Ni temperature od gotovo 40 Celzijevih stupnjeva ne mogu usporiti Kineze na gradilištu Pelješkog mosta, piše Jutarnji list.
Radovi na mostu teku predviđenom dinamikom, zavaruju se čelični segmenti između stupova i učvršćuju kose zatege. Spojeno je više od 70 posto rasponske konstrukcije mosta. U Hrvatskim cestama očekuju da će se Komarna i Brijesta spojiti oko Velike Gospe, možda i koji dan prije jer Kinezi rade danonoćno.
– Nakon što se fizički spoje dvije obale, slijede radovi na opremanju samog mosta kolničkim konstrukcijama i ogradama te se postavlja rasvjeta – kaže inženjer Jere Šegedin, predstavnik Hrvatskih cesta.
Upravno vijeće Lučke uprave Rijeka jučer je donijelo odluku o davanju koncesije za gospodarsko korištenje Zagrebačke obale odnosno Zagreb Deep Sea kontejnerskog terminala u luci Rijeka. Koncesija je dodijeljena konzorciju kojeg čine APM Terminals iz Nizozemske i Enna Logic iz Vukovara; javlja HRTradioRijeka
Oni će osnovati društvo u kojem će vlasnički udio Nizozemaca bit 51 posto, a vlasnički udio tvrtke Enna Logic sa sjedištem u Vukovaru 49 posto i s kojim će Lučka uprava Rijeka potpisati ugovor o koncesiji.
Koncesija na Zagrebačku obalu daje se na razdoblje od pedeset godina, a procijenjena vrijednost koncesije je 20 i pol milijardi kuna, priopćeno je iz Lučke uprave Rijeka.
Hrvoje Mihovilović, kapetan duge plovidbe s 30 godina iskustva u navigavanju, odlučio je napraviti zaokret u karijeri i kroz tehnologiju pronaći rješenje dokumentiranog problema u pomorstvu koji se tiče nadzora kormilara pri izvršenju naredbe za kormilarenje, piše Otvoreno more.
– Kako stoji u Bridge Resource Management pravilniku, brodovi na otvorenom moru većinom plove s uključenim automatskim pilotom, međutim za ulazak u luke i prolazak kroz uske kanale brod mora ići na ručno kormilarenje. Tada se na brod ukrcava pomorski peljar, odnosno pilot, a kormilo preuzima kormilar kojem pilot izdaje naredbe za kormilarenje. Pravila nalažu da se sve naredbe u vezi sa sigurnim radom plovila moraju izvršiti pomoću komunikacije u zatvorenoj petlji. To je tehnika koja se koristi za izbjegavanje nesporazuma i uključuje ponavljanje naloga i pozitivnu potvrdu da je poruka shvaćena.
Najočitiji problem je da komunikacija u zatvorenoj petlji ne sprječava kormilara da kormilo postavi na krivu stranu. Stoga je nadzor izvršenja naloga i dalje od najveće važnosti – objašnjava Mihovilović.
– Naredbe za kormilarenje su po pravilima uvijek na engleskom jeziku što dosta pomaže u cijeloj ovoj izvedbi. Rješenje za spomenuti problem krije se u Helm Order Monitoru (prijavljen patent) ili u prijevodu Monitoru naredbi za kormilarenje. To je elektronički uređaj predviđen za upotrebu na zapovjedničkim mostovima brodova koji koristi funkciju prepoznavanja govora te prema za to predviđenim pravilima i primljenim podacima s brodskih senzora kontrolira da li su izdane naredbe za kormilarenje razumljive, potvrđene i pravilno izvršene – ističe i navodi kako postoji zaista dosta benefita u ovom proizvodu.
Kako uređaj zapravo funkcionira?
– Na primjer, izdana je naredba za kormilarenje. Osim u izvanrednim slučajevima, uređaj se aktivira tek nakon ponavljanja naredbe za kormilarenje kako bi se minimalizirala mogućnost pogrešne interpretacije te navođenje kormilara. Sljedeći korak je kontrola primjene komunikacije u zatvorenoj petlji, odnosno potvrda pilota da je poruka shvaćena.
Za sve korake komunikacije postoje vizualna i zvučna upozorenja u slučaju da je nešto preskočeno ili krivo protumačeno. Ako bi kormilar nakon naredbe postavio kormilo u krivu stranu uređaj upozorava vizualno i jednim dugim zvučnim signalom. Nakon izvršene naredbe brod je na ustaljenom kursu što kormilar mora izvijestiti a pilot i potvrditi. Ako bi nakon toga došlo do odstupanja za dva ili više stupnjeva, uređaj upozorava vizualno i s tri kratka zvučna signala – kaže Mihovilović.
S obzirom da je na zapovjedničkim mostovima već oko 30 uređaja obveznih za ugradnju, uređaj je minimalnih dimenzija kako bi se lakše uklopio među postojeće navigacijske uređaje.
”Pomorci, slušamo Vas” poručuje IMO povodom Svjetskog dana pomoraca koji se obilježava 25. lipnja.
Zbog pandemije, pomorci su se suočili s teškim uvjetima rada te s neizvjesnošću i poteškoćama oko pristajanja u luke, opskrbe, smjene posade, repatrijacije, itd.
Stoga se i kroz ovogodišnju kampanju pod nazivom ”Fair future for seafarers” želi istaknuti nezahvalan položaj pomoraca te usprkos negativnom utjecaju pandemije uzrokovane Covid-19 virusom nastojati pronaći rješenja kojima će se pomorcima omogućiti kvalitetnija, bolja i svjetlija budućnost.
Hashtag ovogodišnje kampanje je #Fairfuture4Seafarers.
Koristeći hashtag, podršku pomorcima mogu pružiti organizacije, luke i shipping kompanije i svi ostali koji cijene pomorce.
Kako bi iz prve ruke saznali što pomorci misle o svojoj budućnosti te što bi se trebalo promijeniti kako bi se ista poboljšala, IMO je proveo anketu, a rezultate pročitajte u nastavku.
Pomorski fakultet u Rijeci pridružio se obilježavanju Međunarodnog dana pomoraca te će 25. lipnja organizirati Dan otvorenih vrata s programom u kojem će se pažnja posvetiti studentima – njihovom viđenju svoje budućnosti u pomorstvu.
Predstavit će se i aktualni projekti te najaviti rujansko događanje – godišnju skupštinu europske udruge kapetana. Aktivnosti će se provoditi od 10-13 sati u suradnji s Udrugom kapetana Sjevernog Jadrana ”Kraljica mora”, IMO ambasadorom dobre volje, kap. Berislavom Vranićem te studentskim zborom Pomorskog fakulteta.
Na inicijativu IMO-a, u podne po lokalnom vremenu, brodovi će u cijelom svijetu svirati brodskim sirenama te skrenuti pozornost na važnost pomoraca za svjetsko gospodarstvo, podsjetiti zakonodavce i širu javnost na važnost međunarodnog pomorskog prometa za globalno gospodarstvo i dobrobit.
Hrvatska ima oko 18 000 pomoraca od kojih je 70% časnika te slove za jedne od najboljih pomoraca u svijetu.
Budućnost je neizvjesna, a problematike puno. Nadamo se da će navedene akcije i kampanje rezultirati pozitivnim ishodom za sve pomorce svijeta.
ŠIBENIK – U moru loših gospodarskih vijesti, osobito onih koji se odnose na hrvatsku brodogradnju, lijepa vijest stiže iz Iskra šibenskog brodogradilišta. Posla, kažu, nikad više, zbog čega su morali zaposliti dodatnu radnu snagu, piše Morski.hr.
Iako im je prošlogodišnji lockdown smanjio obujam poslova, današnja situacija u brodogradilištu je iznad svih očekivanja.
Iz uprave šibenskog brodogradilišta Iskra priopćili su kako su, unatoč završetku sezone radova, koja obično završava u svibnju, navozi u brodogradilištu i dalje puni, a takvi bi trebali ostati i u srpnju. Zbog toga su, kažu, zaposlili još 15 radnika.
Ove godine bilježe i značajan porast remontnih aktivnosti u komercijalnom segmentu pa je do sada na njihovim navozima radi remonta ukupno bilo 130 plovila.
Foto: Iskra brodogradilište Šibenik /Morski.hr
Slovenski proizvođač elektrotehničkih proizvoda Iskra preuzeo je 2019. godine tadašnje Remontno brodogradilište Šibenik, koje nakon provedenog financijskog i operativnog restrukturiranja, posluje uspješno i postiže odlične proizvode rezultate pod novim brandom “Iskra Shipyard”, koje danas zapošljava 166 osoba.
Iz Iskra grupe su se pohvalili kako su unatoč pandemiji, prošlu godinu završili s rekordnih 130 milijuna eura konsolidiranih prihoda, a ove godine očekuju daljnji rast veći od 20 posto.
Kontejneraš CMA CGM NEVA zapeo je u Hamburgu s nekoliko članova posade pozitivnih na Covid-19, uključujući kapetana i prvog časnika palube. Kontejneraš je u Hamburg stigao 15. lipnja te se nalazi na vezu 5 Eurogate terminalu, piše FleetMon.
Kontejneraš se nalazi u karanteni i ne smije promijeniti vez ili sidrište.
Prema informacijama, zaraženi članovi posade osjećaju se dobro. Nekoliko lučkih radnika uključujući pilote također je stavljeno u preventivnu karantenu.
CMA CGM NEVA povezuje Sankt Petersburg, Hamburg i Wihelmshaven.
“Clipper Bettina” krca 20.000 metričkih tona slada za Brazil. Zadnji je to brod na silosu riječke luke ove sezone koja završava 01.07. te to čini ukupno 240.000 metričkih tona ukrcanog tereta na 31 brod, piše Fiuman.hr.
Sjetit će se stariji pratitelji da je bilo kroz povijest i plodnijih godina (naročito prije rata kada su brojke išle i preko 500.000), no u novijoj povijesti nije.
Ono što također veseli je da je skoro 90% robe došlo sa hrvatskih polja. “Luka Rijeka” iznimno je zadovoljna “ponovnim pokretanjem” silosa te se veseli novim izazovima uz još više prekrcanog tereta, poručili su nam ambiciozno iz tvrtke Luke Rijeka.
Mnogi kažu kako je dobar kuhar tajna sretne posade, kako je kuhača moćna u rangu čarobnoga štapića i da pomorci barem nakratko zaborave na sve svoje brige uživajući u delicijama ekipe koja stoji u kuhinji i priprema jela. Kuharstvo nije lak posao. Stajanje, vrućina i ugađanje svima uvijek je bilo breme na plećima kuhara. Biti kuhar na brodu nešto je posebno. Pružiti dašak vrhunske gastronomije umornoj i gladnoj posadi na moru koje je ponekad i suviše oštro, pravi je izazov.
Na reprezentativnom uzorku, o hrani i kuharima pitali smo pomorce, od kojih je većina (85,5%) bila na stranim kompanijama, dok su ostatak oni koji plove na domaćim kompanijama.
Domaće kompanije
Nešto preko 40% ispitanika odgovorilo je kako je zadovoljno vrstom i količinom hrane na brodu, odnosno gotovo 60% pomoraca koji plove na domaćim kompanijama je ocijenilo vrstu hrane nezadovoljavajućom, a količinu manjom od potrebne! Dakle, 3 od 5 pomoraca na domaćim kompanijama nisu zadovoljni hranom na brodu, što je zabrinjavajuće.
GRAF 1 – JESTE LI ZADOVOLJNI VRSTOM I KOLIČINOM HRANE NA BRODU? (DOMAĆE KOMPANIJE)
Na pitanje o tome jesu li zadovoljni kuharom na brodu, većina je onih koji odgovaraju pozitivno, pa je tako nešto preko 51% onih koji smatraju da je kuhar na brodu dobar, no opet zabrinjava činjenica da svaki drugi član posade na domaćim kompanijama nije zadovoljan kuharom. Stoga je za uočiti da niti na brodskim tvrtkama, za koje je uvriježeno mišljenje kako je hrana „kao doma“, situacija nije baš bajna.
GRAF 2 – JESTE LI ZADOVOLJNI KUHAROM NA BRODU? (DOMAĆE KOMPANIJE)
Strane kompanije
Na stranim kompanijama je situacija s hranom nešto bolja, pa je oko 53% onih koji smatraju da je vrsta hrane i količina hrane zadovoljavajuća. Pošto brojka koleba oko 50%, hrana je, izgleda, opet problem, jer je svaki drugi pomorac na stranoj kompaniji nezadovoljan i vrstom hrane i njenom količinom. Ipak, situacije je bolja nego na domaćim kompanijama, no to i nije neka utjeha s obzirom na rezultate ankete.
GRAF 3 –JESTE LI ZADOVOLJNI VRSTOM I KOLIČINOM HRANE NA BRODU? (STRANE KOMPANIJE
Kuharom na stranim kompanijama je zadovoljno oko 45% ispitanika, dok kod ostatka pomoraca kuhari na „strancima“ nisu zadovoljili njihove kriterije. Ono što je velik problem jest da su kuhari na stranim brodovima većinom neupoznati s europskom kuhinjom, a to su pomorci napomenuli kao jedan od glavnih problema.
GRAF 4 – JESTE LI ZADOVOLJNI KUHAROM NA BRODU? (STRANE KOMPANIJE)
SAVJETI I KRITIKE POMORACA ZA HRANU I KUHARE
U anonimnoj anketi, pomorci su iznijeli i svoja vlastita mišljenja o hrani i kuharima. U nastavku donosimo neke od njih:
„Da shvate da ovo nije restoran i da netko treći neće za njih raditi.“
„Aljkavost, manjak profesionalizma, loš odnos prema poslu…“
„Više ribe. Ljudi ko ljudi.“
„Povećanje panatike i zamijeniti tzv. kuhare sa kvalificiranim kuharima!“
„Maknit Indijce.“
„Obuka!“
„Bolja kontrola higijene kuhinje, kvalitete, pripreme i rok uporabe namirnica!“
„Golar standard – odličan, bez obzira na Filipinske kuhare.“
„Treba školovane kuhare poslat na brod, maknuti ove kvazi kuhare sa tečajem kuhanja sa Filipina i definitivno povećati kvalitetu samih namirnica.“
„Povećati iznos panatike, educirati kuhare.“
„Nema selekcije kuhara od strane agencije. Budžeti su sve manji. Generalno ovisi sve tko kuha i s kolikom količinom hrane raspolaže. Nažalost i kvaliteta hrane je sve lošija zbog uštede ili zbog nemogućnosti odabira hrane i kontrole hrane. Većina namirnica je smrznuto pa se ne može adekvatno kontrolirati pri dolasku na brod. Stanje se može popraviti samo ako se više novaca uloži u prehranu. O kuharima se ne može dati generalno mišljenje jer susrećemo na brodovima vrhunske i vrijedne kuhare, a isto tako kojekakve kvazi kuhare koji se krcaju i nisu u stanju sastavit jedan prosječni obrok zbog lijenosti ili neznanja.“
„Trovači!“
„Problem su uglavnom loši kuhari na brodovima.“
„Radim u Brazilu… Brazilci su dobri ljudi, ali kompanija stišće catering i uzela je najjeftiniju ponudu…za 12 dolara na dan ne možeš ljude kvalitetno nahranit, a onda shodno cijeni ni platit dobrog kuhara…sve u svemu katastrofa…ali kako kažu oni su tu da nas drže živima, a ne sretnima…“
„Nije u kuharu problem već u Zapovjedniku broda, da manje stavlja u džep, hrana bi bila ok!“
„Problem je ako si na manjem brodu, a Azijat kuhar, onda se jede samo „kung fu hrana“, ritko kad europska…“
„Na brodove trebaju ukrcavat kvalificirane kuhare, a ne priučene koji za osam dana treninga dobije certifikate kao da ima pet Michelin zvjezdica, a ono on ne zna razlikovat vrste mesa. Te kuhare obučavaju obično “eksperti” koji u životu nisu probali okus bilo koje druge hrane osim svoje lokalne i većina hrane je prepuna začina koji ne dolaze u tu hranu, ali ti “stručnjaci “ ne znaju pripravit ništa bez pikantnih začina.“
„Treba ukrcati pravog kuhara i pustiti ga da radi, a ne da ih kapetani sputavaju sa raznim pričama o manjkovima prethodnih kuhara koje treba sada ispravljati….“
„Jako dobri!“
„Uvest misečne ankete di posada ocjenjiva spizu i kuvara i predlažu neka jela sta bi tili ili glasaju za ponuđena jela pa se onda to kuva (demokratski se odluci).“
„Povećat iznos po glavi dnevno za hranu, kuhari pred komisijom spremiti europska jela kao sta rade neke kompanije.“
„U mojoj pomorskoj karijeri koja je počela 1986, pa do današnjih dana, susretao sam se sa kuharima profesionalcima, priučenim kuharima, pijancima i neradnicima. Prvi i osnovni kljucni čovjek na brodu je kapetan, ako je kapetan došao na brod bolestan ili da “drži” dijetu može da bude najbolji kuhar na svijetu ako dobije direktivu kako da kuha on tako kuha, a posada pati. Ako kapetan ne doručkuje ili ne jede kruh onda i kuhar to ne radi. Ako je kapetan normalan onda i onaj priučeni ili los kuhar bude dobar, pomogne mu se. Na off-shore-u kapetani imaju direktan dodir sa novcem, tako da zakidaju posadu (ne svi). Kuhar i njegovo umijeće zavisi od kapetana na brodu. Vrlo je bitno odakle dolazi kapetan (zemlja) i je li voli da de-kra ili voli da posada bude sretna.“
„Bio sam na našim kompanijama i hrana je bila toliko očajna da bi cila posada došla na ručak i bacala hranu u smeće koliko je smrdila nakon pripremanja, navečer frižideri prazni i nemate ništa za jest ujutro do doručka (Skladišta hrane zaključana). Kuhinje kod većine naših kuhara su jako šporke, na jednom brodu su pločice bile toliko šporke da kad su vidili da ih ne mogu oprati su odlučili da ih prepituraju. To bi vam trebalo dočarati sliku prljavštine, a o smradu u kuhinji da ne pričam. Veliki problem su kuhari koji su većinom pijančine na našim kompanijama i boli ih briga za sve. Također i kapetani koji im se boje ista reći te kapetani koji uzimaju sebi proviziju od proviste pa ne naručuju dovoljno hrane da bi sebi stavili vise u džep (s tim da isti ti kapetani noću idu u skladište i prenose sebi hranu u kabinu za sebe / više puta uhvaćeni, ne samo od strane mene nego i od drugih). 14 kg sam izgubio u 2 mjeseca na brodu. Trenutno sam na stranoj kompaniji ima svega i svačega sta god možete zamislit, hrana nekad bolja nego kod kuće šta spremam. Da se razumimo nitko od nas ne traži da imamo janjetinu svaki dan za ručak i večeru. Ali barem da u frižideru ima paštete, kruha, JESTIVE salame i sira. Ja se doma zadovoljim i Parizerom tako da ne mislite da imam neka pretjerana očekivanja i da trebam imat pršut, čajnu salamu itd. P.S. – Na domaćoj kompaniji u ugovoru od 6 mjeseci dva puta ostajali bez namirnica i jeli sendviće, voćne konzerve, za doručak nije bilo ničeg drugog osim kruha i salame koja je bila nejestiva. Također sam dosta puta primijetio da hrani istekne rok trajanja, ali se svejedno servira i kuhari su kasnije kad su vidili da se bunimo počeli strugat noževima datume isteka sa ambalaže. U tom ugovoru prvi i zadnji put (hvala Bogu) dobio unutrašnje hemeroide i krvarenje iz stolice cca 10 dana. I ne, ne pišem o Jadroplovu.“
„Hrana na brodu više ovisi o kapetanu nego kuharu. Iskustvo na brodu 45 god.“
„Shvatiti važnost posla i odgovornosti koju kuhar čini. Veće edukacija zdrave, a ne brže hrane. Većini kuhara više nije stalo, a kad je loša spiza sve je automatski loše… sigurno veća stručnost i razumijevanje raznolikosti hrane tako i posade. Kuhari su uglavnom Azijati i svaka čast iznimkama koje su rijetke da kuhaju obično je to lowering level, ali ni Europljani nisu puno bolji.. od 10 Europljana, 1 je dobar, istinski kuhar. Skrivaju je iza sindikata jer obično dolaze iz zapadnih zemalja, prekvalificirani varioci, mazači…“
Sudeći po rezultatima ankete i osobnim ispovijestima pomoraca koji su potpuno anonimno dali izjave za naš portal, postavlja se pitanje – Kako pričati o drugim životnim uvjetima na brodovima, kada niti oni osnovni, odnosno prehrana, nije na nivou na kakvom bi trebala biti?
Praktički je svaki drugi pomorac na brodu gladan, a gladan čovjek prvenstveno psihički nije spreman za bilo kakav rad i razmišljanje, pa je to, uz umor, ključni problem današnjih pomoraca. Što, realno govoreći, može umoran i gladan čovjek? Umoran i gladan čovjek ne može mirno sjediti niti doma u najidealnijim uvjetima, a kamoli na moru zarađujući praznoga želuca svoj kruh sa sedam kora.
Kada će se situacija popraviti, ne zna se, ali jedno je sigurno – ovakve stravične ispovijesti hrvatskih pomoraca ne mogu nikoga normalnog ostaviti ravnodušnim.
