Na današnji dan, 15. ožujka 1493. godine, Kristofor Kolumbo vratio se u Španjolsku sa svog prvog putovanja. Tog je dana uplovio u španjolsku luku Palos de la Frontera, istu iz koje je isplovio 3. kolovoza prethodne godine. Radilo se o konačnom završetku vjerojatno najslavnijeg istraživačkog putovanja u ljudskoj povijesti; piše Povijest.hr. Ukupno je to prvo putovanje trajalo sedam mjeseci i 12 dana.
Kolumbo je prvo putovanje obavio pomoću brodova Santa María, Niña i Pinta, od kojih mu je Santa María služila isprva kao glavni brod. Ipak, ona jedina nije preživjela putovanje pa se Kolumbo u Europu vratio bez nje.
Gradić Palos de la Frontera bio je početna i završna točka prvog Kolumbovog putovanja, čime je odigrao veliku ulogu u povijesti. Dapače, iz tog je gradića bio i znatan broj članova posade Kolumbovih brodova, kao i iz susjednog mjesta Moguera. U neposrednoj blizini Palosa nalazio se i franjevački samostan Rábida (šp. Convento de Santa María de la Rábida), u kojem je Kolumbo boravio prije putovanja i u kojem su mu franjevci pomogli oko organizacije istog. Palos de la Frontera nalazi se u Andaluziji, najtoplijem dijelu Europe, samo oko 40 kilometara od današnje španjolsko-portugalske granice. Ondje je uređen muzej s rekonstruiranim Kolumbovim brodovima.
Posada jednog njemačkog ribarskog broda je nedavno doživjela šok u Baltičkom moru kod Heiligendamma vidjevši da se, umjesto ribe, u njihovoj mreži nalazi stara morska mina.; doznaje Slobodna Dalmacija
Zapovjednik je odmah kontaktirao Landeswasserschutz Mecklenburg-Vorpommern policiju i poslao fotografiju zarđale eksplozivne naprave iz Drugog svjetskog rata. Ribarski brod se nije smio vratiti u luku prije nego što su policijski eksperti stigli na brod i utvrdili da morska mina, teška 250 kg, nije opasna.
Iako se u njoj još nalazilo 150 kg eksploziva, nedostajao je upaljač, pa do eksplozije nije ni moglo doći. Morska mina je samostalna eksplozivna naprava za uništavanje brodova ili podmornica.
Za razliku od dubinskih bombi, morske mine se polažu u more gdje čekaju da ih aktivira prolazak ili dodir protivničkog broda.
Mayflower Autonomous Ship ili MAS navođen je umjetnom inteligencijom, a pogonsko “gorivo” mu je solarna energija iako će imati i dizelski generator.; doznaje Večernji list
Neljudski. Takvi su iz današnje perspektive bili uvjeti koji su vladali na Mayfloweru, trideset metara dugačkom i 180 tona teškom jedrenjaku koji se u jesen 1620. otisnuo s obale Engleske prema novom neistraženom svijetu – Americi. Plovidba je trajala 66 dana. Na brodu nisu postojali kreveti. Stotinu dvoje putnika spavalo je na drvenim daskama, u potpalublju u kojem su se miješali mirisi fekalija, prolivenog vina, povraćotine, znoja, ustajalog zraka.
Foto: Mayflower 1882. / Wikimedia
Nitko se na brodu nije mogao otuširati, nuždu su obavljali naginjući se preko palube, ali ako je bilo nevrijeme onda je jedina opcija bila olakšati se unutar istih onih prostorija u kojima su mnogi i spavali. Bio je to Mayflower 1620., a četiri stoljeća poslije u čast tog broda i pothvata koji je ostao zabilježen u povijesti SAD-a sagrađen je novi Mayflower.
Iako moderni Mayflower apsolutno ni po čemu ne podsjeća na onog starog, ipak dijele jednu zajedničku karakteristiku. I na novom također vladaju neljudski uvjeti. Samo to ovoga puta treba doslovno shvatiti.
IBM-ov alat za donošenje odluka Mayflower Autonomous Ship ili MAS prvi je potpuno autonomni brod koji će se bez putnika ili posade, dakle potpuno samostalno, navođen tek umjetnom inteligencijom, zaputiti na prekooceansko putovanje. I to istom onom pet tisuća kilometara dugom rutom kojom je plovio njegov stariji imenjak. Krenut će iz engleskog grada Plymoutha, a završiti u onom američkom.
– Brod nije velik, pogotovo ne za ovakvu vrstu putovanja. Dugačak je petnaest metara i težak pet tona, a po dizajnu ga svrstavamo među trimarane. To znači da ima dugački glavni trup kako bi bio što učinkovitiji tijekom plovidbe, a s lijeve i desne strane se nalaze i dva manja trupa koja služe za stabilizaciju plovila. Na njima se nalaze i solarni paneli. Iako MAS ima dizelski generator, on će biti korišten samo u slučaju opasnosti, a glavni izvori energije će biti upravo vjetar i sunce. Maksimalna brzina mu je 20 čvorova – objasnio je direktor poljskog brodogradilišta Aluship Technology smještenog u Gdanjsku, gdje je ovaj autonomni brod i sagrađen.
Foto: Mayflower / Youtube / screenshot
Novim Mayflowerom uopće neće upravljati ljudi, nego će njegov kormilar biti umjetna inteligencija koja će potpuno sama donositi odluke o smjeru plovidbe i izbjegavanju drugih predmeta na oceanu, a ljudsku bazu na kopnu će zvati samo ako procijeni da je to nužno. Koristit će IBM-ov sofisticirani alat ODM (operational decision maker), koji se inače koristi u financijskoj industriji za donošenje kompleksnih poslovnih odluka.
Za MAS-ovo donošenje odluka zaduženi su brojni senzori i radari koji će prikupljati podatke o stanju na oceanu i predmetima koji se nalaze na putu. Jedan od najotpornijih brodova Tako će taj brod na ocean krenuti opremljen lidarom, radarom, GPS-om, kamerama i vezom sa satelitom koji će mu davati širu sliku područja kojim plovi. No bit će spreman i za donošenje odluka bez pristupa internetu jer neki dijelovi oceana nisu pokriveni satelitskim signalom koji MAS može koristiti. Zato su stručnjaci iz IBM-a prikupili mnoštvo podataka s drugih brodova koji plove iz Plymoutha kako bi naučili MAS sve što treba za samostalnu plovidbu.
Umjetna inteligencija koja upravlja vozilom do sada je pregledala više od milijun različitih fotografija i iz njih naučila kako se ponašati u određenim situacijama. – Sigurni smo da nismo predvidjeli sve moguće situacije koje se mogu dogoditi nasred oceana. Ono što nam ulijeva određenu dozu sigurnosti jest dizajn samog broda, koji smo projektirali tako da bude maksimalno otporan i efikasan. Nema prostorija za ljude, nema kreveta, hladnjaka, pećnice. Zato je Mayflower jedan od najotpornijih brodova koji je zaplovio oceanima. Vidjet ćemo hoće li to biti dovoljno – kazali su poljski brodograditelji.
Na svom putovanju koje bi trebalo trajati 12 dana, a na koje će krenuti 19. travnja, MAS će provesti niz oceanografskih istraživanja koja će biti usredotočena na četiri područja: pomorsku sigurnost, nadzor morskih sisavaca, mapiranje razine mora i mikroplastiku oceana.
Dana 14. ožujka 1915. potopljen je njemački ratni brod SMS Dresden na Tihom oceanu. Radilo se o lakoj krstarici u službi njemačke Carske ratne mornarice, dugoj oko 118 metara i pokretanoj strojevima s ukupno gotovo 15.000 konjskih snaga. SMS Dresden bio je posljednji značajni ostatak njemačke ratne flote na dalekim morima tijekom Prvog svjetskog rata.; piše Povijest.hr
Glavnina brodova njemačkog Dalekoistočnog eskadrona (njem. Ostasiengeschwader) potopljena je u bitki kod Falklandskog otočja 1914. godine, uključujući teške krstarice SMS Scharnhorst i SMS Gneisenau. Naprotiv, SMS Dresden uspio je pri toj bitki izbjeći uništenje i uputio se u Tihi ocean. Budući da je brodu trebao popravak i opskrba ugljenom, kapetan Dresdena odlučio je pristati na tihooceanskom otoku Más a Tierra, koji je pripadao Čileu te je time predstavljao neutralan teren.
Foto: Bitka kod Falklandskih otoka / youtube screenshot
Međutim, britanske krstarice Kent, Glasgow i Orama otkrile su lokaciju Dresdena i krenule su u napad na njega, povrijedivši čileansku neutralnost. Uspjele su oštetiti Dresden vatrom iz svojih topova, nakon čega je njemački kapetan u bezizlaznoj situaciji dao naredbu za napuštanje i potapanje broda (kako ga Britanci ne bi zaplijenili).
U to je doba Vis bio pod britanskom kontrolom, ali je bio i jako gusarsko središte.
Pomorska bitka između francusko-britanskih snaga pokraj hrvatskog otoka Visa odigrala se 13. ožujka 1811. godine. O toj se bitki razmjerno malo zna u Hrvatskoj. Značaj joj je bio u tome što su Britanci uspjeli usred Jadranskog mora pobijediti jaču Napoleonovu francusku flotu i očuvati svoju vlast nad strateškim otokom Visom (veći dio ostatka hrvatske obale pripadao je Francuzima).; piše Povijest.hr
Viška bitka dogodila se sjeverno od obale otoka Visa. Radilo se o tome da je francuska flota na čelu s admiralom Bernardom Dubourdieuom napala Britance pokušavajući im oteti kontrolu nad otokom Visom. Britanskim odredom brodova zapovijedao je kapetan William Hoste. Imao je samo 4 broda, dok su Francuzi napali s 12. Ipak, kapetan Hoste uspio je pobijediti i zadržati otok Vis. U to doba Vis je bio i jako gusarsko središte (Britancima je bilo u interesu da gusari pljačkaju francuske brodove). Otok je zbog toga prosperirao i narastao na čak 12.000 stanovnika, više nego ikada prije ili poslije.
Foto: Wikimedia
Nakon opisane bitke Britanci su su dodatno utvrdili Vis izgrađujući niz tvrđava ,čiji se ostaci i danas vide na ulazu u višku luku. Tijekom 1813. Englezi, oslanjajući se na Vis, se počinju jače angažirati u Dalmaciji zauzimanjem Korčule, Mljeta, Hvara i dubrovačkih otoka Šipana, Lopuda i Koločepa.
Japanski medij Newsweek objavio je riječi bivšeg diplomata te zemlje – profesora Akio Kawataoa, koji smatra kako „Zemlja izlazećeg sunca“ mora pokazati svoju “spremnost i sposobnost” za blokiranje tjesnaca između kopnene Rusije i Južnih Kurila kako bi se riješilo “teritorijalno pitanje”.; doznaje Geopolitika.news
U svom članku na navedenom japanskom portalu, spomenuti profesor konkretizira koje bi to tjesnace japanska vlada trebala biti spremna blokirati: La Perouse i Sangar, koji su glavni opskrbni putovi između ruskog kopna i Južnih Kurila.
Foto: Jedan od Kurilskih otoka / Anatoly Gruzevich, VNIRO Russia / Wikimedia
Istodobno, navodi on dalje, s tim ne treba žuriti: „Moramo pričekati dok nacionalna snaga Rusije ne opadne, kao što je bilo u 1990.-im godinama“. Međutim, istodobno priznaje da se ništa slično tome ne očekuje u doglednoj budućnosti, pa se Japan mora prilagoditi dugotrajnom procesu.
Japan od Rusije zahtijeva osam otoka južnog Kurilskog grebena. Njih ruska strana imenuje kao Kunašir, Iturup i Mali kurilski greben, koji uključuje Šikotan, Polonski, Tanfiljev, Anučinu, Jurij i Zeleni, dok se pet posljednjih otoka u Japanu nazivaju Habomai i smatraju se jedinstvenim otokom. Rusija pak, smatra, kako su ti otoci postali dijelom SSSR-a nakon Drugog svjetskog rata (u kojem je Japan bio poražena strana, zajedno s nacističkom Njemačkom), pa da, stoga, ruski suverenitet nad njima ne dolazi u pitanje.; piše Geopolitika.news
Staro zanimanje sa sobom vuče i stereotipe. Zna se reći da je to lak novac bez previše truda, ali karijera je to koja iziskuje veliku razinu odgovornosti i praktičnog znanja koje se stječe iskustvom.
Foto: MarineTraffic
Primjerice, jedan LNG brod, koji prevozi ukapljeni prirodni plin, vrijedi oko 300 milijuna dolara, a plin koji prevozi vrijedi jednako toliko, što na svakog člana posade stavlja veliku odgovornost. Mentalna snaga svojevrstan je preduvjet za ovo zahtjevno zanimanje.
I dok će pomorci ploviti i povremeno stati u luke, radnik na plinskoj platformi uvijek će se zaputiti na isto mjesto nasred mora.
Više o temi i intervju sa Ivanom Grdićem iz Ine, nadzornikom offshore platformi, pročitajte ovdje
KRF – Veliki požar izbio je jučer oko 15.30 po lokalnom vremenu na kruzeru MSC Lyrica, koji plovi pod panamskom zastavom, ispred luke Krf u Grčkoj.; javlja Morski hr
Na lokaciju su stigle jake vatrogasne snage koje su vrlo brzo obuzdale plamen.
Prema izvješćima lokalnih medija, čini se kako je požar krenuo s mjesta gdje su smještena dva čamca za spašavanje na palubi.
Kruzer je bio na zimskom vezu i bez putnika, a posada broda na vrijeme je evakuirana i nalazi se na sigurnom.
Zasad nije poznat uzrok požara, a istražuje se je li posada tamo izvršavala kakve radove.
