Snimka je nastala jučer ujutro te prikazuje ispuštanje velike količine fekalija u čisto svijetloplavo more nedaleko od gradske plaže; javlja Index.hr
Po svemu sudeći, fekalije se u more ispuštaju neposredno uz mol, na mjestu gdje je nekad dolazio trajekt.
Čitatelj Index-a poslao je snimku izjavivši da fekalije u moru stvaraju nesnosan smrad. – “Obzirom da je gradska plaža smještena u zaljevu, čim puhne bura ili maestral, koji popodne tu često puše, fekalije idu ravno na plažu.”
Već treći dan kineski teretni brod “Development Way” koji plovi pod panamskom zastavom pluta u Otrantskim vratima, dakle na ulazu u Jadransko more; javlja Morski.hr
Njegovu poziciju moguće je vidjeti na stranici vesselfinder.com, a kao razlozi njegova dvodnevnog plutanja nasred pučine, navodi se ograničena upravljivost brodom, što znači da je u kvaru.
Dana 3. lipnja 1969. australski nosač zrakoplova HMAS Melbourne prepolovio je američki razarač USS Frank E. Evans. Radilo se o pravoj pomorskoj katastrofi jer su tom prilikom smrtno stradala čak 74 člana posade spomenutog razarača. Nesreća se dogodila tijekom pomorske vježbe država članica SEATO-a (South East Asia Treaty Organization tj. Organizacije saveza Jugoistočne Azije); piše Povijest hr.
Australski brod HMAS Melbourne bio je laki nosač zrakoplova iz klase Majestic, dužine oko 214 metara i najveće istisnine do otprilike 20.000 tona. Američki razarač USS Frank E. Evans bio je dug oko 115 metara, a istiskivao je maksimalno oko 3.200 tona. Nesreća se dogodila u Južnokineskom moru, oko 330 kilometara jugoistočno od obala Vijetnama, i to u ranim satima prije izlaska sunca. Zbog nepostojanja danjeg svjetla radilo se zapravo o noćnim uvjetima, bez izravne međusobne vidljivosti brodova.
Razarač je pri promjeni položaja došao nosaču zrakoplova pod pramac pa je pri sudaru doslovno prepolovljen na dva dijela. Pramčani dio razarača ubrzo je potonuo, a sa sobom je u smrt poveo znatan broj članova posade zatvorenih u unutrašnjosti. Krmeni je dio razarača ostao plutati i kasnije je odvučen u luku.Poginule su 74 osobe s razarača, od ukupno 273, dok na nosaču zrakoplova nije poginuo nitko (taj je brod pretrpio samo oštećenje pramca, koje je kasnije popravljeno).
Neobična je činjenica da je otprilike pet godina ranije nosač HMAS Melbourne pokraj australske obale prepolovio još jedan razarač, HMAS Voyager. Pri toj su ranijoj nesreći smrtno stradale 82 osobe.
The Unified Command prijavio je novo izlijevanje nafte s Golden Rayja u blizini otoka St.Simons Sound. Prema informacijama, izlijevanje se dogodilo u utorak dok je trajalo rezanje za treći odjeljak, a sve aktivnosti bile usmjerene na obalu i područje oko mjesta nesreće; piše FleetMon
Potvrđeno je da su profesionalci za uklanjanje olupina započeli radnje na lancima te preporučili održavanje sustava za rezanje. Kako stoji i na stranici, The Unified Command stvorio je metodu za praćenje, procjenu, dokumentiranje i sprječavanje izlijeva nafte tijekom rezanja i podizanja.
Nakon što je zbog požara odgođeno rezanje, prošlog četvrtka napokon je pokrenuto rezanje sljedećeg odjeljka Golden Rayja. Postupak je pokrenut nakon temeljitog pregleda u kojem je ustanovljeno da su uređaji i oprema u potpunom pogodnu.
Skupina ribara iz Jemena, jedne od najsiromašnijih arapskih zemalja, u Adenskom zaljevu pronašla je nešto što im je promijenilo živote.
Naišli su na truplo kita ulješure, a kad su mu pogledali u želudac, u njemu su pronašli veliki komad sluzave tvari poznate pod nazivom siva ambra, javlja Index.hr
Budući da je siva ambra vrlo rijetka, postiže i visoku cijenu, pa su tako, navodi BBC, siromašni ribari pronašli komad vrijedan oko 1,5 milijuna dolara.
Sivu ambru proizvode kitovi ulješure kad im žučni kanali u probavnom traktu stvaraju izlučevine kako bi olakšali prolaz velikim ili oštrim predmetima. Kitovi zatim povraćaju sluz koja se stvrdne i u grumenima pluta na površini mora.
Najviše se koristi u parfemskoj industriji zbog sposobnosti da produljuje trajanje mirisa.
Uz istočnu obalu Istre, gdje je 1918. potonuo je veliki talijanski razarač “Cesare Rossarol”. Pripadao je seriji brodova koje su Talijani zvali “esploratore” ili istraživač, predvodnik. Uloga mu je bila predvoditi flotu manjih brodova i snažnim torpednim djelovanjem razbiti protivničku flotilu; piše HRTRadioRijeka
Bio je dugačak 85 metara, a posada je brojila 109 članova. Zanimljivo je da je “Cesare” potonuo petnaestak dana nakon svršetka rata, kada su, nakon kapitulacije Austrougarske, Talijani požurili zauzeti sve austrijske luke, poput Trsta, Pule i Rijeke. Tako je naš razarač, koji je predvodio flotu negdje u visini Ližnjana, nakon samo sat vremena plovidbe naletio na minu koja ga je prepolovila.
Prova se prevrnula i ostala na dnu, dok je krmeni dio potonuo uspravno i do njega se može ako ste obučeni ronilac. Da ironija bude veća, čini se da je stradao od talijanske mine postavljene za vrijeme rata.
Tragedija je bila jedna od najvećih u Prvome svjetskom ratu: poginulo je 98 mornara, pa su Talijani u blizini potonuća podigli spomenik s pločom na kojoj su upisana imena stradalih.
Inače, krma leži na pedesetak metara i krije mnoga iznenađenja – očuvano je predivno kormilo, daljinomjer i veliki top te nekoliko mitraljeza. Može se prodrijeti i u unutrašnjost, i tamo vidjeti posložene puške, nešto posuđa i dugih predmeta koji podsjećaju na svakodnevni život.
Čudesno je kako ti morski sisavci donose radost! Svakoga puta kada dupin iskoči u igri iz mora – jedno se dijete očarano zamisli nad veseljem koja počiva među valovima.
Ovoga se puta cijela skupina ovih morskih čarobnjaka izabrala akvatorij splitskih Ovčica za svoje igralište.
Iskakali su.
Okretali se.
Bacali se u zrak.
Razbijali površinu mora.
Bućkali se.
A Splićani su uživali.
Imaju te neke životne slike koje obaraju s nogu – majka koja iznosi veseli paketić svojeg novorođenčeta iz rodišta, dijete sa školskom torbom na ramenima dok šutira kamenje po cesti, baka i djed koji se drže za ruke dok šetaju, ukradeni poljupci na plaži, sunce koje uranja u more i – ples dupina među valovima.
Uživajte i ovako, “online”, a čim stignete spustite se do plaže. Gula je.
Zbog krive procjene udaljenosti, na Tajvanu je tijekom uplovljavanja došlo do sudara dva kontejneraša. Tijekom lančane reakcije prevrnula se velika dizalica za kontejneraše u luci, dok su druga dizalica i kontejner oštećeni. Prema službenim informacijama, jedan dizaličar prevezen je u bolnicu dok je drugu dvojicu trebalo izvući iz olupina.; piše The Maritime Executive
Nesreća se dogodila 3.lipnja dok se kontejneraš OOCL Durban približavao luci. Brod, standardnog kapaciteta 8 476 TEU, bio je prazan vraćajući se u luku na vez 66, dok su na vezu 70 trajali radovi na YM Constancy.
Iz lučke uprave Kaohsiung-a izvijestili su da kontejneraš OOCL dolazio preblizu te su to neprestano pokušavali signalizirati, međutim s broda nisu dobili povratnu informaciju.
OOCL Durban bočno je udario usidrenog kontejneraša, pokrećući lančanu reakciju, a na snimci je također vidljivo kako radnici trče dok kontejneraš udara u brod i dizalicu. Izvijestili su da je sudar oštetio i drugu dizalicu te između 30 i 50 drugih kontejneraša.
Jedan dizaličar prevezen je u bolnicu zbog provjere unutarnjih ozljeda dok su drugu dvojicu sat vremena izvlačili iz olupina.
Nešto kasnije, OOCL Durban pristao je na vez koji mu je bio dodijeljen. Trenutačno nema većih oštećenja, a istraga je i dalje u tijeku. Radovi na kontejnerašu su obustavljeni, a šteta na dvije dizalice procjenjuje se na 10 milijuna dolara.
More – ta kratka riječ od četiri slova puno je više od plavetnila vidljivog svakome oku. More je izazov, more je sloboda, more je hrana, more je zdravlje i, u konačnici, more je, svakako, ljubav.
Najbolje to znaju oni koji su uz more odrasli, a jedan od takvih je i gospodin Ante Rešetar, čovjek koji je sve, samo ne običan, koji je širokog srca, a ipak tako skroman. On je glavni i odgovorni za LUDO MORE, popularnu Facebook, Instagram i YouTube stranicu.
Na Ludom moru se može pronaći sve o čemu mnogi maštaju i za što većina onih koji žive uz obalu i diše, a to je pregršt mora, ribe i zabave koja na koncu daje jedan neopisiv osjećaj pripadnosti onome što vuče, hrani, liječi i što se voli – moru.
Gospodin Ante Rešetar je za portal Pomorac.hr odgovorio na deset pitanja, ali ne samo formalno. S ljubavlju u glasu, sa radošću u očima i sa snažnom gestikulacijom jer, kako kaže, more je njegova velika ljubav i strast.
Ante more pamti još od malih nogu, tu je stasao, tu živi, tu radi i tu se sjeća. Sjećanja su nešto neprocjenjivo za svakoga čovjeka, pa tako i za ovog velikog ljubitelja mora, dobre hrane, ali i ljudi. Ante sve ovo ne radi zbog sebe, on pomaže i starim i novopečenim ribolovcima, a najveća mu je radost, kaže, kad vidi da je neko dijete krenulo u ribolov upravo zbog Ludoga mora. Ante Rešetar je ujedinio i mlado i staro, i žene i muškarce, i one sa obale i one sa kontinenta.
Svi oni, baš kao i naš glavni akter ove priče, obožavaju more i zahvalni su administratoru Ludoga mora koji im daje savjete i prenosi dašak mora čak i kada oni nisu u mogućnosti otići do istog. Kako je sve krenulo, kako trenutno napreduje i u kojem pravcu ide, kazao je Ante u svojim odgovorima.
1. Kada ste prvi put zabacili udicu, je li, zapravo, more ulovilo Vas?
Moji prvi ribolovni koraci, kojih se jasno sjećam, su počeli s pokojnim đedom Pekom na konavoskim stijenama. Još kao dijete devedesetih me vodio bacati tunje s kraja na noćne predatore – murine, grujeve i tabinje. Moglo bi se reći da sam se od malena naučio na ribolovne (ne)uspjehe. Đedo se cijeli život bavio poljoprivredom ali je bio usko vezan za more, pogotovo za svoje društvo s kojim je svako ljeto provodio i više od mjesec dana spavajući, ili kako bi mi rekli – “logorovajući” na legendarnoj Vapini.
Za sve one koji ne prate Ludo More i naš YouTube kanal, riječ je o špilji tik uz more gdje svako ljeto idemo na logorovanje, odnosno – višednevno kampiranje. Lovimo ribu, kuhamo, družimo se, zabavljamo i naravno, sve snimamo. Napravili smo seriju filmova o Vapini i preporučam svima da pogledaju. Sve u svemu, moglo bi se reći da je more ulovilo mene.
Foto: Ante Rešetar
2. Sjećate li se prvoga ulova, imate li fotografije iz djetinjstva na kojima uživate u onome što činite i danas?
Nažalost nemam fotografije, ali se dobro sjećam svojih prvih ulova. Ono što mi je ostalo urezano u pamćenje su velike ukjate po noći i velikoj mjesečini s ocem te velike ukjate nakon šiloka na surovim konavoskim stijenama. Taj ribolov “U pjeni” mi je fascinantan jer smo lovili sa trstikama, ili kako ih mi zovemo “kalamučama”, od 3-4 metra, a volo, bez olova, po zvizdanu i velikom moru, samo s kruhom.
Lovili smo baš velike ukjate, a nerijetko i lijepog sarka, špica ili fratra. Predivan ribolov. Tu definitivno spadaju i bukve u zalazak sunca koje smo lovili za ješku i naravno, prvi susret s ozloglašenom, ali legendarnom murinom. Sve u svemu, djetinjstvo na konavoskim stijenama je ispunjeno. Nemam fotografije tih prvih ulova i ne mogu vam opisati koliko mi je krivo zbog toga, ali takvo je bilo vrijeme.
3. Je li Vam draži ribolov sa obale ili iz broda? Koliko puta tjedno ste na ribolovu?
Draži mi je ribolov s obale. Usprkos činjenici da su ulovi dosta rjeđi i da je potrebno puno više truda za uloviti ribu, biram ribolov s obale, premda sam i veliki ljubitelj broda. Sve ima svoje prednosti. Moguće da mi je draži ribolov s kraja jer sam se kao dijete naučio skakati po stijenama i prve ulove napravio na postama na koje idem i dan danas. Osim što sam sad malo veći i koristim malo suvremeniju opremu.
Foto: Ante Rešetar
Prije 6-7 godina, prije „Ludo More“ priče, bilo je nezamislivo uloviti polandu ili zubaca s kraja, danas je to normalna stvar, ne zato što se riba promijenila, nego zato što smo mi napredovali. Upoznali smo se s novim tehnikama, opremom i načinom razmišljanja, a ribolov s obale je u nekim segmentima nadmašio ribolov s broda.
Izvrstan primjer je moj prijatelj Ivica Klečak, mnogima poznat kao Primarius, koji iza sebe ima nevjerojatne ulove poput dva orhana od 15 i 16kg, ulovljena na varalicu, s kraja. S takvim ulovima se rijetko tko može pohvaliti.
Foto: Ivica Klečak / Ante Rešetar
4. Kako je počela priča s Ludim Morem, jesu li Vas potakli prijatelji, obitelj, ili ste sami krenuli? Koliko već traje ta digitalna pustolovina i tko Vam pomaže?
Priča s Ludim Morem se, kao i sve druge super priče, dogodila slučajno. Ja sam još i prije Ludog Mora radio kratke ribolovne filmiće, ali za svoju dušu. Sklon sam tehnologiji, volim hranu i glazbu, a more mi je u krvi. Kad se sve to spoji, dobije se Ludo More.
Prijatelji su definitivno bili motivacija za sve to, pogotovo ekipa iz Sierre u Čilipima, legendarnog kafića gdje smo se nalazili i gdje se nalazimo prije i nakon ribolova, a baš tamo je sve počelo. Ova naša digitalna pustolovina traje od 2014. godine i, hvala Bogu, ne staje. Usprkos tomu što sam radim sve filmiće i vodim Facebook, Instagram i YouTube kanal, najveća pomoć mi je Primarius. Štucat će mu se koliko puta ću ga spomenuti.
5. Na Facebook-u Vas prati gotovo 60 000 ljudi, gotovo milijun i pol pregleda na YouTube kanalu. Potaknuli ste mnoge da i oni odu na more, neki čak i prvi put u životu. Prema svemu sudeći, more je Vaša inspiracija. Kako biste ga Vi opisali u pet rečenica?
Brojke su zbilja sjajne i rastu iz dana u dan. Na Facebook stranici imamo i nekoliko filmića s preko 2 000 000 pregleda što je zbilja fascinantno i neopisivo mi je drago zbog toga. Također je lijepo vidjeti da je omjer LIKE-ova i DISLIKE-ova na našem YouTube kanalu – 99.1% u korist like-ova što potvrđuje da radimo nešto dobro. N
Najveće zadovoljstvo od svega mi je vidjeti mlade ljude koji su pronašli sebe u ribolovu zahvaljujući Ludom Moru, a takvih je puno i to mi je dodatna motivacija da u budućnosti budemo još bolji.
Mi se u našim filmićima više posvećujemo ljepotama mora i življenja nego isključivo ribolovu, s čim se mnogi mogu poistovjetiti što je također jedan od razloga zašto nas dosta ljudi prati.
Kako bi opisao more u pet rečenica? Možda ovako – “Nikad ne znam što mi nosi noć, mirna plava, kad bonaca prospe se po luci, koja spava. Tad se pitam da l’ još mjesec spi u njenoj kosi, pa se puštam nekom svome moru da me nosi. Ludo More, Ludo Moje More, kako da te smirim…”
Foto: Ante Rešetar
6. Poznati ste i po svom kulinarskom umijeću. Koliko dugo poslujete sa restoranom Ludo More i kako se rodila ideja „Kantuna“?
Iskreno, ne bi to baš nazvao umijećem, više snalažljivošću. Možda posjedujem neku vještinu procjene što je dobro, a što nije, što ide s čim, što ne ide, a zahvaljujući Ludom Moru i dragim prijateljima koje sam upoznao preko njega brusim znanje iz dana u dan.
Svakako moram spomenuti moje super prijatelje Julijanu i Mata iz OPG-a Brautović s kojim sam napravio prve kulinarske korake i koji su mi dosta pomogli kao i mog super prijatelja – YouTube-a, od kojeg učim i dan danas. Sve su to metode pokušaja, promašaja i pogodaka gdje se pamte samo pogodci, a iz ostalih se izvlače pouke.
Kantun je jedna posebna priča iz koje je nastao Ludo More restoran, a dogodila se 2016. godine u Dubrovniku, za vrijeme Dubrovačkog zimskog festivala. Prijavili smo se za Ludo More kućicu tijekom trajanja festivala, međutim nismo je dobili. Očito naš program na 30 stranica, reference, ekipa, tartar, carpaccio i bruschette nisu bili dovoljno dobri za kobasice i kuhano vino, pa smo sami iznajmili prostor i napravili totalnu pomutnju.
To se pokazalo kao izvrstan potez i sjajna platforma za ovo što danas imamo, a to je Ludo More restoran koji uspješno vodim zajedno sa sestrom Anom koja mi je najveća ljubav i inspiracija i bez nje od ovoga vjerojatno ne bi bilo ništa.
7. Planirate li svoju poduzetničku priču dodatno proširiti? Mnogi to priželjkuju i vide u Vama pravoga stručnjaka za sve ono što Mediteran jest.
Apsolutno! Neću kukati kako nas je korona omela ili usporila. U planu su nevjerojatno dobri projekti o kojima ćemo definitivno imati prilike razgovarati i za koje će te definitivno čuti.
8. Surađujete i sa „Štraca T-Shirt“. Motivi na odjeći i dodacima su uistinu predivni. More je tu postalo inspiracija i za modu, ali puno je i ljubavne tematike na odjeći. Smatrate li da je more ono što povezuje duše, da se uz more najčešće zaljubljuje i da su se upravo na moru dogodile najljepše stvari mnogim parovima?
Tako je. Marina iz Štrace je sjajna, talentirana, pametna i poduzetna cura koja je u Ludom Moru prepoznala idealnog partnera za ovaj super projekt, na čemu joj se i ovim putem zahvaljujem. Napravili smo cijelu kolekciju odjeće sa motivima Ludog Mora koje je Marina ilustrirala i prenijela na majice, dukserice, haljine i torbe.
Cijelu kolekciju možete pogledati i naručiti na www.uvik-kontra.com/ludo-more. Super je gledati kako se priča razvija i kako se nadopunjujemo idejama. Feedback kupaca je sjajan, a majice i dukserice putuju po cijelom svijetu tako da imamo kupce iz Italije, Francuske pa čak i daleke Kanade, a tek smo krenuli.
More ima tu moć, more spaja i povezuje. Meni je more pružilo sve u životu, a na meni i na nama je da mu barem dio vratimo.
Foto: Ante Rešetar
9. U opisu svoje stranice na društvenoj mreži Facebook, naglasili ste i ekologiju. Jesu li ljudi dovoljno svjesni važnosti mora? Činimo li svi zajedno dovoljno da zaštitimo naš dragulj?
Usudio bi se reći da stvari idu na bolje, ali da to nije ni približno dovoljno. Često smo dio različitih akcija čišćenja koje su nažalost samo privremena pomoć moru, dok oni pravi problemi nažalost ostaju aktualni. Smatram da bi svi trebali biti aktivni u lokalnim zajednicama i u tom smjeru educirati mladost koja će sutra biti prava mala eko vojska koja će štititi i paziti ovo plavo blago koje imamo.
Sjajan primjer je moj prijatelj Marjan Žitnik koji ima udrugu Maritimo Recycling i stalno organizira akcije čišćenja plastike na otocima koja će se potom reciklirati i od nje se raditi super stvari na 3D printerima. To su izvrsni primjeri kako problem pretvoriti u prednost i to je jedan od projekata gdje ćemo usko surađivati i projekt kojem se veselimo.
Foto: Ante Rešetar
10. Zaključno, kaže stara izreka da onaj tko je naučio čovjeka pecati, da mu je dao večeru za cijeli život. Vi ste, putem svojih video uradaka, upravo to i napravili. Kao čovjek, izvan čitave popularnosti i udaljeni od svega, kako se osjećate kada ste sami uz more, s mišlju da ste upravo Vi načinili nove ribolovce, nove ljubitelje mediteranske hrane, nove zaljubljenike u Dalmaciju i, u konačnici, stvorili i neke nove ljubavi?
Ponosno! Jedno jutro me dočekala poruka u inbox-u od jednog roditelja s Hvara koji se zahvaljuje Ludom Moru što mu je usmjerilo i zainteresiralo sina u nešto u čemu je on nažalost bio neuspješan, a trudio se. Mislim da to dosta govori, a tih primjera je puno. Ako smo samo jednog mladića usmjerili prema moru i odvratili od ulice, droge, kriminala, ja sam sretan čovjek.
Foto: Ante Rešetar
Iz svega pročitanog možete naslutiti da je LUDO MORE puno više od obične Facebook stranice. Iza Ludog mora kriju se tisuće priča, bezbroj podviga i milijun razloga za ponovni odlazak na more. Ante na kraju naglašava još jednom da sve ovo ne bi bilo moguće bez njegove obitelji, prijatelja i poznanika koji ga motiviraju da bude još predaniji ovoj paleti boja sa stotinu nijansi plave, kistu što se morem zove koji je na platnu Antinog života ostavilo neizbrisiv trag.
Vrijeme prolazi, a ljubav prema moru iz dana u dan sve je veća. Ona se, baš kao što ona poznata fraza kaže – dijeljenjem množi.
Tako i Ante Rešetar, podijelivši svoju ljubav prema moru sa stotinama tisuća ljudi zapravo tu istu raspršio tako da je ona dospjela i mnoga nova srca, čak i ona koja nisu ni slutila da bi se mogla predati moru.
I tako iz jedne kapi mora nikne cijeli ocean dobrih trenutaka, užitaka i zaljubljenosti, pa je ova luda priča o Ludome moru samo još jedan dokaz da treba vjerovati u svoje snove i da nemoguće ne postoji.
Ante nam svojim primjerom pokazuje kako životi pišu najljepše romane i da su u njima najobožavaniji likovi baš oni poput Ante Rešetara, koji idu preko trnja do zvijezda i mijenjaju se isključivo na – bolje.
Indijska obalna straža izvijestila je da je konteJnjeraš X-PRESS PEARL jučer potonuo i dotakao morsko dno nakon što je gotovo dva tjedna gorio na obali Šri Lanke.
”Krma broda je potonula na dubinu od 21 m, a prednji dio polako tone. Stražari su i dalje u pripravnosti kako bi riješili moguću štetu, a Mornarica Šri Lanke i Indijska obalna straža prate okolnosti oko mogućeg izlijevanja nafte”; piše OffshoreEnergy
Prema posljednjim informacijama, nije došlo do izlijevanja nafte s broda koji je u svojim spremnicima nosio otprilike 300 tisuća tona nafte.
Brodski teret predstavlja veliku prijetnju zagađenju okoliša budući da ima 1486 spremnika s 25 tona dušične kiseline te drugih kemikalija i kozmetike.
Kao što je ranije izviješteno, smatra se da je značajan broj paleta s kemikalijama završio u moru uzrokujući veliko oštećenje morskom okolišu. Krhotine i spremnici su se danima čistili na obali potičući na masovne akcije čišćenja.
OSRL je imenovan da reagira na svako moguće izlijevanje nafte, a tehničku podršku će pružati ITOPF. U suradnji s Mornaricom Šri Lanke, OSRL i ITOPF rade na rješavanju problema bilo kakvog izlijevanja nafte i drugih zagađivača.
