Ledolomac američke obalne straže Polar Star 17. veljače oborio je Guinnessov rekord dosegnuvši najjužniju točku na Zemlji do koje je ikad doplovio neki brod. Polar Star dosegao je položaj od 78° 44.032’ južne zemljopisne širine i došano na udaljenost od otprilike 500 metara od ruba Rossovog ledenog šelfa (poznatog i kao Rossova ledena polica), javlja The Maritime Executive.
Ova točka je južnija od trenutnog Guinnessovog rekorda. Naime, rezidencijalni brod The World je 2017. godine dosegao oko 0,025 minuta sjeverniju točku od Polar Stara na78°43,997′ južne zemljopisne širine. Članovi posade ledolomca rade s osobljem Guinnessove knjige rekorda kako bi se službeno potvrdio novi rekord.
Rekord je oboren zahvaljujući otapanju leda. Naime, 46 godina star Polar Star plovio je vodama koje su u prošlosti bile naznačene kao dio ledene police. Dijelovi Rossovog ledenog šelfa danas odstupaju otprilike 12 nautičkih milja od položaja prikazanih na službenim kartama. PolarStar je tijekom prolaska kroz zaljev Bay of Whales pregledao 396 nautičkih milja ledenog šelfa za potencijalnu navigaciju u budućnosti, piše gCaptain.
CGC Polar Sea, sestrinski brod Polar Stara i prethodni rekorder, 1997. godine je dosegnuo je 78°29’ južne zemljopisne širine. Polar Sea nije u upotrebi od 2010. zbog kvara na pet od šest glavnih dizel motora, čime je Polar Star postao jedini takav operativni ledolomac u vlasništvu SAD-a.
Ernest Shackleton je 1908. godine tijekom Nimrod ekspedicije nadjenuo ime zaljev Bay of Whales zbog velikog broja kitova koje su on i njegova posada vidjeli u ovom području. Tri godine kasnije, Roald Amundsen je uspostavio bazu u zaljevu, iz koje je krenuo u svoj uspješan pohod da postane prva osoba koja je stigla do Južnog pola. Nekoliko godina kasnije, admiral američke mornarice Richard E. Byrd uspostavio je bazu Little America u zaljev Bay of Whales tijekom svoje prve, druge i treće ekspedicije na Antarktici, istražujući više od 60% antarktičkog kontinenta.
“Posada ‘Polar Stara’ s ponosom slijedi korake legendarnih istraživača Antarktika poput Shackletona, Amundsena i Byrda”, rekao je kapetan William Woityra, zapovjednik Polar Stara. “Čak više od stoljeća kasnije, nastavljamo tradiciju istraživanja, dosezanja novih mjesta i širenja ljudskog razumijevanja našeg planeta.”
Muškarac na gumenom čamcu je u nedjelju ujutro za dlaku izbjegao smrt kada se u blizini engleske luke Southampton našao na putu 400 metara dugačkog kontejnerskog broda u vlasništvu Hapag-Lloyda, piše gCaptain.
Naime, muškarac je u društvu troje prijatelja plovio gumenjakom dugim nešto manje od 5 metara po Southampton Wateru kada se našao na ruti kontejnerskog broda Al Zubara koji je uplovljavao u luku. Međutim, dok su se pokušavali skloniti s puta, jedan od motora gumenjaka je otkazao. Kako bi izbjegao sigurnu smrt, muškarac je bio prisiljen skočiti s gumenjaka i pokušati otplivati na sigurno.
Osobe s drugog obližnjeg gumenjaka izvukle su muškarca iz vode, a cijeli događaj snimili su putnici s obližnjeg trajekta. Obalna straža je nakon incidenta izdala upozorenje građanima da izbjegavaju plovidbu na rutama velikih brodova.
Al Zubara je kontejnerski brod od 20.000 TEU isporučen za UASC 2015. godine. Hapag-Lloyd je 2017. završio akviziciju UASC-a te plovilo sada nosi oznaku Hapag-Lloyda, piše The Maritime Executive.
Izvršni odbor Strukovnog sindikata pomoraca Jadrolinije (SSPJ), izražavajući nezadovoljstvo stanjem u Jadroliniji, najavio je prosvjed koji je zakazan za četvrtak, 10. ožujka u 9:00 sati u Luci Gaženica u Zadru.
U otvorenom pismu, upućenom predsjedniku Skupštine društva Jadrolinije, ministru Olegu Butkoviću, predsjedniku Nadzornog odbora Jadrolinije, Damiru Zecu, predstavnicima SPH i NSPPBH te pomorcima i radnicima Jadrolinije, Izvršni odbor SSPJ-a naglasio je kako sastanak koji je uslijedio nakon apela o hitnoj smjeni predsjednika Uprave društva Jadrolinija nije donio nikakve rezultate.
“Nakon održanog sastanaka 17.01.2022. ništa novo osim klasičnih otezanja, kako za NACIONALNI KOLEKTIVNI UGOVOR tako i za NOVI IZRAČUN PLAĆA POMORACA JADROLINIJE”, navode iz SSPJ-a.
Podsjetimo, u otvorenom pismu SSPJ-a pod naslovom “HITNA SMJENA PREDSJEDNIKA UPRAVE DRUŠTVA JADROLINIJE”, kojeg smo objavili 7. siječnja, Izvršni odbor SSPJ-a iznio je niz zabrinjavajućih činjenica o stvarnom stanju u Jadroliniji. Od tzv. ‘obnove flote’ starim i dotrajalim brodovima, statusa pomoraca Jadrolinije, kršenja zakonskih obaveza, smjeni kadrova, do dosad nepoznatih informacija o trajektu “Lubenice“, na kojemu je samo zahvaljujući stručnosti kapetana Srzentića izbjegnuta havarija.
Otkako je SSPJ uputio apel o smjeni predsjednika Uprave Jadrolinije, ‘isplivalo’ je još problema. Kako tvrde iz SSPJ-a, između ostalog, riječ je o odluci rukovodećeg kadra Jadrolinije o smanjenju broja posade bez konzultacija s odgovornim osobama.
“U međuvremenu, rukovodeći kadar, bez konzultiranja sa zapovjednim kadrom, bez konzultiranja sa socijalnim partnerima, bez konzultiranja sa Radničkim vijećem, a prema našim saznanjima sa ovom odlukom nije upoznat ni časnik sigurnosti, smanjuje broj posade na jednoj od brzobrodskih linija (Zadar-Preko-Zadar) pod krinkom da će se na taj način uspješno natjecati sa konkurencijom, na skoro nadolazećim natječajima”, navode iz SSPJ-a, naglašavajući kako je ovdje riječ o skretanju pozornosti s najbitnije činjenice – da Jadrolinija nije u stanju obnoviti flotu.
Što je još važnije, SSPJ navodi zabrinjavajuću činjenicu da dijelu pomoraca Jadrolinije nisu isplaćene naknade za prekovremeni rad.
“Na kraju skrećemo pozornost na to da pomorcima Jadrolinije, ukrcanima na trajekt ‘Supetar’, nisu isplaćeni prekovremeni sati, za rad u remontnom brodogradilištu, a uredno potpisani od zapovjednika i inspektora broda”, kažu iz SSPJ-a.
Zbog svih navedenih razloga, Izvršni odbor Strukovnog sindikata pomoraca Jadrolinije organizira prosvjed, koji će se, podsjećamo, održati u četvrtak, 10. ožujka, s početkom u 9:00 sati u Luci Gaženica u Zadru.
U eri nereda i beznađa, pandemija i ratova, pitam se mogu li žene promijeniti išta. Razmišljajući kako uvijek sve počinje od stvaranja, njegovanja i transformacije, žene kao one koje nose ključ života, neumjereno njegujući svoje obitelji, dijeleći empatiju, razumijevanje i potporu transformiraju one s kojima žive, nameću se kao nositeljice nade.
Podsjećajući se na onu izreku kako će ljudi zaboraviti što ste rekli i učinili, ali neće zaboraviti kako su se zbog vas osjećali, budim si vjeru da svi mi, a posebno žene svojom snagom i upornošću, možemo promijeniti mnogo. Žene imaju snagu za promjenu, potrebno je jedino da same u nju povjeruju.
Žene koje su kćeri, majke, sestre, supruge pomoraca imaju priliku, zahvaljujući naravi i izazovima pomoračkog života, razviti u potpunosti svoje potencijale. Suočavaju se sa samostalnim odlukama i djelovanjima, uče da mogu mnogo više nego što su ih naučili ili su vjerovale. Rastu iz dana u dan, iz odluke u odluku, kao cvijet, zalijevane vlastitim uspjesima, snalaženjima, pa i promašajima, potporom i vjerom njihove obitelji, ljubavlju i samoljubljem – jednostavno živeći život koji je (htjeli mi to priznati ili ne) uvjetovan pomoračkim odlascima i dolascima, izbivanjima, prilagodbama…
Naučene da prihvate strahove kada ga nema, da razvijaju vjeru i nadu dok iščekuju poruku ili poziv, da balansiraju dok se on prilagođava životu na kopnu, da razumiju i utješe.
Borba s nepoznatim nije im strana. One hodaju naprijed, svjesne da su one same ono na što se zaista mogu osloniti. Tako samouvjerene i osnažene, one zrače nadu kuda god da krenu, ulijevaju povjerenje u žensku snagu i snalažljivost, pružaju osjećaj dostatnosti i sigurnosti. Sebi i svojim obiteljima. Odgajaju sebe, djecu i partnere, snalazeći se u nepoznatim i novim situacijama koje pomorstvo sa sobom donosi svakodnevno, izdržavajući samoću, prihvaćajući strahove, bojazni, radeći na tome da zadrže sebe i one koje vole.
Žene vezane uz pomorstvo, bilo obiteljskim odnosom, bilo da same plove, iznimno su snažne žene, posebne. Hrabre i odlučne. Bilo da se susreću s izazovima plovidbe kojom i dalje vladaju muškarci, većinski uvjereni da žene ne pripadaju tom svijetu; bilo da se susreću s izazovima čekanja, koje je i dalje većinski omalovaženo i ispunjeno predrasudama; žene svojim postupcima, ustrajanošću, tolerancijom, podrškom, vjerom, pa čak i samom svojom prisutnošću donose u oba svijeta lakoću. Lakoću da se izdrži. Pomažu toplim osmjehom, zagrljajem, riječima da se prebrodi odvojenost, izolacija, nemoć, ali i izazovi. One to mogu.
Iz vlastitog djetinjstva sjećam se predrasuda o ženama pomoraca. Slovile su za dokone, varljive, nemarne, površne osobe. One kojima je „nedostatak“ supruga tvorio maliciju i zluradost, čineći ih vrijednih podsmijeha i prijezira.
Kroz život upoznala sam mnogo žena koje čekaju svoje supružnike, partnere, sinove, očeve, braću, pa i one koje su se odlučile za nastavak očevog zanimanja i otisnule se u nepoznato (s jedinom sigurnošću da im neće biti lako). Nijedna od njih nije bila ništa od onoga što im se pripisivalo.
Sve redom odvažne, jedinstvene, jednostavne, brižne, vrijedne žene, od kojih sam mnogo naučila i o tome kako prebroditi krize čekanja, kako ne zaboraviti na sebe, kako se nositi s brigom oko djece dok partnera nema… Kako pokazati djeci da su mame lavice strašnije i snažnije od očeva ako im itko dirne u njihovu mladunčad, kako biti strpljiva, kako podnositi promjene, kako pomoći, kako zatražiti pomoć… Kako biti heroina vlastitog života, a ne žrtva, kako živjeti za sebe, a ne za druge, kako se boriti s predrasudama i kako ih omalovažiti… Kako slušati i razumjeti samu sebe, prihvaćajući sve ono što o sebi otkrijem, kako odbaciti stereotipe koje su nam nametnuli i koje smo odlučile zadržati, kako se ne bojati reći, kako pronaći ljepotu u svemu…
Najvažnije što su me naučile jest koliko žene jedna drugoj mogu pomoći. Koliko je važno da se kao žene podupiremo, razumijemo, slavimo uspjehe jedna druge, pomažemo i bodrimo. Biti tu za drugu ženu, razumjeti je onako kako samo žena ženu može, neprocjenjiva je snaga žena i esencija koja može promijeniti puno toga.
Zajedništvo. Zajedništvo je lijek.
Nadam se da će Dan žena biti prilika da žene još više podupru jedna drugu, da ne budu jedna drugoj neprijatelj, već da zajedništvom (s)tvore nešto mnogo moćnije od vojski, ratova, nesigurnosti i strahova. Da zajedništvom tvore bedem koji je neuništiv i koji ima snagu da pruža utjehu, utočište, mir i nježnost. To je ono što nam svima treba.
Talijanska podružnica Carnivala Costa Cruises objavila je da je njihov drugi brod za kružna putovanja na LNG pogon “Costa Toscana” isplovio iz Italije na svoje prvo putovanje, prenosi Offshore energy.
“Costa Toscana” od 185.000 GT, kruzer najnovije generacije, završio je s testnom plovidbom u listopadu 2021., a finsko brodogradilište Meyer Turku isporučilo je brod u prosincu.
Kako su objavili iz Costa Cruises, “Costa Toscana” je 5. ožujka zaplovila iz Savone prema Marseilleu.
Costa Group je matična tvrtka Costa Cruises sa sjedištem u Italiji i AIDA Cruises iz Njemačke, koja je bila prva kompanija u industriji krstarenja koja je imala kruzere na LNG pogon. Grupacija trenutno ima četiri takva broda: AIDAnova, Costa Smeralda, Costa Toscana i AIDACosma.
Plovilo kapaciteta od 5.224 putnika plovit će u sklopu niza cjelotjednih putovanja zapadnim Mediteranom, uključujući posjete Španjolskoj, Italiji i Francuskoj. Osim matične luke u Savoni, sedmonoćno putovanje obuhvaća još šest različitih luka: Civitavecchia, Palermo, Valencia, Barcelona i Marseille. Više od 2600 kabina također savršeno odražava talijanski stil i ukus, prenosi Cruise Industry News.
Prema Costi, novi brod se smatra putujućim “pametnim gradom” zahvaljujući nizu “zelenih” tehnologija. Zahvaljujući LNG-u gotovo u potpunosti će se eliminirati emisije sumpornih oksida i čestica, uz značajno smanjenje emisija dušikovog oksida i CO2 emisije.
S debijem “Costa Toscane”, Costa također započinje novu fazu svog programa ponovnog pokretanja krstarenja. Uz novogradnju, sedam plovila nastavlja s radom tijekom sljedećih mjeseci. Cijela flota koja se sastoji od 12 brodova bit će operativna za ljetnu sezonu na Mediteranu i Sjevernoj Europi.
“Vjerujem da će se krstarenja uskoro vratiti u normalu”, rekao je Mario Zanetti, predsjednik Costa Cruisesa.
Invazija Rusije na Ukrajinu i nestabilnost na cijelom Crnom moru okrenuli su brodarske kompanije u potragu za slobodnim dokovskim kapacitetima izvan područja bliskih ratnim zbivanjima.
Kako Novi list doznaje od članice Uprave »Viktora Lenca« Sandre Uzelac, u ovom su brodogradilištu suočeni s povećanim upitima brodara za remontima. No, taj povećani pritisak neće rezultirati značajnijim novim poslovima, barem ne u kraćem roku, jer su kapaciteti »Lenca« popunjeni do svibnja, a daljnje prognoze stanja brodograđevnih kapaciteta na Crnom moru ovisit će o trajanju rata između Rusije i Ukrajine.
Osim na cijene energenata, očekuje se da će ratna kriza ostaviti značajne posljedice na dobavu čelika s obzirom na to da je Ukrajina jedan od najznačajnijih proizvođača čelika u svijetu, a negativan utjecaj u lancima dobave već je prisutan, kaže Uzelac.
Iz ovog su brodogradilišta nedavno izašli i s prvim, nerevidiranim podacima o poslovanju u prošloj godini koju su, unatoč posljedicama pandemije, rastu cijena i izrazitoj oscilaciji zaposlenosti kapaciteta brodogradilišta tijekom godine, uspjeli zaključiti s neto dobiti od gotovo 19 milijuna kuna, uz ostvarene ukupne prihode od 303 milijuna kuna.
Prošle godine uložena su i značajna sredstva, gotovo 40 milijuna kuna, u dugotrajnu imovinu »Lenca«, mahom u veliki Dok 11 i Dok 5, čijem se pojačanom održavanju pristupilo u ljeto prošle godine.
Povezano društvo VL Steel, u kojem su zaposlena 42 radnika, prošlu je godinu zaključilo s minimalnom dobiti od tisuću kuna, što nije značajnije utjecalo na konsolidirane rezultate grupe.
Krajem prošle godine u »Viktoru Lencu« bio je zaposlen 341 radnik, dvadeset i tri manje nego koncem 2020., a prosječna neto plaća isplaćena prošle godine iznosila je 8.237 kuna, piše Novi list.
Foto: Ivo Batričević/osobna arhiva/dubrovački dnevnik
Kada su se sredinom dvadesetih godina prošlog stoljeća, nakon završetka Prvog svjetskog rata, konačno stabilizirale ekonomske prilike u svijetu, brodogradnja je doživjela svoj veliki uzlet. Norveški je brodar Bergen Line u kolovozu 1925. naručio u švedskom brodogradilištu Gotaverken iz Goeteborga putnički brod za kružna putovanja koji je sljedeće godine prigodom porinuća u hladne vode ušća rijeke Gota Alv dobio ime polarne zvijezde STELLA POLARIS (Sjevernjača – latinski Stella Polaris); piše dubrovački dnevnik
Vrijedni švedski brodograditelji su završili brod prije roka, pa je umjesto ugovorenog 1. travnja STELLA POLARIS zaplovila već 20. veljače 1927. U Dubrovnik je, u pratnji luksuzne jahte PRINCE OLAV, prvi put uplovila 25. ožujka 1928. sa 132 putnika i 138 članova posade.
Nalik luksuznoj jahti
Brod je vanjskim izgledom bio sličniji većoj luksuznoj jahti, a unutrašnje je uređenje bilo dostojno bogate, uglavnom američke i europske društvene kreme. Ne treba posebno ni naglašavati da je bio namijenjen isključivo luksuznim kružnim putovanjima, ljeti Baltikom i norveškim fjordovima do Sjevernog pola i Spitsbergena, u jesen i proljeće Sredozemljem (često i u Dubrovnik) i Kanarskim otocima, a zimi na putu oko svijeta.
STELLA POLARIS je imala 5200 bruto tona, bila je duga 127, široka 15,5 metara, a dva diesel motora Burmeister & Wain ukupne snage 5300 KS su joj preko dvije propele omogućavala brzinu od 15,5 čvorova. U svojim je prostranim kabinama mogla prihvatiti do 200 putnika, ali se na krstarenjima uglavnom koristila kombinacija 150 putnika i isto toliko članova posade.
Početak Drugog svjetskog rata STELLA POLARIS je dočekala u Oslu, gdje ostaje raspremljena do 9. travnja 1940. kada nacistička Njemačka započinje okupaciju Norveške. Da bi se zaštitio brod, Bergen Line ga šalje u Osterfjord. Kako su Nijemci vrlo brzo okupirali cijelu zemlju, tako je i STELLA POLARIS došla u njihove ruke i odmah u vodama oko Narvika pretvorena u rekreacijski i opskrbni brod njemačkih podmorničara. Nakon rata još neko vrijeme prevozi ruske ratne zarobljenike do Murmanska, ali je već u studenom 1945. vraćena matičnoj norveškoj kompaniji Bergen Line. Oronula ljepotica se ponovo našla na preuređenju u Goeteborgu gdje je na mjestu rođenja još jednom zablistala u svom punom sjaju. Od kolovoza 1946. ovaj se lijepi i skladni brod opet vratio svojim starim pomorskim putevima.
Novi vlasnik i švedska zastava
Bergen Line je 1951. prodaje švedskom Clipper Lineu koji je još jednom uljepšava, proširuju kabine za prihvat 185 putnika s kategorijom od pet zvjezdica. Novi vlasnik ju je još jednom poslao na kružno putovanje oko svijeta, a nakon toga plovi po Karibima i iz Amerike prema Europi, i to prema Mediteranu, pa je tako češće počela dolaziti i u Dubrovnik.
Nemam točan datum kad je STELLA POLARIS došla kao prvi kruzer nakon Drugog svjetskog rata u luku Gruž iza 1953. godine, ali prilažem fotografiju gdje uplovljava u luku Gruž, iako je prvi nakon rata bio Norveški kruzer OSLOFJORD, ali on je usidrio pored Lokruma 11. ožujka 1953.
Po programu 68-dnevnog kružnog putovanja s polaskom iz New Orleansa 31. ožujka 1962. plovi itinererom: San Juan, Funchal, Tanger, Gibraltar, Tunis, Aleksandrija, Beirut, Haifa, Rodos, Iraklion, Santorini, Istanbul, Jalta, Soči, Sukhumi, Mt. Athos, Itea, Krf, Dubrovnik, Siracusa, Palermo, Napulj, Elba, Monte Carlo, Malaga, Lisabon sa završetkom u engleskom Southamptonu.
Ponovo iz New Orleansa 31. ožujka 1963. polazi na 68-dnevno kružno putovanje po cijeni od 2680 USD po osobi kada posjećuje: San Juan, Funchal, Casablancu, Gibraltar, Tunis, Sousse, Aleksandriju, Bejrut, Haifu, Rodos, Istanbul, Yaltu, Odessu, Constancu, Pirej, Krf, Dubrovnik, Sorento, Napulj, Livorno, Monte Carlo, Barcelonu, Palma de Mallorcu, Lisabon i Southampton.
Dana 5. travnja 1966. STELLA POLARIS poduzima 66-dnevno kružno putovanje s polaskom iz New Orleansa tičući luke: San Juan, Funchal, Casablanca, Gibraltar, Malta, Aleksandrija, Beirut, Rodos, Santorini, Istanbul, Yalta, Odessa, Pirej, Itea, Krf, Dubrovnik, Split, Venecija, Siracusa, Palermo, Napulj, Livorno, Monte Carlo, Barcelona, Palma de Mallorca, Lisabon te na koncu Southamton. Cijena ovoga putovanja je bila 2050 USD.
STELLA POLARIS je nekoliko puta temeljito preuređena, zadnji put 1968. za smještaj samo 70 putnika i 100 članova posade. Kako stari brod, unatoč velikim ulaganjima u njegovu obnovu nije više mogao zadovoljavati stroge plovidbene propise, 12. ožujka 1969. godine stavljen je u raspremu u švedskoj luci Malmo te je ponuđen na prodaju putem javne dražbe.
Foto: Ivo Batričević (osobna arhiva)/dubrovački dnevnik
SCANDINAVIA pod japanskom zastavom
Dana 23. listopada 1969. objavljeno je da je STELLA POLARIS prodana za 850.000 američkih dolara tvrtki International House Co. Ltd. iz Tokija, s namjenom da ga uposli kao plutajući hotel i restoran u Japanu. Njezini novi vlasnici odveli su je u Lisabon. Napustila je Lisabon 28. listopada pod japanskom zastavom, posljednji put preplovila je Atlantik i prošla kroz Panamski kanal prije nego što je 13. prosinca 1969. stigla u Yokosuku u Japanu. To je bio posljednji put da je STELLA POLARIS plovila svojim vlastitom pogonom, budući da su je novi vlasnici preuredili kao brod za hotel i restoran.
Nakon završetka remonta i završnih ušminkavanja, njezino kormilo, propeleri i glave cilindra strojeva su uklonjeni, a razlog je taj da bi se mogla oporezovati kao zgrada, a ne kao brod.
Odvučena je, a zatim usidrena uz obalu pored grada Kisho, (Numabu City) na poluotoku Izu, oko 130 km jugozapadno od Tokija, gdje je kao brod restoran pod novim imenom SCANDINAVIA ostala sve do 2004. godine.
Tada je 2006. ponovo iz sentimentalnih razloga kupuju Šveđani (Petro Fast Ab) s namjerom da je urede kao luksuzni stacionirani brod hotel u luci Stockholm u Švedskoj.
Brod je u teglju pod imenom SCANDINAVIA zaplovio prema kineskom Šangaju gdje su mu namjeravali obaviti temeljitu obnovu, ali nije daleko dospio. Na 3 kilometra od obala japanske provincije Wakayama, 450 kilometara jugozapadno od Tokija, zbog naglog prodora mora, tegljači su morali istrošenu SCANDINAVIJU prepustiti njenoj nesretnoj sudbini. Potonula je 2. rujna 2006. te se i danas nalazi kao podrtina na 72 metara dubine. Tako je lijepa i elegantna STELLA POLARIS uz svoju bogatu povijest zauvijek nestala nakon 79 godina starosti.
Mreža, oko, arganio, pluta, varalica… svo bogatstvo ribolovnog alata i zanata dubrovačka djeca moći će upoznati na radionici, još jednoj u nizu, koju u starom gradskom portu organizira udruga Dubrovačka pomorska akademija Argosy. Udrugu koja će uskoro proslaviti prvi rođendan osnovala su čeljad iz Grada, mahom pomorci i pokoji obrtnik, a sve kako bi opća pomorska kultura u našem gradu o(p)stala; piše dubrovački vjesnik
– Radionice su namijenjene djeci, ali mogu doći i roditelji, besplatne su. Ideje dolaze same od sebe. Krenuli smo s brodogradnjom, pa su na red došli konopi, malo smo pleli, a sad je došla tema ribanje i ribarski, stari alati. Imam dosta tog ribarskog alata i predmeta sa svoje drvene barke iz 50-ih godina prošlog stoljeća pa ćemo i to izložiti – kaže voditelj radionice Željko Čatić, u udruzi zadužen za rad s djecom i za tradicionalnu brodogradnju.
– Ubrali smo bambuse pa će djeca vidjeti kako se on obrađuje da se dobije forma kalamoće odnosno trstike za ribanje. Učit će armat kalamoću, stavit udicu i ometac. Donijet ćemo i malo slanih sarđela pa ćemo radit abrum i onda abrumat tu ispred Arsenala da vide kako se privlači riba. Možda što i ulove – pojašnjava Željko.
Kako se plete i armava ribarska mreža malim sudionicima radionice ‘Ribolovni alati’ će pokazati gospar Joško Šimunović, meštar od mreže, ribar obrtnik gotovo pola stoljeća, kojemu krpiti i izraditi mrežu danas dođe kao hobi.
– Donijet ću mrežu pa ću učinit jednu rompu da im pokažem kako se krpi, čine gropovi, to je pravi ribarski zanat. Paha, gore pluta, dole olovo, kad se uhvati za seku to onda treba okrpit. Danas su mreže, mi ih zovemo japanske, jeftine i ne krpe se. Stariji možda još i krpe, troje je u Gradu koji znaju taj poso – kaže gospar Joško pa se prisjeća kako je, kad je polagao ribarski ispit morao donijeti mrežu u Kapetaniju, iglicu i konac, ‘rasparali bi mrežu i moro si gropove činit’. Ribarski obrt je skoro zamro, reći će, zanimanje za taj zanat stalno opada.
– Stari ribari, prije dok sam bio dijete, to su s ljubavi činili. Danas ljudi na to gledaju kao neko dopunjsko zanimanje. Ide ribat onaj kojemu je potreba. Prije je u portu bilo 30 pravih ribara od šabake, plivarice… Od starijih sam učio, išo s njima na more, ribo i to ostane. A danas nemaju tri, četiri ribara – govori nam ovaj zaljubljenik u more za koje kaže kako ‘odmara, to je najbolja terapija’.
Cilj je tradiciju prenijeti na mlađe, a možda sutra netko od njih i postane ribar. Na radionicama bude 20-ak djece, najmanje onih iz povijesne jezgre pa organizatori upućuju poziv i njima, ipak im je Porat gotovo pa pred kućom.
Širok je spektar djelovanja udruge Dubrovačka pomorska akademija Argosy od njegovanja pomorske tradicije, svega što je vezano uz more i uz Porat, očuvanja ribarskih drvenih barki, ekologije, spašavanja na moru.
– Izradili smo pilot projekt spašavanja na moru volonterski. Taj projekt je izradio tajnik udruge Antun Karužić. Udruga će ga u suradnji s Gradskim kotarom Grad predstaviti u petak, 4. ožujka u 18 sati u dvorani Ivana Pavla Drugog. Pozvani su svi na predstavljanje. Udruga je otvorena, skupljamo članstvo, svak tko je zainteresiran može pristupiti, a trenutno nas je 20-ak u udruzi – naglašava Željko Čatić.
Podsjetimo, dječja radionica ‘Ribolovni alati’ organizira se u lođi Malog Arsenala u subotu 5. ožujka u 11 sati. U slučaju vremenskih neprilika, radionica će se održati u obližnjem natkrivenom prostoru.
Obilježavajući 50. obljetnicu od utemeljenja, klub podvodnih aktivnosti ‘Delfin’ iz Splita i novoutemeljeni klub podvodnih aktivnosti ‘Iglun’ iz Jesenica inicijatori su i organizatori ronilačke ekološke akcije ‘Split-Poljud 2022.’; piše Gorgonija
Ekološka akcija provesti će se na cjelokupnom akvatoriju uvale Poljud, od sportske lučice SNRD Poljud, HVK Mornar, SRD Orada, SNRD Mornar, PVD Mornar, SRU Marjan i HVK Gusar koji su ujedno suorganizatori manifestacije, u subotu 26.ožujka 2022. (alternativno zbog grubog vremena 2.travnja) u vremenu od 10 do 13 sati.
Akvatorij ekološke akcije je poznati podmorski arheološki lokalitet Poljud – Spinut antičke luke Asphalatosa od vremena prije Krista s drvenim pilonima i kamenim blokovima, ostacima antičke obale te brojnim amforama.
Istraživanja podvodnih arheologa i konzervatora navedenog nalaza provode se od 1975.godine u organizaciji Hrvatskog arheološkog muzeja, Hrvatskog pomorskog muzeja, Hrvatskog restauratorskog zavoda te najnovija istraživanja muzeja Hrvatskih arheoloških spomenika i umjetničke akademije u Splitu.
Za otkriće nalaza i najneposredniju zaštitu zahvaljujemo roniocima amaterima Podvodno istraživačkog kluba Mornar
Pozivamo vas da aktivno doprinesemo očuvanju mora i podmorja našeg Jadrana te uveličate obilježavanje 50. obljetnice KPA ‘Delfin’ i utemeljenje KPA ‘Iglun’
Upiti i informacije direktno na priložene brojeve i mail.
Prijave sa popisom i brojem učesnika proslijediti na mail do 20.ožujka.
Otprilike devet sati treba brodu da prođe kroz 82 kilometra dug Panamski kanal, koji povezuje Atlantski i Tihi ocean i skraćuje plovidbu između New Yorka i San Francisca za oko 9000 milja; piše Otvoreno more
Godišnje se kanalom preveze preko 500 milijuna tona tereta. Panamax je klasa brodova projektiranih i napravljenih s maksimalnim dimenzijama koje omogućavaju prolazak kroz kanal. Za vrijeme izgradnje kanala umrlo je oko 27.500 ljudi, uglavnom od groznica i raznih zaraznih bolesti karakterističnih za močvarna područja.
Radnici angažirani na izgradnji kanala, baš kao i američki predsjednik Theodore Roosevelt kad bi došao u obilazak radova, nosili su ekvadorske pletene šešire. Fotografije radnika i Roosevelta s takvim šeširima obišle su svijet i učinile da veliki izvozni proizvod Ekvadora svoju svjetsku slavu stekne pod imenom panamski šešir.
