Nedugo nakon dolaska iz Jave, trajket KMP YUNICEE jučer se prevrnuo i potonuo u luci Gilimanuk, Indonezija, piše FleetMon
Na brodu je bilo 42 putnika uz 15 članova posade, ali za sada nije potvrđeno ima li ozlijeđenih osoba.
Požar na teretnom brodu u Španjolskoj
Danas je izbio požar na teretnom brodu URA. Brod je na vez La Coruña u Španjolskoj stigao 27. lipnja iz Francuske prevozeći čelične grede, piše FleetMon.
U gašenju požara pomogli su tegljači te čamci za spašavanje. Nema ozlijeđenih osoba, a pretpostavlja se da je do požara došlo uslijed radova na brodu (varenja).
VIDEO: Spašavanje RO-RO Modern Express-a (2016.)
Dana 26. siječnja 2016. godine, 164 metra dug RO-RO MODERN EXPRESS izgubio je stabilnost po teškom vremenu i napola se prevrnuo. Tim posvećenih stručnjaka za spašavanje iz tvrtke SMIT Salvage bio je na terenu u roku od 24 sata i uspio je spriječiti ekološku katastrofu.
Pogledajte impresivan video ove spektakularne akcije spašavanja.
U Krilu Jasenice potonuo brod
Jutros je na u luci u Krilu Jesenice došlo do to potonuća broda, javlja Dalmacija danas.
Na teren je izašlo 23 vatrogasca DVD-a Omiš i DVD-a “Dalmacija” Dugi Rat koji su tijekom akcije koristili više pumpi velikog kapaciteta kako bi brod spasili od potonuća.
“U ovim trenutcima smo prekinuli akciju, sve smo napravili što smo mogli. Sada vlasnik broda s roniocima treba vratiti brod u prvobitno stanje kako bi mogli dalje reagirati i ispumpati svu vodu koja je ušla u brod”, kazao je Pavao Tomić, zapovjednik DVD-a “Dalmacija” Dugi Rat.
Novo normalno
Čitala sam vijesti i pažnja mi se zalijepila za članak koji objašnjava kako će svi oni koji su cijepljeni moći slobodno uživati u nadolazećim koncertima. Dakle, cijepljeni, oni s COVID putovnicom, bez problema i ograničenja, bez pridržavanja epidemioloških mjera moći će se vratiti na to već paradoksalno ”novo normalno”, barem što se koncerata tiče.
Čitam i povlačim paralele s putovanjem mog pomorca, koji je nedavno krenuo na ”novo normaln” ukrcavanje. Da bi uopće krenuo, morao je biti cijepljen, a potom i svježe testiran na Covid. Sa svježim negativnim testom, došao je u zračnu luku i dok je pratio brzinu i lakoću ispraćanja turista ispred sebe (”have a nice flight” popraćen osmijehom u očima), njega je dočekalo znakovito podizanje obrva i ”A, vi ste pomorac! Dobro, samo malo, da vidimo…Ovako, trebat će mi potvrda, dopis, zahtjev, dokument…”.
Nakon što je poveća fascikla uredno skenirana i provjerena, uspješno se prijavio na let i krenuo. Ukrcao se na avion, sletio i došao u hotel u kojem je trebao prenoćiti.
Na recepciji hotela dočekala ga je dobrodošlica u obliku obavijest kako ne smije napuštati sobu. Mom pomorcu su skočile obrve, kao i tlak (iako nije ni mislio napuštati hotel). Nikakve logike nije se dalo pronaći, ali ni izbora, pa je ipak morao ući u sobu, doduše izborio se za jednu na prizemlju, pa mu je tako omogućen kompromis da u slučaju neke više sile, ipak može iskočiti kroz prozor, kad već iz vlastite kože ne može.
Svi smo već tu tražili zadnju umirujuću misao kako sva ta ograničenja (svjesni da je priča tek krenula) preživjeti bez puno stresa i tjeskobe.
Mulac i ja pratili smo njegovo putovanje napetije nego utakmice Europskog prvenstva. Ovo je ipak bilo puno dinamičnije, a krajnji rezultat bio je apsolutna enigma. Kako bi napustio hotel, moj se pomorac morao još jednom testirati i tek po negativnom testu mogao se zaputiti na brod. Tamo ga je dočekalo, nećete vjerovati, još jedno testiranje, nakon kojeg su ga ispratili u brodsku 14-dnevnu karantenu. To je početak njegovog putovanja, putovanja na radno mjesto.
Zamišljam kako odlazim na posao u susjedni grad, kako me poslodavac podsjeća na nužnost negativnog testa prije ukrcaja u autobus i nakon iskrcaja iz autobusa; kako me potom smješta u prostor nekog ureda da se 14 dana čistim, iako sam skoro pa sterilna, ali ako sam slučajno usput udahnula ili dotaknula nešto opasno i kako opet po izlasku iz ureda primam štapić u nos i vrištim ”Ja sad ni ne želim izaći! Pustite me na miru”.
Zamišljam mog supruga kako isto izgovara po izlasku iz brodske karantene (kojem će opet prethoditi test) i barem se na trenutak slavodobitno smijem, svjesna apsolutnog apsurda koji nas okružuje. Vraćam se na članak i zamišljam veselu gomilu kako zaštitarima na ulazu pokazuju svoje COVID putovnice i oni ih puštaju širom raširenih ruku i dobronamjernih nasmiješenih očiju, tapšući ih po ramenima u znak podrške dobrog provoda. Grlite se, ljubite, skačite, znojite, vrištite, pa cijepljeni ste, slobodni ste.
Moj pomorac privodi kraju svoju karantenu, nakon što je uredno cijepljen, nakon što je nebrojeno puta testiran i nakon koje će ga dočekati još jedan (sigurno ne i posljednji) test, nakon kojeg počinje nešto nalik radu u otežanim uvjetima, kojem su zaboravili odrediti beneficije. Maska je obavezna cijelo vrijeme, unatoč činjenici da je gotovo pa sterilan (on, ostala posada i sam brod), čist kao stol kakve moderne operacijske sale. Obavezan je razmak. Nema približavanja kolegama. Nadvikuj se s propisane udaljenosti. Ako šetaš na palubi, sam, ne zaboravi da masku nikada ne smiješ skinuti.
Nije ti ovo koncert. Uozbilji se. Budi zahvalan. Imaš posao. S obzirom na to da imaš posao, ne bi trebao niti poželjeti sići s broda, to je nebitno i nepotrebno. Zato zaboravi na mogućnost izlaska, a budi sretan ako tvoj odlazak kući ne bude popraćen komplikacijama onog koji te mijenja ili kakvim novim ograničenjima izazvanim potencijalnim novim sojem. Budi spreman na sve. Budi spreman na sve.
Mnogi poslovi uvjetovani su ovim ili onim propisima, zahtjevima i ograničenjima, ali imaju svoje radno vrijeme, svoje odmore i zakone i tijela koja ih štite. U pandemiji Covida pomorci imaju poseban (negativan) status. Njih se vidi kao kakve neprijatelje naroda koji siju viruse kuda god da krenu, pa su time svi zahtjevi vezani za njih itekako opširniji i zahtjevniji. Nikako ne mogu razumjeti čime su zaradili tako visoku poziciju na tablici opasnih. Njihova su putovanja do i s radnog mjesta jednostavna kao kvantna fizika, njihov rad na brodu doveden je do granice tragi-komičnog kazališnog djela, u kojem publika nije sigurna kako glavni junak završava.
Znakovito, ovih je dana obilježen Dan pomoraca, pa je istaknuta njihova važnost, poslane su im zahvale, obećane su im pomoći. Stvarnost je miljama daleko od napisanog. Ona pokazuje da su nezaštićeni, da su im ugrožena temeljna ljudska prava, da se njima manipulira u korist kompanija, da im pomoći nitko neće ako ne pomognu sami sebi i jedni drugima. Dobiti posao na kopnu je Sizifov posao, zadržati posao na brodu (uz zadržavanje vlastite dobrobiti) je ravno Sizifovom poslu na Jupiteru.
Kada koncerti glasno najave svoj početak, brodske sirene trebale bi jauknuti glasnije, ako ne kao prosvjed, onda barem kao podsjetnik da smo svi ljudi, pa i pomorci.
Enna Kovač
Kako studenti Pomorskog fakulteta vide svoju budućnost
Pomorski fakultet Sveučilišta u Rijeci i ove godine pridružio se obilježavanju Svjetskog dana pomoraca te otvorio vrata svim zainteresiranim za posjet simulatorima, studentskim predavanjima i predstavljanju projekata.
Program je započeo kratkim studentskim izlaganjima o tome zašto su izabrali studij pomorstva te kako vide svoju ”pomorsku” budućnost. Moderator je bio dugogodišnji pomorac i IMO ambasador dobre volje, kap Berislav Vranić.
Iako su studenti imali različite puteve do upisa na Fakultet, svi imaju zajednički cilj: zaploviti na raznim brodovima, „vidjeti svijet“, stjecati nova znanja i iskustva, a možda se i vratiti na Fakultet te sa stečenim znanjem i iskustvom podučavati nove naraštaje.
Kako studenti Pomorskog fakulteta vide svoju budućnost, donosimo u nastavku.
”Unatoč želji da zaplovim, zbog situacije s pandemijom planiram nastaviti studij i dodatno usavršiti svoje znanje. Nakon studija želim ostvariti veliku želju- zaploviti na kruzeru. Želim stečeno znanje primijeniti u praksi i jednog dana postati kapetan. Htio bih iskusiti život pomoraca, sa svim prednostima i manama te se vratiti na kopno i surađivati sa stručnjacima u svrhu poboljšanja pomorstva. Nakon stečenog iskustva, moj primarni cilj je pomoći i osposobiti mlade ljude koji žele raditi u pomorskoj industriji”. (Alen Mataić)
”Od malena sam znao da želim biti pomorac. S obzirom na to da sam cijeli život povezan s morem, posao pomorca više vidim kao poziv nego kao tipičan posao. Budući da volim rad s ljudima, htio bih se ukrcati na putnički brod. Usprkos trenutačnoj situaciji s Covid-19 virusom, nadam se kadeturi. Spreman sam uložiti veliki trud kako bih postao časnik i konačno kapetan jednog dana. Trudim se ne razmišljati previše o budućnosti, već se koncentrirati na sadašnjost. Moram priznati da sam malo i tužan što neću moći iskusiti pomorstvo kao što je nekad bilo, ali vjerujem da svaka generacija stvara svoju priču”. (Antun Penjak)
”Nikad se nisam vidio u tipičnom uredskom poslu, ali s obzirom na to da dolazim iz obitelji s dugom pomorskom tradicijom, pomorski svijet mi je oduvijek bio vrlo blizak. Iako moderna pomorska industrija ima problema, ponajviše onih administrativnih, smatram da je tako organiziran sustav bolji nego što je nekoć bio. Također mislim da će se u pomorsku industriju uvesti automatizirani elementi radi poboljšanja sigurnosti svakog radnika te na taj način broj posade na brodu smanjiti, a na kopnu povećati. Već smo bili svjedoci uspješnog putovanja brodova bez posade, kao i uspješnih manevara brodova bez posade. U svakom slučaju, ne vjerujem da će brodovi biti bez posade jer je brod ipak jedan kompleksan sistem izložen opasnostima. S druge strane, brodovi prevoze veliku količinu tereta koji ponekad zna biti opasan za okoliš ili zahtjeva posebno rukovanje. Svaki član posade je obrazovana osoba osposobljena za rješavanje bilo kakvog problema. Svakog dana svjedočimo različitim elektroničkim i tehničkim pogreškama, čak i u najboljim sustavima. Prema mom mišljenju, u bliskoj budućnosti brodovi neće ploviti bez posade, već će se nastaviti raditi na poboljšanju sigurnosti broda”. (Dominik Glažar).
”Dolazim iz Sjeverne Makedonije, kopnene zemlje koja nema posebne poveznice s pomorskom industrijom. Usprkos tome, odmalena sam volio plovidbu i znao sam što će biti moje zanimanje jednog dana. Na diplomskom studiju sam imao priliku upoznati pomorsku industriju na svjetskoj razini i steći znanje za budućnost. Živimo u vremenu globalizacije gdje je pomorska trgovina glavna karika u lancu razmjene robe u svijetu, a pomorci oni koji to sve čine mogućim. Iako tehnologija napreduje vrlo brzo i besposadni brodovi postaju stvarnost, smatram da će pomorci i dalje biti neophodni. Iz tog razloga, cilj budućeg pomorca bi trebao biti stjecanje znanja kroz edukacije i iskustva. Osobno se nadam da ću uskoro imati priliku započeti svoju pomorsku karijeru i na taj načini ostvariti svoje snove. Unatoč pandemiji uzrokovanoj korona virusom, stvari se polako vraćaju na mjesto i ima nade za bolju budućnost u ovom sektoru. To potvrđuje i stara latinska izreka ”Navigare necesse est”, a ja se nadam da ću u bliskoj budućnosti kao časnik na putničkom brodu otkriti nove horizonte koje nudi ovo zanimanje”. (Stefan Jankoski)
‘Za dlaku sam ostao bez ukrcaja, na Zavodu mi nisu htjeli potpisati potvrdu jer je na stranom jeziku!‘
Od izbijanja epidemije koronavirusa priče pomoraca izvor su pregršt predložaka za dramolete. Njihove muke pri odlascima i dolascima sa stranih brodova nešto su se nakon godinu dana već ublažile, ali i dalje će vam mnogi od njih prvo s putovanja ispričati sve o testiranju na COVID-19, piše Slobodna Dalmacija, Otvoreno More
Sindikat pomoraca Hrvatske zabilježio je našeg rekordera po broju testiranja prilikom ukrcaja, i to na brod na Dalekom istoku.
– Čovjek se za vrijeme puta do broda testirao osam puta, čujete li vi to, osam puta – govori Neven Melvan, glavni sindikalni povjerenik. Testirao se najprije doma, potom na aerodromima, u hotelima, pa neposredno prije ukrcaja…
Jedan splitski pomorac (podaci poznati redakciji SD) umalo je nekidan s avionskom kartom u džepu ostao doma, i to samo zato što mu, kako nam je ispričao, u splitskom Nastavnom zavodu za javno zdravstvo nisu htjeli potpisati obrazac japanske ambasade koji je, osim na engleskom, i na japanskom pismu.
Da stvar bude zanimljivija, to uredno rade na zadarskom i šibenskom zavodu, no njemu je bilo kasno trčati okolo, pa su Splićani jedva pristali tek nakon upornosti posredničke agencije iz Rijeke.
Za dlaku sam ostao bez ukrcaja, a vrijeme mi je curilo. Inače me u Japanu čekalo ponovno testiranje nakon dolaska u zemlju i izolacija u hotelu. Na sreću, nisam morao više od četiri dana čekati na ukrcaj, inače bih u toj sobi proveo i dulje. Donosili su mi, doduše, tri obroka dnevno na vrata sobe i zatim su me testirali jutro prije ukrcaja. Zanimljivo je da je u njih PCR test gotovo za sat i po vremena – govori pomorac za SD.
Letio je preko Pariza za Japan pa je izbjegao još više testiranja i zadovoljan je što je uopće uspio naći brod. Dva su mu, kaže, već propala jer nisu mogli obaviti smjenu pomoraca zbog propisa država u čijim vodama su se nalazili.
– Sad je još dobro kako je pomorcima bilo prije godinu dana. Praksa u Europskoj uniji donekle se ujednačila, ali svaki odlazak u ostale zemlje za pomorce je zavrzlama. Jedni traže jedno, drugi drugo i tako unedogled. Upravo Japan, čuli smo i mi, zasad dosta komplicira. Ali to je tako, svaka država u COVID krizi ima pravo na vlastiti suverenitet – govori Melvan.
Prisjeća se kako je bilo nereda s propisima i kod nas.
– Imali smo slučaj da su nam dvojica pomoraca s istog broda sletjela istim avionom na zagrebački aerodrom, ali su stali na različite šaltere. Jednome je bila propisana samoizolacija, a drugome – nije!?
Pomorci, inače, svako testiranje plaćaju, ali to im ne bi trebao biti problem jer im firme refundiraju troškove.
– Ako ima koji da mu firma to nije učinila, neka nam se javi, krvi ćemo im se napit – oštar je sindikalni povjerenik.
Naime, prijevod potvrde o negativnom PCR testu na engleski jezik na splitskome se Zavodu plaća dodatnih 50 kuna.
– A što se tu ima prevesti? Jedna riječ, negativan… – govori sestra jednog pomorca koji radi u Italiji.
Silvana Uzinić
Cijeli članak možete pročitati >>ovdje<<
SPH u pregovorima s udrugom Mare Nostrum: Nacionalni kolektivni ugovor treba donijeti što prije
U petak je obilježen Svjetski dan pomoraca, kada je zasjedao i Središnji odbor Sindikata pomoraca Hrvatske. U Pomorskoj večeri iz Zadra gostovali su tajnik SPH – Neven Melvan i Državni tajnik Ministarstva mora – Josip Bilaver.
Je li se na razini svjetskih udruga i organizacija razmatra kako olakšati ukrcaj/iskrcaj/letove ljudima koji su cijepljeni dva puta i koji imaju Covid putovnice?
Neven Melvan: ”To se razmatra i na tome se radi. Ali, očito se pokazala sva slabost svjetskih organizacija. IMO i ILO nisu uspjele nametnuti državama jednaki standard za ukrcaj i iskrcaj pomoraca. Smatram da je nedopustivo da punu godinu ipo još uvijek nemamo standardizirana putovanja i ljudi ne znaju šta trebaju obaviti ovisno o zemlji, kontinentu kako bi se vratili kućama bez komplikacija.
Na razini EU ukoliko imate Covid putovnicu nemate problema s ulaskom i izlaskom iz država članica, ali u drugim državama nema jasnih smjernica i to stvara veliki problem.”
Jučer su održani i pregovori SPH sa udrugom Mare Nostrum oko donošenja Nacionalnog kolektivnog ugovora. Ima li kakvih pomaka?
Neven Melvan: ”Pregovori oko Nacionalnog kolektivnog ugovora odnose se na brodove u kabotaži, odnosno brodove u obalnom linijskom prometu. Donošenje ovog ugovora u interesu je i pomoraca i kompanija te je od velike važnosti za zaštitu hrvatskog tržišta od dampinga iz drugih zemalja. Već se predugo nadamo i pregovaramo i smatram da tu temu napokon treba zaključiti ”
O tome postoji li nekakav rok, Melvan kaže: ”Previše smo puta prognozirali i pogriješili tako da se više ne usuđujemo komentirati. Međutim, ono što zasigurno mogu reći je da ukoliko uskoro ne dođe do dogovora krenut ćemo u industrijske akcije, odnosno, zaustavljanje brodova dok se to ne riješi.”
Državni tajnik Ministarstva mora Josip Bilaver također komentira pregovore oko Nacionalnog kolektivnog ugovora.
”Prije nekoliko mjeseci imali smo veliki sastanak i apelirali smo na svih jer je svima u interesu da se postigne dogovor kojim će biti zadovoljni i brodari i sindikati odnosno svi pomorci. Mi kao država ne sudjelujemo direktno u tom procesu jer to i nije naša zadaća ali svakako podupiremo putem Jadrolinije i ostalih brodara koji su u državnom vlasništvu. Dajemo potporu da se taj dogovor što prije postigne.”
Cijelu emisiju možete poslušati >>ovdje<<
POČINJE TRANSPORT SEGMENATA IZ BRODOSPLITA ZA VIJADUKT PRAPRATNO
Iz Brodosplita je krenuo transport velikih segmenata izgrađenih za vijadukt Prapratno.
Brodosplit je ugovorio izradu čelične konstrukcije za most Ston i vijadukt Prapratno na trasi pristupne ceste za Pelješki most. Također je ugovoren i transport do gradilišta, te montaža i antikorozivna zaštita. Radi se o ukupno 2580 tona čelične konstrukcije, a na tom poslu je angažirano 200 radnika.
Vijadukt ‘Prapratno’ dugačak je 215 metara, ima pet raspona, od kojih najveći ima 80 metara. Cijeli raspon sastoji se od pet segmenata koji su izgrađeni u velikim kondicioniranim halama i bit će transportiran morskim putem, čime je kvaliteta i dugotrajnost takve konstrukcije znatno veća nego kod izrada od više manjih segmenata. Jedan segment je dužine 41 metar i težine 107,50 tona, a drugi je dužine 37,16 metara i težine 85,15 tona.
S obzirom na znanje, iskustvo i opremu kojima raspolaže, radi se o relativno jednostavnom projektu za Brodosplit.
Iz splitskog škvera trajektom ‘Krk’ segmenti vijadukta će biti dopremljeni u Prapratno, zatim će od pristaništa do mjesta ugradnje biti prevezeni samohodnim modularnim transporterima velike nosivosti SPMT-ovima. Nakon što budu dopremljeni segmenti će biti ugrađivani metodom navlačenja posebnim hidrauličkim sustavom.
Brodosplit se već dokazao na sličnim poslovima poput izgradnje komponenti mosta na koridoru Vc kod Osijeka, ali i izgradnji Čiovskog mosta za kojega suo sagradili, isporučili i montirali rasponsku konstrukciju u rekordnom roku. Projektom mosta Ston i vijadukta Prapratno Brodosplit nastavlja svoje pozicioniranje u tržišnoj niši velikih željeznih konstrukcija.
23. svibnja 2019. svečano je isporučena novogradnja Brodosplit 484 “Hondius”
