Panel linija za izradu tankosjenih limova iz Vodnjana, koju je bivši menadžment Uljanik grupe za nešto više od 22 milijuna kuna preprodao »3. maju«, gotovo je u cijelosti preseljena u riječki škver; piše Novi list. U pogonima nekadašnje Uljanikove tvornice Proizvodnja opreme, koju je u stečajnom postupku prije par mjeseci kupila tvrtka Rektor LNG, timu trećemajaca ostalo je za demontirati još jedan manji dio što bi se trebalo odraditi i dopremiti tijekom ovog tjedna. Obavljen je nemali posao jer je riječ o postrojenju koje se proteže na oko 60 metara duljine i širine petnaest metara, s tri velika portala. Ugrubo, radi se o oko 50 tona materijala, odnosno dijelova koje je trebalo rastaviti i transportirati. Linija je uskladištena u jednoj od hala »3. maja«, a koja će biti njezina daljnja sudbina, odlučit će se naknadno. U ovom trenutku, čini se, bilo je najvažnije maknuti je iz vodnjanskih pogona koje je preuzeo novi vlasnik, a za dalje sve su opcije otvorene – od njezine prodaje do toga da je riječko brodogradilište eventualno zadrži.
Sigurno je da bi ova linija za izradu tankih limova, koju je Uljanik kupio 2016. godine za potrebe izgradnje polarnog kruzera u pulskom škveru, nešto što bi dobrodošlo svakom brodogradilištu, pa tako i »3. maju«. Dobrodošlo, ali ne i nužno jer, kao što je poznato, riječko brodogradilište ima panel liniju koja je vremenom nadograđena i koja u potpunosti udovoljava njihovim potrebama u proizvodnji. Pritom valja imati u vidu da su se i iza ovog postrojenja, kao i za puno drugih poslova i stvari koje su isplivale krahom Uljanik grupe, ostali vući repovi s kojima tek treba izaći na kraj. Ponajprije zbog razloga i načina na koji je ova dislocirana i skupa oprema preprodana riječkom brodogradilištu za nemali novac panel linija, podsjetimo, našla je svoje mjesto među točkama optužnice koju je tužiteljstvo podignulo protiv dvanaestorice bivših direktora u aferi Uljanik.
Nadalje, veliko je pitanje koliko je ta panel linija u ovom trenutku uopće funkcionalna, u smislu da se na njoj odmah može početi raditi. Bilo je dosta problema s njezinim stavljanjem u pogon još u Vodnjanu, radila je vrlo malo, praktički u testnoj fazi.
Prema dostupnim podacima, Novi list navodi kako je kupoprodajna cijena panel linije bila 1,88 milijuna eura. Uljanik ju je originalno kupio od Nijemaca u lipnju 2016. godine da bi je ujesen 2017. godine preprodali »3. maju« za iznos od 21,2 milijuna kuna. Prema navodima podignute optužnice, o kojoj se još treba očitovati optužno vijeće Županijskog suda u Rijeci, ugovor o prodaji IMG panel linije riječkom škveru potpisali su tadašnji direktor Maksimilian Percan dok su ispred Uljanika ovaj ugovor, u dogovoru s tadašnjim glavnim šefom holdinga Giannijem Rossandom, parafirali Marinko Brgić i Veljko Grbac, članovi Uljanikove uprave. Tužiteljstvo je konstatiralo da je riječ o štetnom poslu za »3. maj«, kao korisniku državnih potpora, tim više što riječko brodogradilište nije imalo nikakve potrebe za ovom investicijom, navodi se u optužnici. Nabavka ove panel linije nije bila predviđena godišnjim planom investicija, niti je izrađen elaborat procjene isplativosti, uopće opravdanosti ovakve jedne, k tome dislocirane investicije, spominje se u optužnici.
Nemalih 21,2 milijuna kuna iz »3. maja« krovnom društvu holdinga isplatilo se u razdoblju od 1. do 15. prosinca 2017. godine, u pet navrata. Što se i kako radilo u propaloj Uljanik grupi u koju je »3. maj« ušao potpuno saniran, bez dubioza i s »dotom« od gotovo 850 milijuna kuna državnih potpora koje su isplaćene tijekom trajanja programa restrukturiranja, možda najbolje ilustrira »crtica« da su se riječkom brodogradilištu zaračunali i troškovi montaže panel linije u šezdesetak kilometara udaljenoj tvornici u Vodnjanu. Nakon što je iz trećemajske blagajne u Pulu transferirano više od 21 milijuna kuna, do konca te 2017. godine kroz više je kompenzacija riječki škver podmirio i troškove montaže te linije u iznosu od 1,1 milijun kuna Uljanikovoj tvornici Proizvodnja opreme u Vodnjanu, navodi se u optužnici. Pa su se ti iznosi pribrojili i sve to onda prikazalo kao trećemajsko ulaganje u tehnologiju, od koje riječki škver do dana današnjeg nije imao ama baš nikakve koristi, samo probleme.
Članak u cijelosti pročitajte ovdje.
