Pedeset i pet tvrtki, udruga i institucija iz područja pomorstva i prometa te povezanih djelatnosti, predstavilo se studentima Pomorskog fakulteta u Rijeci na ovogodišnjem Danu karijera, izuzetno uspješnoj manifestaciji koja buduće diplomante povezuje s gospodarstvom, što ju već 11. put organizira Pomorski fakultet.
U sklopu Dana karijera tvrtke i institucije su organizirale niz zanimljivih izlaganja i predavanja, koja su privukla velik broj studenata, a potpisana su i dva ugovora o suradnji Pomorskog fakulteta, s danskim brodarom Torm, te s riječkom tvrtkom Rijeka Gateway koja upravlja novim kontejnerskim terminalom na Zagrebačkoj obali, s ciljem razmjene znanstvenih i stručnih ideja, podrške u razvoju studijskih programa, upravljanja brodom, upravljanja posadom i brokerskih aktivnosti, pružanje rješenja za brodarstvo u svim elementima poslovanja, kao i suradnja u izobrazbi pomoraca i drugih kadrova vezanih uz pomorski transport, piše Novi list.
Foto: Vedran Karuza / Novi list
Dekanica fakulteta Ana Perić Hadžić je istaknula kako na Danu karijera sudjeluje sve više tvrtki, koje studentima prenose poruku o mogućnosti zapošljavanja po stjecanju diplome.
“Posebno mi je drago kada vidim da se neki od naših bivših studenata sada na Danu karijera pojavljuju u ulozi predstavnika poslodavaca. Također, treba naglasiti da ovo nije samo jedan dan, jer cijeli tjedan imamo razgovore za posao poslodavaca i studenata završnih godina, kao i niz radionica, predavanja, praktikuma i drugih aktivnosti, a i tijekom cijele godine imamo niz aktivnosti u suradnji s tvrtkama i institucijama, usmjerenih ka povezivanju gospodarstva s našim studentima, što smatramo izuzetno važnim za izlazak naših diplomanata na tržište rada. Također, želim zahvaliti svim gospodarskim subjektima s kojima surađujemo, na praktikumima, stručnim predavanjima, nastavi i drugim područjima, to je nešto što studentima daje priliku steći praktična znanja što mi na fakultetu možda ne možemo. Imali smo i otvorene simulatore, kao i laboratorij virtualne stvarnosti, čime želimo pokazati da držimo korak sa suvremenim metodama nastave”, rekla je Perić Hadžić.
Osim broja tvrtki koje su se predstavile studentima, o tome da su “tražena roba” na tržištu rada možda najbolje svjedoči podatak da je prosječno vrijeme, od stjecanja diplome, do zapošljavanja, za diplomante Pomorskog fakulteta svega četiri mjeseca, kako je nedavno, u povodu obilježavanja 75. godina djelovanja Pomorskog fakulteta, istaknula dekanica Perić Hadžić.
Fakultet već godinama i formalno surađuje s nizom tvrtki, a u srijedu, 24. travnja, potpisan je i novi, s tvrtkom Rijeka Gateway, operaterom kontejnerskog terminala na Zagrebačkoj obali koji bi s komercijalnim radom trebao započeti iduće godine. Ugovor su potpisali predsjednik uprave Peter Corfitsen te član uprave Rijeka Gatewaya Tomislav Žunić i dekanica Ana Perić Hadžić.
Kako su naveli potpisnici, cilj suradnje je potaknuti razmjenu znanstvenih i stručnih ideja te podršku u razvoju studijskih programa, a studentima Pomorskog fakulteta se otvara i prilika sudjelovanja u mentorskom programu “Gateway to success”. Mentorski program omogućava studentima da uče i rade na najnaprednijoj tehnologiji, ali i da iz prve ruke vide sofisticiranu organizaciju jednog modernog terminala, sve uz vodstvo mentora iz tvrtke Rijeka Gateway kojeg će moći odabrati i od kojeg će moći brzo usvajati vrijedna znanja i iskustva.
“Terminal Rijeka Gateway će otvoriti 300 radnih mjesta za stručnjake različitih profila. S obzirom na to da investiramo u najmoderniju tehnologiju koju može danas imati jedan ovakav terminal, ta radna mjesta će biti maksimalno sigurna, ugodna, ali i poticajna. Mi stvaramo privlačno radno okruženje koje se može usporediti s najboljim terminalima u Europi, čime omogućujemo našim ljudima da budu konkurentni i pomiču svoje granice. Vrlo smo ponosni što možemo doprinijeti i ulagati u razvoj talenata na lokalnoj bazi. Kvalitetna suradnja s lokalnim institucijama nam je iznimno važna kao kompaniji i ponosni smo što nas je Pomorski fakultet prepoznao kao kvalitetnog partnera s kojim može nastaviti razvijati svoje programe i usmjeravati studente”, izjavio je prilikom potpisivanja ugovora Corfitsen.
Foto: MAXIME D‘ANGEAC & MARTIN DARZACQ FOR ORIENT EXPRESS, ACCOR / Otvoreno more
U francuskom Chantiers de l‘Atlantique u Saint-Nazaireu održana je svečanost rezanja lima za OE Corinthian, prvog u nizu jedrenjaka u seriji Orient Express Silenseas, s kojim francuska vlada otvara novu stranicu po pitanju inovacija, dekarbonizacije pomorstva i ozelenjavanja trgovačke flote, piše Otvoreno more.
Brod je naručila francuska hotelska grupa Accor za svoju podružnicu Orient Express, a OE Corinthian mora biti isporučen u ožujku 2026. godine.
Prema najavama, bit će to najveća jedrilica na svijetu, duga 220 metara, široka 25 metara i tonaže od 26.600 tona. Drugi brod iz serije, B36, ući će u flotu 2027. godine, dok se ugovor uključuje opcije za dva dodatna broda.
Jedrenjak će biti opremljen s 53 apartmana, a sav sadržaj na brodu namjenjen je imućnim putnicima koji će imati na raspolaganju dva restorana, salone i barove, amfiteatar-kabare, privatni studio za snimanje, spa ili čak dva bazena…
Brod će ploviti s tri jarbola koji se rotiraju za 360 stupnjeva kako bi zadržali jedro što je dulje moguće, uz mogućnost nagiba za 70 stupnjeva kako bi prolazili ispod mostova. Svaki karbonski jarbol, visok 66,6 metara i postavljen na čelično postolje balestrona visine 6,5 metara, bit će opremljen krutim glavnim jedrom od 1.050 m² izrađenim od sklopivih kompozitnih panela, kao i flok od 450 m², odnosno jedrilje od ukupno 1.500 m² površine.
S pogonom na jedra, brod će moći uštedjeti 30 do 40 % goriva, odnosno isto toliko manje emisije CO2. Istodobno će OE Corinthian biti opremljen hibridnim pogonom s nekoliko izvora energije, uključujući ukapljeni prirodni plin (LNG).
U 2023. godini talijanski škverovi specijalizirani za jahte i superjahte ostvarili su do sada najbolje rezultate u svojoj povijesti, piše Otvoreno more.
Naime, lani su izvezli brodova u vrijednosti od čak četiri milijarde eura, što je povećanje od 15,9 posto u usporedbi s 2022. godinom. Također, treba uzeti u obzir i činjenicu da su sjajne brojke postignute unatoč stagnaciji talijanskoga gospodarstva te globalnim problemima s distribucijom.
Italija je tako nastavila prednjačiti u proizvodnji superjahti: prošle godine tako je porinuto čak 600 jahti ukupne dužine 22.000 metara, što je apsolutni rekord. Za usporedbu, na drugom i trećem mjestu na svjetskoj ljestvici nalaze se Turska, koja je lani izgradila ukupno 132 jahte, te Nizozemska, s godišnjom proizvodnjom od oko 80 plovila ove vrste.
Od 1. do 5. svibnja u Komiži održat će se Dječji festival Kalanko, manifestacija namijenjena obiteljima s djecom predškolske i školske dobi, s ciljem promocije i očuvanja komiške maritimne baštine kao i stvaranje dodatnog sadržaja u razdoblju predsezone.
Kalanko je sinonim za dječju igre koja je nastala u ribarskoj Komiži još u 19. stoljeću. Fascinirana grčkim brodom Kalanko komiška djeca su gradila brodiće po uzoru na sve veće i tehnološki izazovnije brodove koji su im dolazili na dok. Upravo ta dječja igra inspiracija je za cijeli festival te festival s ponosom nosi ime Kalanko, piše Otvoreno more.
Svaku večer program završava zabavom na rivi; koncert dječjeg podmlatka Hrvatske gradske glazbe Vis, nekoliko dječjih koncerata, nastupi klauna i akrobata uz face painting.
Udruga Palagruza kroz pet radionica za različite dobne skupine educirat će posjetitelje o bogatoj komiškoj maritimnoj baštini (Mali brodograditelji, Izradimo gundulu, Kalanko, Kroculom ulicama Komiže, Škola škove). Djeca će iz prve ruke imati priliku postati mali brodograditelji, a poslije će se moći zaigrati ekološkim igračkama kojima su se nekad komiška djeca igrala.
Radionica “Naša Komiža” otkrit će nepoznate priče o Komiži iz perspektive njezine djece, a istovremeno uputiti ih u tajne glumačkog i filmskog zanata. Djeca će imati priliku učiti i maštati zajedno s glumcima Goranom Bogdanom i Jovanom Stojiljković, a zajedno s njima i djecom radit će filmski redatelj Želimir Žilnik.
Luka Nižetić, pjevač i ugostitelj otpjevat će nekoliko pjesma s djecom, a potom će se djecu naučiti kako se priprema komiška pogača.
Vanda Franičević, diplomirana povjesničarka umjetnosti, održat će tečaj komiškog govora uz čitanje i slušanje komiških facendi, a prema knjizi “Viški facendije” Joška Božanića. Uz pomoć računalne prezentacije, vizualnim sadržajem popratit će se sadržaj facendi i tako prezentirati tradicionalni način života naših predaka. Riječ je o povijesnim fotografijama i reprodukcijama umjetničkih djela Vinka Foretića, Đure Tiljka i drugih slikara modernista.
Foto: Ljubica Vuko / Otvoreno more
Komiški baletan Velimir Foretić adaptirao je bajku o ribaru i ribici Aleksandra Sergejeviča Puškina na komiški, a redatelj Filip Grinvald pretvorio ju je u glazbeno scensku predstavu.
Issa – Škola autonomija renomiranog filozofa Srećka Horvata za školarce (od 5-8 razreda, ali dobrodošli su i mlađi i stariji), namjerava polaznike upoznati s poviješću filozofije i filozofijskim mišljenjem kroz priču o Platonu na otoku Visu.
Radionicu “Filozofija za djecu: Platon na Visu” vodi Srećko Horvat, navodi Otvoreno more.
Geopark Viški arhipelag kroz niz zabavno-edukativnih radionica učit će male posjetitelje o geologiji, oceanografiji i biologiji, tako ćemo zajedno gledati planktone pod mikroskopom ili učiti o poroznosti i filtraciji zajedno s našim geologom.
Arteza – obrt za umjetničko stvaranje pod vodstvom grafičke dizajnerice Biljane Šipuš zajedno s osnovnoškolcima izradit će mural za dječji vrtić, a mlađa djeca će ukrasiti rivu kredama kroz likovnu radionicu.
Violinistica Maša Ljotić Plichta održat će glazbenu radionicu za vrtićance i koncert za bebe.
Dramaturginja i spisateljica Jelena Paligorić Sinkević kroz kazališni projekt Rasti tematizirat će morski otpad. Djeca predškolskog i ranog školskog uzrasta u 3 dana radionica iskoristit će prikupljeni otpad iz mora pomoću kojeg će napraviti lutkarsku predstavu.
Edukatorica za odgoj Mirta Primorac Šejić kroz interaktivne radionice bavit će se izazovima modernog roditeljstva i smjernicama za uspješno nošenje burnim emocijama na koje nailazimo putem.
Na nekoliko mjesta u Malom Lošinju te u Nerezinama, Velom Lošinju, Artatorama, Ćunskom i Punti Križa, održana je dvodnevna radna akcija čišćenja okoliša, prvenstveno podmorja i obale, kao i svakoga proljeća pod nazivom “More zna, otok pamti”, piše Novi list.
U organizaciji Instituta za istraživanje mora Plavi svijet, ronilačkog centra Sub Season iz Malog Lošinja te Turističke zajednice Lošinja, okupilo se nešto manje od tristo sudionika, od čega 75 ronilaca, dok su ostali pomagali s obale.
Sudjelovali su zaposlenici, polaznici, odnosno članovi iz niza ustanova, poduzeća i udruga – na dugačkom su popisu Grad Mali Lošinj, Komunalne usluge Cres-Lošinj, Jadranka turizam, Županijska lučka uprava Mali Lošinj, Jadranka trgovina, Lošinjska plovidba – Brodogradilište, Lošinjski muzej, ronilački centar Top Dive, Lučka kapetanija, vatrogasci iz Javne vatrogasne postrojbe i iz DVD-a Lošinj, Srednja škola Ambroza Haračića, Lošinj usluge, tvrtka Gof, Centar za pružanje usluga u zajednici Mali Lošinj (doskorašnji Odgojni dom), udruge Ruka u ruci i Izvor, Sportsko-ribolovno društvo Udica iz Malog Lošinja te Sportsko društvo Škarpina iz Nerezina, ali i brojni pojedinci.
Približno je na glavnim mjestima održavanja akcije, u Malom Lošinju i Nerezinama, prikupljeno 15 prostornih metara raznog otpada, a u uvali Čikat čak 120 automobilskih guma. Zajedno s ostalim mjestima čišćenja, procjenjuje se da je prikupljeno tridesetak »kubika« otpada.
Izraelski je brodar Zim Israel Navigation Co. Ltd. iz Haife naručio u brodogradilištu Ateliers et Chantiers de Bretagne u Nantesu novogradnju, putničko-teretni brod od 7.810 bruto tona, nosivosti 2.018 tona generalnih tereta, dug 127 i širok 19,7 metara, a koji je na svojih šest klimatiziranih putničkih paluba mogao prevoziti 596 putnika u jedinstvenom ekonomskom razredu. Dva devet-cilindarska SEMT- Pielstick diesel glavna pogonska stroja (svaki snage od po 4.767 kW) omogućavala su mu preko dvije propele plovidbu brzinom od 17 čvorova.
Porinut u more 19. veljače 1961. godine i kršten imenom Moledet (Domovina), zaplovio je koncem iste godine na redovnoj emigrantsko – turističkoj pruzi iz Haife preko Limassola do Marseillea, naizmjenično tičući Napulj ili Genovu. Nakon 225 uspješno obavljenih putovanja, uprava kompanije je odlučila obustaviti putnički promet i specijalizira se samo za teretni, piše Dubrovački dnevnik.
Foto: Dubrovački dnevnik
PREUREĐEN U KRUZER
Moledet je kao posljednji ZIM-ov putnički brod prodan 28. rujna 1970. godine grčkoj kompaniji Potamianos Lines koja mu daje privremeno ime Alexandros. Nakon potpune rekonstrukcije u brod za kružna putovanja, što je uspješno urađeno u Pireju, novi je brod kapaciteta 470 putnika zaplovio 7. svibnja sljedeće godine Sredozemljem pod imenom Jupiter u sestrinskoj floti Epirotiki Linesa.
Uglavnom se držao grčkih i turskih egejskih otoka i obale, a posebnost mu je bila u kratkim trodnevnim i četverodnevnim krstarenjima s polaskom iz Pireja. Sredinom osamdesetih godina, nakon krize tržišta brodskih putovanja, uvjetovane otmicom broda AchilleLauro, veliki broj grčkih putničkih brodova, medu njima i Jupiter, veći je dio godine provodio raspremljen u zaljevu Perama pored luke Pirej u Grčkoj.
FATALNA NESREĆA
Uspio je nakratko zaploviti kao ploveće učilište britanskih srednjih škola i fakulteta, nažalost ne zadugo. Dana 21. listopada 1988. Jupiter je iz Pireja krenuo na sedmodnevno edukativno kružno putovanje sa skupinom od 390 britanskih učenika i 84 njihovih nastavnika te 110 članova posade da bi se samo petnaestak minuta kasnije na izlazu iz luke sudario s talijanskim teretnjakom Adige i za 40 minuta nepovratno potonuo na morsko dno. U nesreći je stradalo dvoje putnika (učenik i nastavnik) i dvoje članova posade. Ostali putnici su prebačeni na privezani putnički brod Pegasus (iz iste flote Epirotiki Linesa) u luci Pirej gdje su proveli noć prije povratka kućama, navodi Dubrovački dnevnik.
IZVUČEN ZBOG POTENCIJALNOG ZAGAĐENJA
Olupina broda ostala je punih 11 godina ležati na dubini od 82 metra pa je tek nakon pojave velike naftne mrlje i procjene opasnosti od mogućeg teškog zagađenja okoliša u 43-dnevnoj akciji spašavanja 1999. godine izvučena na morsku površinu i u obližnjim rezalištima izrezana u staro željezo.
Neposredno nakon incidenta, kapetan talijanskog broda je pritvoren, a grčke i talijanske vlasti su okrivljavale jedna drugu. Kasniji sudski procesi trajali su gotovo osam godina.
Izvješće Instituta za psihijatriju iz 1999. usredotočilo se na iskustva djece i kada je objavljeno, činilo je jednu od najvećih studija o adolescentima koji su preživjeli katastrofe.
Foto: Dubrovački dnevnik
Utjecaj na mlade također je zabilježen u knjizi pod nazivom Jupiterova djeca, koju je napisala i objavila 1998. bivša učiteljica Mary Campion koja je preživjela havariju broda. S obzirom na ozbiljnost incidenta, smatralo se nevjerojatnim da su svi osim jednog školarca preživjeli, ali u intervjuu za The Independent, Mary Campion je sugerirala da je njihovo ponašanje moglo biti faktor koji je doprinio tome: “Školska djeca su navikla slušati naredbe, a oni u brodu su to činili bez svađe. Navikli su biti u gomili, kontrolirani od strane odraslih, bez pitanja u to vrijeme, i da se često kreću tijekom školskog dana u velikom broju bez guranja, naguravanja ili ozljeđivanja jedni drugih”.
DOLASCI U DUBROVNIK
Dana 28. listopada 1972. godine u grušku je luku u 7:00 sati ujutro iz Venecije prvi put uplovio grčki putnički kruzer Jupiter, iskrcao 336 putnika te se u 16:00 sati s novom skupinom od 341 putnika zaputio prema Krfu. Istu je operaciju ponovio 7. studenog s 330 iskrcanih i 335 ukrcanih putnika da bi 17. studenog u Dubrovniku iskrcao 330 putnika i oko 11:00 sati se prazan na koncu sezone kružnih putovanja uputio prema jednom od zimskih sidrišta luke Pirej u Grčkoj.
Iako je Jupiter u ove sve tri plovidbe koristio grušku luku za home port, kasnije se ispostavilo da su mu one još dulje vrijeme ostale jedine zabilježene posjete Dubrovniku. Ponovo nam se vratio 4. travnja, 28. svibnja í 17. rujna 1977., a potom čini još jednu dulju stanku i dolazi 3. svibnja 1985. Nakon ukupno 14 uplovljavanja započetih 17. ožujka 1987. godine konačno diže sidro 2. listopada i više se u Dubrovnik nikada nije vratio.
Kada je parobrod Pascoli počeo tonuti 7. svibnja 1941. godine na 13 nautičkih milja južno od Suska bilo je oko pet sati ujutro, sunce je upravo izlazilo, vrijeme je bilo dobro, more mirno, posada na svojim mjestima. Upravitelj stroja i komesar (regio commissario) su se odmarali, zapovjednik nije bio na zapovjedničkom mostu.
Iznenadna eksplozija zatresla je brod, digao se stup dima, a more je počelo prodirati u visini skladišta broj četiri na desnoj strani. U deset minuta situacija je toliko bila loša da je zapovjednik, kapetan Riccardo Cetina iz Rijeke, naredio napuštanje broda. Posada, njih 33, ulazi u čamce za spašavanje, brod tone krmom nagnut na lijevu stranu, pa se nagne udesno i lagano tone. Vrijeme: 7.10 – u dva sata tragedija je dovršena. Posada, veslajući i jedreći, stiže na Susak prije podneva, piše Novi list.
Prema statističkim podacima talijanskih izvora iz 1972. godine, Pascoli je samo jedan od 28 trgovačkih brodova koji je izgubljen u ratu u svibnju 1941. godine, odnosno jedan od 321 broda (735.345 tona) izgubljena u toj godini. Pascoli je bio jedan od starijih izgubljenih brodova.
Porinut kao Szeged
Porinut je kao Szeged u svibnju 1902. u brodogradilištu William Dobson & Co. u Newcastle-upon-Tyne za riječkog brodara Royal Hungarian Sea Navigation Co. Adria Ltd. (Mađarska kraljevska pomorska plovidba Adria) i odmah počinje održavati liniju za Brazil.
U Prvom svjetskom ratu, 1916. godine rekviriran je od Seatransportleitung iz Rijeke te se koristi za prijevoz prema lukama Albanije sve do kraja rata. Za vrijeme plovidbe u konvoju, 19. lipnja 1918. godine, prema Albaniji, sudara se s torpiljarkom »54«, uzrokujući joj teška oštećenja pa će dugo biti izvan funkcije. Godine 1919. parobrod rekvirira francuska vlada.
Tada počinje zanimljiva priča dotad anonimnog broda. Prema nekim izvorima, Lenjin je, navodno, rekao: “Pronašli smo vlast koja je ležala na ulicama i jednostavno smo je uzeli”.
To je bilo 7. studenog 1917. (25. listopada po julijanskom kalendaru): ono što je, u početku, izgledalo kao manje krvava od svih revolucija, ubrzo je postala građanski rat između revolucionara i kontrarevolucionara – Bijeli pod zapovjedništvom generala Antona Denikina pokušavaju osvojiti Moskvu 1919. (prekasno, iako su imali britansku podršku), a u Sibiru, se vode borbe pod zapovjedništvom admirala Alexandera V. Kolchaka.
Kolchak je poražen i ubijen u veljači 1920., a armija Denikina povlači se na jug do Crnog mora pa napušta Rusiju u ožujku 1920. Zapovjedništvo preuzima general Pyotr Wrangel koji kontrolira samo Krim… Pred boljševicima stanovništvo bježi: u Sevastopolju (74.500 stanovnika) je bilo preko 300 tisuća izbjeglica.
Prijevoz izbjeglica
Crno more je od 1918. godine bilo pod kontrolom saveznika (Francuza, Engleza, Amerikanaca, Talijana): Englezi i Amerikanci htjeli su zaustaviti boljševike, ali nisu podržavali Bijele i njihove saveznike smatrajući da su korumpirani, reakcionarni i odgovorni za pogrom civila. Jedinu pomoć davali su Francuzi, navodi Novi list.
Tu nalazimo parobrod Szeged koji vije bijelo-plavu inter savezničku zastavu: 12. studenog je prvi brod (među preko 120 angažiranih) na kojeg počinju operacije ukrcaja, pod upravom francuskog komesara Francoisa Cauvina.
Na brod se ukrcava tri tisuće osoba, ukrcaj završava u 16.15 sati, brod isplovljava i na sidrištu čeka dozvolu za odlazak. Dva dana kasnije stiže u Konstantinopolj, samo jedne etape prije odlaska u Francusku, Srbiju ili SAD.
Szeged, zajedno s brodom Siam s 2.800 ukrcanih (izgrađen 1906., vlasnik S.A. Ungherese di Armamento Marittimo Oriente, Fiume; 7.500 tona nosivosti) 24. studenog isplovljava za – Kotor. Zbog nedostatka vagona, prijevoz izbjeglica u unutrašnjost Srbije, je spor. Szeged čeka na sidrištu, a onda plovi za Gruž gdje iskrcava sve izbjeglice.
Foto: Novi list
Ivo Batričević je zapisao: »U prosincu 1920. godine Szeged je neočekivano doplovio iz Odese preko Istanbula u grušku luku s 2.530 pripadnika Bijele armije. U nehigijenskim i primitivnim uvjetima ova je masa ljudi ostala neko vrijeme u žici gruške luke.
Dio njih je otišao dalje u neizvjesnost u druge krajeve zemlje, a jedan dio je nekako uspio ostati u Gradu (Ruski dom pored Revelina) i okolici te tu osnivati obitelji.«Vraća se u Galipolli te 23. siječnja 1921. isplovljava za Bizertu, u konvoju s brodom Djiguit koji tegli brod Cerigo, Kersonese koji tegli Pospeshnyy (razarač izgrađen 1916. u Nikolajevu, izrezan 1924.) Coq (francuski tegljač izgrađen 1918. u St. Nazaire, izrezan 1979.) koji tegli Gnevny (razarač izgrađen 1914. u Nikolajevu, izrezan 1924.).
Plove brzinom od samo četiri čvora zbog nevremena i drugih nedaća. Szeged stiže u Bizertu 15. veljače, a 17. nastavlja plovidbu za Marsej, napuštajući misiju spašavanja Bijelih.
Od 1922. parobrod se vraća vlasniku (Adria S.A. di Navigazione Marittima, Venezia, a kasnije Fiume) vijući talijansku zastavu i pod novim imenom Pascoli. Plovi kao anonimni trgovački parobrod prema lukama Sjeverne Europe uz blizanca Duna koji je postao Ugo Bassi.
Pascoli se 1924. godine našao u Trstu za vrijeme požara obalnog skladišta ugljena i mora pobjeći s veza da ga ne zahvati plamen nošen jakom burom. Mijenja vlasnika 1937. godine (Tirrenia S.A. di Navigazione), ali nastavlja ploviti za Sjevernu Europu.
Nova zastava, novo ime
Početkom Drugog svjetskog rata, Pascoli je odmah rekviriran (19. kolovoza 1940.) u luci Palermo, ali nikad nije upisan u popis pomoćnog brodovlja. Mjesecima plovi između tirenskih luka i luka dviju obala Jadranskog mora; 14. travnja 1941. sudara se s parobrodom Sant’Antioco (izgrađen 1919. kao Orient u Bethlehem SB Corp. Ltd., Sparrow’s Point; kasnije San Diego; 3.023 tona nosivosti; vlasnik Navigazione Carlo Martinolich iz Trsta) u istoimenoj luci na Sardiniji. Šestog svibnja 1942. plovi, prazan, iz luke Bari za Rašu.
Posada ćuti eksploziju, podiže se stup vode i dima, pa pare, jer su se kotlovi pogasili. Pokušava se zvati pomoć putem radija, ali je antena uništena. More prodire u strojarnicu, vodonepropusna vrata između strojarnice i osovinskog tunela su otvorena i ne mogu se zatvoriti zbog iskrivljenja unatoč pokušajima.
Kap. Cetina spašava osobne dokumente (pomorske knjižice) posade, uništava one koji su tajni, posada se ukrcava na tri preostala čamca (jedan je uništen)… Na desnom boku je otvor dug oko tri metra na vodenoj liniji. Mina ili torpedo (trag torpeda nitko nije vidio)?
U 15.25 objavljuje se torpediranje, kasnije nalet na minu, ali se krivo navodi brod Rossini.. U 21 sat sedmog svibnja Pula javlja u Rim da je poslala dva hidroaviona koji su pronašli mrlju nafte i ulja te da su bacili četiri bombe (?) i pozvali »MAS 432« i torpiljarku »Generale Antonio Cantore« (plovila iz Zadra za Pulu).
Posada je sa Suska prebačena u Pulu rekviriranim parobrodom Lussino na prvo ispitivanje. Istražna komisija se bavi vremenom između eksplozije i potonuća i slabim točkama u izjavama posade u svezi prodora mora u strojarnicu.
Odgovori Cetine, Ferluge, strojara Barraca i člana posade Runco su u kontradikciji. Barraco je kazao: “vrata između tunela i strojarnice su uvijek bila otvorena po naredbi Ferluge…” Runco je rekao: “bila su otvorena, jer se svaka dva sata moralo podmazivati ležajeve osovine koji su se grijalu, a svaki sat provjeravati zagrijavanje…”.
Ferluga je svjedočio: “po mojoj naredbi vrata su uvijek trebala biti zatvorena osim prilikom pregleda ležajeva…” Cetina pak: “upravitelj mi je jamčio da su vrata pritvorena i spremna za zatvaranje…”. Istražna komisija nije do kraja rasvijetlila slučaj i pokušala je krivicu svaliti na zapovjednika Cetinu i upravitelja stroja Ferlugu.
Konačno izvješće: gubitak broda pripisuje se prodoru mora nakon eksplozije… zapovjednik i upravitelj su doprinijeli, teškim nemarom, potonuću, jer su tolerirali da vrata budu otvorena protivno propisima…Otvara se nova istraga i traži disciplinska mjera.. U pismohranama nema drugih dokumenata: ne zna se ništa o eventualnoj kaznenoj istrazi niti jesu li disciplinski odgovarali…
Ostaje tajna o uzročniku eksplozije: podmornički napad je vjerojatniji od plutajuće mine, jer na tom području nije bilo talijanskih minskih polja (postavljene su tek u srpnju 1941.), niti jugoslavenskih… Isključene su i mine iz Prvog svjetskog rata, iako su pronalažene i u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća…
Szeged
Godina: 1902.
Brodogradilište: William Dobson & Co., Walker, Newcastle-upon-Tyne
Brt: 2.919 t; NRT 1.841 t; nosivost 4.200 t
Dimenzije: 99,06×13,75×6,74 m
Pogon: parni stroj trostruke ekspanzije
Snaga: 298 NKS, 1800 IKS
Brzina: 12,0 čv
– 1902. – Royal Hungarian Sea navigation Co. Adria Ltd., Fiume
– 1919. – Adria S.A. di Navigazione Marittima, Rijeka (francuska uprava)
– 1922. – Pascoli
– 1937. – Tirrenia S.A. di Navigazione, Venecija (kasnije Rijeka)
– 7. 5. 1941. – mina 12 Nm južno od otoka Suska
Kako je ekipa Danijela Frke slučajno našla olupinu
Ronilačka ekipa Danijela Frke je 2008. godine tražila oko Suska olupine nekih drugih potonulih brodova i slučajno naišla na olupinu broda Pascoli.
“Spustili smo se do nadgrađa i ostataka zapovjedničkog mosta. Dubina je bila 48 metara, dok je vrh jarbola na 40 metara bio najplići dio olupine. Od mosta ostali su samo zidovi i prednji prozori. Svi su predmeti na palubama jako zarasli u morsko raslinje, pa se većina i ne prepoznaje pod debelim naslagama spužvi i koralja”.
Čeprkajući po palubi pokraj mosta, Marino je pronašao dvije vatrogasne mlaznice, dio sustava za gašenje požara. Je li to značilo da je brod gorio i da ga je posada pokušavala ugasiti ?… Na pramcu je sidreni uređaj s vitlima, od kojeg dva debela lanca vode do okna na palubi i dalje prema sidrima.
Oba sidra su na svojim mjestima što znači da je brod plovio u trenutku stradanja. Na palubi nije bilo znakova neke eksplozije, osim što je pramčani jarbol slomljen otprilike na polovici visine… Marino je na palubi pronašao keramički tanjurić na čijem se donjem dijelu nazirao znak tvornice koja ga je proizvela…
Nešto dalje, na nadgrađu, vidio se svjetlarnik iznad strojarnice, a iza njega nadgrađe je završavalo i naziralo se krmeno teretno skladište…
Pravoslavna crkva u Crikvenici
Povijest ruske pravoslavne crkve u Crikvenici (Sv. Nikole Čudotvorca) vezuje se uz događaj iz 1920. godine kada je u Bakar uplovio brod Vladimir s oko tri tisuće izbjeglica iz Rusije.
Foto: Novi list
Njih oko 200 je otišlo u Crikvenicu gdje su najprije bili smješteni po hotelima i privatnim kućama, a 1924. godine izgrađen je jedini ruski pravoslavni hram u Hrvatskoj.
Vladimir (1.227 brt, 778 nrt, pogon triplex) je izgrađen 1894. godine u škotskom brodogradilištu Grangemouth Dockyard Co., Grangemouth kao Westfalen (Rabien & Stadtlander, Geestemunde).
Postaje 1898. Nestor (Neptun Line, Bremen), 1910. prodan je u Genovu (E. Ghisler), 1911. kupuje ga Frane Olivieri pok. F. iz Senja, 1919. je u floti SA di Armamento Oceania, Trst, od 1924. je u floti Brodarsko Akcijskog društva Oceania, Sušak), a od 1927. je u vlasništvu Zora S.N. & Co. iz Splita.
Dva broda s 44 člana posade zadržana su u Maleziji zbog ilegalnog sidrenja, piše TradeWinds.
Lokalni mediji izvijestili su kako je malezijska pomorska agencija (MMEA) rekla da se radi o “zapljenama” tankera i teretnog broda koje su izvedene na različitim lokacijama u ponedjeljak, 22. travnja.
U izvješćima se navodi da brodovi nisu imali dozvolu za sidrenje u vodama Johora u južnoj Maleziji.
Direktor Johor MMEA Nurul Hizam Zakaria rekao je da je prva zapljena uključivala teretni brod registriran u Sierra Leoneu koji se nalazio 13,5 nautičkih milja istočno od Tanjung Penawara.
Rekao je da je uhićeno 15 državljana Bangladeša i Indonezije u dobi između 25 i 56 godina.
“Druga zapljena uključivala je tanker registriran na Komorima koji se nalazio devet nautičkih milja jugoistočno od Tanjung Balaua, na kojem se nalazilo 29 državljana Indije, Pakistana i Irana u dobi između 21 i 54 godine”, rekao je Zakaria, prema malezijskoj novinskoj službi Bernama.
Djelatnici MMEA-e otpratili su oba zapovjednika i 12 drugih članova posade u pomorsku zonu Tanjung Sedili radi daljnje istrage, navodi TradeWinds.
Malezija je do sada zabilježila zapljenu 297 brodova tijekom svoje akcije protiv ilegalnih operacija.
“Ovakvom akcijom se osigurava da sva plovila koja ulaze u malezijske vode, posebno u vode Johora, poštuju suverenitet i zakone koji su postavljeni”, dodao je admiral, prema Bernami.
U prosincu prošle godine malezijska obalna straža zadržala je dva tankera optužena za neovlašteni ship-to-ship prijenos nafte uz njezinu obalu.
Helikopterski tim ukrcao se na brod Artemis III od 300.400 DWT i Ocean Hermana od 159.100 DWT, nakon što su posade odbile surađivati unatoč zahtjevu za inspekciju, kazale su malezijske vlasti.
Grupa za kampanju “Ujedinjeni protiv nuklearnog Irana” identificirala je i objavila satelitsku sliku dva broda koji su se nalazili jedan pored drugog, ističe TradeWinds.
Grupa je rekla da je prijenos uključivao iranski teret nakon što su pratili kako Artemis III utovaruje oko 2 milijuna barela sirove nafte na iranskom naftnom terminalu Kharg Island u kolovozu.
Rečeno je da je Artemis III izveo ship-to-ship prijenos jedne trećine tih barela na tanker u istom području kod Malezije u listopadu prije nego što su vlasti poduzele akciju.
MMEA je rekla da istražuje slučaj provođenja STS operacija i sidrenja bez dopuštenja. Protiv dvojice kapetana također se vodi istraga zbog sprječavanja obavljanja dužnosti državnog službenika.
Kontejnerske luke duž zapadnog Mediterana gotovo su prepunile kapacitete, što dovodi do većeg rizika od većih troškova skladištenja, kao i od nestašice robe za trgovce i proizvođače u Europi, prenose europski mediji.
Rukovoditelji luka navode da se suočavaju s prepunim skladištima i čekanjem na pristajanje brodova zbog napada hutista na plovila u Crvenom moru, što je dovelo do porasta prometa u Algecirasu i Barceloni u Španjolskoj i Tanger-Medu u Maroku, piše Financial Times, a prenosi Pluton Logistics.
Danska brodska kompanija Maersk nedavno je upozorila klijente na gužvu u skladištima u luci Barcelona koja je porasla zbog velikog priljeva brodova, dok su terminali u Algecirasu i Tangeru također pod pritiskom.
Većina velikih kompanija za kontejnerski prijevoz na ruti Azija-Europa preusmjerila je brodove oko Rta dobre nade, umjesto kroz Sueski kanal. Promjene u rutama plovidbe primorale su kompanije da osmisle nove aranžmane za teret koji ide između Azije i luka u Italiji, Grčkoj i Turskoj. Nakon plovidbe oko Južne Afrike, mnogi brodovi ostavljaju kontejnere u lukama na zapadnoj strani Mediterana, poput Algecirasa i Tangera. Od tamo druge tvrtke dalje prevoze robu do južnoeuropskih terminala, navodi Pluton Logistics.
Problemi se pojavljuju i na terminalima za iskrcaj automobila gdje su također ozbiljne gužve, uglavnom zbog porasta broja vozila koja se izvoze iz Azije u Europu i Sjevernu Ameriku te usporavanja prodaje vozila. Algeciras i Tanger-Med nisu objavili statistike o prometu ove godine, a Barcelona je zabilježila porast od 17 % u broju uskladištenih kontejnera u veljači u usporedbi s istim mjesecom prošle godine.
U 92. godini preminuo je poznati betinski kalafat, Ante Balin Nijemac, čovjek koji je u svojoj dugoj i bogatoj karijeri izgradio vjerojatno na stotine brodova, piše Šibenski.hr.
Daleke 1948. godine zaposlio se u betinskom škveru i tu se zadržao sve do mirovine. Značajna je njegova uloga i u stvaranju Muzeja betinske drvene brodogradnje.
Svojim savjetima, znanjem i iskustvom doprinio je da se sačuva tradicija vjerojatno najvažnijeg betinskog zanata.
Prije nekoliko godina, prenijeli smo razgovor koji je s Nijemcem imao Šibenski.hr, a što je tada rekao najstariji betinski kalafat, možete pročitati OVDJE.
