S bulk carriera NORD SUNDA 30. lipnja zatražena je medicinska pomoć zbog pojave simptoma Covid-19 među članovima posade, javlja FleetMon.
Brod je bio na putu iz Liberije prema Francuskoj prevozeći željeznu rudu te je preusmjeren na vez u La Havre. Prema informacijama, 16 članova posade je pozitivno na test dok je 5 članova zatražilo hospitalizaciju.
Već dugo traje agonija radnika “Brodosplita” koji i ovaj mjesec žive u neizvjesnosti. Izgleda da za radnike kojima je posao u ovoj tvrtki ”kruh” nema izlaza iz ponora i neizvjesnosti, javlja Dalmacija danas.
Portal Dalmacija danas prenosi izjavu radnika ”Brodosplita” koji je htio ostati anoniman.
”Na našim računima još nije vidljiv nikakav iznos za plaću. Danas je zadnji u mjesecu i trebala je već ‘sjesti’. Kako da vam to kažem, nama je svaki mjesec ‘drama’. Niti znamo kad ćemo dobit plaću, niti kolika će biti. Ta neizvjesnost sve radnike ubija. Previše je negativne energije među nama, jer, od nečega moramo živjeti.
Neki su na minimalcu, neki su na državnim potporama. Prošli mjesec smo dobili plaću nekoliko dana prije, nije se čekalo zadnji dan, tako da, ovo me već zabrinjava. Atmosfera među radnicima je loša. Ljudi tu rade po 30-40 godina i kazuju da nikad nije bilo ovako jadno. A uz to, nitko ne mari o njima, kad da nikad tu nisu bili”, izjavio je radnik.
Hoće li radnici ”Brodosplita” ovaj mjesec dobiti plaću, ostaje za vidjeti, ali kako sada stvari stoje, njihovim nedoumicama nema kraja, niti se isti nazire, zaključuje Dalmacija danas.
Nakon ekstremno visokih cijena ukapljenog plina u Aziji u siječnju i veljači ove godine zbog velikih hladnoća i posljedične povećane potražnje za tim energentom, s azijskog LNG tržišta ponovo stižu vijesti o povećanju cijena plina, piše Geopolitika News.
Svako povećanje cijena plina u Aziji itekako se reflektira na pitanje opskrbe Europe ukapljenim plinom s obzirom kako iza njegove proizvodnje u najvećoj mjeri stoje privatni proizvođači koji se vode primarnom logikom profita kada je riječ o svojim izvoznim odredištima – tj. plin najprije izvoze tamo gdje mogu polučiti najveću zaradu.
Cijena plina već je oborila nekoliko sezonskih rekorda.
Opskrba ruskim ukapljenim plinom iz Yamal terminala u Aziju vrši se i kroz Europu – zapadnim smjerom Sjevernog morskog puta koji dobavljačima omogućuje da smanje vrijeme isporuke s pet na tri tjedna. Potražnja za plinom u regiji i dalje raste. Istodobno, plin u SAD-u poskupljuje, a europske cijene prate cijene u Aziji, dok lokalni potrošači moraju platiti više da bi dobili teret „s terena“.
„JKM (mjerilo spot cijena LNG-a za sjevernu Aziju) trenutno se trguje na najvišoj sezonskoj razini od 2013. godine ”, izjavio je novinar Bloomberga Stephen Stapzinski. Dana 22. lipnja, prema CME Group, plinom za sjevernu Aziju s isporukama u kolovozu trgovalo se po cijeni od 426 dolara za tisuću kubičnih metara, dok 30. lipnja po cijeni od 460 dolara za tisuću kubičnih metara.
Istodobno, opskrba LNG-om duž Sjevernog morskog puta ne samo da smanjuje troškove prijevoza ruskog plina u Aziju, već ga čini konkurentnijim onom američkom.
Cijeli članak pročitajte <<ovdje>>
Nakon što se zapalio i potonuo teretni brod pun otrovnih kemikalija, na obalama Šri Lanke pronađene su stotine mrtvih morskih životinja, uključujući kitove i dupine. Vlasti su pronašle četiri uginula kita, 20 dupina i 176 kornjača, piše Index.hr.
”Očito je da je smrt ovih morskih životinja povezana s potonućem broda. Prošle godine smo u istom ovom razdoblju pronašli samo dvije mrtve kornjače”, rekao je Dharshani Lahandapura, voditelj Udruge za zaštitu mora u Šri Lanci.
Brod s otrovnim kemikalijama, MV X-Press Pearl, zapalio se krajem svibnja, a potonuo je početkom lipnja. Prevozio je 1486 kontejnera. Kapetan je 20. svibnja prijavio požar na brodu, kada se približavao luci Colombo. Vatru su pokušale ugasiti mornarica i zrakoplovstvo Šri Lanke, zajedno s Indijskom obalnom stražom.
U kontejnerima su se nalazile kemikalije poput natrijevog hidroksida, dušične kiseline i metanola. Brod je također prevozio oko 350 tona nafte te plastiku. Nakon požara netaknute plaže na zapadu Šri Lanke bile su prekrivene krhotinama i komadićima plastike. Vlasti su zabranile ribolov na tom dijelu obale.
Na redovnoj godišnjoj Skupštini »Viktora Lenca« jučer je potvrđeno da će se i lanjska rekordna dobit od 35,2 milijuna kuna rasporediti u zadržanu dobit društva. Time ovo brodogradilište nastavlja jačati svoju financijsku poziciju, piše Novi list.
Prvo polugodište ove godine remontno brodogradilište u Martinšćici dobrim je dijelom »izguralo« zahvaljujući poslovima koje su odradili za američku ratnu mornaricu jer je oko polovina prihoda ostvarena od poslova na četiri broda američke Šeste flote.
Međutim, u ljetne mjesece »Lenac« ulazi sa slabijom popunjenošću kapaciteta, što će se, između ostalog, iskoristiti za pojačano održavanje velikog Doka 11. U »Lencu«, kao što je poznato, planiraju nabavku novog doka, bitno veće podizne moći, s kojim bi bili u mogućnosti prihvaćati velike kontejneraše i LNG brodove iz okruženja.
Cijeli projekt u visokoj je fazi pripreme, međutim, konačna odluka i početak realizacije ovog tridesetak milijuna eura vrijednog ulaganja prolongirao se za nekoliko mjeseci s obzirom na aktualno divljanje cijena sirovina na svjetskom tržištu, pa tako i čelika, doznajemo od članice Uprave »Viktora Lenca« Sandre Uzelac.
Nakon što se unutar Palumbo grupe otvorila mogućnost dobave dijela dokovske konstrukcije, u »Lencu« su razradili projekt njegove rekonstrukcije i nadogradnje. Riječ je o velikom i složenom zahvatu koji bi, između ostalog, obuhvaćao obradu oko 9.000 tona čelika za izradu pontonskih sekcija i tornjeva budućeg doka što je, po težini, približan ekvivalent jednom brodu od 50.000 tona nosivosti.
Intencija je »Lenca« da u taj posao uključi i susjedna brodogradilišta, riječko i pulsko, međutim, cijena čelika, koja trenutno skače iznad 1.000 dolara po toni, odgodila je početak realizacije projekta.
Cijeli članak pročitajte <<ovdje>>.
Svatko na hrvatskoj obali poznaje ili zna iz viđenja barem jednoga pomorca. Uvriježeno je mišljenje kako svi pomorci puno zarađuju i idu u mirovinu sa četrdeset godina, no postavlja se pitanje zašto onda svi iz Hrvatske nisu pomorci? Odradi se dvadesetak godina i ode se u mirovinu.
Da je priča baš toliko jednostavna i dobra, zasigurno da bi pomoraca bilo još više, no postoji i druga strana medalje – mukotrpan rad, odricanje i rizik kojemu se izlažu pomorci zasigurno je presudan faktor u biranju toga zanimanja kao svoga profesionalnog.
Roditelji su u većini slučajeva razumniji od djece i gledaju stvari iz pozicije neovisnoga promatrača pa se njihovi zaključci većinom razlikuju od zaključaka njihovih potomaka do ranih dvadesetih. Što napraviti kada dijete kaže da želi postati pomorac? Kako bi očevi i majke prihvatili da im se kćer ili sin spakira i doslovne nestane na pola godine iz rodnoga doma?
U kratkoj anketi našega portala, upitali smo pomorce i njihove bračne partnere kako bi reagirali na to da im dijete kaže da želi biti pomorac. Fokusirali smo se na pomorske obitelji jer je pomorstvo, očigledno, nekim obiteljima već u genima, pa već generacijama odlaze na daleka mora kako bi prehranili svoje najmilije. To onda više nije niti posao, a niti poziv (koji dolazi u izoliranom slučaju), već je uistinu riječ o obiteljskim tradicijama. Istraživanje je provedeno na reprezentativnom uzorku s istim brojem žena i muškaraca.
Žene pomoraca su uvijek zanimljivi i dobrodošli sugovornici, pa je to tako bilo i ovoga puta. Prema istraživanju, čak 37% žena pomoraca bi voljelo da i njihova djeca budu pomorci, a pri tom većinski misleći na muško potomstvo. Iako se suočavaju s brojnim zaprekama te često preuzimaju i ulogu oca, 2 od 5 žena pomoraca bi bile zadovoljne da i njihova djeca budu pomorci. Ipak, većina, odnosno preko 60% ispitanih sugovornica ne bi voljelo da im se djeca otisnu na pučinu. Evo što su poručile žene pomoraca kada smo ih upitali zašto NE bi voljele da im dijete plovi svjetskim morima:
„Odvojenost od obitelji.“
„Zbog stalne brige od strane budućih žena. I zbog predugog izbivanja od kuće… jednostavno nije to život… previše se toga propusta. Ali trenutno nemamo izbora nego nastavit ovako…. Ali izdržat ćemo mi sve.“
„Nedovoljno zaštićen od strane države i on i obitelj.“
„Prolazi mu život na brodu.“
„Ukoliko sam/a želi – zašto ne, i ima svu moju potporu. Ali ako bi to izabrali/la kao “obiteljsku ostavštinu”, ne slažem se i ne bih voljela da osjeća pritisak “moranja”.“.
Neke žene, odnosno ovih 37% žena koje žele da im dijete bude pomorac, imaju nešto drugačije poruke. Evo što su poručile žene koje žele da im djeca navigaju:
„Zato sto bi osigurao svojoj obitelji egzistenciju, a kad je doma može se u potpunosti posvetiti obitelji, dok u današnje vrijeme sva zanimanja (akademskog obrazovanja) obično posao i stres nose doma i obitelj pati i dok radi i dok je doma!“
„Samostalnost i neovisnost!“
„Upoznavanje sa novim kulturama i jačanje odnosa doma. Uz sve to, bezbrižan financijski život.“
„Bolja plaća nego u državi, ali pod uvjetom da je kraći ugovor.“.
Kod samih pomoraca je nešto drugačije. Manji je postotak onih koji bi voljeli da im i djeca postanu pomorci, to jest takvih je 30%, što će reći da 7 od 10 pomoraca ne bi voljelo da im djeca rade na brodovima. Kao i njihovi bračni partneri, većina pomoraca kao glavni razlog protiv pomorstva ističe odvojenost od obitelji. U nastavku donosimo neka od razmišljanja pomoraca koji NE žele da im djeca navigaju:
„Nije to život za poželjeti nekom koga voliš..“
„Imaš malo, ali samo malo vise novaca od prosječnog zaposlenika na kraju, samo što nemaš sreće jer u glavi niti si na brodu niti si doma, a godine prolaze…“
„Sve manja potražnja za Europskim pomorcima!“
„Ne bi volio da mora ostavljati svoju obitelj cijeli život, ako sam ja morao iz nekog razloga, on ne mora.“
„Cijeli život trčiš za novcima da bi familija živila ugodno, stranac si i doma i vanka. Život leti pred očima…“
„Navigavanje = ploveći zatvor.“
„Nikakva prava, po završetku školovanja suočeni su s raznim kvazi agencijama koje vode krkani ili bolje rečeno udružene kriminalne veze koje po podobnosti ukrcavaju svoje ljude uz davanje mita i kojekakvim drugim sumnjivim radnjama. Po dolasku na brod uz sve navedene konvencije na papiru koje bi trebale zaštitit pomorca, po potpisu ugovora firme zaštićuju sebe, a pomorac je tu najmanje bitan po svim točkama konvencije. Ova pandemija je to dokazala. Odvojenost od obitelji, konstantna financijska neizvjesnost, itd.. itd… Mogao bih još 10 dana pisati….“.
Usprkos prethodno pročitanom, 30% pomoraca bi bilo sretno, zadovoljno i ponosno kada bi im i djeca bila pomorci. Evo što kažu oni pomorci koji žele da im djeca postanu radni kolege:
„Obiteljska tradicija i činjenica da je to častan i dobro plaćen posao.“
„Da osigura sebi i svojoj obitelji dobar i pristojan život.“
„Vjerojatno bi osigurao egzistenciju za cijeli život.“
„Želio bih da naviga zato jer bolje da ga nema 6 mjeseci godišnje cca, nego da ode u Njemačku i vidim ga 2 puta po 15 dana u godini.“
„Materijalna sigurnost.“.
Ono što u anketi nismo naveli jesu muškarci kojima su žene pomorci. Nismo baš zato da se jave žene koje navigaju, a kojih je, na svjetskoj razini, svega 2%, dok ih je u Hrvatskoj još manje. I javile su se, pa će uskoro izići posebno istraživanje posvećeno isključivo ženama koje su pomorci kako bi se predstavio javnosti i onaj ljepši dio posada te njihova promišljanja o muževima, djeci i životu na moru.
Za sada, odnosno prema ovom istraživanju, zanimljivo je kako je više žena koja bi željele da im djeca postanu pomorci nego li muškaraca, odnosno samih pomoraca.
Što je tomu razlog? Smatraju li neke žene posao svojih muževa pomorcima idealnijim no što ga oni vide? Kako to da je došlo do raskoraka u mišljenjima? Osobno, pretpostavljam da muževi pomorci, odnosno ovih 7% razlike, ne želi uopće ženama reći koliko im je na brodu teško kako se one ne bi brinule. To je ona najveća žrtva o kojoj su neki od sugovornika progovorili, a čija će iskustva ostati iza zaključanih vrata.
I žene i muškarci imali su neke zanimljive poruke za sve one koji planiraju upisati pomorsku školu ili pomorski fakultet u skorije vrijeme, pošto je doba upisa u srednje škole i na sveučilišta. Evo koje su poruke mladeži koja planira zakoračiti jednom nogom u pomorstvo:
„Razmisli dva puta!“
„Nemoj!“
„Nije u šoldima sve…“
„Pripremite se pametno na sve. štedite već od prve place. Budite pažljivi.“
„Budite odgovorni i sve će biti u redu.“
„Neka navigaju dok ne osnuju obitelj. Poslije neka rade na kopnu!“
„Slijedite svoje snove!“
„Nije vrijedno…“
„Sretno dragi budući kolege!!!“
„Budi profesionalac!“
„Nemojte se odreći života…“
„Bižite što dalje od broda!!!!!!!!“
„Proizvodite ili radite bilo sto doma samostalno, samo nemojte na more u kruh sa 7 kora. Ovo vise nema P od pomorstva, samo industrija.“
Eto to je bio jedan stoti dio misli koje se rađaju u srcima i umovima svih onih koji su usko povezani s pomorstvom. Da, u srcima i umovima, jer more priraste srcu, pa ga odvoji od drugih srdaca, no uvijek je ono tamo, na kopnu i čeka tijelo da se vrati, odnosno duša uvijek ostaje tamo gdje su dom i ljubav, a tijelo leluja tim oceanskim prostranstvima u nadi da će osigurati bolje sutra onima koji ga čekaju na kopnu, čuvarima njegove duše i toplini njihovih domova – svojim obiteljima.
Baš zato je pomorstvo posebno, i lijepo i ružno, i blago i oštro, i zove nazad i tjera što dalje.
U jednom metežu oksimorona samo su dvije stvari potpuno jasne: ljubav nikada ne prolazi i – ploviti se mora.
Petar Zuanović
Južnokorejski HMM potpisao je ugovor s brodograditeljima Daewoo Shipbuilding & Marine Engineering (DSME) i Hyundai Heavy Industries (HHI) za gradnju novih 13,000 TEU kontejneraša u vrijednosti 1.57 milijardi dolara, piše Offshore energy.
Prema ugovoru, DSME i HHI izgradit će 6 brodova čija je isporuka predviđena za prvu polovicu 2024. godine. U svim brodovima bit će postavljeni hibridni skruberi (ispirači plinova, eng. ”scrubber’‘) i bit će spremni za LNG
”Naručeni kontejneraši bit će opremljeni najnovijim energetski učinkovitim tehnologijama. Očekujemo da će brodovi omogućiti isporuku tereta u pravo vrijeme i na pravom mjestu i da će biti u skladu s zakonima o zaštiti okoliša”, poručili su iz HHI-a.
Uz novog 16,000 TEU kontejneraša naručenog 2018. godine, HMM najavljuje proširenje flote i nove narudžbe.
Narudžba novih kontejneraša događa se u vrijeme velikih promjena u tom sektoru, a prema udruženju BIMCO početak godine oborio je rekorde što se tiče gradnje novih kontejneraša. Vlasnici se većinom opredjeljuju za ultra velike kontejneraše (ULCS) koji imaju kapacitet od 15,000 TEU i više.
Global Mercy, najveći svjetski civilni bolnički brod, isporučen je dobrotvornoj organizaciji Mercy Ships te se priprema za prvo putovanje Europom prije prve misije u Africi, piše The Maritime Executive.
Projekt gradnje započeo je 2013. godine, a švedska tvrtka Stena RoRo odgovorna je za dizajn, ugovaranje i izvođenje radova dok je francuski brodski posrednik Barry Rogliano Salles pomogao u pripremi ugovora. Plovilo je izgrađeno u brodogradilištu Tianjin Xingang na sjeveru Kine, klasificirano prema Registru Lloyd’sa u Ujedinjenom Kraljevstvu, a plovit će pod malteškom zastavom i prometovati duž afričke obale.
”Ponosni smo što smo napokon isporučili brod. Za brodogradilište je gradnja ovakve vrste broda predstavljala veliki izazov, ali su napravili odličan posao. Isporuka broda za Mercy Ships znači da se njihova sposobnost za pružanje njege udvostručila, a mi smo jako zadovoljni što smo dio njihovog fantastičnog rada”, poručili su iz Stena RoRo.
U završnoj fazi pripreme brod će otputovati u Belgiju gdje će sljedećih mjeseci volonteri postavljati preostalu medicinsku opremu. Nakon toga brod će nastaviti prema Rotterdamu u svrhu predstavljanja sponzorima, budućim volonterima i medijima te naposljetku krenuti prema Senegalu gdje se očekuje u prvim mjesecima 2022. godine.
Kao peti brod u povijesti ovakvih misija, uz sestrinski brod African Mercy koji plovi od 2007. godine, Global Mercy je udvostručio flotu brodova. Mercy Ships prvi put ima brod izgrađen i dizajniran za posebne potrebe organizacije, s obzirom da su prethodna plovila bila manja i prenamijenjena iz putničkih brodova.
Na brodu se nalazi 6 operacijskih dvorana, kreveti za 200 ljudi, laboratorij i oftalmološka klinika, a osim klasičnih brodskih usluga, na brodu će se pružati stomatološka i medicinska skrb, kao i edukacije o zdravstvu za zajednicu.
Prije nekoliko mjeseci raspravljao sam s par kolega o temi -alkohol na brodu da ili ne?-. Normalno je imati različitu percepciju i mišljenja, svi imamo različite ideje o gotovo svemu, i to je u redu. Međutim, stavovi koji nisu činjenično utemeljeni posve su irelevantni i njih bi se trebalo tretirati kao takve. Piše Goran Petrović za The Maritime Post
Tvrdnje da je nulta alkoholna politika velika usluga za pomorce i brodarsku industriju, u cjelini, nisu činjenično utemeljene, to je šuplja tvrdnja.
Politika ”nultog alkohola” još je uvijek “nova stvar” i još uvijek nije široko prihvaćena. Iz svih dokaza koje sam prikupio, nema apsolutno nikakvih znakova da će itko od toga išta dobiti – niti pomorci, niti brodarska industrija.
Percepcija da oni koji piju umjereno i odgovorno žive nezdravim životom je samo besmislica. Zdrav način života nije nešto što bi trebalo ili bi se moglo provesti kroz politike kompanija. Zdrav način života je izbo. Taj odabir čine pojedinci, a ne tvrtke.
S druge strane, vrlo je diskutabilno što znači zdrav način života. Kako se živi ”zdrav život”? Koje sastojke i količine treba uzeti kako bi se osigurao ”zdrav život”?
Istina je da ne postoje standardi kada je u pitanju ”zdrav način života”. Ono od čega jedan može imati koristi, drugi ne može, i obrnuto.
Naše misli, naši problemi i način na koji se nosimo s njima, bez obzira na prehranu koju imamo, mogu duboko utjecati na naše zdravlje i našu sposobnost obavljanja svakodnevnih poslova. Ipak, to ne možemo regulirati ni politikama tvrtke ni međunarodnim pravilima.
Jedan od sudionika rasprave rekao je:
”Ja sam protiv alkohola jer sam vidio kako je alkohol uništio moju obitelj.”
Obično, kad je netko u prošlosti doživio loše stvari, njegova percepcija prema stvarima povezanim s lošim iskustvom bit će emocionalna, a ne racionalna ili činjenična. Siguran sam da mu nije bilo lako proći kroz djetinjstvo sa svojim nasilnim ocem, ali ne možemo donijeti pravila, temeljena isključivo na našim osobnim iskustvima i uvjerenjima.
Činjenica je da velika većina ljudi koji piju umjereno i odgovorno žive zdrav život, a mali postotak njih postaje ovisan o alkoholu.
Jedan od kapetana na tom forumu o kojem smo razgovarali rekao je:
”Nije velika stvar je li alkohol dozvoljen ili ne; ljudi, posebno pomorci, mogu se prilagoditi gotovo svim okolnostima. Svakako, postoje bolji načini za ubijanje tuposti na moru od pijenja.”
Ako ostavimo po strani naš društveni sustav, način života, ljudske potrebe, ljudska prava itd., i prebacimo priču na opstanak čovječanstva, složio bih se da se ljudi mogu prilagoditi, gotovo, u svim okolnostima.
Ljudi bi mogli preživjeti bez alkohola. Kažem MOŽDA, zbog poznate hipoteze “pijani majmun”. Ukratko, ta hipoteza kaže da je prirodna selekcija favorizirala primate koji su skloni alkoholu jer je bio povezan s neposrednim blagodatima (djelujući kao stimulans apetita ili znak pronalaženja voća), posljedično povećavajući dobitak u kalorijama.
U svakom slučaju, da skratim, jer biti pomorac nije nešto izvanredno, a od vas se, pridruživanjem brodu, ne zahtijeva prelazak s uobičajenog načina rada na preživljavanje. I, budući da je to samo stalan posao dok sjedimo u uredu i donosimo razna pravila, politike ili radimo u tvornici itd., Ne bismo trebali ni postavljati pitanja treba li na brodu biti alkohola ili ne!
Prema zadanim postavkama, svaka tvrtka treba imati iste norme i standarde kada su u pitanju ljudske potrebe i prava, uključujući konzumaciju alkohola. Uskratiti nekome pravo na piće, samo zato što mislite da je alkohol nepotreban i što postoje bolji načini za “ubijanje” tuposti krajnje je licemjerno. Ako promijenimo cijeli sustav i nametnemo nova pravila koja će se primjenjivati na cijelo društvo, mogao bih ga prihvatiti (ne nužno ga slijediti).
Sustav koji trenutno imamo, uskraćujući pomorcima pravo da piju i puše, ili bilo što drugo što uglavnom prihvaćaju oni koji žive i rade na kopnu je samo licemjerno.
Licemjerje je na najvišoj razini jer se ovi proizvodi masovno premještaju brodovima širom svijeta, a oni koji nameću pravila zarađuju od toga.
Na kraju je vaš vlastiti izbor o tome kako ćete živjeti svoj život. Ako će vaš način života negativno utjecati na vas, vašu obitelj, vašu karijeru, vaše kolege ili bilo što drugo za što biste trebali biti odgovorni, trebali biste snositi posljedice zbog pogrešnih odluka ili izbora koje ste donijeli.
Tvrtke imaju pravo osigurati da pomorci piju odgovorno, ali ni na koji način nemaju pravo odlučiti trebaju li pomorci piti ili ne. Na pomorcima je da odaberu, a ne na tvrtkama.
U prvoj plovidbi prema Arktiku, ledolomac HMS Protector uspio se približiti Sjevernom polu više od bilo kojeg drugog broda Kraljevske mornarice, piše The Maritime Executive.
Iako samo podmornice mogu ploviti sjevernije od položaja koji je dosegnuo, istraživački brod HMS Protector probio se kroz polarni led na 570 nm od vrha svijeta.
U svrhu isplovljavanja prema Antartici na jesen, u siječnju su napravljeni najveći popravci i pregledi, a s obzirom na to da HMS Protector više od dvije godine nije bio u doticaju s ledom, snaga motora broda je testirana u južnoj Norveškoj.
Brod je testiran na različitim dubinama i vrstama leda uz pomoć znanstvenika, inženjera i savjetnika iz Ministarstva obrane i britanskog antarktičkog istraživačkog društva (BAS). U pomoć su priskočili i časnici Kraljevske mornarice koji su plovili Arktikom te stručnjak iz američke obalne straže.
”Istraživanje i upoznavanje jednog od najnevjerojatnijih dijelova planeta bila je fantastična prilika kojom se potvrdila sposobnost Ujedinjenog Kraljevstva da djeluje na Arktiku. Tim se odlično prilagodio uvjetima i temperaturama te dokazao da može raditi svoj posao i u najekstremnijim sredinama”, izjavio je kapetan Michael Wood.
HMS Protector priprema se za skori povratak u južni dio Antartika, a kapetan je naglasio važnost očuvanja netaknutog kontinenta i utjecaja klimatskih promjena.
