U Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja u srijedu je otvorena izložba “Jedra Jadrana” Luciana Kebera koja prikazuje makete trinaest povijesnih brodova, te tako pridonosi očuvanju kulturne baštine i tradicijske brodogradnje.
Makete starih povijesnih brodova koje Keber predano izrađuje, izvrsno se uklopila u interijer PPMHP-a unijela je dodatan dašak starine. Prema riječima ravnateljice Muzeja, Nikoline Radić Štivić, Keber brodomaketarstvom vješto, na jedan od najboljih načina, progovara o važnosti pomorske baštine i o njezinome očuvanju. Osim izložbe koja ostaje otvorena do 20. studenog ove godine, zainteresirane očekuje i promocija knjige, piše Novi list.
Kako je Luciano Keber pojasnio, njegovi su brodovi nastajali tijekom niza godina, na temelju raznih nacrta iz literature, od poznanika i prijatelja, a istovremeno je radio i na više brodova za koje mu je, pojasnio je, trebalo ipak manje vremena nego za nacrte. Lučki kapetan Darko Glažar izrazio je želju da se autor nastavi baviti izradom maketa brodova od kojih, napomenuo je, zastaje dah, čime nastavlja obiteljsku tradiciju, tradiciju očuvanja pomorske baštine te tradiciju ukazivanja na brodove koji su nekad život značili.
Na izložbi se mogu vidjeti razni modeli, od Batane, istarskog Topa, Bragoca, Gajete, Leuta, Kotera, Bracere, do Trabakula i Peliga. Autor je dosad, stoji u katalogu izložbe, nacrtao dvije knjige s nekoliko izdanja na različitim jezicima, referentne za pomorska učilišta, pomorsku arheologiju, muzeologiju, jezikoslovlje, brodomaketare i općenito zaljubljenike u more, a autor je brojnih izložbi, dječjih radionica, međunarodni sudac u brodomaketarstvu te inicijator nacionalnih i međunarodnih natjecanja.
Da je Klanac u startu priznao samom sebi i drugima da je u problemima, sve se moglo brže i bezbolnije riješiti. On je tipični hrvatski menadžer koji misli da s ljudima može raditi što hoće, kaže kapetan
Uvijek kada bih čitao o slučajevima pomoraca koje je napustio brodar i koji su zaglavili negdje bez plaća i ne znaju kad će se i kako vratiti kućama, pomislio bih kako su uopće mogli dopustiti da zapadnu u takve nevolje.
Mislio sam da se meni tako nešto nikad neće i ne može dogoditi, a onda se dogodila »Mirjana K«, na kojoj smo proveli skoro pet mjeseci na sidrištu ispred Pireja, ne znajući kad ćemo se moći iskrcati, kaže kapetan Igor Rendić, zapovjednik broda »Mirjana K« koji je nakon višemjesečne neizvjesnosti i natezanja s brodarom, kao i s grčkim lučkim vlastima, krajem prošlog tjedna zajedno s još jednim hrvatskim članom posade iskrcan s broda. U subotu navečer je stigao kući u Rijeku, piše Marinko Glavan za Novi list.
…
Od svih nevolja koje su zadesile posadu »Mirjane K«, kaže Rendić, pomorski kapetan s 37 godina iskustva na moru, najgora je bila neizvjesnost i iščekivanje rješavanja pitanja njihovog iskrcaja koje je trajalo mjesecima.
– Neizvjesnost nas je najviše mučila. Iz dana u dan, nadaš se, očekuješ da će se nešto riješiti i onda ništa. Nakon svega toga, najljepši je osjećaj biti doma. I kad je sve u redu, kad na brodu provedeš samo mjesec dana ili dva, lijepo je vratiti se kući, a nakon svega ovoga još je ljepše, kaže Rendić koji u razgovoru, unatoč svemu što je zajedno s ostatkom posade prošao, ostaje smiren i kaže kako će se sada prvo dobro odmoriti, psihički, jer fizički se nisu umorili.
– Ljudi su, da se tako izrazim, poludjeli od svega toga. Pomorcu nije teško biti četiri mjeseca na brodu, nije u tome stvar. Ali kad te netko svaki dan vuče za nos i konstatno izigrava povjerenje posade, ljudima to jako teško pada. Bilo je dana kad nitko ni s kim na brodu nije razgovarao. Ne zato što smo se posvađali, nego se ljudi povuku u sebe, u svoja razmišljanja, odnosno u depresiju.
Imali smo, srećom, odličnog kuhara iz Rijeke koji je od ono namirnica što je imao radio sve što je mogao, a i inače je podizao moral ljudima. Hrana uvijek jako utječe na raspoloženje posade, a kad dođete u situaciju da nemate dovoljno svega što je potrebno, ljude to još više pogađa.
Tu je Klanac isto radio probleme jer je meni napisao u poruci da odustaje od broda, a onda kad bi se povuklo pitanje nabave hrane, on bi se pojavio s obećanjima da će je on nabaviti. Pa je i tu bilo problema, tako da nam je i hrvatska posada jedne jahte poslala svoje zalihe hrane. Nismo se vidjeli, ne znam tko su ti ljudi, ali ovom prilikom im želim zahvaliti.
Klanac se očito, na sve načine, pokušavao izvući iz problema u koje je zapao, a kao u živom blatu, što se više koprcao, to je dublje upadao. Da je u startu priznao samom sebi i drugima da je u problemima, sve se moglo brže i bezbolnije riješiti. On je tipični hrvatski menadžer koji misli da s ljudima može raditi što hoće, kaže kapetan.
Osim brodara, duboko ga je, dodaje, razočaralo ponašanje grčkih lučkih vlasti koje su, umjesto da pomognu u rješavanju problema i repatrijaciji posade, dodatno komplicirale i odugovlačile ionako lošu situaciju, ne mareći pritom niti za narušeno zdravstveno stanje dijela posade.
– Nadao sam se, kad smo zaustavljeni u Pireju, da će se sve relativno brzo riješiti jer Grčka je pomorska zemlja i članica EU-a. Na kraju je ispalo da bi bilo bolje da smo bili zaustavljeni bilo gdje drugdje. Grčke vlasti stvarale su nam ogromne probleme. Klanac nam je lagao, a nakon svih tih laži, kad bi bili na pragu nekakvog rješenja, oni bi »zasolili« na kraju, s nekim svojim zakonima i propisima koji su nam onemogućavali iskrcaj.
Dva člana posade dobila su liječničke nalaze da nisu sposobni za daljnji rad na brodu, a oni su ih primorali da se vrate natrag na brod. To nikad u svojoj karijeri nisam doživio, ni čuo od nekoga od kolega. Inače, kad se tako nešto na brodu dogodi, kad član posade zbog bolesti ili ozljede nije sposoban za rad – to znači urgentni iskrcaj i repatrijaciju.
Puka je sreća da se nekome od njih nije nešto ozbiljnije dogodilo. Slao sam e-mail lučkom kapetanu, a proslijedio sam ga i našem veleposlanstvu u Ateni, s pitanjem što ako se nekome od njih stanje dodatno pogorša ili ako, još gore, umre na brodu. Tko će biti odgovoran u tom slučaju? Sva je sreća da je završilo ovako, ali moglo je biti i drukčije. Ne razumijem kako se mogu tako igrati doslovce s ljudskim životima, kaže zapovjednik.
Situacija je na kraju riješena tako što je brod prodan novom vlasniku iz Turske, nakon čega je ukrcana nova posada, no ni taj dio nije prošao bez komplikacija od strane grčkih vlasti koje desetak dana nisu dopuštale iskrcaj dotadašnjoj posadi, dok se ne obnovi jedan od brodskih certifikata koji je bio istekao.
– Najvažnije je da smo se vratili kući. Veliku ulogu u tome odigrao je riječki inspektor ITF-a Luka Simić, koji se maksimalno angažirao na rješavanju slučaja. Grčki ITF, moram reći, nije odradio gotovo ništa. Tamošnji inspektor bio je jednom na brodu i od njega nismo više ništa čuli ni vidjeli. Hrvatski ITF i Sindikat pomoraca odradili su najveći dio posla, a angažiralo se i veleposlanstvo u Ateni pa svima zahvaljujem na pomoći, kaže Rendić.
– Psihički ću se odmoriti. Fizički se nismo umorili jer brod nije radio, ali smo svi psihički iscrpljeni. Ta neizvjesnost nas je ubijala, kao i svakodnevne laži i obmane sada već bivšeg brodovlasnika, Alana Klanca. Držao nas je u konstantnom iščekivanju.
Pred kraj je čak slao avionske karte, uvjeravajući nas da tog datuma idemo kući, obećavao sve i svašta, a onda bi sve bilo otkazano. To je bilo najgore, jer da je taj čovjek odmah u početku ljudski došao, rekao da je kompanija u problemu, da će se sve oduljiti, bilo bi nam možda lakše. Ovako nam je stalno nešto obećavao, najavljivao, situacija se mijenjala iz dana u dan, da bismo svaki put na kraju mi ostali na brodu, kaže Rendić, ističući da je takvo ponašanje brodara njega kao zapovjednika i posadu psihički iscrpljivalo.
Članak je originalno objavljen na portalu Novi list / Autor: Marinko Glavan
Zapovjednik teretnog broda nažalost preminuo je u nesreći, čije se okolnosti utvrđuju, priopćilo je Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture.
Službenici Lučke ispostave Rab izvijestili su Nacionalnu središnjicu za usklađivanje traganja i spašavanje na moru (MRCC Rijeka) o spasilačkoj akciji pokrenutoj prema državljaninu Republike Hrvatske, koji je smrtno stradao jučer, 13. listopada oko 14.00 sati na teretnome brodu „Pjeskar“, hrvatske zastave, kojim je zapovijedao tijekom radova u uvali Samotorac na otoku Dolin, u Barbatskome kanalu.
O događaju je iz MRCC Rijeka odmah obavještena Postaja pomorske i aerodromske policije Rijeka, čija brodica je angažirana prevesti pripadnike Javne vatrogasne postrojbe Rab na poziciju nesreće.
Prema dostupnim informacijama stradali zapovjednik broda, nažalost preminuo je u trenutku nesreće, koja se dogodila na palubi broda. Točne okolnosti koje su prethodile ovoj tragičnoj nesreći utvrdit će se očevidom, koji provodi Lučka ispostava Rab u suradnji sa službenicima Policijske postaje Rab.
Vlada je na današnjoj sjednici odlučila splitskom brodaru Jadroplovu dati prethodnu suglasnost za kreditno zaduženje kod Hrvatske banke za obnovu i razvitak, u svrhu financiranja kupnje LPG broda.
Sukladno Indikativnoj ponudi HBOR-a, Jadroplovu je prema traženju od 28. rujna odobren dugoročni investicijski kreditu iznosu od 16.347.500 USD na rok od 10 godina. Kamatna stopa iznosi 4% p.p. godišnje, a kredit će se otplaćivati u 40 kvartalnih rata, od kojih prva dospijeva na naplatu 31. ožujka 2023. godine.
Kredit će se koristiti u cilju kupnje i preuzimanja prvog broda za prijevoz ukapljenog naftnog plina (LPG) u hrvatskoj floti.
Jadroplov je 31. svibnja 2022. godine potpisao je ugovor o kupnji LPG broda sa švicarskom kompanijom Irus Holding S.A. Švicarska kompanija je naručila tri LPG broda od 7,500 prostornih metara stlačenog plina, sa pogonom na LPG i Marine dizel oil, te pramčanim propelerom. Brod je izgrađen u japanskom brodogradilištu Sasaki Shipbuilding Co. Ltd. Završen je u rujnu 2022. godine, a Jadroplov bi ga trebao preuzeti tijekom listopada 2022.
LPG brod je financiran sa 35% vlastitih sredstava u ukupnom iznosu od oko 8,8 milijuna USD, dok bi ostatak trebao biti financiran sredstvima kredita od strane HBOR-a. Bit će to prvi LPG brod u Hrvatskoj, koji će ploviti pod hrvatskom zastavom. Brod će biti nazvan Marko Marulić.
Jadroplov, koji je u većinskom državnom vlasništvu, pridodat će tako još jedan brod svojoj floti od pet brodova, uglavnom za prijevoz rasutih tereta, ukupne nosivosti 242.727 tonaže prazne nosivosti (DWT).
Kako navode iz Vlade RH, važno je istaknuti da je za LPG brod osigurano dugoročno zaposlenje na razdoblje od 5 godina, uz ugovorenu vozarinu znatno veću od troškova iskorištavanja LPG broda, što predstavlja osnovnu razliku LPG broda u odnosu na brodove za rasuti teret.
Nije ovo iskorak samo za nas, već i za hrvatsko pomorstvo. Brod će biti registriran pod hrvatskom zastavom i pružit će mogućnost izobrazbe pomoraca i osposobljavanja Hrvatskog registra brodova za izdavanje klase za ovaj tip brodova – poručuju iz Jadroplova.
Nakon gotovo pet mjeseci neizvjesnosti i borbe za poslovni i životni opstanak, svi hrvatski članovi posade broda “Mirjana K” napokon su u Hrvatsku stigli iz grčke luke Pirej. Neki su se s broda iskrcali 1., a neki 8. listopada.
Taj opskrbni tegljač, koji se na sidru najveće grčke luke nalazio pet mjeseci, bio je u vlasništvu riječke tvrtke Alveus Capital (u međuvremenu je nedavno prodan) i prema međunarodnim pomorskim konvencijama proglašen je – napuštenim od strane brodara. Na brodu koji plovi pod panamskom zastavom bila su petorica hrvatskih pomoraca, među kojima i jedan Splićanin, piše Ivica Marković za Slobodnu Dalmaciju.
– Nakon dugotrajnih i iscrpljujućih pregovora s lučkim vlastima, napokon su se smilovali i dozvolili povratak ostatku posade. Pregovori u samoj završnici nisu bili nimalo lagani te bih ovim putem htio zahvaliti na pomoći Veleposlanstvu Hrvatske u Grčkoj, tajništvu Pariškog memoranduma i djelatnicima “Kvarner Crewing Servicesa”, kao i svim dobrim ljudima koji su pridonijeli tome da se ova agonija konačno završi. Nakon što je nova ekipa pomoraca napokon došla na brod, lučke vlasti nisu dozvoljavale smjenu posade zbog certifikata koji nema apsolutno nikakve veze s repatrijacijom pomoraca. Ali, napokon su popustili pod pritiscima – rekao je Luka Simić, inspektor Međunarodne federacije transportnih radnika.
On je posebno zahvalio pomorcima s broda “Mirjana K”.
– Prvenstveno zahvaljujem pomorcima s broda “Mirjana K” na strpljenju i ukazanom povjerenju. Ovo je bilo dugih i iscrpljujućih pet mjeseci, kako za njih, tako i za njihove obitelji. Do sada se nisam susreo s ovako kompliciranim slučajem, ali mi je neizmjerno drago da smo ga napokon priveli kraju. Htio bih istaknuti da je rješavanje ovoga slučaja konstantno opstruirao vlasnik riječke tvrtke i da je podbacio kao menadžer broda. Upravo je zbog njegovog djelovanja ovaj slučaj i trajao toliko dugo. Troškove povratka pomoraca svojim kućama, kao i isplate ostatka zaostalih plaća, u potpunosti će snositi osiguravatelj broda, rekao je Luka Simić.
Jedan od onih pomoraca koji je bio na ovom brodu je i Splićanin N. S. (26), drugi časnik palube.
– A, dobro je, živ sam se i zdrav vratio kući i to je ono najvažnije. Nije bilo lako sve to izdržati i nadam se da u svom budućem pomorskom životu neću ponovno naići na neki ovakav brod, odnosno kompaniju – govori N. S.
On se na tegljača ukrcao u turskoj luci Aliaga 21. svibnja ove godine. To mu je bio drugi ukrcaj na brod “Mirjana K”. Prvi put je to bilo u prosincu 2021. i na njemu je bio do pred kraj veljače 2022.
– Kada sam odrađivao taj ugovor, sve je bilo u najboljem redu. Zato kod drugog ukrcaja nisam mogao pretpostaviti da ću proći, zajedno sa svojim kolegama, pravu kalvariju. Ja sam se ukrcao u Turskoj, dok je vlasnik broda bila riječka tvrtka i brod je već mjesec dana tamo bio na sidru. Situacija u kojoj je brod na sidru i ne radi nešto je najgore za vlasnika broda, jer tada nemate nikakvog prihoda. Nakon četiri dana smo isplovili za Pirej i tamo smo se nalazili od 25. svibnja do prošle subote. Naravno, opet na sidru – kazuje N. S.
Mlad pomorac, željan napredovanja i što više ugovora, rado je prihvatio ponudu za novi ugovor “starog” poslodavca.
– Znao sam i prije ukrcaja da je posadi kasnila plaća mjesec dana, ali sam to smatrao prihvatljivim. Međutim, nakon što sam došao na brod, u sljedećim mjesecima situacija se sasvim promijenila. Na brodu smo imali velikih problema, od komunikacije s vanjskim svijetom, morali smo koristiti svoje kartice i mobilne uređaje, do kašnjenja hrane, nedostatka vode za kupanje, neisplate plaća… Kad bismo firmi slali narudžbu za hranu (panatiku) rekli bi nam da naručimo spize za 15 dana. Mi bismo to i uradili, a tada bi ta spiza kasnila na brod sedam dana i onda bi je trebali “rastezat” sljedećih 20-ak dana do naručivanja nove spize – kazuje N. S.
Na brodu je jedan stariji član posade dobio i moždani udar.
– Je, radilo se o našem mazaču. Na njega je ova neizvjesnost na brodu ostavila traga. Nije se dobro osjećao, dosta se nervirao zbog situacije na brodu. Zbog tako lošeg zdravstvenog stanja iskrcao se s broda ranije. Kada sam ja stigao na brod bilo je 10 članova posade, a onda je započelo “osipanje”. Na kraju nas je na brodu ostalo petero, a dvojica Albanaca koji su s nama također bili na brodu, preseljeni su u hotel. Oni su prijetili da će na brodu zbog čitave situacije napraviti neku nepodopštinu, pa su zbog sigurnosnog stanja premješteni u hotel – kazuje N. S.
Posljednji članovi posade koji su bili na sidru u Pireju iskrcali su se prošle subote.
– Ma na kraju više nije bilo nikakve nervoze. Jednostavno smo se pomirili sa sudbinom i znali smo da će se situacija riješiti kad-tad. Naravno, nije ugodno stajati na sidru gotovo pet mjeseci, a istovremeno imati neizvjesnu situaciju. Mogu reći da smo bili kao lavovi u kavezu. Lučke vlasti su nam zabranile iskrcaj s broda zbog dugovanja koje je imala tvrtka. Na svu sreću jako nam je pomogao SPH, posebno Luka Simić, a od pomoći nam je bila i agencija preko koje smo se i ukrcali na ovaj brod. Kada je na brod došla nova posada, imali smo malo neuobičajenu situaciju. Naime, oni su rekli da dolaze kao članovi posade novog vlasnika, pa smo u jednom trenutku na brodu imali dvije posade različitih vlasnika, govori N. S.
Ovo negativno iskustvo našeg sugovornika nije obeshrabrilo.
– Važno je da sam došao kući. Još mi imaju isplatiti zaostatke plaće od 18. kolovoza do 1. listopada (dan kada se iskrcao s broda). Naravno da ću nastavit navigavat, to je moj život, a ovo što se dogodilo možda bolje da mi se dogodilo dok sam ovako mlad, nego poslije kada već budem u godinama. Znate kako kaže narod, “nije svako zlo za zlo”, zaključuje N. S.
Situacija na brodu “Mirjana K” bila je izuzetno teška, te je bilo samo pitanje vremena kad će situacija eskalirati. Prema tadašnjem pisanju iz SPH, članovi posade više nisu mogli slušati prazna obećanja i nisu mogli dočekati odlazak s broda. Čak je bilo došlo do toga da su neki članovi posade prijetili da će odrezati lanac sidra i pustiti brod da pluta.
Kada se zavjetujemo da ćemo jedno drugom biti na raspolaganju, u dobru i u zlu, time ujedno potpisujemo da pristajemo na brak kao instituciju, u kojoj je neizostavno ima povremenih trzavica i razmirica. Nema braka bez toga. Tko kaže da ima, laže. Svaki odnos ima uspone i padove. Dobre i loše dane. Nema braka u kojem je sve idealno, u kojem je svaki dan divan.
Koliko god voljeli partnera, ponekad su razmirice neizbježne. Tko se voli, taj se svađa. To je jednostavno tako. A što kad je partner daleko, kad si niste blizu, a izbije svađa radi bitnih ili nebitnih situacija? Što je s brakovima pomoraca?
Mogu li se bračni partneri posvađati i kad si nisu blizu, kad nisu jedno pored drugog? Naravno da mogu. Itekako. Još i intenzivnije nego kad su u istoj prostoriji. Rekla bih da u braku pomoraca uzajamna tolerancija i poštovanje moraju biti i duplo veći nego u “normalnim brakovima”. Zašto? Baš zato što ljudi provedu više vremena odvojeno nego jedno s drugim. U tim odnosima, razdvojenost prevladava nad zajedništvom i ako tu nema tolerancije, nema ničega. Kada su zajedno, sve svoje slobodno vrijeme nastoje posvetiti jedno drugom. Jedan od problema koji može se pojaviti je to da ponekad prijateljstva pate jer se partneri jako dugo nisu vidjeli i su željni jedno drugog. Zato se prijatelji ponekad, barem na kratko, stavljaju na drugo mjesto, sve dok se ne zadovolji potreba za ponovnim zbližavanjem s partnerom.
Pričajmo malo o svađama u brakovima pomoraca kad nisu kod kuće, kada plove. Svađa je sasvim normalni dio svakog odnosa, pa tako i bračnog. Svima nam je itekako dobro poznato da te najviše može uzrujati baš onaj kojeg najviše voliš. Izbaci te iz takta. Partner zna tvoje slabe točke, sve tvoje mane i vrline, s vrata kad te vidi zna kakve si volje, ma poznaje te u dušu. I baš zato što sve to zna, može te i najviše uzrujati.
Ma, lako kad je partner kući. Posvađate se, izbacite sve iz sebe, pomirite se, poljubite se i već nakon pola sata sve je dobro, kao da ništa i nije bilo. No, što onda kad su ljudi razdvojeni, kad nemaju tu mogućnost da se gledaju dok pokušavaju izgladiti situaciju? Kako onda znati što je najbolje za pomirbu i za odnos? Što kad imaš samo poruku, a usred svega ‘pukne signal’ pa nemaš niti tu poruku u kojoj možeš reći “Oprosti, žao mi je”. Nemaš apsolutno ništa, samo grube, nepotrebne riječi, koje nisi ni mislio. Napisane u afektu, u poruci – dakle niti na glas izrečene. Samo riječi, koje su ostale visjeti u zraku, a nažalost ne možeš ih ni povući jer u većini slučajeva se potrefi da baš tada, usred okršaja, signal nestane. Doći će tek sutra, a možda niti sutra nego za par dana, ako imaš sreće.
Ne možeš uspostaviti vezu, ne ovisi to o tebi. Osjećaš se bespomoćno. A ti tada, više od ičega na svijetu, želiš zagrliti voljenu osobu, poljubiti je, na uho šapnuti: “Žao mi je, nisam tako mislio/mislila”. No, ne možeš. Ništa od toga ne možeš. Partner nije tu fizički. Pored sebe imaš samo mobitel. Imaš uređaj, s kojim praktički ne možeš ništa. U tom trenutku, ničemu ti ne služi. Sve što tad ostaje je prazan ekran, grižnja savjesti koja ti ne da mira, koja te izjeda i prazno srce, koje ti govori “Što si to učinila?”
S druge strane svijeta, taj čovjek, kojeg voliš najviše na svijetu i za kojeg bi život dala, sjedi s istim tim mislima i ne može doći do tebe. Ne može ti reći “Ne brini se, sve je u redu, znam da nisi tako mislila”. Ništa od toga ne postoji, vi ne postojite kao zajednica, već samo kao jedinke za sebe, koje u tom trenutku razdvajaju oceani, mora i kontinenti. Milje su među vama, a sve što oboje svim srcem želite je čuti oprost jedno od drugoga.
“E, ne može”, kaže svemir.
Sve što ti tad ostaje je jedna duboka patnja i praznina, koju ništa ne može nadomjestiti. Riječi se ne mogu povući. U tom trenutku, jednostavno nije bilo moguće ne izreći ih. Pa Bože moj, ne može uvijek sve biti idealno.
Tko god misli da prilikom svih mjeseci dok su pomorci i njihove supruge razdvojeni nema tenzija, grdno se vara. Zašto? Zato što je baš ta razdvojenost ponekad uzrok tim tenzijama. Mjesecima se ljudi ne vide, ne pogledaju oči u oči, ne dodirnu jedno drugo i to stvara razmirice. Pitanja poput: “Kad ćeš kući?”; “Zar mi nisi rekao da je smjena bila zagarantirana”; “Kako misliš nema smjene, zašto se odgodila?”; “Opet nećeš biti kući za Božić?”, “Što je sa svim našim planovima”?; “To sad znači da se ne vidimo još dva mjeseca, a već četiri si tu”; “Reci da ideš doma, imaš ti i svoju obitelj, a ne samo posao”; “Opet ćeš zaglaviti u Africi bez signala”…
Razdvojenost vuče tenzije i to je neminovno.
Znam o čemu pričam. Moj muž je pomorac i sve su to rečenice koje sam mu zadnjih godina više puta uputila. I da, znam, sve su sebične. Ali, kad se voli, ljubav je vrlo često sebična. Želiš partnera samo za sebe, a život vuče na drugu stranu. Tako je, kako je. Tako su se karte posložile. I neka su.
Iskreno, ima on više razumijevanja za mene nego ja za njega. Ja sam ta koja se osjeća napušteno i ostavljeno. Znam da nije tako i da to nema veze s mozgom, ali ne možeš srcu objasniti ni dokazati. Ono se ne da razuvjeriti. Taj čovjek sve to radi za mene i za našu obitelj, no ja to nekad radi bijesa od razdvojenosti ne vidim. Vidim umom, ali ne i srcem. U tome leži većina problema.
Sve se izgladi kad se ljudi vole, sve se da srediti. Ali, baš tad kad se, nažalost, svađe dogode, ne postoji mogućnost brze pomirbe. To ne možemo mi kontrolirati. I onda većinu puta ono, “Oprosti, volim te”, ostane visjeti u zraku jer je njemu tada noć, a meni dan, i obrnuto. Kad se pišu poruke, jasno je ko dan da se ne može prenijeti kontekst. Nekada poruka ne može dočarati misao, čak i kad se svim silama trudimo. I onda se sve krivo shvati. Kontekst je uvijek najvažniji. Udaljenost briše kontekst. Udaljenost donosi trzavice. To je sasvim normalno i to se podrazumijeva.
Smatram da su svađe itekako dobre i da doprinose kvaliteti odnosa. Razumni ljudi iz njih mnogo nauče, postanu još i bolji ljudi, pametniji i zreliji, sposobniji nakon toga bolje shvatiti potrebe i želje svog voljenog partnera/partnerice. Nakon njih, kad se odnos vrati u normalu i stabilizira, naučimo kako se više ne smijemo ponašati i što smeta suprotnoj strani. I najvažnije od svega, shvatimo koliko u biti volimo i poštujemo jedno drugo i koliko nam je stalo.
Bezbroj puta moje “oprosti” mom mužu, dok je bio na brodu, ostalo je u zraku, nedorečeno. Ne jer ga nisam izrekla, nego zato što komunikacija nije mogla biti do kraja izglađena jer je, a što drugo, nego nestalo signala. Baš u tom ključnom trenutku često pukne veza. Kao za dišpet. Temperament, afekt, ljutnja, bijes, pokušaj dokazivanja tko je u pravu, ponos, uzrujanost i srdžba, preko poruka su itekako prenosivi, ali puno više zabole. Kako se ono kaže – koplje u srce. Riječi uvijek bole, to je nepobitno. Ali, bole jače kad si ljudi nisu blizu jer ne možeš vidjeti u očima sugovornika da to što govori ujedno i ne misli. Ne možeš vidjeti na facijalnim ekspresijama da to govori samo zato što je ljut/ljuta, a ne jer to zaista i misli. S druge strane, nekad ne možeš, radi mira, prešutjeti. Ponos ti ne dozvoljava… Ljudi ‘ko ljudi, od krvi, mesa i emocija, dozvole emocijama da nadvladaju razumom i onda sve ode gdje ne treba…
Ovdje bi se moglo postaviti pitanje je li onda bila bolja prijašnja komunikacija pomoraca sa njihovim suprugama? Kada je postojao samo radio signal, Radio Rijeka i pisma koja bi u luku agent donio na brod, a koja bi nekad svijet proputovala dok ne bi došla do broda i svog odredišta. Kada su svi ostali mogli čuti što jedno drugom govore u eteru, kad su se iznosile samo činjenice o tome kako je doma i kako je na brodu, kad se nisu emocije prenosile jer su svi brodovi to preko radio signala slušali.
Stara generacija pomoraca koja je doživjela i to doba i ovo sad, kad vlada moderna telekomunikacija, ipak kažu da je sad bolje jer u svakom trenutku mogu znati kako su njihovi najmiliji. Svakako bih se s tim složila. Moderna tehnologija je spas za komunikaciju. Oni znaju što govore i treba im vjerovati da je sad bolje. Isto tako, vjerujem da kad bismo ih zapitali jesu li se tada ikada posvađali sa suprugom dok su plovili, odgovor bi zasigurno bio nešto poput: “Naravno da ne, radovao sam se kad i ako bi pismo, nakon tri mjeseca, uopće došlo do mene i moje do nje”…
Suzdržavajući se negativnih emocija, one se samo gomilaju i nakupljaju, na kraju eskaliraju te postaju još toksičnije. Stoga je bolje odmah riješiti što se riješiti da, i naravno nikada se ne svađati. No, istina je da nismo roboti. Svaki odnos zahtijeva trud, rad, ulaganje i napor, a donosi i dobro i loše, i lijepo i ružno. Jedno bez drugog, nažalost, ne ide.
Vjerujem da je u brakovima pomoraca uloženo puno više truda, tolerancije, međusobnog poštovanja i kompromisa, no što je to u brakovima gdje se ljudi svako jutro bude jedno pored drugog. Tu bismo se mogli našaliti i reći da onda barem kad se posvađaju ne moraju gledati jedno drugo.
Gotovo sam sigurna da će se mnogi pomorci i njihove bolje polovice prepoznati u ovim riječima. Tko god je izabrao takav život, ovo im je itekako poznat teren. Kaže se: “život krade, more vrati”, a ovdje bi se moglo reći upravo suprotno: “more krade, život vrati”. Sastavni dio ljubavi je svađa, ali je mnogo lakša srcu kad se odradi uživo, a kida srcekad se događa online.
I baš zato što smo ponekad primorani odraditi je online, ovim putem svome suprugu, kojeg nisam vidjela mjesecima, a neću ni u idućim, želim reći: “Oprosti, volim te, žao mi je”, za sve naše prethodne i za sve one buduće online trzavice na daljinu…
Danas će biti povijesni dan za zadarski kruzing turizam!
Tri mjeseca otkako je ostvaren rekordan broj dolazaka brodova u jednom danu, a bilo je to 16. srpnja kada su u luke Lučke uprave Zadar pristala četiri kruzera, već danas će taj rekord pasti, javlja portal 057info.
Foto: 057info
U luku Gaženica jutros su uplovila tri kruzera – SS Voyager, Viking Sea, AIDAblu, a oko 15 sati očekuje se i četvrti – La Belle de l`Adriatique, dok je uz Istarsku obalu privezen Azamara Pursuit.
Foto: 057info
Predviđa se kako će ovih pet kruzera u postsezoni u Zadar dovesti oko 4 tisuće putnika pa će u gradu vladati pravi ljetni šušur. Izravni je to benefit i za prijevoznički sektor, što najbolje dočarava fotografija iz Gaženice. Naime, pomnim planiranjem LUZ-a i koncesionara za putnički terminal, tvrtke ZIPO, u suradnji s putničkim agencijama angažirano je preko 60 vozila, ponajviše autobusa, za prijevoz putnika do centra grada i ostalih destinacija.
Foto: 057info
Podsjetimo, kako pokazuju podaci Državnog zavoda za statistiku (DZS), u hrvatske morske luke od početka godine do kraja kolovoza uplovio je 71 kruzer s ostvarena 442 putovanja. Na tim kruzerima u Hrvatsku su stigle 424 tisuće putnika, koji su u Hrvatskoj boravili 927 dana.
Najviše posjeta stranih brodova za kružna putovanja imala je luka Dubrovnik (288 posjeta), slijede luke Split (183 posjeta), Zadar (101 posjet), Hvar (70 posjeta), Korčula (66 posjeta), Rovinj (44 posjeta) te Šibenik (43 posjeta).
Foto: gCaptain / MSC Tessa, službeno najveći kontejnerski brod na svijetu
Budući da je Yangzijiang Shipbuilding nedavno potvrdio da je Mediterranean Shipping Co. (MSC) naručio još dvanaest kontejnerskih brodova od 16.000 TEU s LNG dual fuel pogonom, knjiga narudžbi najvećeg brodara na svijetu popela se na gotovo 2 milijuna TEU. Brojka je toliko velika da podaci o MSC-ovoj knjizi narudžbi više ni ne stanu na grafikone koji uspoređuju flote brodara.
Kinesko brodogradilište potvrdilo je da je vrijednost narudžbe 2,16 milijardi dolara, čime se ukupna vrijednost brodova koje je MSC naručio samo od kolovoza popeo na nevjerojatnih 2,51 milijardu dolara. Novogradnje bi trebale biti isporučene krajem 2024. do sredine 2025. godine.
MSC-eva knjiga narudžbi sada se nalazi na rekordnih 1,96 milijuna TEU, što je ekvivalentno 43% trenutne flote najveće kompanije na svijetu, kažu iz Linerlytice, a prenosi Splash247. Riječ je o više od stotinu novih brodova vrijednih preko 10 milijardi dolara.
Kako bismo ove brojke stavili u perspektivu, valja reći da je ova ogromna knjiga narudžbi veća od cijele postojeće flote najvećeg njemačkog brodara Hapag-Lloyda, koji je peta najveća brodarska kompanija na svijetu. Ali, to nije sve! MSC-ova knjiga narudžbi veća je od kombiniranih knjiga narudžbi Maerska, CMA CGM-a i COSCO-a, koji uz MSC zauzimaju prva četiri mjesta najvećih kompanija na svijetu. Splash procjenjuje da se više od 25% svih naručenih kontejnerskih brodova (u smislu kapaciteta) gradi za MSC.
Količina narudžbi brodara sa sjedištem u Ženevi je toliko velika i ekstremna da se više ne može uklopiti u grafikone na Alphaliner-ovoj popularnoj ljestvici top 100 brodara.
Foto: Splash247
Alphaliner je početkom godine službeno objavio da je MSC nadmašio Maersk na vrhu ljestvice najvećih brodarskih kompanija. Dok Maersk ne namjerava imati flotu veću od 4,3 milijuna TEU, MSC je vrlo brzo povećao svoju prednost nad danskim partnerom iz 2M saveza, a razlika se do danas popela do 225.000 TEU.
Iako bi rekordan broj novogradnji trebao biti isporučen tijekom 2023. i 2024., špekulira se da će mnoge isporuke biti odgođene. Ukupna knjiga narudžbi svih brodara, u kojoj MSC čini približno 27%, iznosi oko 7,2 milijuna TEU, što je značajno više od prethodnog rekorda od 6,6 milijuna TEU postavljenog 2008. godine.
Iako se MSC u svojim počecima fokusirao na iznajmljivanje brodova, to se promijenilo tijekom pandemije, razdoblja rekordne zarade kontejnerskog brodarstva. Od početka 2020., udio vlastitih brodova u MSC-ovoj floti povećao se s 51% na 69%, prema Linerlytici.
Broj rabljenih kontejnerskih brodova koje je MSC kupio oborio je sve rekorde u posljednje dvije godine, otkako je u kolovozu 2020. kompanija započela masovnu kupovinu brodova. Prema Alphalineru, MSC je u tom razdoblju kupio oko 240 rabljenih brodova. Posljednji je Northern Jasper od 8.814 TEU, jedan od tri rabljena broda koje je MSC kupio samo prošli tjedan.
Potezi MSC-a zasigurno diktirati tržišne uvjete. MSC tijekom 2023. i 2024. planirati masovnu prodaju starijih brodova u floti u rezališta, a mnogi analitičari očekuju da će količina otpisanih brodova uskoro doseći povijesno visoke razine.
Jedna od najdugovječnijih emisija Hrvatskoga radija – kultna “Pomorska večer”, u srpnju je uplovila u osmo desetljeće neprekinutog emitiranja. No, s proslavom se pričekalo sve do listopada.
Svečana emisija povodom obilježavanja 70 godina Pomorske večeri emitirana je sinoć, 10. listopada, s broda Sv. Šime II koji je bio privezan na Branimirovoj obali u Zadru, uz sami gradski most. Posebno slavljeničko izdanje emisije vodilo je svih pet ponosnih urednika emisije iz regionalnih centara: s Radio Dubrovnika Božica Đurđević, Radio Splita Zoran Vukičević, Radio Zadra Vladimir Šetka, Radio Rijeke Vedrana Pavlović Lisica te Radio Pule Dorina Tikvicki.
“Tisuće pomoračkih priča je ispričano u ovih 70 godina neprekinutog emitiranja emisije. Kaže se da jedna kaplja sadržava cjelokupnu esenciju mora. Tako i jedna sudbina pomorca zrcali sve ostale, jednako obilježene životom na moru. A opet svaka je od tih priča za sebe posebna, jedinstvena. I baš svaka zaslužuje biti ispričana!”, rekla je urednica emisije Radio Pula Dorina Tikvicki.
“Pomorska večer nije se prekidala ni tijekom pandemije. Dapače, čini mi se da smo se još više u tom vremenu približili našim pomorcima koji su se našli u nezahvalnoj poziciji. Mnogi od njih nisu se mogli iskrcati s broda, dok su drugi ‘zaglavili’ i više mjeseci na brodu nakon isteka ugovora. Tada smo mogli čuti njihove priče jer su nam se javljali sa svih mora i oceana, te smo tražili preko SPH-a i Ministarstva mora da se njihovi problemi što brže riješe”, rekao je urednik emisije Radio Zadra Vladimir Šetka.
Foto: 057info
Uz svečani nastup klape Munita, na svečanosti sudjelovali su bivši i sadašnji urednici Pomorske večeri, dionici pomorske industrije i drugi svečani uzvanici: ministar Oleg Butković, predsjednik Uprave Jadrolinije David Sopta, glavni tajnik Sindikata pomoraca Hrvatske Neven Melvan, predsjednik Hrvatske udruge brodara Mare Nostrum Igor Budisavljević, ravnatelj Lučke uprave Željko Knežević, zadarski župan Božidar Longin, gradonačelnik grada Zadra Branko Dukić, državni tajnik Josip Bilaver, brodari, pomorci te brojni drugi uzvanici. Emisija se emitirala izravno s broda, uz video prijenos uživo na društvenim mrežama.
Ministar Butković istaknuo je kako je Pomorska večer ušla u živote svih koji su s morem povezani. Postala je nezaobilazna svim pomorcima koji su navigavali u ono vrijeme kada su vijađi trajali puno duže nego danas.
“Pomorska večer je uvijek bila spona s obitelji i domovinom, a ovo je zaista veliki jubilej. Čestitam svima koji su radili i rade na ovoj emisiji. I ja sam Pomorsku večer redovito slušao jer, osim što je imala emocionalni utjecaj na sve nas, ona je i tada i danas otkrivala, usmjeravala i kreirala pomorsku politiku, s obzirom da je osim pozdrava i emocija imala i tematiku kojom se bavila. Ta tematika je da pomorsko gospodarstvo, pomorski zakon i sve ono što se odnosi na pomorstvo bude bolje i uspješnije. Pomorska večer tu je bila nezaobilazni faktor”, istaknuo je Butković.
Foto: 057info
“Nema ničeg ljepšeg nego kad nam se s Atlantika ili Pacifika jave naši pomorci i kapetani s nekom lijepom pričom ili činjenicom da su spasili ljudske živote na moru. Ono što mi se čini kao važno u današnje doba kada mlađi naraštaji nisu skloni tradicionalnim medijima, je Pomorsku večer što više približiti njima, a to možemo prije svega korištenjem svih tehnoloških rješenja koja se danas nude”, rekao je urednik Šetka.
Jadran Marinković, umirovljeni novinar HRT Radio Splita i bivši urednik Pomorske večeri, u eteru Pomorske večeri proveo je 35 godina.
“Tajna dugovječne emisije je da treba ‘ćutit more’. Plovio sam dvije godine te sam zalutao u novinarstvo. Ispalo je 35 godina u Pomorskoj večeri. Moto mi je uvijek bio – more, ti mi život značiš, pomorac je broj 1, uvijek kontra ministarstva i ministara, uvijek za pomorce”, rekao je gospodin Marinković.
Legendarna emisija za pomorce osvojila je brojne nagrade
Legendarna emisija za pomorce prvi je put emitirana 8. srpnja 1952. godine pod naslovom Emisija za pomorce Radija Zagreb. Njezin je pokretač i dugogodišnji urednik bio je Branko Knezoci, čiji cilj je bio pomoći našim pomorcima u održavanju veze s obiteljima.
Unatoč početnom skepticizmu nadređenih, nakon nekoliko emitiranih emisija, pokazalo se da je Pomorska večer nevjerojatno uspješna, a pisma pomoraca i njihovih obitelji stizala su sa svih strana svijeta. Emisija se na početku emitirala od 18:30, a ljeti od 20 i trajala je sat vremena. Emisiju je kasnije preuzeo Zvonimir Bukovina i trajanje produžio na dva sata. Promijenio je i ime emisije u Pomorska večer. Dvadeset godina emisiju su vodili legendarni spikeri Radio Zagreba Valika Šverer i Ljubo Jelčić.
Sedamdesetih godina prošloga stoljeća, Pomorska večer počela se emitirati iz regionalnih centara – Radio Dubrovnika, Splita, Zadra, Rijeke i Pule. Početkom devedesetih emitiranje je produljeno na četiri sata. Pomorska večer emitirala se bez prekida i tijekom Domovinskoga rata, iako u otežanim uvjetima.
Foto: 057info
Emisija Pomorska večer nagrađena je s više priznanja i nagrada – nagradom HHO-a za doprinos borbi za ljudska prava povodom Dana ljudskih prava2015. godine, Plavom vrpcom Vjesnika 2016. godine, a već iduće godine Večernjakovom ružom Večernjeg lista, kada su čitatelji proglasili Pomorsku večer najboljom radijskom emisijom u Hrvatskoj. Emisija je dobila i priznanje Ministarstva pomorstva, prometa i infrastrukture za promicanje pomorske kulture, te priznanje Udruge hrvatskih brodara Mare Nostrum 2022. godine.
Osim na regionalnim radijskim postajama, Pomorska večer emitira se i na 1. programu Hrvatskoga radija, međunarodnom kanalu Glas Hrvatske, naknadno se može poslušati u Slušaonici Hrvatskoga radija, na multimedijskoj platformi HRTi, a odnedavno se sažetak emisije može poslušati preko Google i Apple podcast aplikacija.
Jedna od najdugovječnijih emisija Hrvatskog radija “Pomorska večer” slavi svoj 70. rođendan. Premda je još u srpnju napunila punih 70 godina neprekidnog emitiranja, slavlje će se obilježiti danas, 10. listopada, kada će se iz Zadra, s broda Sveti Šime II, emitirati slavljenička emisija.
Pomorska večer nam svakog ponedjeljka, već sedam desetljeća, iz tjedan u tjedan donosi zanimljive pomorske priče. Pomorska večer započela je kao “Emisija za pomorce” koja se prvi put emitirala na tadašnjem Radio Zagrebu 8. srpnja 1952. godine. Pokretač i glavni urednik emisije bio je Branko Knezoci, koji je želio pomoći našim pomorcima kako bi održali vezu s obiteljima.
Povodom obilježavanja slavlja, kontaktirali smo urednike Pomorske večeri iz studija u Dubrovniku, Splitu, Zadru, Rijeci i Puli. Ponosni urednici emisije Božica Đurđević, Zoran Vukičević, Vladimir Šetka, Vedrana Lisica Pavlović i Dorina Tikvicki s nama su podijelili svoju sreću i zadovoljstvo time što Pomorska večer već sedamdeset godina donosi svojim vjernim slušateljima tople pomorske priče i sudbine.
HRT Radio – Studio Dubrovnik
Urednica Pomorske večeri Radija Dubrovnik, Božica Đurđević, kazala je da, iako je onaj prvotni razlog zbog kojega je emisija nastala – kao komunikacijski most između pomoraca i njihovih obitelji – s dobom interneta i mobitela već odavno prestao postojati, Pomorska večer je opstala.
“Vjerujem da su nam slušatelji ostali vjerni svih ovih godina, barem onoliko koliko su ostali vjerni radiju kao mediju. U toj vjernosti, sama navika da se nešto radi ili događa godinama u isto vrijeme nije nebitna, a da je emisija slušana potvrđuju česti komentari na sadržaje emisije, iz svih krajeva zemlje. Dakle, mogla bi reći da emisija nosi i neki nostalgični moment, koji otvara put do srca slušatelja, bili ljudi od mora ili ne”, kaže nam ponosno urednica Đurđević.
“Pomorska večer najdugovječniji je kroničar pomorstva u hrvatskom medijskom prostoru, svjedoči o usponima i padovima pomorskog tržišta, lošijim i boljim danima hrvatskih brodarskih kompanija, zajedno je s ribarima u nastojanju za očuvanje prava na tradicionalne ribarske alate, promovira našu pomorsku kulturu… A sami pomorci i sada znaju da smo postojana adresa na koju mogu iznijeti svoje probleme i da će se u Pomorskoj večeri uvijek tražiti rješenje na svim relevantnim mjestima odlučivanja. Nedavno mi je jedan mladi pomorac rekao da je Pomorska večer “glas kojemu se vjeruje”, a Marijan Ban je začin svemu jer zna da ga u toj emisiji uvijek može čuti”, rekla je Božica Đurđević.
Upitali smo gospođu urednicu Đurđević na što je najponosnija u svojoj karijeri urednice Pomorske večeri.
“Najviše od svega ponosna sam zbog mnogih poznanstva koja su počela, najprije u razgovorima s pomorcima i ljudima kojima je more u venama, da bi kasnije, najčešće bez iti jednog stvarnog susreta, ta poznanstva postala prijateljstva i obogatila mi život. Ponosna sam i svaki put kad uspijemo bar malo odškrinuti vrata iza kojih se rješava neki od problema pomoraca i pomorstva. Ponosna sam naravno i što je emisija u posljednjih sedam godina dobila šest vrijednih nagrada i priznanja, što dodatno motivira.”
“Kaže se da ne treba mijenjati nešto što je dobro, ne slažem se s tim. Važno je prilagođavati se vremenu i novim, drugačijim potrebama i načinima. Svi urednici emisije iz pet centara iz kojih se Pomorska večer emitira nastoje u tome da, ne samo temama, već i načinom emisija bude ukorak s vremenom. Već duže vrijeme može nas se slušati ne samo live, već i na internetu, u slušaonici HRT-a”, kazala nam je Božica Đurđević.
Možete li poručiti nešto svojim slušateljima?
“Pomorska večer uvijek za tu za vas, na istoj adresi u eteru već 70 godina. Otvorena za sve vaše prijedloge kako bi vam postatala zanimljivija i bliža. Hvala vam na vjernosti svih ovih godina”, kazala je urednica Đurđević.
U ponedjeljak će se održati svečanost u Zadru, na brodu Sveti Šime II. Možete li nam reći par riječi o tome što ćete nam sve pripremiti?
“Svečanost će prethoditi tom posebnom izdanju emisije uz obljetničku prigodu, a emitira se sa samoga broda, što ima svoju simboliku. Emisiju uređuje svih pet urednika HRT Centara: Pula, Rijeka, Zadar, Split i Dubrovnik. Na svečanosti će kao uzvanici biti predstavnici pomorske industrije, ribarstva, te sami pomorci, koje ćemo ugostiti i u emisiji. Premda će sve imati svečani ton, ni ova emisija neće proći bez značajnih tema za sadašnji pomorski trenutak”, otkrila nam je Božica Đurđević.
HRT Radio – Studio Split
Zoran Vukičević, urednik Pomorske večeri na Radiju Split, podijelio je s nama svoju priču o Pomorskoj večeri.
“Na radio Split došao sam još 1994. godine, sasvim slučajno, a ubrzo sam počeo raditi priloge za Pomorsku večer. Kada je Jadran Marinković, bard ne samo te emisije, već i samog radija, prije 3 godine otišao u mirovinu, preuzeo sam tu odgovornost koja nije mogla biti veća. Trag koji je on ostavio moguće je tek slijediti, i dobro se oznojiti. Zato sam jako ponosan i na ovu obljetnicu jer smo već ušli u klasiku, gotovo kao i oni ‘oldtimer’ drveni brodovi koje često spominjemo, gotovo kao dio baštine”, objasnio je gospodin Vukičević.
Foto: Dorina Tikvicki
Emisija je davno zamišljena kao mjesto za pozdrave pomorcima, ali je odavno prerasla i postala specijalizirano mjesto za pomorstvo.
“Nekada je, do razvoja interneta, dok smo emitirali na srednjem valu, Pomorska večer bila doslovno kultno mjesto u eteru… kada težak i mutan prijem na dalekim morima nije bio prepreka. Danas se i dalje prati, ali na kristalnom tonu internetskih platformi jer su standardi veći.”
“Krivulja slušanosti i dalje ponedjeljkom uvečer iza 20:00 sati raste strelovito i to nam je iznimno drago, jer je opće poznato da je mlađe slušatelje teško dobiti pred radijske prijemnike”, ponosan je urednik.
Sada se fokusiraju na probleme u životu pomoraca, na ljude. Pokušavaju pomoći i potaknuti rješavanje problema u radu administracije.
“To je ono što slušatelja veže uz medij. Slušatelji, pa tako i pomorci i svi oni koji su vezani uz more, očekuju pomoć medija. To je razlog zašto i postojimo, da bismo informirali i služili javnosti. Zato i jesmo javni servis. Državu valja potaknuti na reakciju, pa smo i mi barem malo doprinijeli kada je državni aparat reagirao kod poreznih olakšica. Činjenica da više od 15.000 pomoraca u Hrvatsku, samo na osnovu svojih plaća, unesu više od milijardu eura godišnje dovoljno govori za sebe. A u poslu i traženju tema upoznaš razne ljude i naiđeš na neobične priče”, govori urednik Vukičević.
Tako nam je prepričao kako je jednom prilikom kada je bio na putu za Bruxelles, inače sasvim drugim novinarskim poslom, na aerodromu čekao let s jednim pomorcem iz okolice Rijeke.
“Kada sam doznao da ide u Bruxelles mislio sam da je to samo presjedanje za neku drugu destinaciju, ali mi je on ubrzo naglasio da je „Luka ukrcaja Bruxelles”. Nije mi tada ništa bilo jasno, ali ubrzo mi je pojasnio da se ukrcava na brod za čišćenje riječnih kanala i plovnih puteva kakvih je mnogo u srednjoj Europi i da mu je brod zaista na obližnoj rijeci u Bruxellesu. Naravno da sam napravio razgovor s njim”, ispričao je gospodin Vukičević.
Što se tiče svečanosti povodom 70 godina emisije, poručio je kako će to biti prilika da se okupe stari urednici, vodstvo HRT-a i mnogi iz pomorskog posla s kojima surađuju.
“Imat ćemo uvodnu svečanost koja će se prenositi , sve u skladu s novim medijima i putem streama na facebook stranici HRT-a. Potom ćemo od 20:15 otvoriti našu emisiju. Svi zajedno, iz svih pet centara, ugostit ćemo goste, a očekujemo, između ostalog, i resornog ministra Olega Butkovića, koji je potvrdio da će doći. Potom ćemo se svi dobro zabaviti”, veseli se urednik Pomorske večeri s Radija Split.
HRT Radio – Studio Zadar
Urednik Pomorske večeri na Radiju Zadar, gospodin Vladimir Šetka, kaže da mu je teško izdvojiti neku posebnu reportažu iz emisije.
“To su priče naših pomoraca i njihova javljanja u program nakon spašavanja života ljudi koji se na moru nađu u pogibeljnim situacijama. Bilo je više takvih situacija, gdje su naši pomorci na raznim morima u svijetu spašavali tuđe živote. Lijepo je objaviti takvu priču”, rekao je urednik Šetka.
“Iako su godinama slušatelje uz Pomorsku večer vezali pozdravi i poruke, što je nakon pojave suvremenih tehnologija palo u drugi plan, danas su to problemi pomoraca, ribara, otočana koje obrađujemo u našoj emisiji tražeći od mjerodavnih njihovo rješavanje. Osim toga, mislim da slušatelji vole čuti priče o ‘malom čoviku’ i generalno priče o moru i s mora”, kaže nam Vladimir Šetka. Dodaje kako je najponosniji na to što nakon tematiziranja određenih problema u emisiji, dođe do njihova rješavanja.
Slušateljima je poručio da će se i dalje truditi donositi zanimljive priče te da želi da emisija i dalje bude njihov glas. “Na svečanosti u Zadru, na brodu Sveti Šime II, svakako će biti zanimljivih gostiju, s kojima ćemo se uživo javljati s broda”, rekao je urednik Šetka.
Foto: Dorina Tikvicki
HRT Radio – Studio Rijeka
Urednica Pomorske večeri s HRT-ovog Radija Rijeka, Vedrana Lisica Pavlović, rekla nam je kako su tolike godine donijele brojne važne, ponekad i teške teme – toliko da joj je nemoguće izdvojiti jednu.
“S obzirom na to da je moj ‘staž’ u uredničkoj ekipi Pomorske večeri zaista još vrlo kratak, ja sam i dalje širom otvorenih očiju i ušiju za svaku temu, za svakog sugovornika i razgovor. Obično me privuku one male ljudske priče i sudbine, volim razgovore s umirovljenim pomorcima, kao i s mladih ljudima koji su se već uspjeli iskazati, kao što je slučaj jednog Riječanina koji plovi na LNG carrieru, u kompaniji koja mahom zapošljava isključivo Španjolce, ali evo… prepoznali su kvalitetu”, poručila je urednica Lisica Pavlović.
“Pomorska večer je nekad bila jedini kanal komunikacije, donosila je daleka mora i članove obitelji njihovim ukućanima, ali i obrnuto. Kada bi neki Pomorac uspio čuti tople pozdrave i glasove svojih, sigurna sam da bi mu sve skupa postalo lakše. Iako su se vremena promijenila, Pomorska večer trudi se uvijek biti relevantna i otvarati i neke teme i probleme koje nitko drugi nema mogućnost otvoriti. Možemo reći da je nekad Pomorska večer bila komunikacijski kanal između pomoraca i obitelji, a danas je glas pomorstva kao gospodarske grane i svih tema i problema vezanih uz pomorstvo, ribarstvo, pa i ekologiju i zaštitu mora.”
Na pitanje što smatra da je slušateljima najintrigantnije u emisiji, urednica Lisica Pavlović je odgovorila: “Svakako vjerujem da je slušateljima bitno doznati nešto novo, što inače nemaju priliku čuti. Ali, pogotovo je bitno hvatanje u koštac s problemima i situacijama poput ove, još uvijek aktualne, s pomorcima na brodu Mirjana K (kojeg Grci ne puštaju iz Pireja zbog dugova bivšeg vlasnika). Od početka pratimo slučaj i na liniji imamo inspektora ITF-a koji nam gotovo iz tjedna u tjedan govori kakvo je stanje na brodu i u kojoj su fazi pregovori.”
Kao urednica emisije, Vedrana Lisica Pavlović najponosnija na to što je, kako kaže, uopće dobila priliku uređivati emisiju s takvom tradicijom i značajem.
“Zadovoljna sam svaki put kad napravimo dobru priču i kad uspijemo dočarati slušateljima i više od pukog sadržaja nekog događaja”, poručila je gospođa Vedrana i dodala kako će u Zadru biti novosti.
“Emitiramo s broda, atmosfera će u tom smislu biti još ‘pomorskija’, važnih gostiju neće nedostajati, a emisiju ćemo zajedničkim snagama urediti i voditi svi urednici iz centara Split, Dubrovnik, Pula, Rijeka i Zadar. Naravno… slušajte nas u ponedjeljak!”
HRT Radio – Studio Pula
S nama je razgovarala i gospođa Dorina Tikvicki, urednice Pomorske večeri Radija Pula.
“Tisuće pomoračkih priča je ispričano u ovih 70 godina neprekinutog emitiranja emisije. U to je vrijeme utkano i mojih 10 uređivačkih i dvostruko više godina suradnje u njoj. Kaže se da jedna kaplja sadržava cjelokupnu esenciju mora. Tako i jedna sudbina pomorca zrcali sve ostale, jednako obilježene životom na moru. A opet svaka je od tih priča za sebe posebna, jedinstvena. I baš svaka zaslužuje biti ispričana!”
Nije joj stoga lako izdvojiti najzanimljiviju reportažu, temu, susret, kaže nam urednica Tikvicki.
“Bilo je naravno onih zabavnih i duhovitih susreta s pomorcima. Mene ipak najviše dotiču iskustva naših kandidata i laureata Plave vrpce za spašavanje ljudskih života na moru. Poput priče kapetana Pave Butijera koji je s tankerom Towada spasio 36 ribara na Indijskome oceanu, ili mladoga Kriljanina Marka Rakuljića, lanjskog laureata u pojedinačnoj konkurenciji”, kazala je gospođa Dorina.
“Emisija su ljudi! To su pomorci, ribari, kolege urednici, aktualni i umirovljeni, svi koji su godinama sudjelovali u stvaranju i realizaciji emisije. To su naši suradnici iz resornih ministarstava, Sindikata pomoraca, Udruge brodara, pomorskih fakulteta i škola, lučkih kapetanija i uprava. I naravno, naši slušatelji. Skupi se tu prilično sati rada nas urednika. Od odabira tema, snimanja, pisanja, montaža, ulaženja u bit problema, upoznavanja sugovornika. I nema tu mjesta za površnost. Jer slušatelji je bez iznimke prepoznaju trud, emociju, iskrenost koju ste u sve uložili i nagrađuju vas svojom pažnjom. Mislim da nam se jednostavno – vjeruje”, poručila je urednica.
Kako se emisija emitira svakog ponedjeljka, mora biti aktualna.
“Trudimo se donositi novosti, a poznate teme obogaćivati friškim detaljima. Informiramo, ali kroz ležernije razgovore i neobaveznu ćakulu, vjerujem, i zabavljamo naše slušatelje. Brojni među njima su upravo na kontinentu, daleko od mora. Taj zaokruženi informativno-zabavno-glazbeni paketić s morskim ugođajem mora da im je i dalje neodoljiv”, kaže Tikvicki.
Ono na što je najviše ponosna su brojne nagrade koje su u posljednjih nekoliko godina primili.
“Od one HHO-a za doprinos borbi za ljudska prava, priznanja resornoga Ministarstva, Udruge brodara Mare Nostrum, posebne nagrade Plave vrpce vjesnika, i sigurno one koja nas je najviše iznenadila i razveselila, Večernjakove ruže. A tek zadovoljni suradnici koji su često na suprotstavljenim stranama. Njihovo priznanje našem radu potvrda je da smo posao odradili profesionalno. Zatim i zadovoljni pomorci kojima smo možda pomogli da riješe neke svoje probleme, slušatelji i njihove poruke nakon emisije, u kojima nam kažu da su uživali na našim radio valovima”, objašnjava urednica emisije Radio Pule.
Foto: Dorina Tikvicki
S obzirom na to da su se tijekom ovih 70 godina mnoge promjene dogodile u pomorskoj industriji, kaže kako novo vrijeme nije lakše.
“Izazovi su sve veći, a tako je i s našim medijem koji se često mora nadmetati s pomalo nelojalnom konkurencijom sporije, ali zbog slike atraktivnije televizije, te s brzim reakcijama portala, primjerice. Radijske staze su utabane jer smo njima morali nebrojeno puta prolaziti. Naši su rezultati zato na čvrstim temeljima, postignuti upornošću i marljivošću koja je nužna ako radite ovaj posao. Nema ovdje mjesta za površnost. Stoga smo još ponosniji na dugo trajanje i vjerujemo da je emisija tek sad u najboljoj formi. Mijene kojih će i dalje biti samo su novi izazov koji valja uspješno svladati.”
“Slušateljima se želim zahvaliti na dosadašnjoj vjernosti i neka nas prate i dalje. Ako im večernji i noćni termin ne odgovara, uvijek nam se mogu vratiti zahvaljujući Slušaonici na webu Hrvatskog radija. Tu je podcast sa skraćenim sadržajem emisije, ima nas i na društvenim mrežama. I neka nam se slobodno javljaju s prijedlozima, željama, pohvalama ali i konstruktivnim kritikama. Jer putovanje koje traje 70 godina treba se nastaviti i uz njihovu podršku”, poručila je urednica Tikvicki slušateljima Pomorske večeri.
Pridružite se i vi večeras svečanoj emisiji Pomorske večeri, koja počinje u 20:15 sati na Prvom programu HRT Radija!
_1665560046.jpg)
