Neretvanska lađa i trupa postale su nematerijalno kulturno dobro Republike Hrvatske. Riječ je zajedničkom projektu udruge lađara Neretve i Maratona lađa, udruge za očuvanje Neretvanske baštine Opuzen te Ministarstvo kulture, Konzervatorskoga odjela u Imotskom.
– Lađu smo sačuvali kao nematerijalno kulturno dobro zauvijek i zahvaljujem se svim sudionicima projekta, kazao je predsjednik udruge lađara, Luka Oršulić.
Stručno povjerenstvo Ministarstva kulture prosudilo je da tradicija suživota Neretvana sa lađom i trupom ima sva obilježja nematerijalnog kulturnog dobra, piše Dubrovački vjesnik.
Lađa i trupa su godinama bili jedina prijevozna sredstva u dolini Neretve. Lokalno stanovništvo upravo stoga njeguje povijesnu tradiciju lađe što je pretočeno u Maraton lađa, jedinstveno natjecanje na Neretvi na stati dugoj 25 kilometara od Metkovića do Ploča.
Podsjetimo, umijeće pripreme neretvanskog brujeta nedavno je također uvršteno među zaštićena nematerijalna kulturna dobra RH.
U čast žena koje su u prošlosti veslale satima do svojih prekomorskih posjeda kako bi prehranile obitelj, u Betini na otoku Murteru održava se veslačka regata Dlan i veslo. Mišićima je gajete pokrenulo čak osamdesetak veslačica.
Zbog baba, matera i teta koje su na svojim plećima “iznijele” tegoban život prihvatile su se i mlade generacije vesla, piše Magazin.hrt.hr.
Pravila kažu – vesla se isključivo u betinskim gajetama u koje se ukrcava po pet natjecateljica – četiri veslačice i kormilarka.
Regata je to koja se prvi put održala 1971., no, od Domovinskog rata do 2012. nije se veslalo. A onda su Betinjanke opet potjerale stare drvenjake.
Vesla se u čast betinskoj ženi. Koja se brinula za obitelj, polje, čak i brodogradilište. Žene su u betinskom kraju bile ravnopravne muškarcima.
Za betinsku regatu danas se već nadaleko zna. Povijest, tradicija, naslijeđe – sve je tu kao dodatan adut za turističku prepoznatljivost. Betinjani su to shvatili. A turisti, pak, ovakve crtice iz povijesti rado slušaju.
Pogledajte službeni video ovogodišnje ženske veslačke regate Dlan&Veslo.
Ova godina za Atlantsku plovidbu d.d je počela uspješnije nego prošla godina. Pokazuje to izvješće za prvu polovicu 2022. koje su objavili prošloga tjedna.
Naime, iz njega se iščitavaju bolji poslovni pokazatelji od onih u 2021. Nakon što su prošle godine zabilježili oporavak, u prvom polugodištu 2022. prijavljena je dobit od 120 milijuna kuna, piše Dubrovački dnevnik.
Osim dobrih financijskih rezultata, Atlantska plovidba d.d., koja je inače vodeći gospodarski subjekt u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, započela je s obnovom svoje flote. Tako planiraju obaviti osam dokovanja u Kini gdje će se remontom i ugradnjama uređaja za tretman balastnih voda obnoviti brodove te izgraditi dva nova broda tipa Kamsarmax. Nakon teških godina koji su iza njih zbog situacije izazvane pandemijom koronavirusa kada je cijelo poslovanje usporilo, trudili su se prilagoditi okolnostima u svijetu i specifičnim uvjetima poslovanja.
Sektor prijevoza rasutih tereta iznimno je osjetljiv na globalna zbivanja pa se tako nakon oporavka od krize izazvane pandemijom koronavirusa, dobro nose sa situacijom koja trenutno vlada u svijetu. Današnje vrijeme je pred Atlantsku plovidbu stavilo mnoge izazove, osim navedenih poput COVID krize i ratnih zbivanja u Ukrajini, tu su i smjene pomoraca, promjene ruta pa do općenito ljudskih resursa. Ističu kako je pomorcima koji plove pod zastavom Atlantske plovidbe pružena sva pomoć sukladno okolnostima i naputcima MMPI-a.
Snažan oporavak tržišta i novi izazovi dali su zasigurno vjetar u leđa ovoj brodarskoj kompaniji, a kao ključni resurs oduvijek su isticali zaposlenike. „Ustrajno radimo na razvijanju i očuvanju jezgre vlastitih pomoraca koji, uz zaposlenike na kopnu, čine okosnicu kompanije”, poručuju iz Atlantske plovidbe d.d.
Osim financijskih izvješća, kompanija je prvi put objavila i nefinancijsko izvješće u kojem su prikazali zanimljive podatke o svom poslovanju koji se odnose na okolišne, društvene i korporativne pokazatelje. U razgovoru s voditeljicom odnosa s investitorima i javnošću Sanjom Puticom Dubrovački dnevnik doznaje u kojem smjeru ide ova kompanija. Putica je naglasila kako je upravo nefinancijsko izvješće novi način objave podataka i prikaza ukupnog poslovanja što doprinosi transparentnosti i boljem praćenju rada.
Na prvom mjestu su pomorci
“U smislu plaćanja pomoraca teško da možemo biti konkurentni cruise kompanijama, ali gledajući s druge strane, kompanija sve više prepoznaje potrebe zaposlenika, a na prvom mjestu su pomorci. To smo najbolje uvidjeli na primjeru COVID krize, kada smo imali ukupnu krizu poslovanja. Stav uprave je bio da sve što je definirano pomorcima, mora se ispoštovati. Njih smatramo glavnim resursom i prioritetom, jednako kao i zaposlenike u na kopnu”, govori Putica te dodaje kako je kadrovska služba u svakodnevnoj komunikaciji s pomorcima pa tako imaju odjel na kopnu koji je zadužen za upravljanje brodovima i pomorcima.
Zanimljiv podatak je statistika kadeta i njihov kontinuitet ostanka u Atlantskoj plovidbi d.d. Od 22 zapovjednika, njih je 21 kadet Atlantske plovidbe što je dokaz kako se ipak čuva tradicija i kontinuitet.
“Kao kompanija potičemo svoje zaposlenike na profesionalni i osobni razvoj usvajanjem novih vještina i znanja prijeko potrebnih za rad u specifičnoj industriji kao što je brodarska. Naš je dugoročni cilj, koji je temelj trajne uspješnosti, motivirati i razvijati svoje ljudske potencijale. Samim time razvijamo individualan pristup svojim zaposlenicima.”
Dodaju kako svaki zaposlenik svojim vještinama i znanjem neizmjerno doprinosi radu i napretku kompanije i njezinoj konkurentnosti, kako na domaćem, tako i međunarodnom tržištu. “Osiguravamo optimalne i sigurne radne uvjete”, dodaju iz Atlantske d.d., a najuspješniji pokazatelj su zaposlenici kojih većina cijeli svoj radni vijek provedu unutar kompanije.
Ulaganje u mlade naraštaje
Voditeljica odnosa s investitorima i javnošću naglašava kako je u cijeloj Hrvatskoj, koja ipak ima snažnu pomorsku tradiciju, ostalo samo nekoliko kompanija koje se bave ovim poslom. Naime, Atlantska plovidba d.d. opstala je od 1955. godine, kada je osnovana kao kompanija, što je najbolji pokazatelj kontinuiteta poslovanja. Na njihovim internetskim stranicama zanimljivo je vidjeti povijesni presjek od nastanka ove brodarske kompanije do danas, kao i povijesne okolnosti u kojima je kompanija poslovala.
U kontekstu naklonjenosti Dubrovčana pomorstvu provjerili smo i recentne podatke o upisima u pomorska zanimanja u Pomorsko-tehničkoj školi Dubrovnik i na Sveučilištu u Dubrovniku. Brojke upisanih učenika na Pomorski odjel za studij Nautika i Brodostrojarstvo pokazuju kako je u srpanjskom roku upisano u ovoj akademskoj godini 28 studenata u Nautici, a na Brodostrojarstvu je 14. Nešto je manja zainteresiranost za studij Pomorske tehnologije jahta i marina gdje su samo dva studenta iskazala interes. Riječ je o podacima, ističu iz dubrovačkog Sveučilišta, koji su na razini prošle godine. U srednjoj Pomorsko-tehničkoj školi Dubrovnik u ljetnom upisnom roku popunjena su sva tražena mjesta, pa je tako upisano po 24 učenika u pet razrednih odjeljenja.
Upravo je lokalna zajednica područje na kojem Atlantska plovidba d.d. nastoji društveno odgovorno poslovati i doprinijeti. Primarno to rade kroz zapošljavanje lokalnog stanovništva kao i kroz humanitarne aktivnosti i pomoći, kako neprofitnim udrugama, tako i potrebitim pojedincima.
“Budućnost je za svih nas, pa tako i za Atlantsku plovidbu nepredvidiva i izazovna, stoga su nas krize naučile kako postati otporniji i fleksibilniji. Vjerujem kako ćemo i dalje svojim poslovanjem doprinositi pomorskoj tradiciji Grada, ali i ukupnoj slici gospodarstva našega kraja i Republike Hrvatske”, zaključila je voditeljica odnosa s investitorima i javnošću Atlantske plovidbe d.d. Sanja Putica.
Najveće svjetske brodarske kompanije na dobrom su putu da u 2022. obore apsolutno sve rekorde. Nova predviđanja pokazuju da bi brodari u ovoj godini mogli ostvariti apsurdnu dobit, koja premašuje prošlogodišnju za nevjerojatnih 73%.
Neto prihod jedanaest najvećih brodara u sektoru kontejnerskog prometa ove bi godine mogli dosegnuti vrtoglavih 256 milijardi dolara, predviđa John McCown, osnivač Blue Alpha Capitala. To je povećanje od čak 36 milijardi dolara u odnosu na prethodnu procjenu koju je McCown objavio u travnju, a riječ je o iznosu koji je otprilike jednak BDP-u Portugala. Samo prošle godine, 11 najvećih kompanija ostvarilo je rekordan profit od 148 milijardi dolara, kaže McCown.
Profiteri pandemije
Dvije godine poremećaja u gospodarstvu transformirale su pomorsku industriju, odgovornu za oko 80% globalne trgovine, iz industrije koja je više godina zaredom ostvarivala gubitke u sektor koji je najviše profitirao tijekom pandemije. Neki brodari ulažu višak novca u nove brodove s čišćim motorima i više veza s računalnim mrežama na kopnu, piše gCaptain.
Unatoč očekivanjima da će brodari u trećoj godini pandemije, zbog usporavanja gospodarskih aktivnosti i sukoba u Ukrajini, bilježiti manje profite, izgleda da su se stvari promijenile. McCown je odlučio povećati svoje prognoze nakon niza neočekivano dobrih rezultata drugog kvartala nekih od najvećih brodara – od kojih je posljednji u nizu ovog tjedna bio južnokorejski HMM, s neto dobiti od 4,62 milijarde američkih dolara samo u prvoj polovici ove godine. Riječ je o povećanju od nevjerojatnih 1.560% u usporedbi s istim razdobljem lani, piše Splash247.
A.P. Moller-Maersk sa sjedištem u Kopenhagenu, “igrač broj 2”, ranije ovog mjeseca najavio je prognoze za 2022. godinu: očekuju rekordnu dobit od 31 milijarde dolara. Hapag-Lloyd, peti najveći brodar, zarađuje toliko da bi uskoro mogao prestići Volkswagen kao najprofitabilnija tvrtka u Njemačkoj.
Britanska konzultantska tvrtka Drewry također izvještava o rekordnoj dobiti u sektoru ove godine. Analitičari predviđaju neto dobit u ukupnom iznosu od nevjerojatnih 270 milijardi dolara, što je ekvivalentno BDP-u Finske. Drewry potom predviđa dramatičan pad dobiti sljedeće godine, gotovo prepolovljen, u iznosu od 150 milijardi dolara (vidi grafikon).
Foto: Splash247
Golema dobit dolazi unatoč padu promptnih cijena od gotovo 30%, kažu iz Drewrya. To je zato što se samo 10% tereta prevozi prema uvjetima promptnih cijena na tržištu – ostatak se prevozi na temelju ugovora između prijevoznika i pošiljatelja tereta kojima su cijene i količine određene za godinu ili više unaprijed, kaže McCown.
Prema McCownovoj analizi, cijene kontejnerskog transporta u drugom kvartalu bile su 2,84 puta više nego dvije godine ranije. Prosječne promptne cijene bile su 4,72 puta veće, dok su ugovorne porasle 2,13 puta.
Iz Maerska su 3. kolovoza objavili da predviđaju da će prosječna ugovorna cijena ove godine iznositi 1.900 USD za kontejner od 40 stopa, što je povećanje od 500 USD u odnosu na očekivanja na kraju prvog kvartala.
Brodari pod pritiskom
Međutim, zaokret kola sreće u korist brodara, uz jačanje inflacije diljem svijeta, potaklo je političare na traženje metaforičkog žrtvenog jarca. Sektor kontejnerskog prometa, u kojem je devet najvećih kompanija koncentrirano u tri saveza koji međusobno dijele kapacitete na brodovima, pod pritiskom je vlada diljem svijeta zbog naplaćivanja visokih cijena prijevoza, dok istovremeno samo 40% brodova (a s njima i tereta) do svojih destinacija dolazi na vrijeme, prema Sea-Intelligenceu.
U srpnju je Francuska u posljednji trenutak odustala od dodatnih poreza na dobit za energetske i transportne tvrtke. Prije glasovanja, CMA CGM sa sjedištem u Marseilleu – treća najveća kompanija na svijetu – podigla je iznos popusta s 500 eura na 750 eura za teret koji se uvozi Francusku iz Azije i dodala još popusta na izvoz zbog pritiska vlade, koja pokušava obuzdati inflaciju.
U SAD-u, predsjednik Joe Biden u lipnju je potpisao Zakon o reformi oceanskog brodarstva koji nalaže Federalnoj pomorskoj komisiji da mora poduzeti mjere kako bi se spriječilo da brodari bezrazložno odbijaju popuniti slobodne kapacitete, čime se umjetno podižu cijene transporta. Također je naredio istragu zateznih naknada koje naplaćuju brodari.
Brodari su također su na udaru zbog sve većih sindikalnih akcija i štićenja interesa transportnih radnika, čiji prihodi nisu doživjeli ni blizu sličan porast.
U Ujedinjenom Kraljevstvu, lučki radnici u Felixstoweu, najprometnijoj kontejnerskoj luci u državi, najavili su štrajk kasnije ovog mjeseca, nezadovoljni zbog činjenice da će im inflacija ‘pojesti’ i ona malene povišice koje su im obećane.
Na zapadnoj obali SAD-a, sindikalni čelnici lučkih radnika započeli su pregovore o kolektivnom ugovoru u svibnju. Za porast inflacije okrivili su “strane brodarske tvrtke vrijedne milijarde dolara koje su kompletno poharale američke tvrtke, naplaćujući i do 10 puta više od uobičajenih cijena transporta”.
Član posade broda »Mirjana K« u grčkoj luci Pirej mora na hitnu operaciju žuči, ali mu tamošnje lučke vlasti ne dopuštaju da napusti luku i ode kući, u Hrvatsku, na liječenje.
Ovu nevjerojatnu vijest potvrdili su za Novi list članovi posade »Mirjane K«, kao i inspektor ITF-a (Međunarodne federacija transportnih radnika) Luka Simić, koji su ogorčeni postupcima grčkih lučkih vlasti za koje smatraju kako izravno ugrožavaju život i zdravlje pomorca.
– Kolega je imao određenih tegoba, zbog kojih je, i to na jedvite jade, poslan s broda na pregled liječniku. Utvrđeno je da mora na hitnu operaciju žuči, na što je on tražio da ga puste da na operaciju ode u Hrvatsku, no lučke vlasti taj su njegov zahtjev odbile. Sad je smješten u hotelu, čeka da vidi što će se dalje događati. To je isto kao da je u zatvoru. Ne možemo vjerovati da se na taj način odnose prema kolegi kojemu je zdravlje ugroženo, rekao je jedan od pomoraca s »Mirjane K«, broda kojim upravlja tvrtka Alveus Capital iz Rijeke, a na čelu tvrtke je Alan Klanac, nekadašnji predsjednik uprave Jadrolinije.
Dodaje kako se i ostali članovi posade osjećaju kao u zatvoru, na sidrištu pred lukom, a ionako lošu atmosferu među posadom koja već tri mjeseca nije primila plaću, pokvarile su vijesti o bolesnom kolegi, kao i o odluci lučkih vlasti da ne dopuste privez broda u luci i repatrijaciju pomoraca, s obrazloženjem da je na brodu već sada manji broj članova posade od dopuštenog minimalnog broja.
– Osjećamo se grozno, kako bismo se osjećali. Ne znamo kad ćemo kući, ne znamo kad ćemo dobiti zaostale plaće. Nakon što smo prošlog tjedna nekako dobili nove zalihe hrane, sad imamo problem s vodom. Imamo još samo dva i pol »kubika« za tuširanje, pranje rublja i druge potrebe, što nam je dovoljno za otprilike dva dana. Nevjerojatno je da nam se sve ovo događa u Grčkoj, zemlji članici EU-a, koja očito ne mari za živote i zdravlje posada, kaže pomorac, jedan od petorice hrvatskih državljana među posadom od ukupno osam članova.
Luka Simić, inspektor ITF-a, također je ogorčen odlukom lučkih vlasti u Pireju, za koju kaže da je potpuno apsurdna.
– Čovjek je proglašen nesposobnim za obavljanje posla na brodu. A oni inzistiraju da ne može napustiti luku jer brod ima manji broj članova posade od minimalno propisanog. Bio je upućen na liječnički pregled, gdje je ustanovljeno da ne može raditi, te da mora na hitnu operaciju zbog problema sa žuči. Liječnici su mu dali i potvrdu da je sposoban za let avionom, kako bi mogao otputovati kući. On je zatražio da ga se pusti da liječenje nastavi u Hrvatskoj, zatražio je repatrijaciju, no vlasti su odbile taj zahtjev, zbog minimalnog broja članova posade. Nevjerojatno je da lučke vlasti nije briga za život i zdravlje pomorca, nego samo i isključivo za zadovoljavanje forme oko minimalnog broja članova posade, iako je čovjek nesposoban za rad, za što ima nalaz grčkih liječnika. Pitao sam ih hoće li oni preuzeti odgovornost za njegov život i zdravlje, ako mu se zdravstveno stanje pogorša, kaže Simić.
Nestašica vode i hrane
– Kontaktirali smo i panamske vlasti, ali od njih nismo dobili nikakav odgovor. Grčke vlasti ponašaju se pri tom kao da gledaju isključivo vlastite interese i potpuno zanemaruju pomorce i njihova prava. Osim toga, stalno se javljaju nekakvi problemi, primjerice, prije dva tjedna se razgovaralo o mogućnosti da se brod priveže u luci Elepsis, jer je Pirej jako prometna luka i sigurno žele izbjeći privezivanje »Mirjane K« koja bi na vezu mogla ostati mjesecima, dok se ne riješe dugovanja zbog kojih je brod i zaustavljen, ali agent broda sada se pravi lud i »ne zna ništa«, kaže Simić.
Osiguravatelji broda, potvrdio je Simić, uplatili su jučer dodatna sredstva, u iznosu od 2.300 dolara, za dopremu potrošne vode na brod, kao i za nabavu dodatnih zaliha hrane i pitke vode.
Pomoć ambasade
U rješavanje ovog slučaja u srijedu se, prema njegovim riječima, uključilo i Ministarstvo vanjskih poslova, preko hrvatskog Veleposlanstva u Ateni.
– Moram naglasiti da su se iz Veleposlanstva maksimalno angažirali na što bržem rješavanju slanja bolesnog pomorca kući na liječenje, ali i na rješavanju pitanja repatrijacije cijele posade. Poduzimamo sve, u čemu nam pomažu i kolege iz grčkog ITF-a i sindikata pomoraca, da se čovjek čim prije vrati kući, kaže Simić.
Nakon što Klančeva tvrtka pomorcima s »Mirjane K« nije isplatila tri plaće, brod je od ITF-a proglašen napuštenim od strane brodara te je pokrenuta procedura repatrijacije posade i naplate zaostalih plaća od P&I kluba osiguravatelja broda koji su prema Konvenciji o radu pomoraca (MLC), dužni platiti repatrijaciju i do četiri zaostale plaće. Nakon što je P&I klub pristao platiti sve troškove, prije dva dana se u dramu hrvatskih pomoraca uplela administracija luke Pirej, odbivši privezati brod u luci i dopustiti iskrcaj posade, s izlikom da brod ima manje članova posade od propisanog broja te da se dio posade eventualno može iskrcati, ako Panama, kao država zastave broda, službeno propiše manji minimalni broj članova posade za brod »Mirjana K«.
Nepovoljni vremenski uvjeti diljem Jadrana kojima smo posljednjih dana svjedočili, u ponedjeljak popodne aktivirali su mornare ACI marine Vrboska koji su pritekli u pomoć pri spašavanju brodice kojoj je otkazao motor pri jakim udarima vjetra.
Mornari ACI marine Vrboska Dinko Damjanić i Mihovil Šišejković u ponedjeljak popodne, nakon zaprimljenog poziva Lučke kapetanije Split, službenim plovilom krenuli su u potragu za brodicom kojoj je uslijed nepovoljnih vremenski uvjeta otkazao motor, piše Otvoreno more.
– Nevrijeme u marini nismo osjetili jer je dobro zaštićena. No, marina se počela intenzivno puniti zbog nadolazećeg nevremena pa smo kolega i ja užurbano vezivali brodove kad smo zaprimili poziv s recepcije. Iz Lučke kapetanije Split obavijestili su da se kod Zečeva potapa brod te smo odmah krenuli van, gdje nas je dočekala jaka bura i nevrijeme kod rta Glavice. Na toj smo se točki skoro okrenuli i vratili u marinu jer smo uvidjeli da se i sami nalazimo u velikoj opasnosti, no odlučili smo nastaviti dalje. Ukrcali smo gospođu Janu, njeno maloljetno dijete te gospodina Filipa. Razmišljali smo o nasukavanju na obližnju plažu jer su uvjeti za plovidbu zaista bili nemogući, no ipak smo se vratili u marinu. Inače desetominutna vožnja trajala je punih sat vremena – na događaj se osvrnuo mornar Mihovil Šišejković.
Tročlanu posadu, zajedno s brodicom mornari su uočili ispred uvale Maslinica na sjevernoj strani uvale Vrboska. Tri osobe, među kojima je bilo i jedno maloljetno dijete, zatečene su u stanju šoka i pothlađene.
Njihovu brodicu zbog jakih udara vjetra i valovitog mora ACI-jeva posada nije mogla uzeti u tegalj, već su je ostavili na sidru, dok su neozlijeđeni putnici prebačeni na plovilo ACI marine Vrboska i osjećaju se dobro.
Na brodu je bila gospođa Jana Matošić Goluža koja je nakon prvotnog šoka iskazala zahvalnost ACI-jevim djelatnicima na njihovoj požrtvovnosti i pomoći.
– Prekjučer popodne, rođak Filip Kelava, moje dijete i ja izašli smo na more kod Zečeva, a vidjevši da se diže bura i da valovi pojačavaju, krenuli smo natrag prema obali. Na putu do Basine stao nam je motor, a pomoćni koji smo naknadno montirali nismo mogli upaliti. Usidrili smo se i u pomoć smo pozvali pomorskog kapetana kojeg poznajemo, no on je procijenio da vremenski uvjeti ne dopuštaju isplovljavanje. Nasreću, Lučka kapetanija nazvala je ACI. Nema riječi kojima bih mogla zahvaliti mornarima. Pokazali su spretnost, hrabrost i susretljivost. Strah me pomisliti što bi se dogodilo da nam nisu došli u pomoć. Zahvaljujući njima, skočili smo u ACI-jev gumenjak te se promrzli, goli i bosi sretno vratili u mirnu Vrbosku – rekla je Jana Matošić Goluža.
Posada luksuzne 50-metarske jahte koja je plovila iz Tunisa prema Italiji spasila je dječaka koji je čitav dan i noć plutao nasred pučine. Zapovjednik broda i upravitelj stroja su Hrvati – Damjan Tavčar i Vladimir Šeparović.
Pored dječaka koji se nadao spasu prolazili su brojni brodovi, no zaustavila se luksuzna jahta na kojoj su bila dvojica Hrvata. Nisu dvojili ni sekunde – odmah su pohitali u pomoć, a kako je tekla akcija spašavanja za HRT je ispričao upravitelj stroja, Zadranin velolučkih korijena Vladimir Šeparović, piše HRT.
– Išli smo iz Tunisa prema Italiji i nakon nekoliko sati plovidbe uočili smo dječaka kako pluta na tom jednom malom gumenjaku na vesla. Čini se da se on uhvatio za nekakvu vršu ili bovu od mreže i tamo je čekao da ga netko spasi. Eto srića mi smo tu naišli i kapetan je okrenio brod natrag za Tunis, napravio je sve formalnosti, tamo negdje je došla obalna straža, pokupila dječaka. Još dok je bio tu na našem brodu odmah je nazvao mamu da je zdrav. Mi smo mu dali jesti, piti i fala Bogu sve se lipo završilo, sve se nekako poklopilo na njegovu sriću, rekao nam je Šeparović.
Foto: Pomorska škola Zadar / Facebook
Dječaka su odnijele jake morske struje i vjetar više od deset nautičkih milja od obale, a za njim je bila pokrenuta i potraga dodaje zapovjednik broda Damjan Tavčar.
– Srećom da nam je kurs bio takav da smo prolazili pokraj njega, dok je on držeći se za tu bovu ribarske mreže čekao da netko naiđe i da ga spasi. Ustvari već je bilo prošlo dosta dugo, cijeli dan i cijela noć i mi smo naišli sljedeći dan. Tražila ga je i Obalna straža, jer izgleda da su roditelji prijavili da se on izgubio. Mi smo odmah preko radija tražili Obalnu stražu i oni su nam ususret poslali jednu njihovu brodicu. Na kraju smo ga tamo prebacili i sve je dobro završilo. Zahvalili su nam na pomoći i mi smo onda nastavili naš put prema Italiji, kaže kapetan Tavčar.
Dodaje kako je ovo prvi put da je imao ovakvu akciju spašavanja, iako je bio upoznat s time da se na toj ruti često nađu i brodovi s izbjeglicama sa sjevera Afrike. – Nismo znali je li riječ o izbjeglici ili je u pitanju nešto drugo. Ispostavilo se da se dječak izgubio i najvajžnije je da se na kraju sve, hvala Bogu, dobro završilo, rekao nam je naš kapetan.
Foto: Vladimir Šeparović / upravitelj stroja na jahti
Foto: Vladimir Šeparović / upravitelj stroja na jahti
Agent broda je sastavio troškove priveza broda i repatrijacije pomoraca, P&I klub se obvezao te troškove platiti, ali lučke vlasti iz Pireja ne dopuštaju iskrcaj, s obrazloženjem da je na brodu već sada manje članova posade nego što je propisano, kaže Luka Simić, inspektor ITF-a
Neizvjesnost oko povratka kućama posade broda »Mirjana K« koja već tri mjeseca provodi na sidrištu ispred grčkog Pireja, bez isplaćenih plaća, dodatno je produbljena, ovoga puta odlukom tamošnjih lučkih vlasti koje za sad ne dopuštaju iskrcaj posade, niti vezivanje u luci samog broda koji je proglašen napuštenim od strane brodara, riječke tvrtke Alveus Capital koju vodi Alan Klanac, nekadašnji predsjednik uprave Jadrolinije.
Potvrdio je to za Novi listLuka Simić, inspektor ITF-a (Međunarodne federacije transportnih radnika) koji ističe kako je P&I klub osiguravatelja broda već pristao platiti troškove repatrijacije osmorice članova posade, od kojih su petorica iz Hrvatske, dvojica iz Albanije i jedan iz Crne Gore, nakon čega je trebao isplatiti i zaostale plaće, što je i dužan učiniti prema Konvenciji o radu pomoraca, ali su se sada u priču uplele i lučke vlasti Pireja koje ne dopuštaju da brod uplovi u luku niti da se posada s njega iskrca i krene kućama.
Alternativno rješenje
– Agent broda je sastavio troškove priveza broda i repatrijacije pomoraca, P&I klub se obvezao te troškove platiti, ali lučke vlasti iz Pireja ne dopuštaju iskrcaj, s obrazloženjem da je na brodu već sada manje članova posade nego što je propisano minimum safe manningom (pravilnikom o najmanjem broju članova posade za sigurnu plovidbu), prema kojemu bi na brodu trebalo biti najmanje devet članova posade, kaže Simić, dodajući kako lučke vlasti Pireja traže da država zastave broda eventualno propiše novi najmanji broj članova posade za sigurnu plovidbu, nakon čega bi dio posade mogao biti iskrcan i otići kućama.
ITF iz Hrvatske i Grčke u kontaktu je s odvjetničkim uredom u Panami kako bi se utvrdila ta mogućnost, a istovremeno i s odvjetnicima u Grčkoj kako bi se našlo alternativno rješenje, odnosno da se brod priveže u nekoj od manje prometnih luka u toj zemlji. Naime, izvjesno je kako bi brod koji je zaustavljen u Grčkoj zbog dugovanja brodara na vezu mogao provesti godinu dana ili više, dok se ne riješi pitanje naplate dugova, bilo sudskom prodajom broda ili nekim drugim putem, što lučke vlasti u Pireju jednako izvjesno žele izbjeći. Simić kaže kako se intenzivno radi na pronalasku rješenja koje će omogućiti da brod u najkraćem roku bude vezan, a posada iskrcana.
– U Pireju sigurno ne žele da im brod toliko dugo zauzima vez, jer riječ je o vrlo prometnoj luci. Kolege iz grčkog ITF-a zajedno s odvjetnicima P&I kluba traže drugo rješenje, odnosno luku u kojoj će se brod moći vezati, ako ne bude moguć privez u Pireju, kao i da se osigura straža na brodu od strane lokalnih tvrtki. Na sličan način riješen je slučaj u talijanskom Cagliariju, gdje je lokalna tvrtka preuzela nadzor nad brodom do okončanja svih postupaka, a posada je repatrirana. Tamo je situacija ipak bila nešto jednostavnija jer je brod već bio vezan u luci, no vjerujem da ćemo u idućih nekoliko dana imati informaciju kada će se članovi posade »Mirjane K« napokon moći vratiti svojim obiteljima. Koliko će to još trajati, za sada je nemoguće reći, jedino što je neosporno je da će P&I klub platiti trošak njihove repatrijacije, kaže Simić.
Neisplaćene plaće
Kako su se od izlaska slučaja posade »Mirjane K« u javnost pojavile informacije o neisplati plaća pomorcima i na drugim brodovima kojima upravljaju tvrtke Alana Klanca, i Novi list je u Sindikatu pomoraca Hrvatske pokušao saznati imaju li konkretnih informacija o tome. Klanac je Novom listu odbio odgovoriti na upite duguju li njegove tvrtke plaće i pomorcima na katamaranu koji je do nedavno održavao linije između Splita, Brača i Hvara, a koje su otkazane do kraja ove sezone.
Za portal pomorac.hr Klanac je odgovorio kako posadi tog broda nije isplaćena jedna dospjela plaća, ona za lipanj, no neslužbene informacije govore kako je članovima posade njegova tvrtka Adriatic Fast Ferries dužna i po dvije, nekima i tri plaće. Iz Sindikata pomoraca nisu htjeli potvrditi o kolikom broju neisplaćenih plaća je riječ, no iz odgovora glavnog tajnika Nevena Melvana očito je da dugovanja postoje i da je Sindikat preuzeo i ovaj slučaj.
– Upoznati smo sa situacijom i radimo na tom slučaju, zajedno s članovima posade, kako bi se osigurala isplata plaća, sukladno Zakonu o radu i ostalim važećim propisima koji se odnose na pomorce u nacionalnoj plovidbi, kratko je rekao Melvan.
Da su hrvatski pomorci izrazito cijenjeni u svijetu nije novost. Ipak, s vremena na vrijeme, iz svijeta dođe priča koja pokazuje kako oni nisu samo vrijedni radnici, već su i veliki ljudi. Jedna takva priča danas dolazi iz Meksičkog zaljeva.
Dubrovčanin Mario Rončević, kapetan bulk carriera Rostrum, jedan je od glavnih aktera spašavanja života 36 Kubanaca.
Ovi ljudi imali su nesreću da im se brod prevrnuo 28. srpnja u ranim jutarnjim satima dok je mrak još gutao sve pred sobom, vrijeme je bilo oblačno bez mjesečine, a nalazili su se usred nepreglednog prostranstva. No, njihova sreća bila je u tome da se na mjestu događaja našao brod ‘pod palicom’ našeg Dubrovčanina, kapetana Marija Rončevića, koji je onda uz posadu broda, sudjelovao u SAR operaciji, piše Dubrovački dnevnik.
Ova noć mogla je završiti kobno, no hrabrošću posade broda Rostrum svi su brodolomci sretno spašeni od utapanja.
Ploveći Meksičkim zaljevom, posada Rostruma uočila je bijela signalna svjetla, kapetan je prilagodio kurs kako bi izbjegao sudar. Kada su čuli pozive u pomoć, krenuli su prema brodu kojemu se dogodila pomorska nesreća. Naime, brod na kojem se nalazilo 36 Kubanaca, izbjeglica, punio se morem i jedva je ostajao na površini.
Jednu osobu posada Rostruma pomoću ljestava uspjela je spasiti odmah s broda, te je ona ukrcana na Rostrum. U idućem trenutku zbog navale svih ljudi na jednu stranu, brod s izbjeglicama se u potpunosti prevrnuo i potonuo, a 35 osoba završilo je u moru i zbog jake struje udaljavali su se od Rostruma. Iako su spustili splav za spašavanje nitko od unesrećenih nije se uspio popeti na njega. U vrijeme dok je posada broda Rostrum spašavala brodolomce, stigli su spasilački brodovi američke obalne straže koje je Rostrum kontaktirao i uspjeli locirati svih 35 osoba u moru.
Sve ovo događalo se između ponoć i 01:25. Punih sat i pol vremena posada Rostruma, na čelu s Rončevićem spašavala je 36 ljudi, koji su, kako je i sam potvrdio zamjenik zapovjednika Obalne straže, ostali na životu isključivo zbog hrabrih i odlučnih poteza članova broda Rostrum.
‘Da se niste zaustavili, vjerojatno bi bili zauvijek izgubljeni’
“Pozdrav od sektora Obalne straže otoka Key West na Floridi. Želim vam se zahvaliti i posadi broda Rostrum što ste ovoga jutra stali pružiti pomoć 36 osoba kubanske nacionalnosti čije se plovilo prevrnulo zbog čega su trebali pomoć 30 milja od Havane, Kuba.
Da ih niste uočili i zaustavili se pružiti pomoć, vrlo je vjerojatno da bi bili zauvijek izgubljeni u moru. Uvjeren sam da su vaše akcije, kao i posade vašega broda, spasile život ovih 36 ljudi, i želim vam zahvaliti što ste pridali toliku važnost njihovoj sigurnosti.
Itekako sam svjestan da se ne bi svako plovilo u ovoj situaciji zaustavilo pružiti pomoć, što vaše akcije čini još više vrijednima divljenja zbog tako nesebičnih poteza.
U ime 700 članova Obalne straže, muškaraca i žena stacioniranih kroz cijelu Floridu Key, ZAHVALJUJEM VAM što ste Semper Paratus – Uvijek Spremni!” – stoji u dopisu kojega potpisuje Richard P. Armstrong, zamjenik zapovjednika američke Obalne straže, Key West.
‘Spašeni ljudski životi najviše su moguće priznanje’
“Mislim da sam uradio što i svaki čovjek, pomogao drugome u nesreći. Hvala dragome Bogu da se sve dobro završilo i što je američki Coast Guard priskočio u pomoć, jer je lako moglo završiti na najgori mogući način. Spašeni ljudski životi su najviše moguće priznanje”, izjavio je za Dubrovački dnevnik kapetan Mario Rončević.
Helm Order Monitor ili, u prijevodu, monitor naredbi za kormilarenje prvo je tehnološko rješenje problema nedovoljnog nadzora naredbi za kormilarenje između kormilara i pilota ili navigatora na brodovima. Recept dolazi iz splitskog startupa ELNAV, a o njemu nam je više ispričao njegov osnivač Hrvoje Mihovilović.
Ne čujemo često da je netko nakon 30 godina napravio velik zaokret u karijeri, pogotovo kada se spomene skok iz moreplovstva u IT.
Upravo to napravio je Hrvoje Mihovilović, bivši kapetan duge plovidbe koji je odlučio iskoristiti tehnologiju za rješavanje problema s kojim se često susretao. Tako je u jeku pandemije osnovao startup ELNAV i rezultat je Helm Order Monitor, uređaj bez konkurencije koji uz pomoć umjetne inteligencije nadzire naredbe za kormilarenje.
Kako funkcionira u praksi, kome je namijenjen i u kojoj je fazi projekt, Mihovilović je otkrio u razgovoru za tportal.
‘Helm Order Monitor ili, u prijevodu, monitor naredbi za kormilarenje, za koji je prijavljen patent, prvo je tehnološko rješenje problema nedovoljnog nadzora naredbi za kormilarenje između kormilara i pilota ili navigatora na brodovima. Na otvorenom moru brodovi obično plove uz uključen autopilot ili trackpilot. Međutim za ulazak u luke i prolazak kroz uske kanale brod mora prijeći na ručno kormilarenje. Tada kormilom upravlja kormilar kojem pilot ili navigator izdaju verbalne naredbe za kormilarenje. U ručnom načinu kormilarenja automatizirani nadzor više nije dostupan i svodi se na pokazivač kuta kormila, kompas i ROT (rate of turn) indikator. Problemi u komunikaciji pritom su uzrok više od 40 posto nesreća na moru, a u više od 90 posto svih prijavljenih incidenata to je otegotni čimbenik’, pojašnjava.
Kako napominje, katastrofa kruzera Costa Concordia dogodila se zbog toga što je kormilar postavio kormilo na pogrešnu stranu neposredno prije udara.
‘Rješavamo ovaj problem elektroničkim uređajem za upotrebu na zapovjedničkim mostovima brodova, a on kombinira funkciju prepoznavanja govora i podatke s brodskih senzora. Ova umjetna inteligencija kontrolira jesu li izdane naredbe za kormilarenje razumljive, potvrđene i pravilno izvršene’, kaže.
Foto: Ostale fotografije / Autor: NN
Problemi koje rješava Helm Order Monitor:
najočitiji problem je to da ništa ne sprečava kormilara da postavi kormilo na pogrešnu stranu, a također može pogrešno protumačiti ili na drugi način pogrešno izvršiti nalog za kormilarenje
automatska upozorenja nisu dostupna pri ručnom kormilarenju, kao što su upozorenje o brzini okreta, alarm kuta zanosa, alarm kuta kormila i alarm male brzine broda
nadzor naredbi za kormilarenje zahtijeva visoku razinu koncentracije, što smanjuje svjesnost o situaciji.
Jezične barijere
‘Engleski jezik nije prvi jezik za čak 80 posto pomoraca. U studiji koju je proveo Transport Canada, kada su pomorski peljari upitani uzrokuje li jezična barijera teškoće u prenošenju naredbi kormilaru na brodovima sa stranom zastavom, 20 posto izjavilo ih je da je ‘često’ rezultirala poteškoćama u komunikaciji. Helm Order Monitor ‘prisiljava’ kormilara da jasnije izgovara naredbe za kormilarenje, smanjujući tako napor pilota’, pojašnjava Mihovilović.
Kako napominje, pomorska industrija poznata je po sporom prihvaćanju inovacija, posebno kada proizvod odmah ne štedi novac vlasniku ili ne spada u obveznu opremu.
Navigacijska tehnologija u pomorskoj industriji nije zabilježila značajnije nadogradnje u posljednjih trideset godina, što se, ističe naš sugovornik, odražava i na estetici navigacijskih instrumenata, a jaz se povećava modernim pametnim telefonima koje posada nosi u džepovima.
‘Nakon trideset godina navigacije na raznim vrstama brodova osnovao sam tvrtku ELNAV za istraživanje i razvoj naprednih tehnologija za povećanje sigurnosti plovidbe. Trenutni interesi okrenuti su nam prema računalnom audio i videoprepoznavanju i strojnom učenju’, kaže te na pitanje ‘zašto sada’ odgovara:
‘Verbalna komunikacija na brodskom mostu je poseban izazov: s jedne strane zbog razine buke na brodu, a s druge zbog toga što su posade na brodovima sačinjene od različitih nacionalnosti. Rapidan razvoj tehnologije prepoznavanja govora obećava revoluciju u sektoru pomorskog transporta jer omogućava filtriranje buke specifične za brodske mostove. Strojnim učenjem također se značajno smanjuje problem s različitim naglascima engleskog jezika korištenima u pomorstvu.’
Milijun kuna
ELNAV je partner s institutom Fraunhofer, odjelom za sluh, govor i audiotehnologiju iz Oldenburga u Njemačkoj.
Dosad je u projekt utrošeno više od milijun kuna, a prototip je razvijen bespovratnim sredstvima Europskog instituta za inovacije i tehnologiju (EIT).
Uređaj je u beta fazi ispitivanja i sljedeći korak je testiranje u ‘morskim’ uvjetima. U istraživanju i razvoju također sudjeluju Pomorski fakultet u Splitu i Pomorski peljar d.o.o. za usluge pomorskog peljarenja iz Splita.
Uređaj je, kako doznajemo, zanimljiv brodskim kompanijama koje kontinuirano ulažu u sustave sigurnosti plovidbe i centre za obuku pomoraca. I osiguravajuće kuće iz sektora pomorskog prometa imaju svoj interes, iako ne mogu biti direktni kupci.
U svijetu trenutno plovi oko 53.000, uvjetno rečeno, većih brodova, a ukupan broj svih komercijalnih plovila iznosi oko 94.000. Uređaj namijenjen za upotrebu u nautičkim simulatorima služi za edukaciju budućih časnika plovidbe prema standardu propisanom u IMO Standard Marine Communication Phrases.
U razvoju su i sljedeće mogućnosti jer tehnologija donosi značajna unaprjeđenja:
integracija audiozapisa u postojeće VDR ili S-VDR uređaje
mogućnost automatskog ucrtavanja CHL-a (Curved Heading Line) na zaslonima radara i ECDIS-a za poboljšanu kontrolu radijusa
nadogradnja algoritama strojnog učenja i prepoznavanja govora tako da mogu prepoznati ton i brzinu govorenja kako bi upozorili na ‘nesigurne’ razine stresa na navigacijskom mostu.
‘Za razvoj ovakve tehnologije bilo je potrebno spojiti pomorsku znanost, informatiku, elektrotehniku i marketing. Tim smo od šest iskusnih profesionalaca s više od 70 godina iskustva’, ističe Mihovilović te zaključuje da traže partnera s iskustvom u pomorskoj industriji, ali će rado popričati sa svakim tko je zainteresiran za ovaj projekt.
