Sjećam se jednog blagdanskog vremena dok sam radio u Engleskoj. Prava Fritula situacija. Jedva sam čekao doći kući, a ludi Englezi su zatvorili aerodrom zbog doslovno 5cm snijega. Milion ljudi kojima su otkazani letovi u sekundi je pokupio sve rent’a’car-ove, a vlakovi su kasnili satima zbog leda na tračnicama (!?) tako da se nisam mogao vratiti u stan. Toliki bijes nisam nikad osjetio – prema vremenu, narodu koji se ne zna nositi s malo snijega, sudbini zbog koje sam morao ići raditi na j… zastarjeli otok… Ne daj bože da sam drugi dan morao ići raditi, zakrvio bi se sa svima u pola sata!

Ako postoji emocija koja je među pomorcima posebno problematična, onda je to ljutnja. Ljutnja se često doživljava kao nešto opasno, nezrelo ili neprofesionalno. “Smiri se”, “ne dramatiziraj”, “pusti”, “nauči se kontrolirati” – poruke su koje mnogi slušaju cijeli život. No ljutnja nije kvar u sustavu. On je informacija.

Emocije nisu tu da nam zagorčaju život, nego da nam kažu nešto važno o odnosu između nas i okoline. Bijes i ljutnja javljaju se kada nešto nije u redu za nas: kada su nam granice prijeđene, kada doživljavamo nepravdu, kada su nam vrijednosti povrijeđene ili kada su stvari do kojih nam je stalo izvan naše kontrole.

Što nam ljutnja govori

Iz perspektive kognitivno-bihevioralne terapije, ljutnja i bijes se često pojavljuje uz misli poput:

„Ovo nije fer.“

„Ovo ne bi smjelo biti ovako.“

„Netko me ne poštuje.“

„Nemam kontrolu.“

Drugim riječima, ljutnja nam govori da postoji raskorak između onoga kako želimo da stvari budu i onoga kako trenutno jesu. Taj signal nije problem, nego koristan podatak. 

Važno je shvatiti i da nas nije netko „naljutio“, nego smo se mi naljutili jer se ne slažemo s nečim što se dogodilo ili nije onako kako mi mislimo da bi trebalo biti ili nam samo ne odgovara. Drugi često čak nisu ni svjesni toga, a svijet ne dijeli naša mjerila o tome kako bi trebao izgledati ili funkcionirati. 

Zato problem nije u tome što ste ljuti. Problem je u tome što s tom informacijom radite.

Tijelo reagira prije glave

Problem je u tome što je tome teško razmišljati kada nas ljutnja potpuno obuzme. Da bi ga prepoznali prije nego nekontrolirano naraste dobro je znati da se ljutnja prvo javlja u tijelu: stegnuta čeljust, napetost u prsima, ubrzano disanje, toplina, potreba za reakcijom. To je sve angažirana energija. Evolucijski gledano, ljutnja nas priprema na akciju – da se zaštitimo, zauzmemo za sebe ili pokušamo nešto promijeniti.

Bez ljutnje bismo često ostajali pasivni i prihvaćali stvari koje nam dugoročno štete. Problem nije u energiji ljutnje, nego u načinu na koji je oslobađamo. Naši nagoni su nastali u vrijeme kada su se konflikti rješavali fizički. Danas takve reakcije vode u ozbiljne probleme – u odnosima, na poslu, pa i sa zakonom.

Energija da, destrukcija ne

ACT (Acceptance and Commitment Therapy) jasno razlikuje emociju i ponašanje. To što osjećam ljutnju ne znači da moram vikati, vrijeđati, prijetiti ili se povući u ogorčenost. Emociju mogu priznati, a ponašanje svjesno izabrati.

Mogu biti ljut i ponašati se odgovorno.

Primjereno usmjeravanje ljutnje može značiti:

• postavljanje granica bez napada („Ovo više ne mogu prihvatiti.“)
• jasno iznošenje nezadovoljstva („Ovo mi ne odgovara i želim da se promijeni.“)
• donošenje odluka u skladu s vrijednostima („S tim se ne slažem i neću sudjelovati.“)
• mijenjanje onoga što se realno može promijeniti, na promišljen i zakonit način

Potiskivanje ne pomaže. Ono što nam treba je preusmjeravanje.

Naravno, to nije lako kada nas ljutnja preplavi. Tada se aktivira tzv. fight-or-flight reakcija: postajemo brzi, ali ne baš pametni. Zato je korisno imati jednostavan alat koji vraća malo prostora između emocije i reakcije.

Kratka ACT vježba: „Daj ljutnji prostor“

Sljedeći put kad osjetiš jak bijes ili ljutnju, pokušaj ovo (1–2 minute):

1. Zastani i primijeti: „Sad sam ljut.“
2. Primijeti gdje je osjećaj u tijelu (prsa, trbuh, čeljust). Ne mijenjaj ništa.
3. Nazovi osjećaj točno („snažan bijes“, „intenzivna frustracija“).
4. Udahni i zamisli da oko tog osjećaja stvaraš malo prostora.
5. Postavi pitanje:

„Ako se sada ponašam u skladu sa svojim vrijednostima i dugoročnom koristi, što bi to bilo?“

Ako se pojavi odgovor, iskoristi energiju ljutnje za nešto korisno: obavi težak razgovor, isplaniraj i pokreni promjenu, ako ništa ne možeš ispucaj pripremljenu energiju u vježbanje i korisnu fizičku aktivnost.

Za kraj

Ljutnja nije neprijatelj. Ona je glasnik. Donosi energiju, jasnoću i poticaj na djelovanje. No kao i svaka snažna energija, traži smjer i odgovornost. Naučiti slušati i usmjeriti ljutnju, a ne biti njezin rob, jedna je od ključnih psiholoških vještina dugog i zahtjevnog profesionalnog života, posebno onog daleko od doma.

Ako primjećuješ da te bijes ili ljutnja često preplavljuje, dovodi u probleme ili se pretvara u dugotrajnu ogorčenost i povlačenje, to nije znak slabosti. To je znak da ti treba pomoć u usmjeravanju, a ne u „gašenju“ emocija. Rad s educiranim stručnjakom može u tome biti važna i korisna podrška, a traženje pomoći znak hrabrosti i odgovornosti prema sebi i onima koji o nama ovise.

Alen Marot, dipl.psih. 

https://www.dalekooddoma.com