.
Sam put Zagreb-Amsterdam-Tokio-Matsujama-Imabari bio je dug i naporan.Po dolasku u Imabari smješteni smo u hotel unutar škvera i nas dvojica smo dobili zajedničku sobu, s tankim prostirkama (TATAMI) umjesto kreveta, jastucima punjenih rižom i zajedničkom kupaonicom.Tu su već bili četvorica ključnih ljudi na brodu, a ostatak posade je došao nakon 5 dana.Poteškoća smo imali i s komunikacijom u hotelu.Kako smo se hranili u hotelskoj menzi, preživljavali smo uglavnom na riži sa sojinim umakom, koji sam tad prvi put i okusio.Kuharice nisu govorile engleski, kao ni mi japanski, tako da je jedina komunikacija uz smješkanje bila rukama i dvije riječi „pani“ (kruh) i „čizo“ (sir). Boravak u hotelu, dakle, nije bio osobito prijatan.
Na dan primopredaje, vlasnici iz Japana su priredili vrlo skromnu svečanost koja se uz zakusku odvijala na mostu.Uz nekoliko predstavnika kompanije prisutan je bio i njihov budistički svećenik koji je, očito, obavio ceremoniju posvećivanja brod.No, to je nama bilo toliko smiješno da smo se na jedvite jade suzdržavali da se ne počnemo smijati na glas, dok je svećenik ispred makete hrama, koji je ostao na mostu, mahao rukama i vikao grlenim glasom.
Na prvo putovanje krenuli smo u balastu za Vancouver u Kanadi i prošlo je bez neugodnosti ili ružnog vremena, koje se može očekivati na sjevernom Pacifiku čak i ljeti. Nedaleko od obale Japana, na most nam je sletio bijeli golub s prstenom oko nožice, nimalo prestrašen od ljudi, veselo je zobao mrvice koje smo bacali i pio vodu iz posudice namijenjene njemu.Napustio nas je iznenada nasred oceana, usred ničega, miljama daleko od najbližeg kopna.
I još jedna zanimljivost koja se vjerovatno ponavlja periodično s pojedinim posadama.Pošto smo išli dalje na istok i na 180. meridijanu „preskočili“ vremensku granicu, isti datum nam se ponavljao, pa je nekolicina mudrijaša pitala ako će nam taj dan biti plaćen dva put.Meni samom se desilo jednom kasnijom prilikom kad sam letio avionom iz Tokia za San Francisco, da sam iz Tokia krenuo 1. Svibnja 2000. godine popodne, i stigao u San Francisco tog istog 1. Svibnja 2000. godine ujutro.Sve ukupno s presjedanjima, noćenjem u Singaporeu i kratkim boravkom u Tokiu, bio sam na putu 3 dana dok se nisam izmožden ukrcao u Lake Charles, SAD.
Iz Vancouvera smo se spustili niže u Tacoma, San Francisco i dalje nekoliko luka u centralnoj Americi, kroz Panamski kanal, preko Kolumbije i Trinidada digli se u Houston, matičnu luku, gdje je također bila organizirana mala svečanost.
Po prolasku kroz Panamski Kanal, uspio sam se telefonom javiti kući i saznati da nam se rodio prvi sin Raul.Oboje, mama i sin bili su dobro, ili su barem tako meni rekli, a ja nisam nikako mogao provjeriti, niti imao razloga sumnjati u istinitost njihovih riječi.
Slijedećeg dana popodne, poslije službe u luci Barranquilla, Kolumbija izašli smo van nas trojica u nekakav lokal kako bih ih počastio gdje sam doživio pravu neugodnost, tako da su me mjesecima nakon toga zafrkavali.Oko nas je lepršalo nekoliko mladih konobarica, vidjevši strance, vjerovatno pomorce, za koje nisam pokazivao nikakvo zanimanje, što je bilo krivo protumačeno.U određenom trenutku, jedna od konobarica stavila je preda me bocu pive koju nitko od nas nije naručio.Sva trojica smo je u čudu pogledali kad mi je pokazala rukom prema susjednom stolu gdje je sjedio muškarac i znakovito me pogledavao.Možda bih bio i napravio kakvu glupost da se ova dvojica nisu počela smijati kao luđaci, a ubrzo za njima i ja sam.Ipak, samo sam maknuo pivu sa strane ni ne pogledavši ga ponovo.
Nakon četiri mjeseca na brodu, Sekondo je odlučio se iskrcati jer je očekivao, možda obećano, unaprijeđenje koje nije dolazilo.Tako sam ja konačno unaprijeđen njega zamijenio, a plaća mi je porasla za skoro 12 %, što je još uvijek bilo jako malo.To putovanje smo skrenuli s normalne linije, ukrcaj u Meksičkom zaljevu, prolazak kroz Panamski kanal, spustavši se uz obalu Južne Amerike bili u Kolumbiji, Ekvadoru, Peruu i Čileu, pa uzbrdo za Meksiko, Guatemalu, opet Panamski kanal povratak u Houston.
Slijedeće putovanje, opet u luci Barranquilla doživio sam još jednu neugodnost, zamalo nastradao, i naučio dobru lekciju.Vrelo popodne, iskrcaj kemikalija u toku, kontrolna kabina zamračenih zastora, kad javlja se dežurni mornar na „walkie-talkie“ i užurbano nešto pokušava objasniti.Kako ga nisam razumio, izašao sam na palubu taman u trenutku da vidim siluetu kako nestaje među palubnim rebrima, uobičajenim na tankerima za prijevoz kemikalija, a služe kao poprečna i uzdužna ojačanja konstrukcije. Ne razmišljajući o ničemu, kamoli o posljedicama, izletio sam na palubu urlajući na tamo nekoga što pokušavao se ukrcati na naš brod kao slijepi putnik.Vidjevši luđaka, shvativši da su otkriveni, grupa mladića izgmizala je i krenula prema brodskoj skali dok sam ja i dalje psovao i vikao na hrvatskom, naravno.Moje urlanje je privuklo još neke članove posade koji su sa sigurne udaljenosti u hladovini promatrali besplatnu predstavu. Posljednji od šestorice, koliko sam ih uspio izbrojati, kretao se prema meni ponavljajući da ga ne diram, kao da sam ga mislio ni dotaknuti, i dok je prolazio pored mene vidio sam da priljubljenu uz desnu ruku drži mačetu, koju srećom nije upotrijebio.Vrativši se u kontrolnu kabinu, sjeo sam u stolicu i počeo se nekontrolirano tresti, kad sam shvatio šta se moglo desiti.
Ne bih želio da ispadne kako sam u Kolumbiji doživljavao samo neugodnosti, možda se samo ja ne sjećam lijepih stvari.Svakako, jednom prilikom, nas petorica, izašli smo van u luci Cartagena, stari grad izgrađen u vrijeme španjolske kolonizacije, s još uvijek mnogim zgradama sačuvanim iz tog vremena.Pošto smo se brodom redovito vezivali na morskom vezu s kojeg je jedini način prijevoza do obale bio kakvim plovećim objektom, i taj put smo se do grada prebacili čamcem od kakvih 6 m dužine.Stigavši u centar, potražili smo ulične preprodavače svega i svačega, koji su ujedno i mijenjali valutu po znatno povoljnijem tečaju od bankovnog.Zavukli smo se u sporednu uličicu, skupili novac na hrpu i dali ju jednom od njih šestorice u grupi.U trenutku kad je prebrojao novac, ostali su počeli vikati da dolazi policija i razbježali se u nepoznatim pravcima.Mi, previše zatečeni, ostali smo stajati u čudu, pogledavajući otkud dolazi policija, koje nije bilo. Nije nam trebalo dugo da bismo shvatili da smo prevareni, ustanovivši da smo dobili točno polovicu novca.Ništa teže nije bilo shvatiti kako je to izveo, držeći novac presavijen na duplo i dva puta brojeći iste novčanice.Ono što je bilo teško prihvatiti je činjenica da smo nas petorica, ipak iskusnih pomoraca, gledajući i brojeći skupa s njime, bili prevareni tako jeftinim trikom.
Bio sam na brodu punih sedam mjeseci, koliko sam potpisao ugovor, i dolaskom u New Orleans trebala mi je doći smjena.Imao sam već detalje leta sa sobom, kad mi je javljeno da mi smjena na može doći prije povratka u Ameriku, znači najmanje desetak dana.Svaki pomorac je uvijek spreman na takve i slične situacije, ali kad ti se i desi, nije ti svejedno.Na brodu sam ostao sedam i pol mjeseci i iskrcao se iz Houstona, letio do Amsterdama gdje sam čekao 8 sati na let za Zagreb.U Plesu, zagrebačkoj zračnoj luci, čekali su me sestra i kolega s posla koji su službeno bili u Zagrebu.
Bila je večer 13. Veljača 1995. godine kad sam po prvi put vidio našeg sina, koji je tada već imao skoro šest mjeseci.Sve ružno ostavio sam za sobom, ostala su samo sjećanja.
Jangce rijekom od Jiangzhou brodogradilišta, Matou Town prema Shanghaiu, Kina, 4. V. 2012.
U sezoni za manje od dva sata iz Splita do otoka Visa
Od 19. lipnja do 13. rujna svakodnevna brzobrodska linija povezivat će Split s tri atraktivna srednjodalmatinska otoka – Bračem, Hvarom i Visom, pružajući putnicima još jednostavniji i ugodniji način istraživanja ljepota srednje Dalmacije. S dva polaska dnevno iz Splita, jutarnjim i popodnevnim, putovanja između obale i otoka postaju brza, praktična i prilagođena ritmu ljetnih planova – bilo da je riječ o jednodnevnom izletu, vikend putovanju ili dijelu duljeg odmora. Jutarnja plovidba iz Splita kreće u 07:30 sati i u Vis dolazi u 09:25 sati, čime se putnicima omogućuje dolazak na odredište za svega sat i 55 minuta.
Nova brzobrodska linija Split – Bol – Hvar – Vis dodatno unaprjeđuje i međuotočnu povezanost, omogućujući putnicima veću fleksibilnost i slobodu kretanja. S jutarnjim polaskom iz Hvara u 08:45 sati, dolazak na Vis predviđen je u 09:25 sati, čime se putniku otvara čitav dan za uživanje u prirodnim ljepotama, plažama i autentičnoj otočnoj atmosferi. Povratak je moguć u večernjim satima, polaskom iz Visa u 19:35 sati, čime je putnicima omogućen cjelodnevni boravak bez žurbe.
Foto: Jadrolinija
Prodaja karata već je otvorena na svim prodajnim mjestima Jadrolinije, kao i putem službene web stranice te nove mobilne aplikacije Jadrolinije pa je putnicima omogućeno pravovremeno i jednostavno planiranje putovanja.
Nova sezonska linija uspostavljena je s ciljem prilagodbe potrebama otočnog stanovništva i brojnih posjetitelja, uz naglasak na jednostavnije, brzo i pouzdano povezivanje otoka međusobno. Predstavlja idealno rješenje za cjelodnevne izlete, ali i za popularni “island hopping”, s otoka na otok, u ritmu ljeta. Vjerujemo kako će ova brzobrodska linija naići na iznimno dobar odaziv putnika te dodatno obogatiti turističku ponudu Hrvatske, pružajući još više mogućnosti za otkrivanje raznolikosti i ljepote naših otoka.
Seadrill je osigurao produženje ugovora za svoj drillship iz 2014. godine koji nastavlja raditi u brazilskim offshore vodama. Riječ je o dodatnoj godini angažmana za brod West Saturn, koje operira za Equinor Brasil Energia, podružnicu norveške energetske grupacije.
Norveški offshore izvođač Seadrill potvrdio je kako je Equinor iskoristio ugovorenu opciju produženja na još jednu godinu. Time se postojeći ugovor produžuje do listopada 2027. godine, a vrijednost ugovorne knjige povećava se za dodatnih 114 milijuna američkih dolara. Izvorni angažman započeo je 2022. godine, što znači da će ovaj drillship u kontinuitetu raditi za istog naručitelja punih šest godina, piše Offshore Energy.
Iz Seadrilla ističu kako je riječ o potvrdi dugoročne suradnje i povjerenja, posebice na brazilskom tržištu koje ima stratešku važnost za offshore industriju dubokog mora. Fokus suradnje, prema navodima kompanije, ostaje na sigurnim i pouzdanim operacijama u složenim uvjetima dubokovodnog bušenja.
West Saturn je drillship sedme generacije, izgrađen 2014. godine. Riječ je o ultra-deepwater plovilu s dvostrukim operativnim sustavom (dual activity), sposobnom za bušenje do maksimalne dubine od 11.430 metara. Tijekom dosadašnje karijere brod je radio u vodama zapadne Afrike i Brazila.
RANK: Chief Engineer VESSEL TYPE: Bunker Tanker SALARY: To be confirmed during the interview JOINING DATE: ASAP TOUR OF DUTY: 2 months on/off ADDITIONAL INFORMATION: N/A
Royal Caribbean Group potpisao je niz ugovora s francuskim brodogradilištem Chantiers de l’Atlantique u Saint-Nazaireu, čime je osigurana gradnja nove Discovery klase putničkih brodova. Ugovori uključuju dvije čvrste narudžbe, uz mogućnost dodatne gradnje još četiri broda.
Prema objavljenim planovima, prvi brod Discovery klase trebao bi ući u flotu 2029. godine, dok je isporuka drugog broda predviđena za 2032. godinu. Time Royal Caribbean nastavlja višegodišnji ciklus velikih investicija u novu tonnažu, s naglaskom na dugoročno planiranje kapaciteta i modernizaciju flote.
Predsjednik i izvršni direktor Royal Caribbean Groupa, Jason Liberty, istaknuo je kako Discovery klasa predstavlja nastavak strategije usmjerene prema razvoju budućnosti kruzing putovanja. Naglasio je da suradnja s francuskim brodogradilištem omogućuje primjenu novih tehnologija i oslanjanje na snažan europski brodograđevni ekosustav.
Iz operativnog dijela kompanije poručuju kako će nova klasa donijeti drukčiji koncept putničkog broda, s naglaskom na dizajn, prostornu organizaciju i iskustvo putnika. Predsjednik i CEO brenda Royal Caribbean, Michael Bayley, naveo je da je cilj stvoriti brodove koji će gostima ponuditi nova, do sada neviđena rješenja na moru, uz zadržavanje fokusa na globalne destinacije.
Brodogradilište Chantiers de l’Atlantique iza sebe ima više od četiri desetljeća suradnje s Royal Caribbean Groupom, tijekom kojih je izgrađen 21 brod za ovu grupaciju. Trenutačno su u gradnji još dva velika projekta, uključujući Oasis 7 i Celebrity Xcite. Glavni izvršni direktor brodogradilišta, Laurent Castaing, poručio je kako Discovery klasa predstavlja priliku za demonstraciju budućih smjerova u brodogradnji i razvoju putničkih brodova.
Ovogodišnje izdanje sajma na više od 7.000 m² izložbenog prostora u 6 paviljona pružit će sveobuhvatan pregled aktualnih trendova u brodogradnji, opremi i nautičkom načinu života
Uz nesvakidašnji doživljaj ljetne atmosfere na bazenu hotela Westin, Zagrebački velesajam službeno je najavio sajam NAUTIKA-u, 33. zagrebački sajam nautike, koji će se održati od 18. do 22. veljače 2026. godine.
Najavni event pod nazivom „Zagrebačko ljeto usred zime – NAUTIKA Kick Off“ označio je novi smjer u komunikaciji Zagrebačkog velesajma, s naglaskom na dugoročna partnerstva, zajednički razvoj i snažnije povezivanje s izlagačima i nautičkom zajednicom. Umjesto klasične konferencijske forme, naglasak je stavljen na stvaranje zajedničkog iskustva koje povezuje poslovni sektor, profesionalce i zaljubljenike u more.
Središnji vizualni element događanja bio je brod postavljen izravno u bazen hotela kao simbol inovacije, strasti prema moru i dinamičnog razvoja nautičke industrije. Taj je prizor poslužio kao metafora sajma Nautika, platforme koja već desetljećima spaja tradiciju i nove tehnologije te jača suradnju između proizvođača, distributera i krajnjih korisnika.
Direktorica Zagrebačkog velesajma Renata Suša istaknula je kako je Nautika jedno od ključnih okupljališta nautičke scene u regiji: „Naš je cilj zajedno s izlagačima i partnerima graditi dugoročne odnose temeljene na povjerenju, kvaliteti i zajedničkoj viziji razvoja. Nautika nije samo sajam, već mjesto gdje se susreću iskustvo, inovacije i nove poslovne prilike.“
Voditelj sajma Nautika Zoran Ušurić najavio je bogato izdanje 2026. godine: „Posjetitelje očekuje šest ispunjenih paviljona i više od 230 izlagača. Nautika i ove godine donosi presjek domaće brodogradnje i svjetskih trendova, stvarajući okruženje u kojem se ne sklapaju samo poslovi, već se grade dugoročne suradnje i nove nautičke priče.“
Što donosi Nautika 2026
Ovogodišnje izdanje sajma na više od 7.000 m² izložbenog prostora u 6 paviljona pružit će sveobuhvatan pregled aktualnih trendova u brodogradnji, opremi i nautičkom načinu života. Posjetitelji će imati priliku upoznati se s najnovijim modelima plovila, tehnološkim rješenjima i inovacijama koje oblikuju sezonu pred nama, kao i s ponudom opreme za jedrenje, ronjenje i vodene sportove.
Stručni program i pogled u budućnost
Uz izložbeni dio, Nautika 2026. donosi i stručni program s panelima i susretima posvećenima razvoju industrije, održivosti i novim poslovnim modelima. Time se dodatno potvrđuje uloga sajma kao mjesta razmjene znanja i vizije budućnosti nautičkog sektora.
Pod motom „Ploviti, otkrivati, živjeti…“, Zagrebački velesajam i ove će godine svoje paviljone pretvoriti u „marinu u srcu Zagreba“, okupljajući profesionalce, partnere i publiku oko zajedničke strasti prema moru.
Vidimo se na Zagrebačkom velesajmu od 18. do 22. veljače 2026. godine!
Sinergija Zagrebačkog velesajma i partnera koji oblikuju budućnost plovidbe
Ova večer nije bila samo najava sajma, već demonstracija zajedničke vizije organizatora i istaknutih partnera industrije. Zajednička poruka svih sudionika bila je jasna: zagrebački sajam Nautika ključna je točka njihovog poslovanja i nezaobilazno mjesto susreta s tržištem. Upravo zato, svi prisutni uputili su otvoren poziv ljubiteljima mora i profesionalcima da u svoje kalendare upišu 18. veljače, kada sajam Nautika otvara svoja vrata i donosi ljeto u srce Zagreba.
Bura Gumenjaci (Igor Meštrović, direktor)
Bura Gumenjaci je vodeći hrvatski proizvođač visokokvalitetnih gumenih plovila s višegodišnjom tradicijom u nautičkom sektoru. Njihova plovila su sinonim za kvalitetnu hrvatsku brodogradnju, spajajući tradiciju i suvremene potrebe nautičara. “Glavna zvijezda” eventa bio je šest metara dug brod Bura Sound&Vision.
Garmin (Neven Ćolić, general manager)
Globalni lider u navigacijskoj i pametnoj tehnologiji koji dokazuje da tehnologija više nije luksuz, već standard. Fokus je na sigurnosti, preciznosti i povezanosti. Garminova rješenja čine “mozak” svakog modernog plovila, omogućujući pametnu i intuitivnu navigaciju. I prikazani primjerak broda opremljen je Garmin navigacijom, ozvučenjem i podvodnim svijetlima.
Talijanska izvrsnost s tradicijom dužom od 60 godina. Selva motori (predstavljeni putem tvrtke Plattner) prepoznatljivi su po spoju izdržljivosti, pouzdane tehnologije i prepoznatljivog talijanskog dizajna, čineći ih idealnim pogonom za zahtjevne korisnike.
Frigo Marine (Nenad Špiranec, direktor)
Frigomarine je tvrtka s dugogodišnjim iskustvom u nautičkoj i outdoor opremi, na tržištu prepoznata kao pouzdan partner u distribuciji rezervnih dijelova, sanitarnih sustava i rashladne opreme, te rješenja za zabavu na vodi i camping, namijenjena profesionalnim i rekreativnim korisnicima.
Wondeck Croatia (Tomislav Blago Mišetić, direktor i vlasnik)
Wondeck je hrvatska tvrtka koja proizvodi novu generaciju kompozitnih podnih obloga koje estetikom vjerno oponašaju prirodnu tikovinu, ali uz minimalnu potrebu za održavanjem i superiornu izdržljivost u morskim uvjetima.
Trade Qube – ZHIK (Marijan Hrvačić, direktor)
Australski brend ZHIK svjetski je poznat po tehničkoj nautičkoj odjeći koja spaja vrhunske performanse i moderan stil, osiguravajući da posada izgleda dobro i ostane zaštićena u svim vremenskim uvjetima.
Za osvježenje na eventu pobrinuli su se Old Pilot’s, Piena i Somersby.
Pomorci diljem svijeta rade na granici izdržljivosti, a novo istraživanje upozorava da takav tempo ozbiljno ugrožava i sigurnost plovidbe i budućnost profesije
Riječ je o opsežnoj studiji In Search of a Sea-Life Balance in an Adverse Environment, koju je izradilo World Maritime University (WMU) na zahtjev Officers’ Union of International Seamen (OUIS). Istraživanje se temelji na odgovorima 4.372 pomorca iz 99 zemalja i predstavlja jedan od najdetaljnijih presjeka stvarnih uvjeta rada i života na brodu posljednjih godina.
Rezultati potvrđuju ono što većina pomoraca osjeća u svakodnevnoj plovidbi: dugi radni sati, kronični manjak odmora i sve rjeđi shore leave postali su standard. Na globalnoj razini pomorci u prosjeku rade oko 71 sat tjedno. Istodobno, velik broj ispitanika navodi da se evidencije rada i odmora često “prilagođavaju” kako bi formalno zadovoljile propise, iako stvarno stanje na brodu govori drugačije.
Gotovo trećina ispitanih pokazuje razine stresa koje se procjenjuju kao ozbiljne ili potencijalno opasne. Pokazatelji mentalnog zdravlja dodatno upozoravaju da je značajan dio posade u riziku od psihičkih poteškoća. Kao ključni razlozi navode se intenzivan rad na brodu, snažan administrativni i inspekcijski pritisak te stalni osjećaj umora.
Izvješće otvara i ozbiljno pitanje budućnosti pomorske radne snage. Gotovo polovica ispitanih pomoraca razmišlja o napuštanju profesije u sljedećih pet godina. Među onima koji planiraju otići s mora, čak 65 posto kao glavni razlog navodi psihičko opterećenje, dok se dodatno ističu nezadovoljstvo uvjetima rada i dugotrajni umor. Autori upozoravaju da takvi trendovi mogu imati izravne posljedice na sigurnost plovidbe, pouzdanost brodova u eksploataciji te sposobnost industrije da zadrži iskusne časnike i posadu.
Poseban naglasak stavljen je i na sustave upravljanja sigurnošću. Većina ispitanika smatra da su SMS priručnici preopširni i teško primjenjivi u realnim uvjetima plovidbe, dok administracija i papirologija često oduzimaju vrijeme koje bi trebalo biti namijenjeno odmoru i sigurnom radu.
Istraživanje su proveli znanstvenici WMU-a s akademskim, ali i praktičnim pomorskim iskustvom. Zaključak je jasan: potrebne su hitne i koordinirane mjere regulatora, brodara i menadžmenta. Naglasak treba staviti na realno popunjavanje posade, smanjenje administrativnog opterećenja te snažnije uvažavanje ljudskog faktora u propisima i svakodnevnoj praksi na brodu.
Predsjednik WMU-a Maximo Q. Mejia, Jr. istaknuo je kako je briga o mentalnom zdravlju pomoraca nužan preduvjet za dugoročnu održivost industrije, dok je izvršni direktor OUIS-a Nick Bramley upozorio da ozbiljne promjene više nisu pitanje izbora, nego opstanka profesije.
Zaključna poruka istraživanja jasna je i pomorcima dobro poznata: bez stvarnih promjena na brodu i na kopnu, industrija riskira gubitak iskusnih ljudi, pad sigurnosti i sve veće probleme s privlačenjem novih generacija pomoraca.
Globalna proizvodnja aluminija gotovo se utrostručila od početka novog tisućljeća, a posljedice tog rasta sve se snažnije osjećaju na tržištu suhog tereta. Pomorski prijevoz boksita, osnovne sirovine za proizvodnju aluminija, dosegnuo je novu rekordnu razinu i postao jedan od glavnih pokretača tržišta suhog tereta.
Prema analizi Ursa Shipbrokersa, temeljenoj na podacima Međunarodnog instituta za aluminij, svjetska proizvodnja primarnog aluminija u 2025. godini dosegla je 73,8 milijuna tona, što je rast od 1,1 posto u odnosu na prethodnu godinu. U usporedbi s 2000. godinom, riječ je o povećanju od čak 199 posto, što jasno pokazuje koliko je aluminij postao ključan u brodogradnji, prometu, građevinarstvu, energetici i širokoj potrošnji, navodi Splash247.
Gotovo sav taj rast dolazi iz Kina. Kineska proizvodnja primarnog aluminija porasla je šesnaest puta od 2000. godine. Dok su početkom stoljeća kineske talionice sudjelovale s tek 11 posto u svjetskoj proizvodnji, do 2025. njihov udio narastao je na oko 60 posto, odnosno približno 44,2 milijuna tona godišnje.
Foto: Splash247
Izvan Kine, proizvodnja aluminija rasla je znatno sporije. Nakon stabilnog rasta početkom 2000-ih, kapaciteti su se u većini regija sredinom desetljeća zaustavili, čime je globalni lanac opskrbe aluminijem postao snažno vezan uz kinesku potražnju.
Kako proizvodnja aluminija ovisi o aluminijevom oksidu, koji se dobiva preradom boksita, rast proizvodnje izravno je povećao i potražnju za pomorskim prijevozom ove rude. Procjenjuje se da su globalni pomorski utovari boksita u 2025. godini dosegli oko 246,6 milijuna tona, što je rekord i skok od 21 posto u odnosu na godinu ranije.
Usporedbe radi, 2016. godine pomorski promet boksita iznosio je oko 78,5 milijuna tona, što znači da je ovaj teret bilježio prosječni godišnji rast od gotovo 14 posto. Takva dinamika jasno se odražava na potražnju za capesize i panamax bulkerima.
Opskrba boksitom izrazito je koncentrirana. Gvineja je u 2025. sudjelovala s oko 73 posto ukupnih pomorskih isporuka, čime je učvrstila poziciju glavnog dobavljača za Kinu. Australija slijedi s oko 18 posto, pa ove dvije zemlje zajedno pokrivaju više od 90 posto svjetskog pomorskog tržišta boksita.
Na strani potražnje, Kina je apsolutno dominantna i preuzela je oko 88 posto svih pošiljki boksita prevezenih brodovima tijekom godine.
Donosimo sažeti pregled programa aktivnosti koje Pomorski fakultet Sveučilišta u Rijeci predstavlja u sklopu manifestacije Rijeka tehnologije 2026. Program se održava u srijedu, 4. veljače 2026. godine, na lokaciji Pomorskog fakulteta u Rijeci, Studentska ulica 2, a namijenjen je pomorcima, studentima i stručnjacima iz pomorske industrije.
Kroz niz predavanja, interaktivnih demonstracija i radionica, posjetitelji će imati priliku upoznati suvremene tehnologije koje se koriste u navigaciji, brodskim sustavima, simulacijama i tehničkom obrazovanju. Program je raspoređen u više laboratorija i simulacijskih prostora fakulteta, s naglaskom na praktičnu primjenu znanja.
U Laboratoriju za modeliranje i simulacije (prostorija 233), od 11 do 12 sati, održava se predavanje i demonstracija korištenja alata za brzu simulaciju pri planiranju manevara broda. Aktivnost je posebno zanimljiva zapovjednicima i časnicima palube jer prikazuje digitalnu podršku sigurnom manevriranju.
Navigacijski simulator (prostorija 423) bit će otvoren od 10 do 14 sati, uz demonstracije različitih navigacijskih scenarija i faza plovidbe. Posjetitelji će moći vidjeti kako se u simuliranim uvjetima uvježbava vođenje broda i donošenje odluka u složenim situacijama.
U MASTER HUB-u, odnosno MASTER LAB-u, od 10 do 12 sati održava se interaktivna demonstracija 3D printanja na brodovima, s naglaskom na mogućnosti primjene ove tehnologije u održavanju i opskrbi tijekom plovidbe.
Velika vijećnica (prostorija 314) domaćin je Escape Room aktivnosti, popularno-znanstvene igre koja se održava u dva termina, od 10 do 11 te od 11 do 12 sati, i na zabavan način povezuje tehničko znanje i timski rad.
Otvorene radionice održavaju se i u drugim prostorima. U prostoriji 207, od 12 do 14 sati, posjetitelji mogu sudjelovati u radionici upoznavanja virtualnog profesora, dok se u prostoriji 229, od 10 do 12 sati, održava radionica o elektromagnetizmu i elektrostatičkim pojavama važnima za brodske električne sustave.
Brodostrojarski simulator (prostorija 407) bit će dostupan od 10 do 14 sati, uz demonstracije rada brodske strojarnice, pogona i različitih operativnih scenarija, što je posebno relevantno za časnike stroja.
Za sudjelovanje u aktivnostima potrebna je prethodna najava putem e-maila dekanat@pfri.uniri.hr, najkasnije do ponedjeljka, 2. veljače. Koordinator događaja je David Brčić.
