Home Blog Page 399

Luke sjevernog Jadrana potpisale povijesnu deklaraciju o suradnji, među njima i Rijeka

06.12.2021.

Predstavnici luka članica Udruge luka sjevernog Jadrana (NAPA) koju čine Venecija, Chioggia, Trst, Monfalcone, Ravenna, Kopar i Rijeka, potpisali su u Veneciji Deklaraciju o zajedničkim politikama i akcijama za promicanje održivosti okoliša, digitalizacije i povezanosti za sve prisutnije pametne i zelene luke, piše Novi list.

U ime riječke luke, deklaraciju kojom se luke sjevernog Jadrana obvezuju na promoviranje i jačanje trilateralne suradnje između Hrvatske, Slovenije i Italije potpisao je Denis Vukorepa, ravnatelj Lučke uprave.

Osim njega, potpis na dokument stavili su i Fulvio Lino Di Blasio, predsjednik udruženja NAPA i Lučke uprave Sjevernog Jadrana, Daniele Rossi, predsjednik talijanske Lučke uprave Sjevernog i Srednjeg Jadrana, Zeno D’Agostino, predsjednik Uprave za lučko umrežavanje Istočnog Jadrana te Robert Rožac i Vojko Rotar, članovi Uprave Luke Kopar. Svečanosti su prisustvovali i Adina Vălean, Europska povjerenica za promet, Enrico Giovannini, talijanski ministar održive infrastrukture i mobilnosti, Jernej Vrtovec, slovenski ministar infrastrukture i Oleg Butković, hrvatski ministar mora, prometa i infrastrukture.

Sporazum je rezultat razgovora između luka NAPA-e koji su se odvijali tijekom predsjedničkog mandata North Adriatic Sea Port Authorityja, koji je produljen do 2022. godine. Usmjeren je na provedbu obveza koje su preuzeli ministri vanjskih poslova triju zemalja u područjima od interesa sjevernojadranskih luka, a to su zelene i pametne lučke politike i povezivanje s TEN-T europskom prometnom mrežom.

Potpisivanje ove Zajedničke deklaracije je postignuće na koje smo zaista ponosni, rekao je predsjednik NAPA-e Fulvio Lino Di Blasio.

Sjeverni Jadran je prirodni izlaz za ključna tržišta, a čvršća prekogranična suradnja omogućit će nam povećanje potencijala i specifičnosti svih luka pristajanja u regiji. Danas smo postavili temelje za uzoran sustav koji će nam pomoći u zajedničkom radu, kao i na europskoj razini, kako bismo postigli naš zajednički cilj da naše luke budu sve pametnije, zelenije i međusobno povezanije. Želim zahvaliti ministrima i svojim talijanskim, hrvatskim i slovenskim kolegicama i kolegama na njihovoj predanosti da se to i ostvari, te europskoj povjerenici za promet za njezinu potporu, dodao je.

Zajednička deklaracija Udruga luka sjevernog Jadrana naglašava važnost pokretanja novih projekata u područjima održivosti okoliša i ekološke tranzicije, energetske politike, inovacija, intermodalnosti i drugih projekata usmjerenih na logistiku i infrastrukturu. Sa zadovoljstvom pozdravljam suradnju sjevernojadranskih luka koja teži k zajedničkoj promociji jadranskog plovnog puta, plovnom gospodarstvu i mogućnostima za bolju prometnu i gospodarsku suradnju na Jadranu, kao i zajedničkoj promociji prema trećim tržištima, rekao je ministar Butković prilikom potpisivanja, naglašavajući kako su klimatske promjene najveći izazov današnjeg doba, ali ujedno i prilika za razvoj novog gospodarskog modela.

Posebno je važno na održiv način planirati povezivanje sjevernojadranskih luka novim dionicama autocesta, željeznicom i prekomorskim prometom ne samo radi lakšeg protoka intermodalnog tereta, nego i zbog lakše i brže mobilnosti europskih turista između naših triju država. Lučka uprava Rijeka, uz pomoć Vlade Republike Hrvatske i Ministarstva mora, prometa i infrastrukture provodi niz razvojnih projekata na modernizaciji lučke infrastrukture, željezničkog i cestovnog prometa za koje su osigurana sredstva iz Europske unije. Sasvim je sigurno da se izazovi i interesi Republike Italije, Republike Hrvatske i Republike Slovenije u području sigurnosti na moru podudaraju, stoga je potrebno osigurati integralni pristup nadzora pomorskog prometa, razmjenu informacija i pružanje standardiziranih usluga pomorske sigurnosti na čitavom jadranskom prostoru, rekao je Butković.

S obzirom na održivost okoliša i energetsku učinkovitost, u skladu s ciljevima uspostavljenim od strane Europskog zelenog dogovora (European Green Deal) i zakonodavnim paketom FIT za 55 koji je nedavno odobrila Europska komisija, luke udruženja NAPA zajednički su izjavile svoju predanost trajnoj prekograničnoj suradnji u svrhu smanjenja utjecaja lučkih operacija na okoliš u regiji sjevernog Jadrana, nadograđujući se na najbolje prakse identificirane aktualnim projektima suradnje koje sufinancira Europska unija, kao i prethodnim zajedničkim pilot-akcijama koje su pokrenule luke članice. To uključuje provedbu mjera i zahvata za povećanje učinkovitosti lučkog poslovanja, ugradnju sustava za korištenje alternativnih izvora energije i za praćenje razine buke, kvalitete zraka i vode u lukama, kao i predinvesticijske studije za elektrifikaciju pristaništa.

Osim što su ključni prometni igrači na lokalnoj, nacionalnoj i europskoj razini, luke udruženja NAPA, istaknuto je u Veneciji, služe i kao glavna čvorišta na koridoru Baltik-Jadrana i Mediteranskom koridoru europske TEN-T mreže, kao i na ruti Morski autoputovi istočnog Mediterana (MOS).

Potpisivanjem Zajedničke deklaracije, luke udruženja NAPA su se obvezale optimizirati i uskladiti logističke i transportne procedure na moru i kopnu korištenjem digitalnih tehnologija. Cilj je pojednostaviti lučke procedure u dolasku (last mile), uz ubrzavanje postupaka uplovljavanja i isplovljavanja brodova te primijeniti integrirane tehnološke alate za pružanje informacija koje mogu poboljšati sigurnost operacija pomorskog prometa. Luke udruženja NAPA već rade na ovome u okviru europskih projekata INTESA, PROMARES (program Interreg Italija-Hrvatska) i COMODALCE (program Interreg za središnju Europu).

Zajednička deklaracija naglašava važnost razvoja strateških projekata za bolju integraciju luka udruženja NAPA u TEN-T mrežu, posebno jačanjem željezničkih veza.

Kako bi se podržala trilateralna suradnja, Zajednička deklaracija postavlja tri prioriteta za pet sjevernojadranskih luka: dovršiti nedostajuće veze i dati prednost integraciji u TEN-T mrežu, proširiti TEN-T i MOS na zemlje koje nisu članice Europske unije te uključiti željeznički teretni promet i pomorsku dimenziju u programe europske teritorijalne suradnje za razdoblje od 2021. do 2027. godine, piše Novi list.

Sveti Nikola – Zaštitnik djece i pomoraca

redakcija

06.12.2021.

Šestog prosinca slavi se dan sv. Nikole u spomen na sveca koji je u četvrtom stoljeću umro mučeničkom smrću u tamnici nakon teškog zlostavljanja.

Sv. Nikola bio je biskup u gradu Miri (danas Demre u Turskoj). Poznat je kao zaštitnik djece, pomoraca, djevojaka, siromaha, studenata, farmaceuta, pekara, ribara, zatvorenika, trgovaca i putnika, piše Povijest.hr.

Sveti Nikola se rodio u gradu Patari u Maloj Aziji, na području koje su nekada naseljavali Grci, a koje danas pripada Turskoj. Kao biskup, bio je jedan od sudionika znamenitog Prvog nicejskog koncila. Bio je to prvi ekumenski koncil u povijesti, a održan je 325. godine u gradu Niceji (danas Iznik jugozapadno od Istanbula).

Sveti Nikola danas je najpoznatiji po skrivenom darivanju, osobito djece. Ta tradicija vuče korijene iz legende o propalom bogatašu i njegove tri kćeri. Prema predaji u blizini roditeljske kuće sv. Nikole živio je bogat čovjek koji je izgubivši carsku službu ostao bez cijelog imetka. Imao je tri kćeri koje se nisu mogle udati jer otac nije imao za miraz. Nesretni otac odlučio je zaraditi tako da kćeri osudi na prostituciju. Sv. Nikola je tijekom noći potajno stavio u njihovu kuću tri vrećice zlatnika (po jednoj verziji kroz prozor, po drugoj kroz dimnjak). To im je omogućilo udaju, a sv. Nikolu se i danas prepoznaje kao darivatelja.

Preminuo je u gradu Miri, gdje je isprva bio i pokopan. Međutim, u 11. stoljeću, tijelo mu je preneseno u talijanski grad Bari, gdje se i danas nalaze njegove relikvije u Bazilici sv. Nikole. Bari je zbog svečevih posmrtnih ostataka postao hodočasničkim mjestom katolika, pravoslavnih kršćana i protestanata. Taj talijanski grad zbog toga ponekad smatraju i Gradom sv. Nikole.

Prema narodnom vjerovanju sveti Nikola smirio je uzburkano more pa se smatra zaštitnikom mornara, piše HRT. Običaj štovanja svetog Nikole u Hrvatskoj seže u daleku prošlost. Na ulazu u uvalu Mrtinovik zavjetno je od hvarskog kamena sagrađena 1922. godine kapela posvećena Gospi od zdravlja i sv. Nikoli koju je sagradio brodolomac Ivan Modrić. Noć uoči svetog Nikole pod jastuk su se u nekim primorskim krajevima stavljale tri jabuke.

Oni su imali zlu kob: Priča o nesretnim sudbinama 32 broda izgrađena u riječkom brodogradilištu 3. maj

redakcija

03.12.2021.

Često dobivam pitanja o sudbinama nekih brodova izgrađenih u našim brodogradilištima. Brodovi se rađaju i umiru, kao ljudi, neki završe na groblju brodova, a neki na dnu mora; piše Danilo Prestint za Novi List

Za neke se nikada ne sazna njihov kraj. Ovoga puta istraživale su se zle sudbine 32 broda izgrađena u riječkom brodogradilištu »3. maj«.

Riječki brodograditelji su pedesetih godina izgradili dvije serije malih brodova – 734, odnosno 752 tona nosivosti – koji su nosili imena rijeka, za tada riječkog, a poslije splitskog brodara Jadransku slobodnu plovidbu.

Nesretne rijeke

Brod »Una«, novogradnja 417, izgrađena 1954. godine, 1966. godine ušao je u flotu Obalne plovidbe Split, 1968. prodan i preimenovan u »Dara«, te plovi pod iranskom zastavom, a sedam godina kasnije preimenovan je u »Camelia«.

Njegov kraj se pripisuje ratnom gubitku: u rujnu 1980. godine teško je oštećen na rijeci Shatt Al Arab, kod Khorramshahra, u ratu između Irana i Iraka. Brod »Sutla«, novogradnja 420, izgrađen je 1955. godine, 1966. prelazi pod Obalnu plovidbu Split, da bi 1968. bio prodan u Iran.

Krajem 1980. teško je oštećen u luci Khorramshahr. Brod »Tisa« izgrađen je 1955. kao novogradnja 41, prevrnuo se i potonuo u nevremenu 13. listopada 1965. godine 6,5 nautičkih milja jugozapadno od Aghia Galini na Kreti, u plovidbi Napoli-Jeddah.

Od 18 članova posade samo je jedan preživio. Brod »Vipava«, izgrađen 1955. kao novogradnja 419, prelazi 1966. u flotu Obalne plovidbe Vela Luka. Nasukao se 6. srpnja 1968. godine 30 milja sjeverno od Walvis Bayja u Jugozapadnoj Africi, u plovidbi iz Splita prema iranskoj luci Khorramshahr.

Napušten. Brod »Soča«, novogradnja 379, izgrađen je 1953. godine, 21. ožujka 1958. u plovidbi Split-Valletta-Izmir-Constanta nasukao se u Crnom moru kod luke Angalia. Napušten, pa spašen, te preimenovan u »Moldova«.

Točan datum njegova kraja nije poznat. Brod »Mura«, novogradnja 383, izgrađen 1954. godine, prodan je 1961. u Jakartu, 1961. postaje »Akar Mulja«, 1973. »Buton«, 1974. »Bahagija V«, a 1975. »Kumala«.

Potonuo je 16. ožujka 1979. na sidrištu Selat Berhala nakon sudara s brodom »Bineka No.6«. Brod »Timok«, novogradnja 380, iz 1954. godine stradao je kao »Thong-Nhut« dok je plovio pod vijetnamskom zastavom u južnovijetnamskoj luci Qui Nhon 3. studenog 1974. godine od mine dizajnirane da se magnetski zalijepi za trup, te da eksplodira nakon nekog vremena, odnosno takozvane limpet mine.

Brod »Izvor«, izgrađen 1952. godine kao novogradnja 285, 1952. godine pripada V.P. 3234 iz Rijeke, 1955. Kazneno-popravnom domu u Rabu, 1982. Skupštini općine Korčula, 1992. RTP-u Lovište, a 1994. poduzeću Anteplov.

Godine 1997. mijenja ime u »Borak«, a 21. listopada 1999. potonuo jugozapadno od otoka Zlarina u plovidbi Koromačno-Solin s teretom cementa. Stradala su dva člana posade. Brod »Potok«, izgrađen 1952. godine, novogradnja 284, potonuo je 25. kolovoza 1955. godine deset nautičkih milja od grčkog otoka Antipsara u plovidbi Izmir-Trst.

Brod »Vrelo«, izgrađen 1952. godine (novogradnja 283), 1958. je u floti Obalne plovidbe Split. Prvi put tone 4. prosinca 1959. u Porto Margheri, izvađen je 11. veljače 1960. Prodan je 15 godina kasnije u Panamu, a 4. kolovoza 1979. godine isplovio je iz Karachija za Dubai i – nestao bez traga.

Brod »Ušće« (novogradnja 282) izgrađen 1952. godine, ulazi 1958. u flotu Obalne plovidbe Split, a 20. kolovoza 1959. prevrnuo se i potonuo za rivom u Zadru. Izvađen je pomoću dizalice Veli Jože tri dana kasnije. Izrezan je u ožujku 1974. u Splitu.

Brod »Morava« (novogradnja 334) izgrađen 1953. godine, pet godina kasnije prodan je u Vijetnam i postaje »Tien Phong«. Godine 1975. bježi iz Ho Chi Minh Cityja prema Filipinima s vijetnamskim emigrantima gdje postaje »Dona Inocencia«.

Potonuo je u noći 27. na 28. veljače 1984. godine zbog zatajenja stroja u nevremenu kod istočne obale otoka Samar u blizini Borongan i Taft. Napušten.

Izbrisani, izgubljeni…

Brod »Jozef Conrad« (novogradnja 480), izgrađen 1961. za poljskog naručitelja. Bombardiran je 20. prosinca 1972. godine u luci Haiphong uz stradala tri člana posade. Izrezan je dvije godine kasnije u Kaohsiungu.

Brod »Lika« (Jugolinija) izgrađen 1957. godine kao novogradnja 426, granatiran je 7. listopada 1980. u Khorramshahru u iransko-iračkom ratu. Iz upisnika brodova izbrisan je tek 1992. godine.

Argentinski brod »Rio Carcarana« (novogradnja 477) izgrađen 1962. godine, pogođen je 23. svibnja 1982. godine u Falklandskom ratu.

Od mine je stradao 23. studenog 1971. i grčki brod »Mastro Stelios« izgrađen 1957. kao »Šibenik« (novogradnja 396) za Jugoliniju. Zapovjednik je primio SOS od grčkog broda »Chrysovalandou« koji je na rijeci Pussur naišao na minu, a onda je naletio na tri mine na sidrištu luke Chalna.

Brod »Boka« (novogradnja 439) izgrađen 1958. godine za kotorsku Jugooceaniju, nasukao se 26. listopada 1981. u plovidbi Rijeka-Meksički zaljev na Pelješac. Brod »Corcovado« izgrađen 1956. (novogradnja 442), 1969. godine postao je »Dimitris P. Lemos«, 1974. »Aris Trader«, a 1977. »Skipper Nick«.

Pod tim imenom se 5. svibnja 1978. nasukao i zapalio u plovidbi iz Constante za luke Vijetnama s teretom uree.

Grčki brod »Pationik«, izgrađen 1956. kao »Drvar« za Jugoliniju (novogradnja 395) nasukao se 29. rujna 1971. na sprud Rutler, u Bengalskom zaljevu, u plovidbi iz Chalne za Chittagong u jakom ciklonu u Bengalskom zaljevu. Brod »Fourkero II«, izgrađen 1963. kao »Leandros« (novogradnja 483) nasukao se 19. kolovoza 1981. u plovidbi Antwerpen-Bandar Khomeini.

U međuvremenu je 1974. postao »Filadelfos«, iste godine »Arya Sam«, pa 1977. opet »Filadelfos«, a 1981. »Fourkero II«.

Grčki brod »Pantelis A. Lemos«, izgrađen 1973. godine (novogradnja 553), nasukao se 17. ožujka 1978. u plovidbi Flushing-Dampier.

Tanker »Seatiger«, izgrađen 1965. kao »Rieka« (novogradnja 491), nasukao se 20. veljače 1991. kod Capo Passero, a izrezan je 14. lipnja 1991. u turskom rezalištu Aliaga. U međuvremenu je 1989. bio »Finix«, a 1991. je postao »Seatiger«.

Brod »Hwa Ho«, izgrađen 1956. kao »Silvaplana« za švicarskog naručitelja (novogradnja 437), nasukao se 25. listopada 1980. godine u plovidbi Singapore-Cinnampo.

Razne nesreće

Brod »Aynur Krk«, izgrađen kao »You Yi« 1980. godine za kineskog naručitelja (novogradnja 597), 10. listopada 2010. godine potonuo je u plovidbi iz Port La Nouvelle za luke Egipta. Godine 1996. mijenja ime u »Dolphin«, 1997. u »Sedra«, a 1998. u »Widad«.

Tanker PN-14 (JRM) izgrađen 1952. (novogradnja 299), kao »Bjelasica« (Jugotanker) doživio je eksploziju i požar na vezu Interpetrola u Sveti Kajo (Split). U splitsko rezalište Brodospasa dotegljen je 21. prosinca 1965. godine.

Brod »Pobjeda«, izgrađen 1958. za Jugoliniju (novogradnja 434), prodan je 1980. Beogradskoj plovidbi, a 1982. jednom panamskom brodaru, doživio je požar 16. prosinca 1982. godine u španjolskoj luci Huelva, zbog puknuća cijevi za dovod goriva u strojarnici. U rujnu sljedeće godine lokalno je izrezan.

Brod »Fucsia«, izgrađen 1956. kao »Silvretta«, blizanac broda »Silvaplana« (novogradnja 436), doživio je eksploziju u rumunjskoj luci Constanta 4. veljače 1977. godine. Postao je »Carlo Martinolich« 1958. godin, »Gianni Zeta« 1970., a »Fucsia« dvije godine kasnije. Izrezan je lokalno.

Brod »Bratstvo«, blizanac broda »Pobjeda«, izgrađen 1958. za Jugoliniju (novogradnja 433), 1978. prodan je Dalmatinskoj plovidbi iz Vela Luke, iste godine prelazi u Beogradsku plovidbu.

Potonuo je 11. prosinca 1981. godine, nakon udara o hrid Le Sorelle, dvije milje jugozapadno od otoka Galite u plovidbi El Djazair (Bejaia)-Augusta uz stradavanje devet članova posade. Petnaest brodolomaca spasio je britanski brod »Caribbean Universal«.

»Tramper Denebola« izgrađen 1969. (novogradnja 529) za inobrodara Jugolinije, 1983. postao je »Mrežnica« (Jugolinija), 1989. »Sunny Heath«, a 1991. »Tae Chon«. Sudario se s kineskim brodom »Yang Lin« 29. travnja 1998. godine u Žutom moru i potonuo pod zastavom Sjeverne Koreje.

Brod »Arcamare«, izgrađen 1959. kao »Efploia« (novogradnja 453), doživio je požar i naknadno potonuće 23. ožujka 1978. godine u plovidbi Ijmuiden-Shanghai.

Bulk »Fraternity«, izgrađen 1963. (novogradnja 485), doživio je 15. ožujka 1980. požar, nasukan je, a 19. svibnja 1981. dotegljen je u pakistansko rezalište Gadani Beach.

Tanker »Ludvig Svoboda« (novogradnja 327) eksplodirao je i potonuo kod luke Ventspils u Latviji 6. ožujka 1985. uz jednog stradalog člana posade.

Brod »Manpok«, izgrađen 1977. kao »Lazaro Pena« (novogradnja 578), sudario se 31. ožujka 1999. godine 500 nautičkih milja istočno od Colomba. Promijenio je više imena: 1991. »Varadero«, 1996. »Pearl Islands«, 1999. »Mayelin« i 1999. »Manpok«. Stradalo je 37 članova posade.

Tanker »Win« izgrađen 1989. (novogradnja 648) kao »Leonid Utesov« izgubljen je 27. lipnja 2009. godine (ne navode se razlozi), a izrezan je 2010. godine.

Brod »Mitera Marigo«, izgrađen 1958. (novogradnja 446) imao je 29. svibnja 1959. sudar s brodom »Fritz Thyssen« 20 nautičkih milja sjeveroistočno od Ushanta te je kasnije potonuo u zaljevu Falmouth. Plovio je iz indijske luke Mormugao za Rotterdam.

Foto: Požar na tankeru ”Petar Zoranić”/Novi List

I na kraju, od svih nesreća, najveća tragedija dogodila se 14. prosinca 1960. godine kad se tanker »Petar Zoranić« koji je plovio za Jugotanker, na svom prvom putovanju (novogradnja 459) sudario s tankerom »World Harmony« u Bosporu kod Istanbula te je potpuno izgorio. Stradao je 21 član posade

Izbrisani

Brodovi »Vardar« (»Thong Nhut«, »Truong Son«), »Vrbas« (»Talusi«), »Bistrica« (»Phu Quoc«), »Drava« (»Tien Phong«, »Dai Hai«), »Drina« (»Than Long«) i »Krka« (»Tabalong«) izbrisani su sredinom devedesetih iz upisnika brodova zbog upitnog postojanja.

Pobuna brazilskih mornara protiv bičevanja (1910.)

redakcija

03.12.2021.

Početkom 20. stoljeća u Brazilu najteže poslove još su radili tamnoputi stanovnici. Iako je ropstvo ukinuto u Brazilu još 1888. godine, bijelci su držali više položaje, izrabljivali nekadašnje robove i teško ih kažnjavali. Tako je bilo i u mornarici, gdje se fizičko kažnjavanje poput bičevanja zadržalo jer nitko nije cijenio tamnopute mornare.

Među njima su bili kažnjivani mladići iz najnižih slojeva društva i služenje na brodu bilo im je kao kazna u popravnom domu. U dobi od 16 godina morali su u službu; piše Povijest.hr

Zbog bičevanja su mornari planirali ustanak i nakon više od dvije godine pod vodstvom pomorca Joãoa Cândida Felisberta (1880. – 1969.) počeo je ustanak, u povijesti poznat kao Revolta da Chibata (port. chibata – bič).

Felisberto je poveo pobunu na četirima velikim ratnim brodovima. Pobuna je krenula s broda Minas Geraeste zahvatila São Paulo, Deodoro i krstaricu Bahiju. Uključili su se i manji brodovi. U medijima su ga Felisberta nazivali Crni admiral (port. Almirante Negro).

Pobunjenici su ispucali nekoliko salvi na grad Rio de Janeiro kako bi pokazali da imaju oružje. Njihov je poslanik Vladi predao zahtjev za ukidanjem bičevanja, poboljšanja brige za mornare te amnestiju za sve pobunjenike. Sljedećeg dana uperili su topove na grad. Vlada je odlučila slomiti ustanak, no pobunjenici su se dobro organizirali te imali dovoljno oružja. Vlada je zaključila da je lakše potopiti ih torpedima. Međutim, izbila je svađa u parlamentu. Naime, zauzeti brodovi bili su novi, za njih su izdvojena velika financijska sredstva te su trebali osigurati bolji položaj Brazila na moru. Stoga su vlasti ipak pristale na zahtjeve pobunjenika,

Pobunjenici su stupili na kopno 27. studenog 1910. godine, čime je završila Revolta da Chibata. Zbog straha od novih sukoba 1300 pobunjenika otpušteno je iz službe te je izdano preko 1000 dozvola da se pobunjenici smiju vrati u svoja rodna naselja.

Nova pobuna izbila je 9. prosinca. Premda nije imala nikakve veze s prethodnom, državne vlasti iskoristile su priliku kako bi kaznile Felisberta i ostale. Više od 600 pobunjenika iz studenog ubijeno je u jednom danu, a ostali su poslani na prisilni rad na plantaže, daleko na sjever države, gdje je većina umrla od teških uvjeta života. Jedan od rijetkih koji je preživio mučenje bio je João Cândido Felisberto. Nakon dvadesetak godina uključio se u politiku.

MSC pretekao Maersk i postao najveća brodarska kompanija na svijetu?

redakcija

03.12.2021.

MSC-Gulsun-e1615882323780 — Foto: Ilustracija / Splash247

U tijeku je ‘smjena straže’ na vrhu ljestvice najvećih brodarskih kompanija. Podaci Alphaliner-a pokazuju da se razlika u kapacitetu između dviju najvećih kompanija na svijetu smanjila na samo 10.817 TEU jedinica. Zapravo, samo jedna kupnja neopanamaxa potrebna je MSC-u da pretekne Maersk i zauzme prvo mjesto na vrhu ljestvice svjetskih prijevoznika kontejnera. To će biti prvi put u više od 25 godina da će Maersk pasti s prvog mjesta, javlja Splash247.

Podaci konkurentskog pružatelja podataka Linerlytica pokazuju da je MSC zapravo upravo prestigao svog danskog konkurenta. Prema Linerlytici, MSC je zauzeo prvo mjesto 24. studenog, kada je kontejnerski brod Susan Maersk postao MSC Fie.

MSC se ubrzano širi od kolovoza 2020. godine, a u posljednjih 16 mjeseci pribavio je čak 125 rabljenih brodova te potpisao ugovore za izgradnju više novih kontejneraša od svih drugih prijevoznika na svijetu. Prema podacima koje je prikupio Alphaliner, obje kompanije sada imaju po 16,9% tržišnog udjela. Ako tu uključimo i MSC-ovu knjigu narudžbi, tada flota MSC-a već znatno nadmašuje flotu Maerska, partnera iz saveza 2M.

Navodno je MSC upravo u procesu pregovora s južnokorejskim brodograditeljem Hyundai Heavy Industries (HHI) za izgradnju šest brodova na LNG pogon od 15.000 TEU vrijednih ukupno milijardu dolara, čime se knjiga narudžbi popela na rekordnih 1 milijun TEU.

Velika razlika u sastavu flote MSC-a i Maerska je u broju brodova koji su u vlasništvu kompanije i onih unajmljenih, pri čemu Maersk posjeduje daleko više plovila, dok se MSC i dalje oslanja na čartere za većinu svoje flote unatoč mijenjanju taktike tijekom pandemije.

Maersk je od sredine 1990-ih najveća kompanija koja se bavi prijevozom kontejnera na svijetu. Posljednjih godina postoje tendencije da integrira sve dijelove logističkog lanca, s flotom ne većom od 4 do 4,4 milijuna teu.

MSC, kompanija koju je osnovao Gianluigi Aponte 1970. godine, postala je druga najveća kompanija za prijevoz kontejnera 2004. godine, a od tada su MSC i Maersk na vrhu svjetske ljestvice.

Analizirajući promjene na ljestvici brodara tijekom pandemije, analitičari Sea-Intelligencea primijetili su da se najveći pomaci bilježe u donjim dijelovima ljestvice.

Najveći skokovi na ljestvici tijekom pandemije zabilježeni su kod kineskih kompanija. China United Lines (CU Lines), na primjer, nije bila ni među prvih 100 na početku pandemije, a sada ima flotu kapaciteta 82.000 TEU i nalazi se na 22. mjestu. Tu mu se pridružuje i BAL Container Line, koji također nije bio među prvih 100, a sada zauzima 37. mjesto s 33.000 TEU.

Oni su jedni od onih koji su najviše profitirali tijekom 2021., naveo je Sea-Intelligence u svom najnovijem tjednom izvješću.

Vjerovalo se da figura u obliku žene golih grudi može smiriti valove i uzburkano more

redakcija

03.12.2021.

pulena golih grudi — Foto: Gorgonija.com

U davna vremena ratne galije su na pramcu imale specijalna ojačanja i isturene dijelove koji su služili za probijanje trupova drugih brodova u koje bi se galija zaletila i zabila; piše Boka News

Najčešće su ta ojačanja bila ukrašena glavama bogova ili nekim drugim religioznim motivima.

Nakon šta je nestala praktična potreba za takvim dodacima na pramcu, pojavila se estetska potreba za ukrašavanjem broda koja je u sebi sadržavala i neku simboličnu zaštitu broda.

Tako su nastale pulene, ukrasne pramčane figure. Vrlo često su u obliku žene golih grudi, jer se vjerovalo da figura gole žene može smiriti valove i uzburkano more.

Nominacije za Plavu vrpcu Vjesnika 2021.

redakcija

03.12.2021.

plava-vrpca-vjesnika-opatija-2021_61a9cbe895882 — Foto: SPH

Svečanost dodjele priznanja Plava vrpca Vjesnika bit će održana u ponedjeljak, 6. prosinca u hotelu Royal u Opatiji, objavio je na svojim mrežnim stranicama Sindikat pomoraca Hrvatske.

Za Plavu vrpcu Vjesnika 2021. nominirano je osam poduhvata, tri u pojedinačnoj i pet u momčadskoj konkurenciji:

1. Lučki kapetan Nikola Brkuljić iz Milne na Braču prvi je doplovio na mjesto sudara dviju brodica koji se dogodio u noći 7. srpnja ove godine 1,5 milja od Splitskih vrata. Zahvaljujući njegovoj požrtvovnosti, snalažljivosti i iskustvu, sedmero najteže ozlijeđenih u toj nesreći pravodobno je prevezeno do Splita, gdje im je pružena potrebna medicinska pomoć. Brkuljić je u noći 28. kolovoza ove godine u Bračkom kanalu, po buri jačine 15 – 20 čvorova, spasio mladi par iz Češke koji se na more otisnuo na daskama za veslanje.

2. Zapovjednik japanskog tankera St. Katharinen Ivica Brčić iz Kaštel Kambelovca, organizirao je opsežnu potragu, u kojoj je sudjelovalo desetak brodova, za svojim drugim časnikom palube koji je usred noći 7./ 8. svibnja ove godine nestao s broda u Južnom kineskom moru. Nakon devetosatne potrage časnik je pronađen živ i zdrav.

3. Pomorac Marko Rakuljić iz Krila Jesenice je spasio 22. svibnja ove godine od utapanja jednog mladića iz hladne rijeke Nederrijn, pritoke Rajne, u gradu Arnhemu u Nizozemskoj. Rakuljić plovi kao drugi časnik palube na nizozemskom riječnom kruzeru Jules Verne.

4. Zapovjednik broda za prijevoz cementa Glory Tellus Davor Perušina iz Slanog kraj Dubrovnika, te upravitelj stroja na istom brodu Damir Mršić iz Malog Lošinja, su spasili 21. veljače ove godine kod obale Brazila trojicu iznemoglih ribara, koji su nakon potonuća njihove brodica sedam sati bili u moru.

5. Posada m/b Šibenik Lučke kapetanije Šibenik, zapovjednik Saša Jurat, upravitelj stroja Mladen Radovčić i mornar Edi Brkić, je spasila 8. listopada ove godine kod Kornata po orkanskoj buri katamaran sa sedam poljskih državljana, uzevši plovilo u tegalj.

6. Rene Urban iz EmergenSea na Krku i njegov suradnik Dragan Pajić su spasili po orkanskoj buri jedrilicu s osam čeških državljana kod Stare Baške, uzevši je u tegalj. Pritom se Pajić sa spasilačkog „gumenjaka” morao prebaciti na jedrilicu kako bi preuzeo kormilo.

7. Djelatnici Lučke kapetanije Senj Tomislav Zrinski i Davor Šojat su spasili 18. srpnja ove godine po olujnoj buri na moru ispred Senja trojicu njemačkih dječaka, koji su se tog dana uputili u ribolov u malom gumenom čamcu, ne mareći previše za vremensku prognozu.

8. Posada ophodne brodice P111 Postaje pomorske i aerodromske policije iz Pule, zapovjednik Emil Maružin, upravitelj stroja Marko Jakšić i mornar Boris Sabadoš, je spasila 14. listopada ove godine kod Savudrije dvojicu ribara s ribarskog broda na kojemu je izbio požar.

Stižu božićnice: Maersk će podijeliti dio svoje rekordne dobiti sa zaposlenicima

redakcija

02.12.2021.

maersk-bonus — Foto: Ilustracija / Marine Traffic

Nakon što je ove godine ostvarila rekordnu dobit, najveća brodarska kompanija na svijetu A.P. Moller-Maersk A/S isplatit će svakom od svojih otprilike 80.000 zaposlenika bonus, odnosno božićnicu, u iznosu od 1.000 dolara, javlja gCaptain.

Bonus će biti isplaćen u prosincu ili siječnju, prema internom dopisu kojeg je pribavio Bloomberg News. No, bonus se ne odnosi na najviše pozicije u kompaniji, pa 400 menadžera kompanije sa sjedištem u Kopenhagenu nisu uključeni u ovaj program.

Prema procjenama analitičara, Maersk bi trebao ostvariti neto dobit od više od 17 milijardi dolara u 2021. godini. Rekordna dobit posljedica je zastoja u opskrbnim lancima diljem svijeta, zbog čega su se vozarine enormno povećale.

Pročitajte i: Maersk bi uskoro mogao premašiti ukupnu dobit posljednjih 9 godina

Naši kolege diljem svijeta mukotrpno su radili kako bi zadovoljili potrebe naših kupaca, rekao je glavni izvršni direktor Søren Skou u dopisu. A to nije bilo lako s obzirom na nepoznanice i poteškoće s kojima smo se morali nositi, poput zastoja u opskrbnim lancima, zagušenja luka i nedostatka kapaciteta.

U 2020. godini, Maersk je također isplatio 1.000 dolara bonusa većini svojih zaposlenika. Te godine je kompanija ostvarila dobit od 2,9 milijardi dolara, nakon što je u tri od prethodne četiri godine negativno poslovala.

Pročitajte i: Kako najveće svjetske brodarske kompanije troše svoju rekordnu zaradu?

Aron Baretić – ABe: “Lako tebi, ti si …”

redakcija

02.12.2021.

Dobro, a što se događa s onima koje ostavljamo za sobom, s onima koji ostaju u čekanju i neizvjesnosti?

Jasno, i ovdje bi se dale napisati kojekakve priče, unatoč uvriježenom mišljenju neupućenih ili slabo upućenih u problematiku. Kao što ti isti imaju izgrađeno mišljenje i stav o pomorcima, tako ga imaju i o našim ženama.

Sukladno tome mišljenju, svi mi pomorci smo ljudi niskoga morala i nerijetko prenositelji spolnih ‘boleština’. Uglavnom smo lažljivci puni prenapuhanih priča s ‘egzotičnih’ putovanja po svijetu. Nerijetko smo alkoholičari, ili nam barem nije mrsko potegnuti iz boce. Nemali broj nas se bavi svakojakim švercom na kojem masno zarađujemo preko i ovako golemih plaća. Plaću skupljamo bacanjem kante vezane konopom, pa koliko mora uspijemo zagrabiti. A mora barem ima na bacanje.

Pitala me poznanica jednom, prilično iznenađena: Pa, šta niste svi vi istetovirani? Jer, to je normalno za pomorce! Pokušavam zamisliti taj cirkus s dvadeset išaranih Popaja.

U zakonodavstvima pojedinih država, pomorci, nakon određenog broja godina navigacije, ne smatraju se pouzdanim svjedocima na sudu. Što samo ‘dokazuje’ da nešto definitvno nije u redu s nama.

Ali, ti isti nemaju srama pitati da im platiš pijaču ili posudiš novac, za koji oboje dobro znate da vam nikad nemaju namjeru vratiti. Uz komentar: Pa, šta je to tebi na tvoju plaću!?

Ne jednom sam čuo i onu famoznu: Lako tebi, ti si pomorac! Pun si k’o brod! A na moje pitanje zašto on nije pomorac, odgovaralo se kako nije završio pomorsku školu. Jer mu je, valjda, netko branio.

Ili: Lako tebi, ti si se navikao na to! A na pitanje zašto se on ne ukrca? Pa, kako će kad ima ženu i djecu? Dakle, nebuloza za nebulozom.

Najdraže mi je pozvati ih na brod jednu noć, ne dan, za vrijeme fortunala, kako bi mogli čuti plač broda. Tu prestaju svi i svaki komentari na račun lagodnog života pomoraca.

Možda je to puka slučajnost, možda samo naša obiteljska nesposobnost, tko će ga znati. Svakako, činjenica je da kroz ove četiri generacije pomoraca i otprilike stotinu i deset godina, od kada je moj nono počeo, do danas se niti jedan od nas nije uspio obogatiti.

A žene?

O našim ženama bolje da ni ne počinjem jer me divljački bijes uhvati. Nažalost, i one su, pa i naša djeca, izloženi sličnim komentarima. Poput: Lako tebi, muž ti je pomorac! Ili: Lako tebi, stari ti je pun love pa će ti to srediti.

Ženu pomorca može razumjeti samo žena pomorca. Prije svega zbog svih navedenih predrasuda, ali i zbog nesposobnosti suživljavanja sa ženom pomorca. Što proživljavaju žene pomoraca, dakle naše none, majke, supruge, djevojke, zaručnice, partnerice, sestre, kćeri, ne znamo niti mi sami, a kamoli netko tko nešto slično nije okusio. Više ja znam o ‘generalki’ pomoćnog motora nego ostale o iskustvima naših žena, unatoč tome što o pomoćnim motorima znam vrlo malo.

Što sa ženama koje su i supruge i majke pomoraca, poput moje supruge, moje mame ili moje none? Što sa ženama koje su kćeri, sestre, supruge, majke i none pomoraca, kao što je bila moja teta. Sestra moga oca je imala oca, dvojicu braće, supruga, dvojicu sinova i jednog unuka pomorca. Njih ne pitaju kako su jer znaju da im je lako!

Svakoj, ili barem velikoj većini žena pomoraca, treba podići spomenik. Dok tebe nema, ona je i majka i otac, liječnik i učiteljica, psiholog i psihijatar, i sve ono što oboje roditelja jesu svojoj djeci.

Iako je pomorstvo i dalje uglavnom svijet muškaraca, nije mi bila namjera ovim člankom to isticati.

Sve više je žena među nama. Istina, manje među profesionalnim, a glavninom među pomoćnim osobljem. Isto tako, u golemoj većini je to po putničkim brodovima. No, ne smijemo ignorirati činjenicu da su među nama i da se sve više žena odlučuje i naviga u svojstvu časnica palube ili stroja.

Ja sam imao priliku navigat sa svega pet žena, od čega je jedna bila kolegica, druga pa prva časnica palube, jedna je bila četvrta časnica stroja, a tri su bile bijelo osoblje. Što god poneki mislili ili pričali o ženama koje, kako kažu, donose nesreću na brodu, ili sam ja bio nevjerojatni sretnik pa nam je atmosfera na brodovima bila ljepša s njima i da nam se ništa ružno zbog njih nije desilo, ili su sve te primitivne priče tek dio pomoračkog folklora. Ja mogu samo reći: Dobro nam došle!

I one, sve te žene pomorci, odlaze i ostavljaju za sobom roditelje, partnere, sestre, braću, malobrojne i djecu. Nisu njihovi odlasci ništa manje tužni ili bolni, niti je njihovima išta lakše pustiti ih da, još jednom, odu.

I zato, dokle god budemo odlazili i vraćali se, neka nam uvijek bude dobro more, trdo spreda i tri noge šoto kolumbe.

Usidreni na Ensenada de Huelva (Španjolska), 20.-21. srpanj 2021. godine.

Kapetan Aron Baretić – ABe

EMSA: U EU ukupno 216.000 zapovjednika i časnika, Hrvatska na petom mjestu

redakcija

01.12.2021.

EMSA je izdala statističke podatke o pomorcima u EU (Seafarers’ Statistics in the EU) na temelju podataka o potvrdama koje su dostavile države članice Europske Unije, uključujući i Ujedinjeno Kraljevstvo, Island i Norvešku, do 31. prosinca 2019. godine.

Statistički pregled uključuje podatke koji su do 31. prosinca 2020. godine učitani i evidentirani u STCW informacijskom sustavu (STCW-IS), a predstavlja pregled europskog tržišta rada u smislu broja pomoraca koji imaju važeće svjedodžbe i potvrde o osposobljenosti u 2019. godini.

Prema EMSA-i, ukupno je u 2019. godini na razini EU bilo 216.000 zapovjednika i časnika koji posjeduju važeće svjedodžbe o osposobljenosti (Certificate of Competency – CoC), dok je još 120.590 zapovjednika i časnika posjedovalo važeće svjedožbe izdane van EU, ali s odobrenjima izdanima od strane članica EU (EaR).

Od ukupnog broja, njih 3,55% posjedovalo je svjedožbe o osposobljenosti za rad i na palubi i u stroju. Vrlo malen broj pomoraca (0,07%) posjedovalo je svjedožbe izdane od strane više država članica EU.

Pet država članica EU koje su imale najviše zapovjednika i časnika u 2019. godini:

Ujedinjeno Kraljevstvo (30.217)

Grčka (21.850)

Poljska (20.829)

Norveška (18.793)

Hrvatska (14.962).

Pet država članica EU koje su izdale najviše EaR odobrenja (broj zapovjednika i časnika) su:

Malta (72.601)

Cipar (29.973)

Norveška (16.074)

Portugal (14.714)

Nizozemska (11.630).

Pet zemalja izvan EU koje su imale najviše zapovjednika i časnika sa CoC priznatim od strane država članica EU su:

Filipini (46.114)

Ukrajina (26.057)

Rusija (17.380)

Indija (10.544)

Turska (5.548).

Iz pregleda razdoblja od 2014. do 2019. godine vidljivo je da je od 2016. došlo do povećanja broja zapovjednika i časnika koji su osposobljeni za rad na plovilima pod zastavom država članica EU za više od 70.000.

Ipak, ukupne brojke ostale su uglavnom stabilne u smislu distribucije po zemljama koje su izdale izvorni CoC. Brojke su ostale stabilne i u pogledu raspodjele zapovjednika i časnika po službi na brodu, kapacitetu, spolu, nacionalnosti i dobi. Ova stabilnost moguće ukazuje na to da je, općenito gledano, europsko pomorsko tržište rada privuklo nove sudionike koji su zamijenili one koji su napustili pomorsku karijeru.

1...398399400...518 Page 399 of 518

Luke sjevernog Jadrana potpisale povijesnu deklaraciju o suradnji, među njima i Rijeka

Sveti Nikola – Zaštitnik djece i pomoraca