Ova je izložba prije gostovanja u Splitu bila postavljena u Piranu, Kočevju, Kamniku i Puli. Odabrano je šest ključnih slovenskih brodova.
Odabirom šest ključnih brodova Splošne plovbe izložbom se rasvijetlilo jednu od najvećih, najvažnijih i najuspješnijih slovenskih pomorskih priča nakon Drugog svjetskog rata, priču o jedinom slovenskom međunarodnom brodaru koji se etablirao na nemilosrdnom svjetskom pomorskom tržištu sa simbolom Triglava na dimnjacima svih brodova u svojoj floti, piše Morski HR.
Uz prvotno odabranih šest brodova izložba je 2023. godine tematski proširena za gostovanje u Povijesnom i pomorskom muzeju Istre u Puli s obzirom na to kako je u brodogradilištu Uljanik za Splošnu plovbu izgrađeno ukupno jedanaest brodova. Proširenje je u konačnici dovelo do naziva izložbe „Slovenski brodovi 6&11 – Splošna plovba“.
Foto: Morski HR
Za splitsko gostovanje zanimljivo je istaknuti kako je većina brodova Splošne plovbe izrezana u nekadašnjem Brodospasovom rezalištu u Svetom Kaju. Valja naglasiti kako se izložba organizira u godini kada Pomorski muzej Piran “Sergej Mašera” i Splošna plovba obilježavaju 70 godina djelovanja, a nakon Splita izložba će putovati dalje te će u rujnu biti postavljena Pomorskom muzeju u Kotoru, a u studenom u Muzeju Grada u Rijeci.
Moderna četverojezična izložba (na hrvatskom, slovenskom, talijanskom i engleskom) opremljena je svjetlosnim panoima s ilustracijama šest brodova prikazanih na markama, obogaćena animacijama, video zapisima, dokumentarnim filmovima te arhivskim snimkama o brodovima i pomorcima. Uz brojne fotografije, makete brodova, instrumente izložba donosi i umjetničke radove koji su se nekada nalazili na brodovima Splošne plovbe. Uz multimedijski materijal izložbu prati interaktivni katalog koji trajno obilježava i promovira dio vrlo značajne slovenske pomorske prošlosti.
Otvorenje izložbe u Splitu uveličat će glazbeni program u kojem će nastupiti Mješoviti pjevački zbor Slovenskog kulturnog društva „Triglav“ iz Splita.
Nakon što je 2020. godine dobio, kako sam priznaje, projekt života, američki dizajner Jack Fhillips lani je završio kompletnu restauraciju slavne predsjedničke jahte Honey Fitz koju je, između ostalih, koristio američki predsjednik John F. Kennedy i prva dama Jacqueline Kennedy Onassis, piše Otvoreno more.
Gotovo stoljeće stari brod (porinut je 1931. godine) tražio je opsežan i temeljiti remont kako bi se spasio od sigurne smrti. To se dogodilo kada je dotrajalu jahtu kupio lokalni poduzetnik, odlučivši je obnoviti i što sličnije replicirati dekor interijera broda iz Kennedyjeve ere.
Honey Fitz je tako najprije prošao kroz trogodišnji proces restauracije koji je zahtijevao potpuni remont greda, podloge, paluba i nadgrađa za što su se pobrinuli lokalni stručnjaci za tradicionalne brodograditeljske metode koristeći se povijesnim zapisima o brodu i bilješkama Obalne straže SAD-a.
Samo uređenje interijera započelo je početkom prošle godine. Fhillips je u međuvremenu okupio tim stručnjaka koji je pročešljao arhivirane fotografije, snimke i članke napisane o brodu, a sve kako bi što vjernije prenijeli duh njegove glamurozne ere tijekom Kennedyjeve administracije.
“Igrom slučaja locirali smo izvornu tvrtku od koje je Jackie Kennedy nabavila sav namještaj od ratana na krmenoj palubi. Kako bismo odali počast legendarnoj prošlosti jahte, pronašli smo i kopije ručnih skica ugrađenih sofa koje je Jackie nacrtala na stolu Bijele kuće. Također, krmena paluba ne sadrži samo rekreacije izvornog dizajna namještaja Jackie O., već i elemente prikladne za to razdoblje, poput crnog telefona – istog onog koji bi JFK koristio za primanje poziva na brod. Prostorije u jahti su stilizirane obiteljskim fotografijama Kennedyjevih koje su bile na brodu tijekom 1960-ih, kao i drugim memorabilijama…”, kazao je Fhillips nedavno za nauticmag.com, prenosi Otvoreno more.
Inače jahtu Honey Fitz koristilo je čak pet američkih predsjednika: Harry S. Truman, Dwight D. Eisenhower, John F. Kennedy, Lyndon B. Johnson i Richard M. Nixon.
U dolasku je trajekt koji je dobio ime Dalmacija, bit će u najmu riječke Jadrolinije, a postoji mogućnost i njegove konačne kupnje. Radi se o trajektu izgrađenom 1993. godine u norveškom brodogradilištu Fosen Mekaniska Verkested, u Rissi kao Bergen (Fjord Line). Kasnije je mijenjao imena: Duchess of Scandinavia (iznajmljen DFDS Seaways), Atlantic Traveller, Bergensfjord i Oslofjord. No, to nije prva Dalmacija u floti Jadrolinije…
Desetog prosinca 2009. godine u indijsko rezalište Alang stigao je nekadašnji hrvatski brod za krstarenje Dalmacija, a iz Rijeke je isplovio 5. studenoga. Možda bi još plovio, ali 2010. trebao se prilagoditi novim propisima Solas konvencije što se procijenilo preskupim, piše Novi list.
Dalmacija, zajedno s blizancem Istra, izgrađena je u pulskom Uljaniku kao putničko-teretni brod koji je Jadrolinija naručila za održavanje pruge Venecija – Rijeka – Alexandria.
Porinuće je obavljeno 29. ožujka 1964., isporučena je 13. travnja 1965., a malo je poznato da je tijekom gradnje, 27. kolovoza 1964. prigodom bojanja pramčanog tanka došlo do eksplozije u kojoj su poginula tri radnika. Vrlo brzo se pokazalo da takav brod nema budućnosti te je već 1969. u Monfalconeu pregrađen u brod za kružna putovanja.
Foto: Novi list
Jadrolinija je brod prodala 1997. godine kada je kupuje zagrebačka tvrtka Intercruises, a menadžer je bila Uljanik plovidba iz Pule koja kupuje brod 2001. No, gubici su bili preveliki, pa ga 2006. kupuje riječki autobusni prijevoznik Autotrans koji je utemeljio tvrtku Adriatic Cruises.
Nakon remonta u Malom Lošinju u ožujku 2007. opet uspješno krstari, ali sljedeće godine javljaju se prvi problemi: nakratko je zaustavljen u Turskoj, a onda zabranu dobiva od Trgovačkog suda u Rijeci zbog 100.000 eura duga.
Tvrtka 2009. odlazi u stečaj, a Dalmaciju na sudskoj tražbi za 770.000 dolara kupuje tvrtka Baltanas Shipping Ltd. iz Charlestowna (St. Christopher & Nevis) da bi je poslala u rezalište s hrvatsko-pakistanskom posadom.
Potopljen na sidrištu
Ranije je u floti Jadrolinije plovila još jedna Dalmacija – izgrađena 1902. godine kao Godollo (Ugarsko-hrvatsko dioničko pomorsko parobrodarsko društvo, Rijeka) u brodogradilištu Wigham Richardson & Co. Ltd. u Walker-on-Tyne.
Bio je to putnički parobrod male obalne plovidbe kojem je parni stroj četverostruke ekspanzije od 1.177 kW omogućavao zavidnu brzinu od 14 čvorova. Brod je 21. siječnja 1918. rekviriran za potrebe K.u.K. Kriegsmarine Seetransportleitung kao brzi transportni brod, a 23. ožujka nasukao se na otočić Brušnjak (Kornati).
Godine 1921. postaje Zagreb (Hrvatsko dioničko pomorsko parobrodarsko društvo, Rijeka), 1922. ulazi u sastav Jadranske plovidbe dioničkog parobrodarskog društva Sušak, a 1923. je u floti Jadranske plovidbe d.d. Sušak.
Početkom aprilskog rata, potopljen je na sidrištu Soline, u uvali Klimno na Krku kako ne bi pao u ruke okupatoru, ali je uskoro izvađen i osposobljen te je nastavio ploviti kao Enrico Baroni sve do 22. rujna 1943. kada je potopljen u Splitu, navodi Novi list.
Izvađen je 12. srpnja 1946., popravljen u Splitu i 1947. dodijeljen Jadroliniji pod imenom Zagreb, ali je isporučen 1948. kao Dalmacija. Opet mijenja ime 1963. i postaje Cres pod kojim plovi sve do 28. prosinca 1967. kada je doplovio u rezalište u Svetom Kaji.
M. Sverljuga & Co. iz Rijeke naručio je putničko-teretni parobrod Dalmazia 1886. godine u brodogradilištu J. Knox & Co., South Hylton, Sunderland, a 1891. brod prelazi u flotu Ungaro-Croate iz Rijeke pod čijom zastavom plovi do 1916. godine kada ga rekvirira K.u.K. Kriegsmarine i koristi za prijevoz boksita.
Foto: Novi list
U flotu Jadranske plovidbe d.d. Sušak dolazi 1922. godine, a osam godina kasnije mali brod od 277 brt je prodan nepoznatom kupcu koji mu daje ime Fabio. Četiri godine kasnije kupuje ga Cantiere Metalurgici della Venezia Giulia koji ga 1935. godine reže u Trstu.
Godine 1884. izgrađen je putničko-teretni parobrod Dalmazia (N. Mihanovich & Co., Buenos Aires) u brodogradilištu Murray Bros. u Dumbartonu. Plovio je pod argentinskom zastavom, ostalo je zabilježeno da je u jednom razdoblju njegov zapovjednik bio Sr. Mihanovic, a plovio je do 1943. godine kada je izbrisan iz upisnika brodova.
U floti Mediteranske plovidbe iz Korčule zaplovio je 1983. godine brod za prijevoz rashlađenih tereta Dalmacija Frigo koji je izgrađen u Brodosplitu. Nakon stečaja tog brodara, 2003. mijenja ime u Alma, a tri godine kasnije postaje Sun Emerald (Alder Shipping). U rezalište u Alangu doplovio je 26. svibnja 2010. godine.
Foto: Novi list
Cargo Dalmatia (Henderson Brothers, Glasgow) izgrađen je 1892. u brodogradilištu D.&W. Henderson & Co., Glasgow, Meadowside, imao je 3.317 grt, a pogonio ga je parni stroj trostruke ekspanzije. U floti Anchor Line Ltd. iz Glasgowa nalazimo ga 1899. godine, a 1912. prodan je u Italiju i postaje Cornelia (Ugo Serra fu Lorenzo, Genova).
Tri godine kasnije postaje Kenkoku Maru (Minamimanshu Kisen K.K., Dairen), a 29. prosinca 1915. zarobila ga je i potopila njemačka podmornica U-34 u Sredozemlju u plovidbi Cebu – Savona.
Brod War Picture (The Shipping Controller, London) izgrađen je 1920. godine u brodogradilištu Furness Shipbuilding Co., Haverton Hill, ali je isporučen kao Dalmazia za talijansku kompaniju La Veloce Compagnia di Navigazione iz Genove. Kasnije je mijenjao vlasnike (Parodi & Corrado, S.A. Emanuele Parodi), a izrezan je u travnju 1934. u rezalištu La Spezia.
Željezni parobrod Dalmatia (Societa di Navigazione a Vapore del Lloyd Austriaco,Trieste) izgrađen je 1903. godine u Arsenale del Lloyd Austriaco, Trieste, 1919. je u floti Lloyd Triestino Societa di Navigazione, a 1921. dodijeljen je Velikoj Britaniji koja ga vraća tršćanskom vlasniku.
Godine 1924. mijenja ime u Dalmatia L., a 1932. je u floti Lloyd Triestino, Flotte Riunite L.T., Marittima Italiana e Sitmar iz Trsta. Početkom rata nalazimo brod u floti Adriatica S.A. di Navigazione, Venezia, a plovidbe je završio 25. siječnja 1942. kada ga torpedira »HMS Ultimatum« kod Punta San Ranieri (Messina) u plovidbi Taranto – Catania.
Parobrod Dalmatia (G.W. Ward, Newcastle-upon-Tyne) izgrađen je 1883. godine u brodogradilištu Schlesinger Davis & Co., Wallsend. Plovio je samo dvije godine, jer se 30. kolovoza 1885. nasukao na Ras Jered Hafun (južno od Cape Guardafui) u plovidbi iz Rangoona.
Putničko-teretni parobrod Dalmatia izgrađen je 1905. godine u brodogradilištu Tecklenborg u Geestemunde, već 1906. mijenja ime u Rio Pardo, a u travnju 1917. postaje Sperrbrecher 4. Nakon Prvog svjetskog rata, 1920. godine postaje City of Alexandria, a plovidbe završava 10. kolovoza 1933. u rezalištu Cork, navodi Novi list.
Foto: Novi list
Putnički trajekt Pomerania, izgrađen 1978. u brodogradilištu Stocznia Szczecinska Nowa, Szczecin, pojavio se u Jadranu 2011. godine kao Dalmatia (Blue Line International Inc., Panama) kako bi povezivao Split s lukama na talijanskoj obali. Godine 2014. na krmi mu se, za zadnju plovidbu u rezalište Alang gdje je doplovio 20. listopada, vijori zastava Cipra.
Njemački putničko-teretni parobrod Bahia izgrađen 1872. godine u brodogradilištu Laing, Deptford Yard, prije nego je 1894. postao Dalmatia, 1887. je bio Cremon, 1900. postaje Fides. Izrezan je 1916. godine u Genovi.
Cargo Dalmazia izgrađen je 1921. u brodogradilištu Orlando, Livorno, četiri godine kasnije postaje Cortellazzo, 1930. Ricopino, 1931. Maralunga, a 28. svibnja 1943. potopljen je u bombardiranju Livorna (poslije rata je izvađen i izrezan).
Tankeri i ratni brodovi
Tankerska plovidba iz Zadra je 2001. godine kupila tanker Banda Sea (izgrađen 1996. godine u brodogradilištu Samsung Shipbuilding & Heavy Industries, Geoje kao BM Mimosa) od 94.648 tona nosivosti i dala mu ime Dalmacija. Prodan je 2012. godine kada je dobio ime Sriracha Eagle.
Godine 2015. Tankerska plovidba iz Zadra ponovno ima u floti tanker za prijevoz kemikalija i naftnih produkata s imenom Dalmacija (Teuta Shipping Co. Ltd., Valletta) od 49.991 tone nosivosti izgrađen u brodogradilištu SPP SB Co. u južnokorejskom Sacheonu.
Foto: Novi list
Tanker Dalmatia izgrađen je 2007. godine u brodogradilištu New Century SB Co., Jingjiang te ima 74.035 tona nosivosti. Već 2009. mijenja ime u MT Po Yang Hu, 2017. postaje Xo Yang Hu, 2019. Poyang Hu, a sada plovi kao Po Yang Hu.
Jugoslavenska kraljevska mornarica je 1926. godine u Bremenu kupila krstaricu Niobe (kompozitna gradnja) izgrađena 1899. godine. Odmah je rekostruirana i dobila ime Dalmacija (naoružanje: 6 topova od 83 mm i četiri topa od 47 mm), 1941. godine u Boki je preuzima Italija i daje ime Cattaro pod kojim plovi do rujna 1943. kada je u Puli preuzimaju Nijemci i vraćaju izvorno ime Niobe.
Krajem prosinca 1943., nakon napada britanskih torpednih čamac krstarica je nasukana kod Silbe.
Vodonosac Dalmazia (blizanac: Istria) izgrađen je za Regia Marina 1922. godine u Cantiere Navale del Quarnero u Rijeci – bio je dug 60,96 i širok 9,90 metara te je mogao prevesti 1.800 tona vode.
Pogonila su ga dva parna stroja trostruke ekspanzije (uz dva kotla Thornycroft), a bio je naoružan s dva topa (120/45 i 76 mm). Nijemci su ga zarobili na dan kapitulacije Italije u luci La Spezia, nakon rata je ponovno u floti gdje ostaje do 1971. godine kada je otpušten iz ratne mornarice Italije.
I, naravno, to nisu svi…
Dva talijanska tegljača
– 1926. Dalmazia, izgrađen u brodogradilištu Calcagno, u Arenzanu (drveni)
– 1972. Dalmazia, izgrađen u brodogradilištu Solimano, u Savoni (porinut kao Trollhattan)
Ribarice
– 1992. Dalmacia, izgrađena u brodogradilištu Andina de Pesarrollo, u Callau (Peru)
– 2005. Dalmacia, Dalmacia II i Dalmacia III, izgrađene u brodogradilištu Simach, u Chimboteu (Peru)
– 1891. Dalmatia, izgrađena u brodogradilištu Mackie&Thomson, u Govanu (Old yard) za The Great Grimsby & East Coast Steam Fishing Co. Ltd., u Grimsbyju; 1912. Port of Blyth Steam Fishing & Ice Co. Ltd., u Blythu; 1913. Cornetia (Luigi Serra, Genova)
Ostali brodovi
– 2007. RBD Dalmatia, izgrađen u Fujian Mawei SB, u Maweiju, 2008. Blikur; 2017. RBD Dalmatia (Hinsch Reederei, u Buxtehudeu; »Hau Su 10«; 2018. rezalište Xinhui
Foto: Novi list
– 1970. Concordia Dalmatia, izgrađen 1970. u brodogradilištu Blohm Voss, u Hamburgu; 1978. Concord Dalmatia; 1980. Dalmatia; 1985. Highsea Promise; Sea Pro; 4/2/1985 rezalište Gadani Beach
– 1962. Dalmatia, izgrađen u Lindholmens Varv, u Gothenburgu; 1976. Xin Du: 2010. izbrisan
– 2011. Dalmatia (Bertling Dalmatia Shipping Pte), izgrađen u brodogradilištu Zchi SB, u Zhoushanu; 2016. Star Dalmatia
Foto: Screenshot: YouTube / 60 Minutes Australia / Index HR
Milijarder i rudarski magnat Clive Palmer obećao je izgraditi brod “daleko, daleko bolji od originala” tijekom otkrivanja nacrta za projekt Titanic II. Palmer je unajmio sobu u operi u Sydneyju kako bi priopćio da će se njegova vizija izgradnje velike replike propalog prekooceanskog broda konačno ostvariti.
Ipak, nakon što je novinarima podijelio priopćenje u kojem je obećao da će njegova tvrtka Blue Star Line izgraditi “luksuzan brod vrhunskog stila”, Palmer je priznao da još nije osigurao brodogradilište. Prošlo je gotovo 10 godina otkako je Palmer održao vrlo sličnu konferenciju za novinare u londonskom hotelu Ritz kako bi predstavio svoj san o gradnji novog Titanica.
Novinari su ga još tada pitali je li projekt prevara ili reklamni trik, a Palmer je odgovorio kako ima “dovoljno novca da izgradi 10 Titanica”. U međuvremenu, Palmer je odradio mandat u australskom parlamentu i potrošio milijune dolara na razne pravne izazove, turističke pothvate te skupe izborne kampanje, piše Guardian, a prenosi Index HR.
“Puno je zabavnije raditi Titanic nego sjediti kod kuće”
Rad na Titanicu II obustavljen je 2015. godine nakon što je izbio spor oko plaćanja između jedne od Palmerovih kompanija i kineske tvrtke Citic. Palmer je ponovno najavio projekt 2018. s predloženim datumom isplovljavanja 2022. godine.
Na konferenciji 13. ožujka, okrivio je pandemiju covida za kašnjenja. Poručio je da bi mu ljudi ovaj put trebali vjerovati jer “sada ima više novca”. “Puno je zabavnije raditi Titanic nego sjediti kod kuće i brojati svoj novac”, kazao je Palmer, koji će kasnije ovog mjeseca napuniti 70 godina.
“Sve što trebaš da budeš sretan je imati nekoga tko te voli, negdje gdje ćeš noću spavati i dovoljno za dobar obrok. Osim toga, ostalo je iluzija”, dodao je. Uvjeren je kako može osigurati brodogradilište na vrijeme za početak izgradnje broda početkom sljedeće godine, navodi Index HR.
Pokazao 3D animaciju devet paluba
Prvo putovanje broda zakazano je za lipanj 2027. godine. Brod bi trebao putovati od Southamptona do New Yorka, replicirajući nesretno putovanje originala iz 1912. Palmer je najavio kako će natječaji za izgradnju biti raspisani u lipnju, a ugovori potpisani do prosinca.
Procijenio je da bi brod od 56.000 tona koštao između 500 milijuna i milijardu dolara. Potvrdio je kako je finska tvrtka za projektiranje brodova i pomorski inženjering Deltamarin podržala projekt. Iako pravog broda još nema na vidiku, pokazao je petominutnu 3D animaciju svih devet paluba Titanica II.
Palmer tvrdi kako će angažirati neke od “najboljih dizajnera na svijetu za krstarenja”. Brod bi imao isti interijer i raspored kabina kao izvorni brod, zajedno s plesnom dvoranom, bazenom i turskom kupelji. Izvorni Titanic udario je u santu leda tijekom svog prvog putovanja preko Atlantika i potonuo 15. travnja 1912., rezultirajući smrću oko 1.500 putnika i članova posade.
Mirta Čović, Tony Pinčetić i Marko Delić iznimno su uspješni studenti Pomorskog fakulteta Sveučilišta u Splitu. Mirta je studentica druge godine diplomskog studija Pomorskog menadžmenta, Tony je na trećoj godini Pomorske nautike, dok je Marko student treće godine prijediplomskog studija Pomorskog menadžmenta, prenosi Otvoreno more.
“Za ovaj posao, koji je iskreno rečeno više poziv negoli zanimanje, nikakvih nedoumica oko izbora fakulteta nije bilo. Nakon srednje Pomorske škole jedini logičan slijed za svakoga tko se želi baviti pomorstvom je Pomorski fakultet”, kazao je Tony, koji se nakon završetka fakulteta vidi kao zapovjednik putničkog broda.
Svo troje su dobitnici nagrada za svoj rad i zalaganje, Mirta je dobitnica Nagrade za najboljeg studenta za postignut uspjeh tijekom studija u akademskoj godini 2022./2023., Tony je već dvije godine zaredom dobitnik nagrade za najboljeg studenta fakulteta (2022. i 2023.) te je, uz to, prošle akademske godine bio i dobitnik “Rektorove nagrade za izvrsnost”, a Marko je dva puta primio nagradu za najboljeg studenta prijediplomskog studija Pomorski menadžment.
Uz sve postignute rezultate, je li teško uskladiti sve fakultetske obveze s društvenim životom i hobijima/aktivnostima izvan fakulteta?
“Budući da sam oduvijek imao kvalitetne radne navike, nisam imao potrebu posebno se navikavati na zahtjeve učenja. Međutim, društveni život ponekad je zahtjevno uskladiti s ispitima, ali sebi uvijek kažem da je to žrtva koju je potrebno podnijeti za veće dobro. Osim toga, izlasci s prijateljima se uvijek mogu nadoknaditi”, mišljenja je Marko, a problema s usklađivanjem nema ni Tony.
“Osobno, rekao bih da sam u mnogočemu u svojevrsnoj prednosti pred drugima. Od činjenice kako sam prethodno završio srednju školu, zvanje za koje nas ovaj fakultet usavršava, pa sve do “cliché” izjave, da posvećivanje vlastitog vremena onome što volimo i što nas nadasve zanima ne može biti jednako odricanju kad je zapravo suprotno tomu. Baviti se onime što volimo zapravo je dobitak, i upravo je ta ljubav ono što nas tjera dalje”, otkriva Tony.
ODABIR FAKULTETA
“Moja prva želja je bila upisati Medicinski fakultet u Splitu. Točnije, ta želja je bila tu od vrtića pa sve do 3. razreda srednje, tada sam shvatila da to ipak nije nešto čime bih se željela baviti i što bih željela studirati. Uvijek sam smatrala da čovjek treba osjetiti poziv i veliku želju kako bi se bavio tim poslom, ja sam jednostavno previše razmišljala o tome te sam se nakon toga okrenula svojoj ljubavi – moru. Intenzivno sam razmišljala o tome što bih voljela raditi i što ja to još volim osim medicine i ljudskog tijela.
Nije mi dugo trebalo da donesem odluku jer mi je Pomorski fakultet, od svih fakulteta na popisu, uzimao najviše pažnje. Od malih nogu sam voljela puno vremena provoditi u moru, uvijek me fasciniralo zajedno sa svim živim bićima koja ga ispunjavaju.
Također, moja obitelj i živi od mora jer otac ima koću od moje pete godine te sam zbog toga još više željela upoznati more i pomorstvo, što mi je ovaj fakultet i omogućio. Zadovoljna sam ovim fakultetom jer studentima daje velik spektar znanja i upoznao me s pomorstvom do sitnih detalja, to smatram vrlo bitnim jer se više od 80 posto svjetske trgovine odvija morskim putem”, objasnila je Mirta.
Odabirom fakulteta zadovoljan je i Marko, ističe Otvoreno more.
“Odlučio sam se za Pomorski Fakultet prije svega zbog pomorske tradicije koja krasi naš grad te zbog mogućnosti zapošljavanja u bilo kojem dijelu pomorskog sektora nakon završetka studija, a samim fakultetom sam zadovoljan i zbog toga što se u nastavi koristi najsuvremenija tehnologija, te zbog pristupačnosti profesora koji vam uvijek stoje na raspolaganju”, veli Marko.
PRAKSA U POMORSKIM ORGANIZACIJAMA
Osim teorijskih znanja, Pomorski fakultet nudi svojim studentima i raznovrsnu praksu.
“Imamo praksu koja se odvija u određenim pomorskim organizacijama. Sami biramo želimo li upisati stručnu praksu ili ne. Ja sam odlučila ove godine upisati te sam se prijavila za Hrvatski registar brodova. Više sam nego zadovoljna zaposlenicima u HRB-u i odrađenom praksom. Saznala sam jako puno informacija o njihovom uspješnom radu, organizacijskom ustroju, svjedodžbama i pregledima brodova. Ljudi koji tamo rade su visokoobrazovani, puni znanja te su bili spremni odgovoriti na svako moje pitanje i nedoumicu”, istaknula je Mirta, a praksom je zadovoljan i Tony.
“Rad na simulatoru integriran je kroz tri različita kolegija. Od “morskog iskustva” imamo plovidbenu praksu i stručnu praksu koja se sastoji od određenog broja sati na brodici fakulteta i plovidbe trajektom u nacionalnoj te jednom u međunarodnoj plovidbi. Neki kolege vole reći kako im je isto malo, no ja uvijek volim naglasiti kako je preduvjet za bilo kakav praktičan rad prethodno osnovno znanje, koje praksa i rukovanje uređajima zahtijeva te organiziranost takve nastave, a ne samo broj sati”, objasnio je Tony.
PORUKA SREDNJOŠKOLCIMA
Naši studenti su izrazito zadovoljni studiranjem na Pomorskom fakultetu, a imaju i poruke za trenutne srednjoškolce i buduće studente.
“Srednjoškolcima koji žele upisati Pomorski fakultet poručila bih da se pripreme na učenje, redovite dolaske na predavanja i odricanje. Posebno bih naglasila širinu znanja koje će dobiti nakon završetka ovog fakulteta jer je pomorstvo zaista jedan širok pojam o kojem malo ili gotovo ništa ne učimo tijekom osnovnog i srednjeg obrazovanja.
Ujedno i da nastoje rješavati kolegije preko kolokvija jer se odjednom piše manje gradiva, ali to zahtijeva i konstantan rad tijekom semestra. Poručila bih još i da slušaju predavanja umjesto da tijekom njih koriste mobitele, jer puno zanimljivih i korisnih stvari mogu čuti, koje im ujedno mogu uvelike olakšati polaganje ispita ili kolokvija”, istaknula je Mirta, a odlučan u svom odgovoru je bio i Tony.
“Upišite ono što želite, ali prije svega ono što volite. Upisati fakultet kako bi udovoljili svojim roditeljima ili ga upisati zato što je to “isplativo”, sintagma je koja prati nekolicinu studija (nautika, računalstvo…), i odmah ću reći – pogrešno je. Gubiti godine usavršavajući se za nešto što nas ne pokreće i ne ispunjava osuda je samoga sebe na doživotno nezadovoljstvo. Valja birat – mudro i oprezno; i nadajte se najboljem”, dodao je za kraj.
Sjajna priča stiže nam iz Nizozemske. Naime, lokalni drvodjelac Johan Huibers odlučio je (i uspio u tome!) sagraditi dva broda – replike Noine arke.
Počeci nevjerojatnog projekta sežu u 1992. godinu, kada je počeo istraživati Noinu Arku s idejom da je “rekreira”. Nakon što je većinu vremena posvetio čitanju Biblije i proučavanju priručnika, konačno je iznjedrio projekt izgradnje autentične “replike” Noine arke. Između 2005. i 2007. Huibers je, uz povremenu pomoć svog sina i uz korištenje modernih alata, izgradio prvu verziju Arke u riječnoj luci Schagen, 50 kilometara sjeverno od Amsterdama. Arka je dugačka 70 metara, široka 9,5 metara i visoka 13 metara, a veličine je zapravo idealna za plovidbu nizozemskim kanalima i prevodnicama, piše Otvoreno more.
Foto: Arkmuseum / Otvoreno more
Unutrašnjost Arke dizajnirana je u drvu bora, dok je izvana presvučena kanadskim crvenim cedrom. Sama izgradnja je koštala milijun eura, a 2007. otvorio je vrata posjetiteljima.
Od 2008. do 2013. završio je veći projekt, nazvan Johanov luk. Novo plovilo dugačko je 119 metara, široko 30 metara i visoko 23 metra. Procjenjuje se da mu je za ovaj ambiciozni projekt bilo potrebno oko 12.000 stabala, dok su troškovi izgradnje premašili četiri milijuna eura.
Drvena konstrukcija počiva na skrivenoj plutajućoj čeličnoj platformi sastavljenoj od 21 LASH teglenice. Arku mogu vući tegljači po rijekama, ali nije pogodna za plovidbu. Za prelazak otvorenog mora, naime, trebala bi se prevoziti pontonom ili transportnim brodom.
Dosta je toga već napisano o hrvatskim olupinama, no na tragu tih priča, a posebno knjige Danijela Frke “Potonulo blago Jadrana”, Ronilački klub Delta 5 iz Metkovića, krenuo je u istraživanje i snimanje kratkih filmova o svakoj od njih.
Nakon priče o Plavom Jadranu, snimili su olupinu njemačkog bombardera Junkers Ju 87 – Štuka, koja je potonula za vrijeme Drugog svjetskog rata kod otoka Žirja, piše Morski HR.
“Radi se o projektu koji je moja zamisao i ovaj video o Junkers ju 87 je samo jedan kratkometražni dokumentarac u nizu takvih filmova, koji su nadahnuti knjigom “Potonulo blago Jadrana” autora Danijela Frke te su ujedno i jedna vrsta promocije te knjige između ostalog”, kazao je Toni Kuran.
“U produkciji filma sudjelujemo ja i Marin Veraja (Foto studio Veraja Metković) glas je posudila Marija Jaramaz, a snimke ja i Michele Giovanni Ventura”, nastavio je.
Obrušavajući njemački bombarder Junker Ju 87 ‘Stuka’ iz Drugog svjetskog rata prije 10 godina je pronađen u vrlo dobrom stanju na dnu mora sa zapadne strane otoka Žirja. Pogođen je 12. travnja 1941. u artiljerijskom okršaju, u napadu Sila Osovine na vojne brodove Kraljevine Jugoslavije koji su se nalazili kod Jadrtovca i to s topničke baterije iznad Žaborića. Olupina se nalazi na 26-28 m dubine, jedino mu nedostaje motor koji se nesumnjivo otkinuo prilikom udara u morsku površinu. Preostali dio aviona potpuno je čitav i u vrlo dobrom stanju, čak oslonjen na kotače, kao da je glatko sletio na morsko dno.
Vlada je odobrila projekt novog spašavanja ‘novog’ Uljanika. Ukupno će se za Uljanik Brodogradnju 1856 izdvojiti 16,9 milijuna eura, od čega će se 6,9 milijuna eura odnositi na kupnju većinskog udjela kojeg u vlasništvu ima propala tvrtka Uljanik Brodogradilište i već duže vrijeme pokušava ga prodati kao stečajnu masu, dok će 10 milijuna eura CERP usmjeriti za osiguranje financijske stabilnosti tvrtke, koja je upravo ispunila i formalne uvjete za otvaranje stečaja zbog 120 dana neprekidne blokade računa.
CERP će novce pulskom brodogradilištu isplaćivati u tri tranše – do 21. ožujka uplatit će iznos potreban za deblokadu računa i za neisplaćene plaće, do 24. travnja trebala bi uslijediti uplata za dovršetak gradnje 535, ribarskog broda za norveškog naručitelja, te za plutajuću platformu koju gradi za Israel Shipyard, piše Poslovni dnevnik.
Treća isplata, koja je namijenjena za javna davanja i, kako stoji u vladinoj odluci, druge neophodne obveze za uredno poslovanje Uljanika, na račun bi trebala sjesti do 5. svibnja.
Za odobravanje uplata Uprava Uljanika 1856 će trebati pribaviti suglasnost Nadzornog odbora i Hrvatske brodogradnje Jadranbrod, a uplatu će CERP voditi kao pozajmicu s rokom povratka do 31. prosinca ove godine.
Dio spasonosnog paketa uključuje i nalog Upravi Uljanika da proda nedovršeni brod za prijevoz stoke, iz čega bi se osiguralo dio sredstava za poslovanje.
Ususret će se izaći i prolongatom povrata kredita koje Uljanik ima kod HBOR-a za spomenute dvije gradnje, a koje bi trebale biti završene i isporučene do kraja godine. U okviru paketa Vlada je naložila upravi provođenje revizije poslovanja u roku 10 dana, a CERP-u imenovanje novog NO-a odmah nakon otkupa većinskog udjela u ‘novom’ Uljaniku.
Taj bi korak trebao uslijediti već idući tjedan, 18. ožujka, na već zakazanoj skupštini vjerovnika Uljanik Brodogradilišta. Iako se već vode razgovori s potencijalnim ulagačima u Uljanik, prodaja, za koju će biti zadužen CERP, sudeći prema odluci Vlade, pokrenut će se tek nakon prodaje novogradnji. Dakle, u ovoj godini Uljanik će se održavati na životu, a novog vlasnika tražit će se početkom iduće godine.
Dva novoizgrađena tegljača Jadranskog pomorskog servisa (JPS), Moretto i Gea, danas su u Rijeci predstavljena na Gatu Karoline riječke te je najavljen dolazak još jedne novogradnje u trećem kvartalu 2024. godine. Ulaganje u tegljačku flotu JPS-a tako u ovoj godini iznosi više od 20 milijuna eura, slijedom čega će se otvoriti i 18 novih radnih mjesta.
Stanovnici Rijeke imali su priliku posjetiti oba tegljača, a uzvanicima su se na svečanosti predstavljanja novogradnji obratili potpredsjednik Vlade i ministar mora, prometa i infrastrukture RH Oleg Butković, gradonačelnik Grada Rijeke Marko Filipović, zamjenik župana Primorsko Goranske županije Petar Mamula, ravnatelj Lučke Uprave Rijeka Denis Vukorepa, izvršni menadžer JPS-a Nedjeljko Kapetanović i Paolo Visco, direktor JPS-a i član Uprave Scafi grupe.
Foto: JPS
Uz prisustvo još 200-tinjak gostiju tegljači impresivnih karakteristika Moretto i Gea su svečano kršteni. S 12 brodova u floti Jadranski pomorski servis postaje vodeća tegljačka flota na sjevernom Jadranu jer po snazi tegljača prelazi flote luka Kopar i Trst, rečeno je na današnjem predstavljanju.
„Ulaganje u tri novoizgrađena tegljača u samo jednoj godini nastavak je strateškog ulaganja SCAFI grupe u Jadranski pomorski servis, koje u posljednjih osam godina iznosi ukupno 50 milijuna eura. Kontinuiranim ulaganjima u ljude i flotu JPS je dosegnuo standarde usporedive s vodećim svjetskim tegljačkim kompanijama te pridonio jačanju hrvatskog pomorskog sektora, na što smo u Scafiju posebno ponosni“, istaknuo je Paolo Visco, direktor Jadranskog pomorskog servisa i član uprave Scafi grupe.
“Okrupnjavanjem flote JPS-a s tri nova broda, osim što dodatno razvijamo tegljački kapacitet riječke luke i sjevernog Jadrana, otvaramo za pomorce 18 novih radnih mjesta. Jadranski pomorski servis i Scafi grupa kao vlasnik važan su investitor i poslodavac na području Rijeke i Primorsko-goranske županije. Širenjem tegljačkih kapaciteta i rastom poslovanja podržavamo i potičemo daljnji rast riječkog prometnog pravca. U svojem poslovanju vodimo posebnu brigu o razvoju i zadržavanju zaposlenika te ostajemo prvi odabir vrsnih pomoraca koji se vraćaju iz stranih brodarskih kompanija. Pojačanjem flote čak trima novogradnjama dodatno potvrđujemo lidersku poziciju u pomorskom prometu na sjevernom Jadranu“, izjavio je Nedjeljko Kapetanović, izvršni menadžer JPS-a.
Foto: JPS
„Dolazak dvaju novih brodova nastavak je pozitivnih priča u Rijeci, a uspjeh tih priča usko je vezan uz transformaciju Rijeke. JPS i drugi koncesionari dugogodišnji su i kvalitetan partner Luke Rijeka, i važan kontakt u funkcioniranju Luka Rijeka i Zadar, naftnih terminala Omišalj i Bakar, terminala u Plominu i Raši te LNG terminala u Omišlju. Kad imate takvog partnera koji je stručan i pouzdan, koji kontinuirano ulaže u svoje poslovanje, onda imate sve preduvjete da budete najbolji“, rekao je Ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković.
„Ono što je JPS danas ovdje predstavio izrazito je vrijedno – dva nova tegljača i jedan u najavi, pripremaju Rijeku za buduće projekte infrastrukturnog razvoja riječkog lučkog pravca, koji će pozicionirati Rijeku kao vodeću luku u regiji. Poslovanje JPS-a seže i dalje od Rijeke, dio su međunarodne kompanije sa sjedištem u Napulju, zahvaljujem se Scafi grupi što su prepoznali Rijeku i uložili 50 milijuna eura u riječki prometni pravac i time pomogli da realiziramo viziju o budućnosti grada Rijeke kao vodeće luke,“ rekao je gradonačelnik Grada Rijeke Marko Filipović.
Foto: JPS
„Iznimno nas veseli što se ulažu značajni napori i sredstva u daljnji razvoj poslovanja te modernizaciju i proširenje flote. Povrh svega, zapošljavanje domaćih stručnih kadrova, ali i suradnja s brojnim domaćim kooperantima od samoga početka kontinuirano pokazuje ozbiljnost i namjeru JPS-a da pruži punu podršku našim pomorskim potrebama uz najviše profesionalne standarde“ izjavio je Petar Mamula, zamjenik Župana Primorsko-goranske županije.
„JPS ima bogato iskustvo u lučkim koncesijama, već 30 godina rade izrazito važan posao podrške pomorskom prometu Riječke Luke. U moja dva mandata u Lučkoj Upravi uvidio sam da su odgovorni, profesionalni i konkurentni partneri. Ovom se investicijom pripremaju za budućnost, i u tome im želim najveći uspjeh,“, rekao je ravnatelj Lučke Uprave Rijeka, Denis Vukorepa
Jadranski pomorski servis jedna je od vodećih tvrtki u pomorskom prometu regije te jedan od najvećih investitora u riječkom pomorskom akvatoriju, koja godišnje ostvaruje 13 milijuna eura prihoda i zapošljava više od 90 zaposlenika. JPS već više od 30 godina na području sjevernog i srednjeg Jadrana obavlja poslove tegljenja, ali i spašavanja i ekološke zaštite mora.
Snažna flota modernih tegljača JPS-a pruža usluge brodovima u lukama Rijeka i Zadar, na naftnom terminalu Omišalj i Bakar, terminalima u Plominu i Raši te na novom LNG terminalu Omišalj-Njivice na otoku Krku. Kao važan dionik pomorskog poslovanja i gospodarstva sjevernog Jadrana, JPS je odgovoran partner zajednici koji sustavno i kontinuirano ulaže u unaprjeđenje vlastitih kapaciteta s ciljem pružanja ključnih usluga podrške lokalnim i regionalnim pomorskim potrebama.
Novoizgrađeni tegljači – Moretto i Gea
Tegljač Morettoje dug 24 metra, širok 12 metara, s gazom od 5,8 metara, tipa ASD (Azimuth Stern Drive), s 80 tona potezne sile, što ga čini najjačim tegljačem u sastavu JPS-a. Postiže brzinu od 14 čvorova, a na njemu se u prostorima visokog standarda može smjestiti šest članova posade. Ima notaciju escort tegljača, što znači da može služiti kao aktivna i pasivna pratnja brodovima prilikom dolaska i odlaska na lučke terminale i u plovidbi.
Foto: JPS
Tegljač Geadugačak je 25 metara, širok 12, s gazom od 5,8 metara. Pogonjen je dvama Caterpillar motorima, ukupne snage 5.200 konjskih snaga, s poteznom silom(BP) od 70 tona, a postiže brzinu od 13 čvorova. Moretto je ime dobio po Morčiću, hrvatskom autohtonom pučkom nakitu, jednom od najpoznatijih simbola Rijeke i Kvarnera, a brod Gea hommage je istoimenom tegljaču koji je u riječku luku došao sredinom 70-ih godina te, kao i novoizgrađena Gea, donio tehnološke napretke od velikog značaja za lokalnu pomorsku industriju.
U Brodogradilištu 3. maj je u more je položen trup superjahte za talijanskog naručitelja, tvrtku Itagua iz Trsta.
Jahta je dugačka 50 metara i završno će biti opremljena u talijanskoj luci Livorno.
Ovo je treći brod iz iste serije izgrađen u riječkom brodogradilištu, a u tijeku su pregovori za četvrti, rekao je komercijalni direktor 3. maja Siniša Ostojić u razgovoru za HRT Radio Rijeka.
“Ponosni smo što već treću jahtu istih karakteristika gradimo za istog naručitelja. Naš dio posla je djelomično opremanje broda i izgradnja trupa. Nakon predaje broda u more, brod će ići u Italiju na završno opremanje. Brod je inače dug 50 metara. Dakle, to je luksuzna jahta, ili kako se to na tržištu kaže, superjahta. Njezina tržišna vrijednost kad bude gotova i predana naručitelju je preko 30 milijuna eura. Dakle, to je jedan vrlo skupi i sofisticiran proizvod”, kazao je Ostojić.
“Mi smo, da tako kažem, na mala vrata ušli na tržište s gradnjom trupova i djelomičnom opremanjem, a imamo u planu u budućnosti imati nešto veći opseg opremanja na jednom zahtjevnom proizvodu. U pregovorima smo s naručiteljem za gradnju još jednog broda istih karakteristika. Vjerojatno ćemo idući tjedan uspjeti ugovoriti taj novi posao, tako da nastavljamo proizvodnju jahti. To bi bila već četvrta jahta u seriji, što naravno nama otvara put prema jednom novom tržištu na kojem nismo bili do sada”, navodi Ostojić.
O ostalim poslovima 3. maja, Ostojić je kazao: “Osim ovog broda kojeg sad predajemo naručitelju, imamo u narudžbi još dva broda. Oba su u opremnom bazenu. Jedan je brod za kanadskoga naručitelja kojeg smo prije mjesec dana porinuli, a drugi je tanker, brod koji je došao iz Brodosplita na završno opremanje u 3. maj. Sad smo u fazi pregovora s novim naručiteljem oko dovršetka radova na tom brodu. Taj posao bi nam trebao osigurati zaposlenost za sljedećih godinu dana jer je dosta zahtijevan. Primarni zadatak je završiti brod za kanadskog naručitelja kako bismo ispunili ugovorne obveze prema naručitelju, a prema Vladi Republike Hrvatske, s obzirom da su za taj brod izdana državna jamstva.”
“U ovom trenutku brodogradilište zapošljava negdje oko 595 radnika. Moram reći da je to nedovoljan broj, ali s druge strane nedostaje nam i kvalitetne radne snage. Nešto uspijevamo osigurati preko kooperanata i zapošljavanjem kooperantskih tvrtki. Međutim, to nije dovoljno, tako da i za postojeću proizvodnju još uvijek nismo uspjeli popuniti sve kapacitete. Trajni zadatak nam je da stalno nastojimo zaposliti dovoljan broj kvalitetnih ljudi kako bismo mogli ispuniti svoje planove, a naravno, i imati mogućnost da onda i u budućnosti ugovaramo nove poslove”, zaključio je Ostojić.
