O nama Marketing   |   Kontakt   |   English

Home Blog Page 240

Pirati ponovno napali u Indijskom oceanu: Posada se uspjela povući u citadelu na brodu

0
Foto: Minship / Splash247

Dogodio se novi piratski napad na trgovački brod koji je plovio u Indijskom oceanu, javlja TradeWinds.

Glasnogovornici njemačke kompanije Minmarine MPP Shipmanagement potvrdili su da je žrtva piratskog napada višenamjenski brod Basilisk od 17.800 DWT, koji je izgrađen 2013. godine.

“Iz kratke interakcije koju smo imali sa zapovjednikom saznali smo da se posada sklonila u citadelu na brodu”, rekao je glasnogovornik.

Pomorske vlasti u blizini su upozorene.

Pomorske snage Europske unije EUNAVFOR su objavile da je jedan od njihovih ratnih brodova prvi reagirao i da poduzimaju odgovarajuće radnje kako bi se učinkovito i brzo odgovorilo na uzbunu.

Na brodu Basilisk se nalazi posada od 17 članova.

“Minmarine MPP Shipmanagement želi naglasiti da su sigurnost i dobrobit pomoraca na brodu glavna briga”, rekla je tvrtka u naknadnoj izjavi.

Pomorska trgovačka organizacija UK-a (UKMTO) prethodno je izvijestila da su primili informacije o “nepoznatom broju neovlaštenih osoba” koje su se ukrcale na trgovački brod 420 nautičkih milja jugoistočno od Merce, Somalija.

Napadači su brodu prišli na dva mala plovila.

Britanska tvrtka za pomorsku sigurnost Ambrey rekla je da zbog discipline posade, koja je ostala u citadeli, pirati nisu uspjeli u otmici broda, te su otišli prije nego što je pomoć stigla na lice mjesta, navodi Splash247.

Brod je opažen kako plovi u smjeru sjeveroistoka brzinom od 15,6 čvorova, a nikakva promjena kursa ili povećanje brzine nije se moglo uočiti prije nego što je počeo plutati.

Brod je bio na putu od Porto Grandea, Cape Verde, do Jebel Alija u Ujedinjenim Arapskim Emiratima.

Brod je ostao plutati s uključenim AIS signalom.

Somalijsko piratstvo ponovno je oživjelo posljednjih mjeseci, što se poklopilo s napadima hutista u obližnjem Jemenu.

Pročitajte više: U jeku napada u Crvenom moru ponovno se “probudili” somalski pirati

Nekoliko piratskih napada zabilježeno je od prosinca prošle godine, pri čemu je Europska unija izrazila zabrinutost da bi prijavljena isplata otkupnine od 5 milijuna dolara za nedavno oslobađanje rasutog broda Abdullah od 58.100 DWT, mogla ohrabriti pirate u daljnjim napadima.

Pročitajte više: Pirati oslobodili oteti bulker sa svih 23 člana posade: Plaćeno pet milijuna dolara otkupnine

U regiji je uhićeno nekoliko pirata, uglavnom od strane indijske mornarice, ali u posljednje vrijeme i od strane snaga EU koje patroliraju tim područjem.

Pirati su ciljali trgovačke brodove i male ribarske brodove u Adenskom zaljevu i Indijskom oceanu.

Ribarske brodove kasnije znaju koristiti kao matične brodove za daljnje napade na veća plovila.

Policija izvijestila o akciji na ruskoj jahti: “Brod je pod nadzorom, ali posada nije uhićena”

0
Foto: MarineTraffic

Jahta ‘Royal Romance’, sudskim rješenjima na zahtjev Ukrajine blokirana u Hrvatskoj jer je bila u vlasništvu Viktora Medvedčuka, prijatelja i saveznika Vladimira Putina, opet je u središtu pozornosti. Jučer je na 92 metra dugu jahtu upala policija. Evo što u Policijskoj upravi Splitsko-dalmatinskoj kažu o akciji. 

Kako navodi Dalmatinski portal: ‘Obavještavamo vas da posada jahte nije uhićena. Plovilo se nalazi na vezu u luci na području Trogira uz izdanu mjeru ograničavanja prema Zakonu o mjerama ograničavanja radi čega je stavljena pod nadzor. Za provođenje ove mjere nadležna je Lučka kapetanija Split. 

Jučer su na jahti zatečeni strani državljani za koje se u ovom trenutku provodi postupak provjere zakonitosti i svrhe njihovog boravka u Republici Hrvatskoj, sukladno Zakonu o strancima. 

Također, Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture RH donijelo je odluku o zabrani promjene posade’, navode u policiji. 

Jahta je blokirana u Hrvatskoj na zahtjev Ukrajine koja ju namjerava prodati, a prošle godine su na njoj pretragu izvršili i američki agenti zbog istrage oko pranja novca. U međuvremenu se javilo i odvjetničko društvo koje tvrdi da je i prije ruske agresije na Ukrajinu došlo do promjene vlasništva i da jahta više ne pripada Medvedčuku, već ruskom poslovnom čovjeku Alekseju Inkinu, koji nije pod sankcijama.

Učenici Pomorske škole Split posebno obilježili maturalni dan: Svoju brodicu „Zdravo more“ zavjetovali u crkvi Gospe od Pojišana

0
Foto: Pomorska škola Split

Maturanti ribarsko-nautičkog smjera i članovi nagrađivane eko grupe „Zdravo more“ za kraj četverogodišnjeg školovanja još su jednom pokazali koliko su u obrazovnom sustavu jedinstveni, poručili su iz Pomorske škole Split.

Oproštaj od razrednice i mentorice eko grupe, profesorice ribarsko-nautičke skupine predmeta Marijane De Marchi, školskih klupa i članstva u eko grupi samoinicijativno su odlučili obilježiti na poseban način: postavljanjem ručno izrađene zavjetne brodice „Zdravo more“ pred sliku sv. Nikole u crkvi Gospe od Pojišana. Zaštitnik pomoraca i putnika na slici je prikazan u biskupskoj odjeći kako stoji na kamenoj hridi ispred uzburkanog mora po kojem plovi brod. Uzdignutom desnicom i pogleda uperenog u vis stišava nevrijeme i valove. Slika je potpisana i datirana (Antonio Zuccaro 1881. godine).

Predstavnik eko grupe Niki Krstičević, učenik generacije Pomorske škole Split i administrator učeničke Instagram stranice @zdravomore.eko samostalno je izradio maketu ribarske brodice, dok su ostali učenici, uz razrednicu, troškove materijala za njezinu izradu zajednički podijelili.

Svojim činom ganuli su fra Žarka Lučića i časnu Dolores Brkić. Uz pohvalne riječi časne, ovi splitski maturanti svoj će dan zasigurno pamtiti i po razgledu zavjetnih slika te modela brodova u Gospinu svetištu na Pojišanu. Radi se o najvećoj i jedinoj zbirci te vrste u Splitu koja potvrđuje pomorsko-brodarsku tradiciju Splićana. Za kraj svog svečanog čina učenicima i njihovoj razrednici uručeni su prigodni darovi.

Ribarsko-nautički smjer u našoj se zemlji može pohađati jedino u splitskoj Pomorskoj školi, a upravo je ova generacija učenika zaslužna za pokretanje brojnih projekata pod zajedničkim nazivom „Zdravo more“ u čijem je sastavu istoimena školska eko grupa.

Prvu nagradu u iznosu današnjih otprilike 2.000 eura osvojili su već u prvom razredu kao jedan od pet najboljih timova Splitsko-dalmatinske i Dubrovačko-neretvanske županije. I to na vlastitim primjerima i vizijama za očuvanje Jadranskog mora. Nagradu su uložili u vrijedne narukvice sa srebrenim privjescima nautičkog motiva kako bi kroz vlastiti natječaj motivirali javnost na skupljanje otpada. I to za vrijeme online nastave. Putem dislociranih mini eko akcija pojedinaca kroz njihov je projekt uklonjeno više od 1.000 predmeta diljem obale, ali i na rijekama u unutrašnjosti zemlje. Potom su se zaredale brojne nagrade.

U drugom natječaju osvajanjem podvodnog drona pokazali su zašto su najbolji eko srednjoškolci. Povlašteni suradnici Vijeća Europe od njih su učili i nove načine korištenja drona kako bi dobru praksu prenijeli omladini drugih zemalja u cilju budućih znanstvenih istraživanja i očuvanja morskih prostranstava.

Eko grupa s vremenom se širila na mlađe naraštaje učenika ribarsko-nautičkog smjera. U njezinu je sastavu uz „dronaše“ oformljena i podgrupa ronioca, učenika iz svih smjerova škole. Zajedničkim snagama sudjelovali su u brojnim eko akcijama. Vlastitim, kao i u suradnji s drugim organizatorima.

Putem medija sustavno su budili svijest javnosti o važnosti očuvanja mora i njegova svijeta.

Također, osvojili su i nagradu za najbolji srednjoškolski eko projekt u RH. Nagrada im je bila posjet Europskom parlamentu i sudjelovanje na sjednici za mlade pri čemu su predstavili svoj rad.

Svakako treba izdvojiti i njihovu edukativnu multimedijalnu izložbu „Postani čuvar Jadranskog mora“ u Prirodoslovnom muzeju Split koju je razgledalo više od 2.500 domaćih i stranih posjetitelja.

Grupa je javnosti poznata i po projektima „Baby boom liganja“,  „Tradicijom komiških ribara“, „U spomen na poginule hrvatske pomorce i brodove koji više ne plove“ i dr. Projekti u sebi njeguju ribarstvo i pomorstvo naše zemlje te promiču ekologiju mora.

Svoj su rad članovi grupe predstavili na međunarodnom sajmu „Crofish“ u Poreču i u Europskoj noći istraživača u Splitu. Podršku za rad uvijek su im davale domaće i strane televizije, novinske i radijske kuće, kao i brojni suradnici te simpatizeri grupe. 

Čuvajući ribarsku tradiciju, maritimnu baštinu i naše more, svojim su radom unaprijedili i sam obrazovni sustav, a novim generacijama ostavili odlične temelje za daljnji rad u eko grupi.

Želimo vam mirno more, dobar ulov i puno uspjeha u daljnjem školovanju.

Sjajna Dina Levačić otplivala je deseti otok u sklopu svog humanitarnog projekta ‘104 Dalmatinca’

0
Foto: Privatni album/Otvoreno more

Dina Levačić otplivala je 10. otok i to pučinsku Jabuku, u sklopu svog projekta “104 Dalmatinca” u kojem se cilj otplivati oko 104 otoka, otočića ili hridi u Dalmaciji, ukazati na važnost očuvanja otoka i mora čistima i prikupiti sredstava kroz donacije za financiranje projekata neprofitnih organizacija i udruga, koje djeluju na dalmatinskim otocima ili kojima su krajnji korisnici projekata stanovnici otoka, prenosi Otvoreno more.

– Jabuka je nenaseljeni vulkanski otočić, udaljen od Komiže na Visu oko 70 km.

Foto: Privatni album/Otvoreno more

Na karti Jabuku vidimo kao malu točkicu i baš zbog toga je svima misteriozan i zanimljiv otočić. Na njega se teško može pristati, nema plićeg dijela već je tamo dubina više od 260 metara. Na krajevima otoka nema prirodnih izbočina, pa se teško igdje može usidriti i time se otežava dolazak na otok. Uz to Jabuka je na udaru svih vjetrova, pa će i oni slabi izazivati velike valove što dodatno otežava dolazak.

Otočić je izrazito neprohodan zbog strmina koje su po cijelom otoku izražene. Bez obzira na vjetrove, strmine i sve moguće smetnje ipak je bilo nekoliko vještih jedriličara koji su se uspjeli popeti na vrh otoka Jabuke i od tamo zabilježiti prekrasan pogled na plavetnilo mora.

Neki Jabuku nazivaju i Crna piramida, zbog njenog oblika i vulkanskog porijekla. Crne stijene građene su od magnetita, te će vam zbog toga u blizini kompasna igla potpuno „poludjeti“ i kompas neće biti od pomoći.

Na otoku se održala endemska vrsta crne gušterice i biljni strogo zaštićeni endemi – jabučka i žljezdasta zečina. Od 1958. otok je proglašen geološkim spomenikom prirode – ispričala je Dina kojoj je podršku za ovo plivanje pružio Ronilački centar “Draulik” iz Milne na Braču.

SS Oronsay: Torpedo ga je poslao na dno Atlantika, poginulo šestero ljudi

0
Foto: Privatna arhiva/Dubrovački dnevnik

Brod je posjetio Dubrovnik iste godine kad je porinut, ovdje je često navraćao.  

U drugoj polovici dvadesetih godina prošloga stoljeća britanski je brodar Orient Steam Navigation Company (Orient Line) u domaćim brodogradilištima naručio izgradnju pet brodova blizanca namijenjenih održavanju redovnih putničko-poštanskih pruga prema Australiji i Novom Zelandu. Tako su kao na nekoj tekućoj vrpci s navoza porinuti u more ORAMA (1924.), ORONSAY (1925.), OTRANTO (1926.), ORFORD (1928.) i ORONTES (1929.).

ORONSAY je kao novogradnja broj 500 izgrađen u brodogradilištu John Brown & Company, Clydebank u Škotskoj. Imao je 20043 bruto tona, bio dug 201 i širok 23 metra, a šest Parsons SRG parnih turbina ukupne snage 20000 KS preko dvije propele su mu davale brzinu od 18 čvorova. U dva putnička razreda mogao je prihvatiti ukupno 1836 putnika, piše Dubrovački dnevnik.  

POSJETI DUBROVNIKU  

Na svoju prvu prekooceansku plovidbu zaputio se iz Londona 7. veljače 1925. godine prema australskim lukama Melbourne, Sydney i Brisbane. Poput svih ostalih članova ove velike petorke brodarske kompanije Orient Line je često upošljavao i ORONSAY u organizaciji svojih brojnih turističkih kružnih putovanja u kojima je često navraćao i u Dubrovnik, prvi put po samoj primopredaji već 1925. godine. S polaskom iz New Yorka 27. lipnja zaplovio je na 56-dnevnom krstarenju tičući luke: Funchal, Tanger, Gibraltar, Monte Carlo,  Livorno, Civitatvecchia, Napulj, Kotor, Venecija, Dubrovnik, Pirej, Istanbul, Beirut, Haifa, Jaffa, Port Said, Aleksandrija, Napulj, Genova, Marseilles, Cherbourg, Southampton.  

Lokalni tisak je prigodom njegove posjete gradu 21. rujna 1926. zabilježio da je pod zapovjedništvom kapetana A. L. Ouseusa u grad s njim doputovalo 493 putnika i 370 članova posade te da je  na njemu neopisivi luksuz. ORONSAY se vraća i sljedeće dvije godine, čini potom dvogodišnju stanku i dolazi 16. svibnja 1931. godine s 288 putnika i 378 članova posade te ponovo 1932. godine. Posljednji put posjećuje Dubrovnik 18. lipnja 1934. i više se ovamo nikada nije vratio. 

Foto: Privatna arhiva/Dubrovački dnevnik

                                                                                                                                  

PREŽIVIO JE JEDAN NAPAD U DRUGOM SVJETSKOM RATU, ALI NE I DRUGI 

U programu putovanja započetom u Londonu 28. travnja 1927. godine zapisane su luke: Gibraltar, Palma de Mallorca, Krf, Kotor, Dubrovnik, Split, Trogir, Venecija, Patras, Korint, Katakolon, Naufplio, Faleron (Atena), Istanbul, Siracusa, Palermo, Alžir i Cadiz, s povratkom u Southampton 27. svibnja. Početkom Drugog svjetskog rata ORONSAY je 1939. godine rekviriran za potrebe vojnih transporta. U napadu njemačke Luftwaffe 17. lipnja 1940. godine teško je oštećen na sidrištu ušća rijeke Loire, ali je zapovjednik Norman Savage, koji je pred samo dva tjedna već doživio istu sudbinu s brodom blizancem ORFORD, ovaj put je uspio spasiti brod.  

Preuzeo je preživjele s potonulog broda LANCASTRIA i unatoč potpunom uništenju komandnog mosta, uz pomoć jedne pomorske karte, džepnog kompasa i sekstanta uspio je dovesti ga u sigurnost izvan dometa njemačkih bombardera.  

U plovidbi Atlantskim oceanom, 500 morskih milja jugozapadno od Freetowna države Sierra Leone, napala ga je 9. listopada 1942. godine i prvim ispaljenim torpedom, koji je raznio strojarnicu, potopila talijanska podmornica ARCHIMEDE. Zapovjednika Normana Savagea, njegovih 281 člana posade, 15 topnika i 25 pilota RAF-a spasio je britanski razarač HMS BRILLIANT te ih iskrcao u Freetownu. Ostalih 37 članova posade, jednog topnika i 25 pilota RAF-a je nakon pet dana bespomoćnog plutanja spasio francuski ratni brod DUMONT D’URVILLE, prebacio ih u Dakar u Senegalu gdje su završili u zarobljeništvu vojnih postrojbi Vlade u Vichyu. U potapanju ORONSAYA život je izgubilo šest članova posade. Kapetan Savage je za izvanredno hrabro i stručno obavljene ratne zadatke dobio najviše britansko kraljevsko odličje Reda Britanske Imperije. 

Pomorski fakultet u riječkoj luci 23. put organizirao regatu u mornarskom veslanju

0
Foto: SERGEJ DRECHSLER/Novi list

Unatoč obilnoj kiši i vjetru, u akvatoriju riječke luke održana je 23. Međunarodna regata u mornarskom veslanju, koju tradicionalno organizira Pomorski fakultet u Rijeci. Na natjecanju je sudjelovalo više od dvedeset ekipa, podijeljenih u četiri kategorije. U prvoj su se natjecali studenti, a prvo mjesto osvojila je ekipa “Perjanice”, dok su drugo i treće mjesto zauzeli “Hempeltovci” i “Brucoši”. U najbrojnijoj, međunarodnoj kategoriji, u ženskoj konkurenciji prvo mjesto su zauzele studentice Pomorskog fakulteta iz Portoroža u Sloveniji, drugo mjesto pripalo je veslačicama Pomorskog fakulteta u Rijeci, a treće učenicama Pomorske škole Bakar. U muškoj međunarodnoj kategoriji prvo je mjesto također osvojila ekipa iz Portoroža, na drugom su bili veslači iz Pomorske škole Bakar, a domaćinima s riječkog Pomorskog fakulteta pripalo je treće mjesto..

Nakon održanog natjecanja okupljenima su se obratili dekanica Pomorskog fakulteta Ana Perić Hadžić, riječki gradonačelnik Marko Filipović, uime Primorsko-goranskog župana Zlatan Marunić iz Upravnog odjela za pomorsko dobro, promet i veze te uime Sveučilišta u Rijeci prorektorica za digitalizaciju i razvoj Senka Maćešić. Svi su oni naglasili važnost pomorstva i pomorskog fakulteta za Rijeku te čestitali svim sudionicima na sudjelovanju i trudu po iznimno lošim vremenskim uvjetima.

– Vrijeme nas ne služi, ali nema lošeg vremena nego samo loše odjeće i obuće. Zahvaljujem svim sudionicima i posebno našim studentima koji su sudjelovali i u organizaciji ove regate, rekla je dekanica Perić Hadžić.

– Vrijeme nas ne služi, ali usprkos i unatoč svemu ovo je dokaz da mornarsko veslanje u Rijeci ima što pokazati i da je dokaz naše pomorske tradicije i orijentacije, rekao je gradonačelnik Filipović. A da pravi riječki potop nije pokvario raspoloženje sudionika potvrdio nam je Antonio Gušćić, student pete godine smjera Nautika i tehnologija pomorskog prometa na riječkom Pomorskom fakultetu.

– Padala je kiša, ali je bilo veselo. Vrijeme nam nikako nije bilo naklonjeno, to je sigurno. Veslao sam i prethodnih godina, lani je, recimo bilo odlično, sunčano vrijeme, ali nema veze, bitno je da se svi dobro zabavljamo, kazao je student.

Za kraj je održana revijalna regata u kojoj su sudjelovale posade riječkih gospodarstvenika vezanih uz pomorstvo, karnevalista i profesora Pomorskog fakulteta, a nakon toga je nastavljeno druženje do večernjih sati, prenosi Novi list.

SOUTHERN CROSS: Britanska kraljica mu je dala ime, a na ceremoniju porinuća je skoro zakasnila

0
Foto: Ivo Batričević osobna arhiva

U novom broju feljtona ‘Priče o moru i brodovima’ Ivo Batričević piše za Dubrovački dnevnik kako je Elizabeta II pristala biti prvom britanskom okrunjenom glavom koja bi bila kuma jednog putničkog broda.

Nakon završetka Drugog svjetskog rata, ponovo su na oceanima oživjele stare, dobro uhodaneemigrantske brodske pruge iz Europe prema Novom svijetu. Međutim, za razliku od prijašnjih vremena, novi su putnici, poglavito Amerikanci, zahtijevali veći komfor na dugim i zamornim prekooceanskim putovanjima, pa su stariji, u ratu preživjeli lajneri sve brže odlazili uraspremu, a pristigle novogradnje su se morale prilagoditi novim standardima. Kako su Sjedinjene Američke Države uvele restriktivne emigrantske mjere, ratom osiromašeni Europljani počeli su sve češće tražiti spas u Kanadi, Južnoj Africi, Novom Zelandu i Australiji.

Britanski brodar Shaw, Savill & Albion Line je sredinom 1952. godine potpisao ugovor ogradnji broda s brodogradilištem Harland & Wolf u Belfastu. Po ugovorenoj cijeni od 3,5 milijuna engleskih funti, kobilica novogradnje broj 1498 je svečano položena u siječnju sljedeće godine. Za vrijeme gradnje započela je potraga za imenom broda i njegovom kumom. Uprava kompanije je, bez velike nade, uputila zamolbu mladoj britanskoj kraljici Elizabeti II da krsti brod jednim od njoj po izboru tri predložena imena. Neočekivano, kraljica je pristalabiti prvom britanskom okrunjenom glavom koja bi bila kuma jednog putničkog broda, a sama je odabrala ime SOUTHERN CROSS, ime zviježđa Južnog Križa čije se zvijezde nalaze nazastavama Australije i Novog Zelanda, zemalja prema kojima je brod bio planiran redovno ploviti.

Foto: Ivo Batričević osobna arhiva

ELIZABETA SE NIJE MOGLA UKRCATI NA AVION

Ceremonija porinuća broda, zakazana za 17. kolovoza 1954. u 13:15 sati u optimalno vrijeme plimnog vala, umalo je protekla bez kraljice, koja je zbog izuzetno loših vremenskih uvjeta morala odgoditi dolazak zrakoplovom iz svoje škotske rezidencije dvorca Balmoral prema Belfastu. Kako se porinuće nije smjelo odgoditi dulje od pola sata, a kraljica je kasnila, odlučeno je kako će ceremonija ipak krenuti bez nje. I baš u trenutku intoniranja himne „God Save the Queen“, Elizabeta II je nakon vratolomne vožnje automobilom iz zračne lukeulicama Belfasta ipak u posljednji trenutak nekako stigla pred navoz te krstila brod tradicionalnim riječima: “Dajem ovom brodu ime SOUTHERN CROSS. Neka Bog čuva njega i sve one koji budu njime plovili.

Zanimljiva priča rađanja jednog putničkog broda dovela nas je do transatlantika od 20204 bruto tona, dugog 185 metara koji je s 1160 putnika pogonom parnih turbina plovio brzinom od 20 čvorova. Bio je to prvi prekooceanski lajner sa samo jednim, turističkim putničkim razredom, potpuno klimatiziran, a ujedno i prvi koji nije bio namijenjen i prijevozu tereta.

Na prvo, potpuno rasprodano komercijalno 76-dnevno putovanje prema Australiji i Novom Zelandu, SOUTHERN CROSS je iz Southamptona zaplovio 29. ožujka 1955. godine da bi preko Trinidada, Curacaoa, Panamskog kanala te otočja Tahiti i Fiji stigao u Wellington 2. svibnja, u Sydney 9. svibnja, u Melbourne 11. svibnja, a u Fremantle 16. svibnja. U povratku je posjetio Durban, Cape Town i Las Palmas. Ovakav program plovidbe se redovno uspješno održavao sve do konca šezdesetih godina prošlog stoljeća kada su u promet uključeni putnički zrakoplovi velikog kapaciteta, komfora, brzine i dometa.

Pad interesa za dugotrajnim prekooceanskim putovanjima nagnao je Shaw, Sawill i Albiona nasve veću angažiranost broda na kružnim turističkim putovanjima. Nakon nekoliko ne baš uspješnih krstarenja, SOUTHERN CROSS je u kolovozu 1971. krenuo na svoje posljednje putovanje prema Novom Zelandu i Australiji. U Southampton se vratio u prosincu iste godinei odmah je raspremljen. U siječnju 1973. godine konačno ga je za pola milijuna funti kupio grčki brodar Ulysses Cruise Line.

Foto: Ivo Batričević osobna arhiva

KAO ‘CALYPSO’ DOLAZI I U DUBROVNIK

U Pireju je potpuno rekonstruiran te sada ima 16500 bruto tona, može prihvatiti 950 putnika i dobiva novo ime CALYPSO. Krajem 1973. godine započinje s kružnim putovanjima istočnim Sredozemljem u kojima konačno dolazi i u Dubrovnik. Uplovio bi po tri puta u grušku luku koncem rujna i sredinom listopada, sve do 21. listopada 1979. kada je posljednji put napustio naš grad, a od tada datiraju dvije priložene fotografije.

Po povratku u Pirej, CALYPSO je upućen u Miami, a potom u Los Angeles gdje kao CALYPSO I od 1980. poduzima kružna putovanja prema Panami i Aljasci. Očito, s ne baš puno komercijalnog uspjeha jer je već koncem godine raspremljen i prodan. Novi vlasnik, Western Cruise Line ga je pod imenom AZURE SEAS zaposlio na kružnim putovanjima iz Los Angelesa prema Meksiku. Tu ostaje sve do 1986. kada je prebačen na Floridu odakle sljedećih pet godina krstari po Karibima. Popularni brod, poznat kao “Party Ship” je 1991. još jednom prodan, ovoga puta brodaru Dolphin Cruise Line koji mu ponovo mijenja ime u OCEAN BREEZE. Potpuno rekonstruiran plovi u Karipskom moru sve do 1999. kada je iznajmljen kompaniji Imperijal Majesty Cruise Line za koju poduzima trodnevna krstarenja iz Port Lauderdalea do luke Nassau Bahami. Nažalost, unatoč dobrim poslovnim rezultatima,kako je vrijeme prolazilo pokazalo se kako njegovo održavanje postaje preskupo, pa je kompanija u srpnju 2003. odlučila povući OCEAN BREEZE iz plovidbe. Uskoro je prodan bangladeškim rezalištima te je vlastitim pogonom zaplovio iz Fort Lauderdalea u SAD-upreko Bahama, Gibraltara i Sueza. Dana 5. listopada 2003. godine, uplovio je u svoju zadnju luku Chittagong da bi na tamošnjim plažama u studenom bio nasukan i uskoro izrezan u staro željezo

CIVITAVECCHIA: Više puta je posjećivao Jadran pod različitim imenima

0
Foto: Ivo Batričević privatna arhiva

Jedno je vrijeme bio i brod talijanske ratne mornarice, a u Dubrovnik se sidrio i pod imenima “LAZZARO MOCENIGO“ i “CITTA DI VENEZIA“ 

Stara novinska fotografija dolaska talijanskog putničkog broda CIVITAVECCHIA u grušku luku iz daleke 1955. godine nas je dovela do još jednog zanimljivog posjetitelja našega Grada. Na fotografiji  iz 1961. isti je brod, ali pod imenom CITTA DI VENEZIA, slikan u luci Gruž pored Jadrolinijinog broda JEDINSTVO. 

PRIČA ZAPOČINJE DAVNE 1928. GODINE 

Priča o njemu započinje 1928. kada je venecijanski brodar Societa Anonima di Navigazione di Venezia (San Marco Line) izgradio dva broda od po 1403 bruto registarskih tona za održavanje redovnih putničko-teretnih pruga iz Venecije prema Brijunima, Puli, Opatiji, Rijeci, Zadru i Anconi.  

Prvi, LORENZO MARCELLO je zaplovio u kolovozu 1928. s navoza brodogradilišta Stabilimento Tecnico Triestino, dok je drugi LAZZARO MOCENIGO napustio brodogradilisošte Cantiere San Rocco Muggia pored Trsta u listopadu iste godine.

Kršteni su imenima mletačkih admirala iz vremena Kandijskog rata i sukoba s carigradskom Portom za suverenitet nad otokom Kreta. Bili su dugi 72 i široki 10,5 metara, a dvotaktni FIAT dizel strojevi snage 1200 KS. su im preko jedne propele omogućavali brzinu od 14 čvorova.  

BRODOVI BLIZANCI DVA PUTA U DESETLJEĆU MIJENJAJU VLASNIKA  

U sljedećem desetljeću ovi brodovi blizanci dva puta mijenjaju vlasnika, prvi put 1932. kada je San Marco Line ušao u sastav Adriatice, te ponovo 1936. kada su odlukom talijanske vlade prebačeni u flotu riječke Società di Navigazione Fiumana.  

LORENZO MARCELLO i LAZZARO MOCENIGO su bili česti posjetitelji istočne obale Jadranskoga mora. U brošuri putovanja, organiziranih 1938. godine, talijanska putnička agencija CIT objavila je i dva tjedna turistička krstarenja putničkim brodom LAZZARO MOCENIGO, prvo s polaskom 16. rujna iz Rijeke (Fiume) tičući luke Split (Spalato), Dubrovnik (Ragusa), Pirej (Pireo), Krf (Corfu) i Zadar (Zara), a drugo s polaskom 24. rujna ponovo iz Rijeke, a taj put tičući luke Dubrovnik, Krf, Catania, Split, Venecija i Trst.  

Foto: Ivo Batričević privatna arhiva

JEDAN SKONČAO KAO RATNI BROD, DRUGI JE IMAO BOLJU  SUDBINU 

Početkom Drugog svjetskog rata oba je broda rekvirirala Marina Militare, talijanska ratna mornarica. 

Nažalost, LORENZO MARCELLO je sredinom lipnja 1943. nastradao i potonuo na morsko dno kada je u plovidbi kao D-20, pomoćni ratni naoružani transportni brod, između Barija i Patrasa naletio na minu kod rta Doukato (Santa Maura), najjužnije točke grčkog jonskog otoka Lefkada.  

LAZZARO MOCENIGO je bio bolje sreće, pa je, nakon što je kao D-21 bez većih problema preživio rat, demobiliziran 1945. da bi već 1948. bio prebačen u flotu brodara Tirrenia za kojeg je pod novim imenom CIVITAVECCHIA održavao redovne putničko-teretne pruge iz Genove prema sardinijskim lukama Cagliari i Porto Torres.  

Od 1955. je nakratko u floti venecijanske Adriatice koja ga ponovo vraća natrag u Jadransko more gdje plovi iz Venecije prema dalmatinskim i grčkim lukama kada prvi put pod novim imenom posjećuje i grušku luku.  

Sljedeće je godine prodan brodaru Lloyd Mediterraneo koji mu, suprotno pomorskim običajima, daje ime u ratu stradalog broda blizanca LORENZO MARCELLO, a nakon samo još jedne godine ponovo mu mijenja ime u CITTA DI VENEZIA.  

Ipak vrijeme čini svoje pa se LAZZARO MOCENIGO / CIVITAVECCHIA / LORENZO MARCELLO / CITTA DI VENEZIA sredinom srpnja 1965., nakon 37 godina neumorne plovidbe, konačno zaputio prema svojoj prvoj i posljednjoj luci u Trstu gdje je uskoro izrezan u staro željezo, piše Ivo Batričević za Dubrovački dnevnik.

Foto: Ivo Batričević privatna arhiva

Žene u pomorstvu ruše predrasude, a sve je manje i diskriminacije

0
Foto: Hubbig.com / Ilustracija

U pomorstvu je samo dva do tri posto zaposlenih žena. Obilježavanjem Međunarodnog dana žena u pomorstvu i Europskog dana pomorstva nastoji se osnažiti njihova uloga u toj industriji i stati na kraj predrasudama i diskriminaciji.

Često se susreću s izazovima, piše HRT, nerijetko su izložene i diskriminaciji, a daju velik doprinos pomorstvu. Dokazuju to i inspirativne priče triju žena u zanimanju za koje vrijedi uzrečica – kruh sa sedam kora.

Marcela Vugdelija radi u samom srcu broda, stroju.

– Ja sam rođena na moru, moj otac ima brodove, ja sam uvijek voljela more i navigaciju, ali me zanimalo i kako taj brod ide, kako plovi po moru. Ja sam ipak odabrala strojarstvo, mogu reći da sam makinist u duši, kazala je Vugdelija, treća časnica stroja.

Uplovila je u brak, i to s pomorcem, a trenutačno studira.

– Moj plan za budućnost je završiti faks i onda opet krenuti na brod, možda negdje bliže, možda neki kraći ugovor. Meni odustajanje od tog posla uopće nije opcija, kaže Vugdelija.

Pet je godina Nina plovila, a sada je asistentica na Pomorskom fakultetu u Zadru.

– Kao treći časnik na brodu sam bila odgovorna za navigaciju te za administraciju i održavanje “safety” opreme. Naravno, morate uzeti u obzir da nakon što završite posao ne idete kući nego ste tu nekoliko mjeseci i sama prilagodba takvom načinu života zahtjeva psihičku spremnost, rekla je Nina Kostović, mag. ing. nautike.

Ove pomorkinje nisu imale iskustva s diskriminacijom na radnom mjestu.

– Prije 10-ak godina kada sam krenula u to, još je to bilo kod nas tabu. Srećom, toga je sve manje i moram priznati da sam bila ugodno iznenađena, oni su me lijepo prihvatili, nije tu bilo mjesta, nema mjesta diskriminaciji dokle god radite svoj posao kako treba, kazala je Kostović.

Franka je studentica nautike, ali jedva čeka zaploviti.

– Ja smatram da za upisati ovako častan posao koji se više izvodi vani, niste doma kao pomorac, mogu biti samo dva uvjeta, novac i ljubav prema moru i brodu. U mom slučaju je bilo oboje, rekla je Franka Birin, studentica na Pomorskom odjelu Sveučilišta u Zadru.

One i dalje hrabro ruše predrasude o pomorstvu kao isključivo muškom zanimanju.

Sindikat tvrdi: Jadrolinijin trajekt “Oliver” ni danas nema generator za opskrbu strujom u kriznim situacijama

0
Foto: Dubrovački dnevnik

Trajekt Oliver konačno je dobio sve dozvole te je 20. svibnja obavio svoju prvu službenu plovidbu. Ipak, iz sindikata upozoravaju kako brod nema generator koji bi se trebao uključivati u slučaju izvanredne krizne situacije. Prvi kapetan Olivera koji je Upravu obavještavao o svim nedostacima u međuvremenu je premješten na manji i stariji trajekt Bartol Kašić, piše Forbes Hrvatska.

Pročitajte više: VIDEO: “Oliver” napokon zaplovio: Uspješno uplovio u Velu luku, spreman za prvu plovidbu

Pročitajte više: Prva službena plovidba trajekta “Oliver”

Japanski trajekt kupljen u Grčkoj koji je nazvan Oliver u čast pjevača Olivera Dragojevića, prije četiri dana obavio je prvu službenu plovidbu prema Veloj Luci. Ona je dugo odgađana, s obzirom na to da je brod mjesecima bio u brodogradilištu u kojem su se radile preinake potrebne kako bi dobio sve potrebne dozvole.

Pročitajte više: Trajekt “Oliver” ostao u “Lencu”: Odgađa se prva plovidba novog Jadrolinijinog broda

Predsjednik Strukovnog sindikata pomoraca Jadrolinije Ivan Srzentić za Forbes Hrvatska rekao je kako Oliver ni danas nema Emergency Generator odnosno generator koji bi se trebao uključiti u slučaju iznenadne krizne situacije. Riječ je o dodatnom generatoru koji osnovne funkcije broda opskrbljuje električnom energijom u slučaju nestanka glavnog napajanja. Kako se navodi na stranicama portala SeaMenMemories, generator za hitne slučajeve napaja osnovne strojeve bitne za manevriranje broda, komunikaciju, pokretanje kritičnih pumpi i slanje signala za pomoć.

Na upit o tome koliko je od početka uloženo u remont Olivera, Srzentić kaže kako se radi o oko 2,7 milijuna eura. Prema informacijama kojima raspolaže, brod je za nepostojanje generatora za hitne situacije dobio izuzeće.

Jadrolinija: Imamo sve svjedodžbe i odobrenja

Na upit Forbesa o tome postoji li na brodu generator za hitne situacije, iz Jadrolinije kratko odgovaraju kako brod zadovoljava svim uvjetima i posjeduje sve potrebne svjedodžbe od strane Hrvatskog registra brodova kao i odobrenje za održavanje državne linije od strane Lučke kapetanije.

Srzentić podsjeća kako je Jadrolinija u travnju organizirala svečano putovanje trajekta Oliver, iako je imala sve podatke o tadašnjim nedostacima broda jer ih je o njima izvještavao kapetan Robert Skoblar (ujedno i zamjenik predsjednika sindikata) koji je trajekt doveo iz Grčke. Nakon četiri mjeseca u remontnom brodogradilištu, na trajektu nije bilo generatora za izvanredne krizne situacije i nisu bile postavljene komandne ručke.

Pročitajte više: Razlog zabrane plovidbe trajekta “Oliver”: Nema generator koji u hitnim slučajevima strujom povezuje sve sustave na brodu

Dodaje i kako je uobičajena praksa da kapetan koji dovede brod ostane njegov zapovjednik. Skoblar je po nalogu kadrovske dobio premještaj na (manji i stariji) trajekt Bartol Kašić. Na upit Forbesa Hrvatska iz Jadrolinije su odgovorili kako je to napravljeno sukladno uobičajenim rotacijama kadra pomoraca Jadrolinije u turnusima 15/15 te je kapetan koji je bio ukrcan 2. travnja 2024. godine iskrcan 17. travnja.