Costa započinje s krstarenjima u svibnju
Tvrtka Costa Cruises najavila je da će ponovno započeti krstarenja u svibnju.
U skladu s novim planom, isplovljavanje Costa Smeralde iz Italije planirano je za 1. svibnja, trodnevnim i četverodnevnim mini krstarenjima ili, pak, sedmodnevnim krstarenjem; piše Cruise Industry News. Luke ukrcaja bile bi Savona, La Spezija, Civitavecchia, Napulj, Messina i Cagliari.
Od 12. lipnja Costa Smeralda vraća se na jednotjedna krstarenja zapadnim Mediteranom, uz posjete Italiji (Savona, Civitavecchia i Palermo), Francuskoj (Marseille) i Španjolskoj (Barcelona i Palma de Mallorca).
Datum isplovljavanja Costa Luminosa, drugog Costinog kruzera koji bi trebao nastaviti s radom, sada je odgođen za 16. svibnja, s isplovljavanjem iz Trsta i sljedeći dan iz Barija, potvrđujući svoj program jednotjednih krstarenja Grčkom i Hrvatskom.
Globus Maritime kupuje još jedan kamsarmax
Grčki Globus Maritime najavio je kupnju kamsarmax bulkera izgrađenog 2018. godine za 27 milijuna dolara. Navodno se radi o brodu izgrađenom u Jiangsu New Yangzi Shipbuildingu, pod nazivom Yangze 11.
Iz Globusa su izjavili da se očekuje da će brod biti isporučen tijekom drugog tromjesečja, čime će se broj brodova u floti kompanije popeti na osam; piše Splash.
Prošli mjesec tvrtka je kupila svoj drugi kamsarmax, potrošivši oko 16,5 milijuna dolara na kamsarmax Nord Venus izgrađen 2011. godine. Također je povezan i s kupnjom sestrinskog broda Navios Marco Polo.
Formosa Plastics rasprodaje flotu
Tajvanska tvrtka Formosa Plastics Marine Corporation (FPMC) prodala je svoj 10-godišnji 49.500 dw tanker FPMC 24, za oko 14 milijuna dolara. Prodali su i još jedan brod, nešto manji chemical tanker, nazvan Formosa 8, izgrađen prije 25 godina.
FPMC nekoliko godina nije prodao niti jedan brod iz svoje flote, no sada ju prorjeđuje – prodali su 18 brodova prošle godine.
Podaci VesselsValue-a navode da im se flota sastoji od 17 handysize tankera, jedan panamax, dva aframaxa, devet VLCC-a i dva LPG carriera, flota bulkera broji sveukupno 19 brodova, od kojih je 10 capesize-ova.
Stari Grad otkupio brod iz filma nastalog prema najpoznatijem djelu Petra Hektorovića
Grad Stari Grad otkupio je brod korišten za potrebe snimanja filma “Ribanje i ribarsko prigovaranje” nastalog prema najpoznatijem djelu Petra Hektorovića, priopćeno je.
Replika broda koji scenografski oživljava Hektorovićevo vrijeme već je dopremljena u Stari Grad i nakon nužnih priprema uskoro će biti poronjena na starogrojskoj Gruji gdje će građani i posjetitelji moći uživati u jedinstvenom prizoru; piše Glas otoka. U nadolazećoj ljetnoj sezoni brod će zasigurno biti zanimljiva turistička atrakcija obzirom da će se svi zainteresirani moći slikati pa i zaveslati brodom, a kroz sve će ih voditi kostimirani domaćin i zanimljiva priča s još ponekim iznenađenjima.
“Ovim kulturno-turističkim projektom upravljat će zajedničkim snagama Muzej Staroga Grada i Turistička zajednica, a vjerujemo da će on pridonijeti još kvalitetnijem brendiranju našeg grada kao kulturno-povijesnog središta otoka i oživjeti zanimljive priče o Petru Hektoroviću kao značajnoj figuri iz naše slavne prošlosti” – navode iz Grada.
Sudar bulk carriera i tankera ruske mornarice
Tanker ruske mornarice KOLA sudario se s bulk carrierom ARK ROYAL u sjevernom dijelu Sueskog zaljeva oko 05:00h, 23. ožujka, navodi FleetMon. U trenutku sudara oba su se broda približavala Suezu.
I bulk carrier i tanker su pretrpjeli lagane štete, prema Zapovjedništvu ruske mornarice, no nastavili su plovidbu. Oba su se broda kasnije tog dana usidrila u Sueskom sidrištu.
KOLA je bio na putu od Sudana do Mediterana, a ARK ROYAL je stigao iz Singapura.
Detalji o nesreći i šteti na brodovima nisu još poznati.
VIDEO: Posljedice havarije tankera Exxon Valdez kod obala Aljaske iz ’89-e osjećaju se i danas
Najteža ekološka katastrofa u povijesti čovječanstva dogodila se 24. ožujka 1989. godine kad je tanker Exxon Valdez, udarom u podmorski greben Bligh u more nedaleko od obala Aljaske, na svom putu za Long Beach u Kaliforniji ispustio oko 42 milijuna litara sirove nafte, što je stvorilo dotad najrazorniju naftnu mrlju. Oštećeno je bilo 8 od 11 brodskih tankova, piše Nacional.hr.
Radilo se o tankeru dugom 301 metar i širokom oko pedeset metara, s istisninom od oko 240 000 tona. Exxon Valdez bio je razmjerno nov brod u trenutku nesreće jer je porinut samo dvije godine ranije; piše Povijest.hr. Brod je bio sagrađen u San Diegu u Kaliforniji, a pripadao je naftnoj kompaniji Exxon, jednoj od najvećih na svijetu.
Kobnog dana Exxon Valdez plovio je iz grada Valdeza na Aljaski prema Kaliforniji, noseći oko 200 000 kubnih metara nafte. Brod je manevrirao mimo brodske putanje da bi izbjegao ledene sante. Kapetan se jedan sat prije ponoći povukao u svoju kabinu. Svog zamjenika je ostavio za kormilom, s uputom da vrati pravac na ranije dogovorenu poziciju. Exxon Valdez nije se uspio vratiti na redovnu brodsku putanju i udario je u stijenu oko 4 sata ujutro.
Tanker se nasukao na grebenu Bligh, smještenom u morskom tjesnacu princa Williama. Riječ je o lokaciji udaljenoj oko dvanaest kilometara od kopna Aljaske te samo četrdesetak kilometara od spomenute luke isplovljavanja. Nažalost, lokacija je bila udaljeno mjesto, dostupno samo helikopterom, avionom i brodom, a regija je stanište lososa, morske vidre, tuljana i morskih ptica, pa se naftna mrlja za nekoliko tjedana raširila duž 1.700 km obale, pogubno djelujući na dotad čist okoliš. U sljedećih nekoliko tjedana pronađeno je 250.000 mrtvih ptica, ali ih je vjerojatno uginulo 400.000. Stradalo je i 5.000 morskih vidri, 300 tuljana, 250 orlova i 22 kita.
Prema procjenama, iz tankera je isteklo između 41 000 i 119 000 kubnih metara nafte, što je predstavljalo najveću takvu katastrofu u dotadašnjoj američkoj povijesti (kasnije ju je nadmašila katastrofa platforme Deepwater Horizon iz 2010.). Nafta iz tankera Exxon Valdez zahvatila je morsku površinu od oko 28 000 četvornih kilometara, a zagađeno je otprilike 2100 kilometara morske obale. Spomenuti tanker ubrzo je nakon nesreće popravljen. Preimenovan je u Exxon Mediterranean i ponovno stavljen u upotrebu. Kasnije mu je ime još nekoliko puta mijenjano, a umirovljen je tek 2012. godine.
Smatra se da stotine pa čak i tisuće ptica svake godine ugiba od posljedica izlijevanja nafte na sjeverozapadu Atlantika.
Divovski brod blokirao promet Sueskim kanalom
Divovski tajvanski kontejneraš Ever Given blokirao je promet Sueskim kanalom, pokazali su podaci web stranica za praćenje pomorskog prometa u srijedu, 24. ožujka. Time je zaustavljen promet na jednoj od najprometnijih svjetskih trgovačkih ruta, izvješćuju svjetski mediji; prenosi Geopolitika News.
Ever Given, dug čak 400 i širok 59 metara, koji se kretao prema nizozemskoj luci Rotterdam, nasukao se u utorak, dok ga tegljači i druga posebna oprema s mukom premještaju s mjesta nasukavanja. Postoji bojazan da bi nasukan mogao ostati još danima.
Sueski kanal, izgrađen 1869. godine, jedan je od najvažnijih trgovačkih putova na svijetu kroz koji prolazi 10 posto ukupne međunarodne pomorske trgovine. Prema podacima Sueskog kanala (SCA), prošle je godine njime prošlo gotovo 19 000 brodova ukupne tonaže 1,17 milijardi, a Egipat je lani od prometa njime zaradio čak 5,61 milijardu dolara.
Ta država planira radove na proširenju Sueskog kanala, što je objavljeno 2015. godine. Cilj je do 2023. g. smanjiti vrijeme čekanja na prolaz kanalom i udvostručenje broja brodova koji svakodnevno njime prolaze.
Devastacija, betoniranje i nasipanje plaža uzimaju sve više maha
Devastacija prirodne obale, betoniranje i nasipanje plaža neprirodnim materijalima, pod krinkom “dohrane” , iz godine u godinu u Hrvatskoj uzimaju sve više maha.
„Problem je što ne postoji zakonska regulativa koja definira dohranjivanje, metode i načine, a pogotovo ne razlikuje dohranjivanje od nasipavanja. To bi trebalo zakonski regulirati jer trenutačno je stanje neodrživo s obzirom na to da je siva zona“ – rekao je za HTV-ovu emisiju More prof.dr.sc. Dalibor Carević, iz projekta Beachex, Građevinski fakultet Zagreb.
Odgovor na to je europski projekt Beachex financiran od strane Hrvatske zaklade za znanost kojeg provode Građevinski fakulteti u Zagrebu i Rijeci u suradnji s britanskim Sveučilištem u Lancasteru.
„Da u konačnici dobijemo jedno održivo upravljanje u ekonomskom smislu da se smanje troškovi održavanja plaža koji se trenutno provode u Hrvatskoj, te da smanjimo negativne ekološke efekte i gradnje i održavanja odnosno dohranjivanja plaža“ – pojašnjava Carević za HRT.
Ne postoje istraživanja na koliko se lokacija duž hrvatske obale koristi neprikladan materijal. Međutim, prema anketi Beachexa više od 370 hrvatskih plaža od oko 2 tisuće u 130 priobalnih općina i gradova, dohranjuje se nekom vrstom materijala. Jedan od dvojbenih primjera je i plaža Grabrovo u Jadranovu na crikveničkoj rivijeri gdje je zbog nasipavanja vjerojatno ugroženo i stanište plemenite periske.
„Što se tiče crikveničkog područja kreće se u istraživanje. Probat ćemo ustanoviti do kuda se uočava sedimentacija s obzirom na to da se zna da se nasipavalo zemljom“ – kaže za emisiju More dipl.ing.biologije Milvana Arko-Pijevac iz Prirodoslovnog muzeja Rijeka, partnera u projektu Beachex.
Možemo učiti od Velike Britanije gdje nema pritiska za izgradnju novih, već održavanje postojećih plaža. Britanci imaju planove upravljanja obalom, a time i plažama, temeljene na sustavnom monitoringu odnosno mjerenju visina i razina plaža.
„I onda se izrađuju razne varijante i rješenja u kojima se mijenja količina materijala, učestalost dohranjivanja, veličina zrna i izvor sedimenta i onda se odabere optimalno rješenje“ – pojašnjava prof.dr.sc. Suzana Ilić, također iz projekta Beachex, Sveučilište u Lancasteru.
Dakle, poštuju se standardi, kako se ne bi događalo da čestice mulja i zemlje, struje i valovi odnose na morsko dno gdje ugrožavaju i uništavaju živi svijet.
„Za radove na samoj plaži treba dobiti licencu za dohranjivanje plaža i dokazati da neće biti negativnih efekata na biocenozu. Materijal za dohranu ili nasipavanje se dobiva iz područja da li podmorskih ili kopnenih koji su određeni posebnim studijama i od firmi koje već imaju licencu za iskopavanje materijala jer dobivanje licence je dugoročan postupak, može potrajati godinama“ – dodaje Ilić.
U potrazi za znanstveno opravdanom i efikasnom formulom upravljanja plažama, stručni tim Beachex-a, provodi i opsežno pilot istraživanje na najposjećenijoj i najvećoj riječkoj plaži Ploče.
„Koristimo moderne tehnologije daljinskih istraživanja; bespilotnu letjelicu, 3D skener, također provodimo mjerenja batimetrije, dakle ispod razine mora“ – kaže dr.sc. Igor Ružić, voditelj mjerenja morfologije žala (Građevinski fakultet Rijeka).
Proučavaju se, kaže Carević, morfološke promjene, promjene žala pod djelovanjem valova i oborina. U idućoj fazi projekta planiraju numerička istraživanja gdje se računalno simuliraju sve te pojave.
Riječ je o jednom od prvih projekata koji objedinjuje različite stručnjake; geologe, biologe, građevinare. U Britaniji su otišli i korak dalje i uključili lokalno stanovništvo.
„Lokalni mještani imaju svoje volonterske grupe koje se brinu o plažama, čiste ih, promatraju, izvještavaju lokalne uprave o problemima koji se onda ozbiljno tretiraju i sve veće su tendencije da se građani uključuju u mjerenje promjena plaža uzimanjem fotografija, i to je naš novi projekt u Velikoj Britaniji“ – kaže prof.dr.sc. Suzana Ilić.
Hrvatski je problem – rastući broj turista, a time i količina prihvatnih i plažnih kapaciteta.
„To je taj pritisak koji osjećamo, dakle šire se plaže, plažni prostor, ali po meni na krivi način jer primjenjuje se jedna dosta jeftina metoda nasipavanje obalne linije“ – ističe prof.dr.sc. Dalibor Carević.
„Recimo u svijetu je praksa da se te plaže projektiraju na jedan način, i onda kroz neko vrijeme kroz monitoring se pokaže na kojim dijelovima taj projekt nije dobar i onda se defacto kroz neko vrijeme korištenja zna odraditi redizajn“ – dodaje Ružić.
Redizajn je potreban i hrvatskom načinu razmišljanja. Nasipavanje, ali i dohrana plaža bez donošenja odgovarajućih standarda, loše je rješenje za očuvanje prelijepe i prepoznatljive hrvatske obale.
Video reportažu pogledajte ovdje.
Prvi časnik već četiri godine „zarobljen“ na napuštenom brodu
Kad se Mohammad Aisha zaposlio kao prvi časnik na brodu MV Aman 2017. godine, nije ni slutio da jako dugo vremena neće biti iskrcan s njega. Tog srpnja brod je zadržan na sidrištu u Suezu i tamo je ostao gotovo četiri godine; piše Maritime Executive. Većina posade otišla je kući 2019. godine, a Aisha je ostao sam na brodu.
Prema ITF-u, Aisha je pravno vezan za brod prema nalogu lokalnog suda koji ga je odredio kao “pravnu stražu” broda. Osim povremenog plivanja do obale po hranu i vodu, on mora ostati na brodu dok se napušteno plovilo ne proda na aukciji.
“U ožujku prošle godine brod se nasukao zbog nevremena”, rekao je Aisha za ITF u prosincu 2020. godine. “Od tada mi nitko ne dostavlja svježu vodu i hranu. Moram plivati do obale svakih nekoliko dana da uzmem hranu i vodu i napunim telefon. Ovih dana dolazak na obalu ugrožava moj život zbog hladnoće i lošeg zdravlja, a nekoliko sam se puta zamalo i utopio.”
ITF kaže da egipatske vlasti imaju izvedive mogućnosti za repatrijaciju Aishe u njegovu rodnu Siriju. Pomorac je sam više od 15 mjeseci i navodno pokazuje znakove pothranjenosti te općenito lošeg fizičkog i psihičkog zdravlja.
“Puno sam puta tražio repatrijaciju, ali lučke vlasti odbijaju mi dopustiti da odem.” – izjavio je Aisha za ITF.
ITF je ponudio da mu plati let do kuće i liječenje. Međutim, lokalni dužnosnici odbili su Aishi dopuštenje za odlazak i zadržali su njegovu putovnicu, koja je sada već istekla.
“Ovo mora biti jedan od najgorih slučajeva na koje smo naišli” – rekao je Steve Trowsdale iz ITF-a. “Nečuveno je da nakon četiri godine egipatske lučke vlasti još uvijek ne poduzimaju ništa.”
Nažalost, Aisha nije jedini pomorac koji je zarobljen u Egiptu po nalogu lokalnog suda. ITF također pokušava izboriti slobodu za kapetana teretnog broda Kenan Mete, koji je također određen kao “pravna straža” i zabranjeno mu je napuštanje Egipta dok se slučaj broda ne riješi ili dok se ne odredi drugi „skrbnik“ broda.
