Panamske vlasti naglašavaju kako su od 2019. godine uklonile više od 650 brodova iz registra zbog povezanosti s ilegalnim aktivnostima i kršenjem međunarodnih sankcija.
Vlada Paname našla se pod povećalom nakon što je organizacija United Against Nuclear Iran (UANI) optužila tu državu da ne čini dovoljno kako bi spriječila tankere povezane s Iranom da koriste njezinu zastavu, piše gCaptain.
UANI tvrdi kako čak 17 posto brodova koji prevoze iransku naftu plovi pod panamskom zastavom, što je izazvalo poziv za uvođenje sankcija protiv Paname. Prema podacima UANI-ja, riječ je o 94 broda iz ukupno 542 identificirana kao sumnjiva.
U odgovoru na optužbe, Panamska pomorska uprava (AMP) ističe da je od 2019. godine iz registra uklonila više od 650 brodova – uključujući 107 samo u ožujku 2025. – u skladu s međunarodnim pravilima, uključujući UNCLOS i preporuke UN-ovog Vijeća sigurnosti.
Panama je 2024. donijela i novi propis – Izvršnu uredbu 512 – kojom AMP dobiva ovlasti za brisanje brodova iz registra ako su njihovi vlasnici na međunarodnim listama sankcioniranih subjekata. Također, postrožene su kontrole nad ship-to-ship operacijama, koje su često zloupotrijebljene kod preprodaje nafte.
Osim nacionalnih mjera, Panama je potpisnik sporazuma RISC s drugim državama zastava poput Liberije, Maršalskih Otoka i Dominike, kojim se obvezuje na razmjenu podataka o brodovima koji krše sankcije.
Unatoč tome, UANI navodi kako su dva od tri broda koje je američko Ministarstvo financija nedavno sankcioniralo zbog šverca iranske nafte – plovila pod panamskom zastavom.
Izvršni direktor UANI-ja, Mark Wallace, poručio je kako Panama “dugo služi kao preferirani registar za švercere i sankcionirane brodove”, te da je njezina zastava “okrvavljena”.
Panamska strana naglašava kontinuiranu suradnju s američkom vladom, posebice putem ambasade SAD-a u Panami i State Departmenta, te svoju predanost IMO standardima i sankcijama UN-a.
RANK: ETO VESSEL TYPE: Container SALARY: USD / TBA JOINING DATE: July TOUR OF DUTY: 5 +/- 1 months ADDITIONAL INFO: Considerable candidates from Croatia, Montenegro & Serbia. Experience on Container vessels.
KNRM u akciji spašavanja nakon sudara barže s kontejnerskim brodom/Izvor: KNRM/The MAritime Executive
Na rijeci Scheldt, između Antwerpa i Vlissingena, dogodila se ozbiljna pomorska nesreća u kojoj je sudjelovao brod Containerships Nord iz flote CMA CGM-a te nizozemska barža Beringzee koja je prevozila gorivo.
Prema dostupnim informacijama, Containerships Nord pokušavao je pretjeći baržu kada je došlo do sudara. Barža je pretrpjela ozbiljna oštećenja, počela tonuti i došlo je do curenja goriva u rijeku. U trenutku udara, dvije osobe – kapetan i član posade barže – završile su u vodi, dok je jedna osoba zadobila teške ozljede, piše The Maritime Executive.
Spasilačke službe s obje strane granice brzo su reagirale. Akcija je uključivala nizozemsku spasilačku službu KNRM, policijske brodove iz Belgije i Nizozemske, helikopter i zrakoplov Obalne straže, kao i nekoliko remorkera i plovila za podršku.
Kapetan barže, iako ozlijeđen i dezorijentiran, uspio je izvući teško ozlijeđenog putnika iz oštećenog dijela broda i spasiti člana posade iz vode. Oba su prevezena na kopno gdje im je pružena hitna medicinska pomoć.
Kako bi se spriječilo potonuće barže, uz nju su privezana dodatna plovila, a gorivo se počelo pretakati na drugu baržu. Iako je došlo do istjecanja goriva, pretpostavlja se da je riječ o lakšem dizelu koji će brzo ispariti iz riječnog sustava.
Containerships Nord pretrpio je manja oštećenja i upućen je u sidrište na dodatni pregled. Nakon kratkog zadržavanja, nastavio je svoju planiranu rutu prema Francuskoj. Riječ je o prvom feeder brodu na LNG pogon u vlasništvu CMA CGM-a, koji je naručen u sklopu modernizacije njihove europske flote.
U talijanskom brodogradilištu Monfalcone održano je svečano porinuće Mein Schiff Flow, drugog kruzera koji za TUI Cruises gradi Fincantieri u sklopu nove InTUItion klase.
Ova serija označava novi pravac u održivoj brodogradnji za putnički sektor. Prvi brod iz klase, Mein Schiff Relax, isporučen je u veljači ove godine, dok će Mein Schiff Flow krenuti na svoju prvu komercijalnu plovidbu sredinom 2026.
Novi brod dugačak je preko 315 metara, s bruto tonažom od oko 160.000, te ima kapacitet za 3.984 putnika. Ukupno će sadržavati 14 restorana, 17 barova, brojne zabavne sadržaje, wellness centar, kazalište i impresivan infinity bazen na krmenom dijelu.
Brod je projektiran za dvo-gorivni pogon, primarno koristeći ukapljeni prirodni plin (LNG), uz mogućnost rada na MGO. To je samo jedan dio šire slike — sustavi poput katalitičkih konvertera (Euro 6), parne turbine koja koristi otpadnu toplinu iz generatora te shore power priključak omogućit će brodu gotovo nultu emisiju tijekom boravka u lukama. To je značajno jer brodovi u lukama provode i do 40% svog ukupnog operativnog vremena.
Ceremoniji porinuća prisustvovali su predstavnici brodogradilišta i naručitelja, uključujući direktoricu TUI Cruisesa, Wybcke Meier, koja je istaknula važnost ulaganja u održivu tehnologiju.
Rusija predviđa značajan rast prometa duž svog arktičkog plovnog puta – Sjevernog morskog puta (NSR) – tijekom ovogodišnje ljetne sezone. Prema informacijama koje je objavio državni nuklearni koncern Rosatom, očekuje se čak 50 % više plovidbi stranih brodova nego prošle godine.
NSR je otvoren za plovidbu tijekom ljetnih i jesenskih mjeseci, od 1. srpnja do 30. studenog, kada se led povlači ili znatno stanji. Do 27. svibnja, Rosatom je zaprimio čak 196 zahtjeva za dozvolu plovidbe, uključujući i brodove pod stranim zastavama, navodi The Maritime Executive.
Većina prometa činit će LNG tankeri koji prevoze ukapljeni prirodni plin iz velikih ruskih projekata u Arktiku, poput Yamal LNG i Arctic LNG 2. Oko 30 LNG brodova već je dobilo dozvolu za prolazak, iako su najmanje pet njih povezani sa sankcioniranim flotama, prema registru koji vodi Uprava NSR-a pod Rosatomom.
U pozadini tog rasta leži i sve aktivnija tzv. shadow fleet – flota brodova koja zaobilazi zapadne sankcije izvozeći rusku naftu i plin. Dok se takvi brodovi smatraju sigurnosnim rizikom u Baltičkom moru, gdje su zabilježene sabotaže podmorske infrastrukture, očekuje se da će neki od njih tijekom ljeta koristiti i NSR.
Rusija ističe da je NSR kraći od rute kroz Sueski kanal i može značajno skratiti vrijeme plovidbe između Europe i Azije. No da bi ruta postala ozbiljna alternativa, potrebno je dodatno ulaganje u flotu ledolomaca i lučku infrastrukturu.
Prošle godine kroz NSR je prošlo rekordnih 38 milijuna tona tereta, što je porast u odnosu na 35 milijuna tona iz 2023.
Rekao sam da neću više pisati o moru, brodovima, pomorcima i plavome krugu. Istina, nisam nikome, pa ni sebi, ništa obeća(va)o. Utoliko se ne osjećam loše, niti osjećam odgovornost, čak niti moralnu, što ipak i dalje pišem.
No, dajmo zastanimo na trenutak.
Posao pomorca i način života kakav živimo, podijeljen na dvije, usko povezane a dijametralno suprotne cjeline, zaslužuje puno više od onoga što se o tome zna. Nažalost, kudikamo više se pretpostavlja, pa i zaključuje na osnovu takvih pretpostavki. Pretpostavki uglavnom zasnovanih na stereotipnim razmišljanjima i zamišljanjima ljudi koji s pomorstvom veze nikakve nemaju. Doduše, jednim puno manjim dijelom, pojedini pomorci svojim prepričavanjima i uveličavanjima, kao i nastojanjima da ostatku svijeta nešto pokažu i dokažu, doprinose sveopćem neznanju među „suhozemcima“.
U više navrata otkad pišem o moru, brodovima, pomorcima i plavome krugu poveo se razgovor i postavila su se pitanja koliko pomoraca znam(o) da pišu o tome. Do prije neki dan sam znao za još dvojicu kolega pomoraca, umirovljenih Komandanata koji pišu i svoje uspomene dijele s ostatkom svijeta.
Da bih slučajno saznao za promociju knjige kolege koji također piše o svom životu dugogodišnjeg pomorca. Nimalo slučajno, dapače svjesno i ciljano sam otišao na promociju, te slušajući kolegu shvatio da i on i ja i ostala dvojica, iako veoma drugačije, pišemo o životu prosječnog pomorca. Jer, svima nam je zajedničko upravo to, te dvije cjeline ili, bolje reći, dva života koje živimo, sve radosti i tuge toga posla i života vezanog uz posao.Neovisno o poslu i dužnostima koje obnašamo, ili smo obnašali, na brodu.
I tijekom promocije se, kao i prije, ustvrdilo da, uistinu, premalo pomoraca zapisuje i objavljuje svoje memoare. Unatoč tome što bi sve te naše priče u mnogočemu bile „iste“, ipak su vrlo drugačije i zanimljive na svoj osebujan način.
Upravo zbog svega skupa navedenog bi bilo lijepo kad bi nas više pisalo i dijelilo iskustva i uspomene. Ako zbog ničega, onda da se profesija pomorca demarginalizira, da prenesemo nešto na nove naraštaje koji tek stasaju, i u konačnici da za nama ostane pisani trag.
Ja, iako pišem i zapisujem praktički cijeli život, prvi zapis te tematike datira iz 29.11.1984., šest dana nakon mog devetnaestog rođendana. Bio je to moj prvi brod, prvi ukrcaj, bio sam Kadet, evidentno mlad, praktički dijete. No, ipak, poriv za pisanjem je bio prisutan. Podrazumijeva se, danas kad čitam ondašnje zabilješke, četrdeset godina kasnije, četrdeset godina stariji i iskusniji, čudim se tadašnjem sebi. Međutim, bez ondašnjeg mene, ne bi ni današnjeg mene ovakvoga bilo.
Ozbiljnije sam se tome posvetio na proljeće 2012. godine dok sam u „kancelariji“ kineskog škvera provodio dane, čekajući da sagrade brod koji smo trebali preuzeti. U konačnici su se stvari odužile, zakomplicirale i svašta ponešto, da sam, s nekim drugim ljudima, preuzeo blizanac ranije sagrađen. Što nimalo nije bitno za ovu priču.
A krenulo je tako što su me uspomene počele sustizati, jedna poodavno započeta i nedovršena priča se počela buniti kako je vrijeme da ju, konačno, dovršim i izbacim iz sebe. Za njom su sasvim spontano, bez najave ili upozorenja, krenule i ostale. I tako je kroz nepune dvije godine nastala moja prva zbirka autobiografskih priča s mora, brodova i plavoga kruga. Knjižica od stotinjak stranica džepnog formata na koju sam, priznajem, silno ponosan. Kao i na svih svojih sedam, do sad, tiskanih knjiga. One preostale, napisane ali još ne tiskane, čekaju svoj red.
Dakle, s tom knjižicom sam vjerovao da sam rekapitulirao cca. dvadeset i pet godina pomoračkog staža, od ranog djetinjstva i „odluke“ kad odrastem da postanem pomorac, preko kadeture, uspinjanja hijerarhijskom ljestvicom kao ofičal, sve do komandanture, zapovjedništva, kako god tko to želi nazivati. Ja sam od one generacije kad se Zapovjednike oslovljavalo s Komandante. Bio sam u nekoliko navrata prozvan od mlađih ljudi po tom pitanju. Da me jedan, krajnje komičan čovičić, čak verbalno napao kako ni sam ne znam kako se naziva moje zvanje. Nisam odustao niti ću odustajati u šezdesetoj godini ljude i stvari nazivati imenima koja su mi prirodna. Kao što mi je „u krvi“ pomorcu zaželjeti „dobro more“, a nikako „mirno more“ kako se danas sve više koristi. Kao što sam u to vrijeme vjerovao da nema potrebe dalje pisati autobiografiju, pogrešno smatrajući da sam u spomenutih stotinjak stranica natuknuo sve bitno što je trebalo biti napisano.
No, život često ima običaj nas iznenaditi bez najave dok nam se iz prikrajka smijulji ili izruguje. Da li analogijom zbivanja ili uslijed nekih dubljih, viših, meni nejasnih i nerazjašnjivih razloga, nastavio sam s pisanjem autobiografskih priča. To pisanje me „dovuklo“ do moje druge knjige iste tematike od dvestotinjak stranica teksta A5 formata. Nekako pred završetak pisanja te druge knjige, shvatio sam da imam još toliko toga za ispričati, zapisati, izbaciti iz sebe. Istovremeno sam se pobojao da bi knjiga mogla biti predugačka, pa sam odlučio dvije napisane priče ostaviti sa strane da se „toćaju“ dok za njih ne dođe vrijeme. Ne znajući da će nakon njih uslijediti još priča ili da će tako nastati i moja treća autobiografska zbirka od tristotinjak stranica B5 formata.
I tu sam, konačno i definitvno, rekao dosta je! Barem što se tiče knjiga. Šestotinjak stranica teksta i nije zanemarivo za tek dio života jednog prosječnog pomorca. Što ne znači da si ne smijem dozvoliti pokoji tekst tu i tamo.
Utoliko, odgovorno tvrdim da bi svatko od nas pomoraca imao za ispričati itekako zanimljivu priču o svom životu.
Počevši s odgovorima na jednostavna pitanja:
Kada smo poželjeli ili odlučili se postati pomorcima?
Kako ili zašto smo se odlučili postati pomorcima?
Kako i kada smo shvatili da je to za nas i da smo mi za to?
Kako i kada, ako jesmo, shvatili i prihvatili da „ništa“ drugo nije za nas“?
Jer, biti pomorac nije samo posao, to je poziv, to je način življenja i postojanja koji nisu za svakoga. To ili jesi ili nisi. Svi smo čuli onu prastaru:“Ploviti se mora, živjeti se ne mora.“
Usporedno s time, pisanje nije „samo nadarenost“, pisanje je poriv protiv kojega ne možete. Analogno tome, isto ili slično se može reći i za pisanje:“Pisati se mora, živjeti se ne mora.“
U svakom slučaju, pisali vi ili ne pisali, po kojim god morima navigali, ja vam želim uvijek dobro more, trdo spreda i tri noge šoto kolumbe.
RANK: 3rd Engineer VESSEL TYPE: PSV/DP2 SALARY: 200/day (EUR) JOINING DATE: 15th of July TOUR OF DUTY: 2 months on/off ADDITIONAL INFORMATION: : Minimum 12 months of experience in rank on a DP2 Diesel-Electric Main Engine vessel.
