O nama Marketing   |   Kontakt   |   English

Home Blog Page 404

HONOR 50 predstavljen u Hrvatskoj, u prodaji od 15.11.

0
honor 50
Foto: Honor 50 / Geek.hr

HONOR je prije par dana u Zagrebu nastavio globalno predstavljanja svog HONOR 50 pametnog telefona. HONOR 50 je opremljen Google servisima (GMS) i prvi je pametni telefon koji posjeduje Qualcomm SnapdragonTM 778G platformu. Osim toga, njegov zapanjujući dizajn i inovativne mogućnosti za vlogging podižu standarde pametnih telefona u ovoj kategoriji. Globalna dostupnost modela HONOR 50 potvrđuje ambiciozne planove kompanije HONOR za širenje u svijetu nakon uspješnog lansiranja u Kini ranije ove godine; piše geek.hr

Zapanjujući ekran za impresivno i udobno iskustvo gledanja

HONOR 50 dolazi s OLED ekranom od 6,57 inča i 75o koji podržava Full HD rezoluciju od 2340×1080. Ekran može proizvesti nevjerojatnih 1,07 milijardi boja i pokriva 100% DCI-P3 raspona boja, pružajući zadivljujuće vizualne efekte, oštre i jasne detalje, kao i doživljaj boja.

HONOR 50 ima brzinu osvježavanja ekrana do 120Hz i brzinu uzorkovanja dodira od 300Hz, osiguravajući velike brzine odziva ekrana za pružanje jedinstvenog doživljaja tijekom gledanja video zapisa i igranja igara s manjim ulaznim zakašnjenjem. Uz inteligentnu dinamičku brzinu osvježavanja, korisnici mogu prilagoditi brzinu osvježavanja na osnovi radnji na ekranu, što dovodi do uštede potrošnje energije.

Mogućnosti brzog punjenja i brzi procesor

Uz jednoćelijski i dvokružni dizajn baterije, HONOR 50 može lako podržati cjelodnevnu neprekidnu upotrebu s baterijom od 4.300mAh. Uređaj posjeduje tehnologiju HONOR SuperCharge od 66W, koja omogućava da se baterija napuni do 70% u roku od samo 20 minuta pomoću punjača koji dolazi uz telefon.

Maksimalno povećavajući performanse, HONOR 50 posjeduje Qualcomm SnapdragonTM 778G 5G chipset, poboljšavajući performanse i procesora i grafičkog procesora za 45% i AI procesorsku snagu za 123% u usporedbi s prethodnom generacijom. Uz Turbo X grafički procesor, jedinstvenom tehnologijom ubrzanja grafike, HONOR 50 pruža moćne performanse čak i za vrijeme intenzivnog igranja.

Za više detalja o novom Honoru 50 pročitajte ovdje.


ZLATKO PISAC OSVOJIO NAGRADU MALI SVJETIONIK ZA NAJBOLJEG RADNIKA 2021.

0
Zlatko Pisac
Foto: Zlatko Pisac / Mali svjetionik

Većina pomoraca, posebice onih koji spadaju pod Lučku kapetaniju Split, ništa drugo nije ni očekivala. Njihove želja, san i ambicija su se ostvarili. Zlatko Pisac dobitnik je nagrade Mali svjetionik za najboljeg radnika u 2021. godini. Sudeći prema iskustvima pomoraca pod splitskom kapetanijom, Zlatko je za njih najbolji radnik ama baš svake godine, a ne samo ove, pa je nagrada od 100 000 kuna i priznanje Zlatku došlo kao sočna jagoda na šlagu mora pohvala.

Zlatko je, kažu pomorci, uvijek dostupan, čak i izvan radnoga vremena, uvijek srdačan i uvijek ljubazan. Pravo malo iznenađenje u oceanu sasvim običnih službenika, koji imaju svoje dobre i loše dane, koji su ponekad više, a ponekad manje raspoloženi, koji uvijek i ne znaju sve što bi znati trebali. Ali Zlatko je puka suprotnost, njemu je dan uvijek odličan, njegovo lice uvijek je spremno uputiti smiješak i toplu riječ, a poznaje svu problematiku pomoraca zavidno bolje od svih drugih. I sami pomorci koji koriste usluge Lučke kapetanije Split šale se kako im je žao što njihove kolege iz drugih gradova nemaju takvu podršku, ali da ne trebaju biti ljubomorni, već da bi ostalima Zlatko trebao biti samo uzor, a nikada nezdrava konkurencija. I tako je došlo vrijeme da za Zlatka svi čuju, da cijela Hrvatska zna koliko je važan pomorcima, da dobije tu, može se slobodno reći, skromnu nagradu naspram njegovoga ogromnoga truda. Svi pričaju o Zlatku kao o nekom super junaku lučke kapetanije i državnih službi uopće, a on je skroman, staložen i jednostavno rečeno – sasvim normalan čovjek. Možda bi druge nagrada uzdigla ili bi se hvalili koliku podršku imaju, ali Zlatko ostaje onaj stari Zlatko, a o podršci ne treba ni pričati jer za njega su svi pomorci već čuli, a sada ga poznaje i cijela država.

Životi pišu romane, a jedan predivan napisala je i karijera gospodina Zlatka Pisca. Pobijedio je sve stereotipe o mrzovoljnim državnim činovnicima koji pred mirovinu više i nemaju toliko živaca za slušati zahtjeve svojih klijenata, pobijedio je i ono uvriježeno mišljenje da je osam sati sedam i pol, pobijedio je i onu tezu da je stres neizbježan. On nije samo pobjednik izbora za najboljeg radnika, on je pobjednik života, baš kao i svatko drugi koji je bezuvjetno pomogao najviše što je mogao onima koji su ga najviše trebali. Danas Zlatko slavi svoju večerašnju titulu, ali slave i pomorci, što u svojim domovima, što diljem svijeta. Slave i Zlatkovi kolege iz Kapetanije koji su se putem društvenih mreža zahvalili u njegovo ime i u ime čitavog kolektiva. Svi su sretni zbog Zlatka jer Zlatko uvijek ima pažnje, pozornosti i dragosti za sve. I ako je itko zaslužio ovu nagradu, onda je to definitivno gospodin Zlatko.

Ovim putem čestitamo gospodinu Zlatku Piscu na nagradi, ali i zahvaljujemo svim pomorcima i kolegama iz struke koji su glasali za Zlatka!

Petar Zuanović

SS Tihany: Najatraktivnija olupina Boke Kotorske

0
Foto: D. Kovačević / Boka News

Najatraktivnija olupina Boke Kotorske odmara se na kobilici, blago nagnuta na desnu stranu, na pjeskovitom morskom dnu. U ljepoti njene konstrukcije, obrasle različitim vrstama raznobojnih spužvi i okruženom ribom, uživaju ronioci koji mogu zaroniti do 40 metara dubine. Jedinstvenost ronilačkog iskustva čini prilično dobra očuvanost i prisustvo brodske opreme poput vitla za dizanje tereta, dva sidra na pramcu i sidreno vitlo, pomoćnih sidara, telegraf na komandnom mostu, kormilarski uređaj i ostaci brodskog toaleta, piše Boka News.

Da bi pogledali svu njenu ljepotu i detalje, turisti rone više puta, što predstavlja bitan resurs turističke ponude Boke.

SS Tihany počeo se graditi 1907. godine u brodogradilištu u Trstu, da bi iduće godine bio porinut pod austrougarskom zastavom sa matičnom lukom na otoku Unije. Tipičan teretni parobrod svog vremena, sa dva jarbola i jednim dimnjakom, bio je dug 45 i širok oko šest metara.

Ime je dobio po poluotoku Tihany na jezeru Balaton u Mađarskoj. Plovio je na ruti Kotor – Bar prevozeći ugljen koji se koristio kao pogonsko gorivo za brodove.

Na svom posljednjem putovanju 12. veljače 1917. godine se nasukao između rta Arza i rta Veslo zbog greške u navigaciji. Ubrzo je stigla pomoć i SS Tihany je odsukan, ali je tom prilikom došlo do oštećenja trupa. Tokom tegljenja počeo se puniti vodom. Posada je uzaludno bacala ugljen u more da rastereti brod koji je nedugo potom potonuo u blizini otoka Mamula, bez žrtava. Trup broda još uvijek ima vidljiv ožiljak oštećenja koji je doveo do potonuća.

Foto: D. Kovačević / Boka News

Stara preko stotinu godina, olupina parobroda SS Tihany je po automatizmu zaštićena UNESCO Konvencijom o zaštiti podvodne kulturne baštine iz 2001. godine, čiji je Crna Gora potpisnik. Očekuje se da će ovom biseru podmorja Boke Uprava za kulturna dobra uskoro dodijeliti status kulturnog dobra, čime bi se pravno spriječilo devastiranje od strane nesavjesnih ronioca koji godinama sakupljaju suvenire.

Giuseppe Garibaldi: Grdosija koju je potopilo malo plovilo

0
Foto: Danijel Frka / HRT Radio Rijeka

Danas uz Danijela Frku ronimo na krajnjem jugu. Ronimo kraj Cavtata gdje je u srpnju 1915. potopljen talijanski krstaš Giuseppe Garibaldi. Izgrađen u Italiji na prelasku stoljeća taj stometarski parobrod bio je jedan od devet takvih u klasi. Čak šest ih je prodano argentinskoj ratnoj mornarici, piše HRT Radio Rijeka.

Tog kobnog dana bio je dio eskadre koja je, po objavi rata Austrougarskoj, doplovila blizu Cavtata kako bi s mora bombardirala željezničku prugu kojom se neprijatelj služio. Nisu međutim primijetili austrougarsku podmornicu koja je isplovila iz Boke i prišla im s leđa, s morske strane i to ploveći po površini, te ih torpedirala.

Brod je potonuo u samo tri minute, a od šeststotinjak ljudi poginulo ih je 53.

Garibaldi leži na 122 metra dubine pa je stoga dostupan samo tehničkim roniocima. U organizaciji Ministarstva kulture 2009. je obavljeno nekoliko zarona i to uz pomoć ronilice koja je unajmljena od njemačkog ronilačkog kluba koji ju je konstruirao. Zanimljivo je da ronilica može primiti dva člana posade.

Katastrofa Garibaldija pogodila je Talijane toliko da do kraja rata nisu isplovili s velikim brodom, a ujedno je naznačila i prekretnicu u pomorskom ratovanju pokazavši kako jednu takvu grdosiju mogu potopiti mala plovila poput podmornice ili torpednog čamca.

VIDEO: Luksuzna plutajuća vila u kojoj spavate pod morem

0
plutajuća villa
Foto: YT Screenshot

Procjenjuje se da će zbog klimatskih promjena i podizanja razine mora bez domova ostati više od pola milijarde ljudi diljem svijeta koji žive tik uz obalu. Neke zemlje poput Maldiva morat će preseliti cijelu svoju populaciju budući da će teritorij ove otočke države biti pod vodom. Diljem svijeta traže se načini kako se oduprijeti neminovnom podizanju razine mora. Mnoge ideje su skromne i većini dostupne, no ima i onih luksuznijih rješenja; piše Morski.hr

U izradi tih luksuznijih rješenja prednjači, a tko drugi ako ne Dubai, odakle nam stiže video prezentacija plutajuće luksuzne vile, koja izgleda kao kakva neobična četvrtasta jahta. Vile su smještene u sklopu umjetnog arhipelaga pored Dubaija, poznatijeg kao The World.

Na gornjem katu vile najčešće se nalazi terasa, središnji dio predviđen je za blagovanje i odmor dok je na donjoj etaži, podrumskom odnosno podmorskom dijelu spavaća soba. Zamislite da se probudite ujutro okruženi beskrajnim plavetnilom, dok pored vas plivaju kornjače, šarene tropske ribe, morski psi i druge zanimljiva morska bića.

Cijene plutajućih kuća kreću se od “skromnih” 5 milijuna dolara do iznad 20 milijuna dolara. Definitivno nisu za sve, no za one koji ne znaju što bi s viškom novca u vremenu dok sa svih strana vrište poruke o podizanju razine mora, plutajuće vile čine se kao isplativa investicija.

Više od 20 brodova zapelo u ledu tijekom plovidbe Sjevernim morskim putem

0
Foto: Splash247

Ranije stvaranje leda u arktičkim vodama ove godine, u odnosu na prethodne godine, zateklo je brojne brodove koji su zapeli u ledu u Istočnom Sibirskom moru. Rusija šalje ledolomce u pomoć plovilima koja su zaglavila, javlja Splash247.

Lokalne vlasti izvještavaju da je oko 20 brodova zapelo u ledu tijekom plovidbe Sjevernim morskim putem. Mnoga plovila vjerojatno neće moći krenuti ni tijekom idućeg tjedna, pošto ledolomci moraju prijeći velik put kako bi uspjeli doći do njih.

S obzirom na karte leda koje je objavio Ruski institut za istraživanje Arktika i Antarktika, neki izvori procjenjuju da trenutno na većem dijelu Laptevskog i Istočnosibirskog mora postoji sloj leda debljine do 30 cm. Posljednjih nekoliko godina ovo područje bilo je bez leda tijekom listopada i većeg dijela studenog.

Calitea nestala nakon 80 sekundi

0
calitea
Foto: Novi List

Od srpnja 1935. godine »Calitea« prestaje ploviti u liniji br. 50, odnosno na liniji Jadran-Pirej-Egejsko more-Egipat, već plovi na novoj liniji Trst-Venecija-Rijeka-Zadar-Brindisi-Korintski kanal-Pirej-Rodos.

Devetog lipnja 1940. godine, dolazeći iz Haife, »Calitea« je skrenuta za Maltu zbog, tada već uobičajenih, pregleda i kontrola od strane saveznika, a 25. lipnja ulazi u sastav Regia Marina dok je bila na vezu u luci Siracusa. Navečer 7. prosinca 1941. godine »Calitea« isplovljava iz luke Brindisi s teretom od 900 tona tereta za Argostoli, Navarino i Bengazi. Na brodu je bilo 283 putnika – talijanski, njemački časnici i obični vojnici. Posada se sastojala od 69 civila i 30 vojnika koji su bili zaduženi za brodsko oružje;piše Novi List

Ujutro 8. prosinca ima havariju desnog motora – lom vodilice stapa pumpe za ispiranje, pa plovidbu nastavlja samo s jednim, desnim motorom. Oko podneva »Calitea« i pratnja stižu u Argostoli. Nijemci tvrde da su se tu sklonili zbog nevremena. Pristupa se popravku motora koji je trajao gotovo puna tri dana. Nakon popravka nastavljaju plovidbu za Bengazi. U plovidbi, zbog jakog vjetra i velikih valova, razarač »Freccia« javlja da skreću za Navarino brzinom od 15 čvorova. Posada je bila pod uzbunom, traže pojačanje, a vojni zapovjednik broda bio je na mostu.

U 16.25 eksplodirao je prvi torpedo koji je ispalila britanska podmornica »HMS Talisman« pod zapovjedništvom kapetana korvete Michaela Willmotta. »Talisman« se nalazio u zasjedi oko 60 milja zapadno-jugozapadno od grčkog otoka Schiza kada je ugledao talijanske brodove na udaljenosti od oko šest kilometara. Wilmott je pogrešno procijenio da se radi o brodu »Vulcania«, koji je bio čak pet puta veći od broda »Calitea«. U 16.22 ispaljeno je pet torpeda prema brodovima. Kasnije je ustanovljeno da je Wilmott naredio ispaljivanje samo četiri, ali je zbog loše komunikacije ispaljeno pet s udaljenosti od 2,5 kilometara.

Stradali iz naših krajeva

Podaci o stradalima iz raznih izvora se uglavnom ne poklapaju:
• Albino Lino Labinaz (Labinac), otac pok. Antonio, upravitelj stroja, rođen 20. 9. 1911. u Vižinadi (drugi izvor: Pula) – izvor Ministero della difesa/Albo d’ oro
• Leonardo Hrvatin, konobar, preminuo u zarobljeništvu 12. 10. 1944. – izvor Albo d’oro
• Giorgio Sussi (Sučić Jure), otac Giorgio (Jure), mornar, rođen u Cresu – izvor Albo d’oro
• Vladimiro Chersi (Francesco), kapetan duge plovidbe, iz Mošćenica – izvor Albo d’oro.

Prvi torpedo je pogodio skladište broj 3 s lijeve strane, a nakon oko pet sekundi brod je pogođen i drugim torpedom u strojarnicu. »Calitea« se jako nagnula, a svi čamci za spašavanje s te strane bili su uništeni. Nijemci su nahrupili u čamce s druge strane. Plutala je još oko 80 sekundi, a zbog jakog nagnuća nije bilo moguće provoditi predviđene mjere za napuštanje broda.
Nakon potonuća na površinu su isplivale splavi i mnogi dijelovi broda. Dio brodolomaca se time uspio spasiti. Razarač u pratnji napravio je krug, bacio dubinske bombe i započeo akciju spašavanja koja je potrajala puna tri sata. U međuvremenu je pala noć, more i vjetar su ojačali, pa je krenuo za Navarino.

Civilni zapovjednik Lauro ostao je do kraja na mostu, držeći se za desni parapet dok je brod krmom tonuo, izdavao je zapovijedi mirnim glasom. Nestao je ispod površine mora zajedno s brodom, a nakon toga je izronio pored splavi.

»Calitea«

Godina: 1933.
IMO: 5607438
Tip: putničko-teretni motorni brod
Brodogradilište: Riuniti Adriatico, Monfalcone
Novogradnja br.: 1118
Kobilica: 15. 11. 1932.
Porinuće: 24. 6. 1933.
Isporuka: 12. 10. 1933.
Naručitelj: Società Anonima di Navigazione Adriatica, Venezia
BRT: 4.013 t
Dimenzije: 101,8 (100,0)x15,13m
Gaz: 7,3 m
Brzina: 16,5/17,2 čv
Putnika: 157 (81 u I. razredu, 34 u II. razredu, 42 u III. razredu; 91 na palubi)
Sudbina:
– 1933. – Lloyd Triestino, Trieste
– 11. 12. 1941. – torpediran od »HMS Talisman« na 36º23’N i 20º33’ E

Na mjesto brodoloma upućeni su brod bolnica »Arno«, koja je nešto ranije spašavala brodolomce s motornog broda »Sebastiano Venier« koji je torpedirala britanska podmornica »HMS Porpoise«, ali nije pronašao niti jednog preživjelog. U Navarinu je izvršeno prebrojavanje spašenih: nestala su 33 člana civilne posade, šest članova vojne posade, 116 putnika. Ukupno 155 osoba. Razarač »Freccia« iskrcao je sve vojnike, dok su civili vraćeni u Argostoli, gdje su 14. prosinca prebačeni na razarač »Turbine« koji ih je prevezao u Patras. Časnici su smješteni u hotel, a ostali u kamp gdje su ostali tri dana. Navečer 18. prosinca ukrcani su na brod »Calino« te su 21. prosinca iskrcani u luci Bari.

Danilo Prestint

22 države potpisale sporazum o stvaranju ‘zelenih koridora’

0
Foto: Unsplash

Na konferenciji COP26 u Glasgowu u srijedu, Ujedinjeno Kraljevstvo je predstavilo inicijativu o stvaranju “koridora nulte emisije štetnih plinova”, osiguravajući poticajne rute za operatere “zelenih plovila”. Inicijativa je namijenjena pokretanju tržišta za “net-zero” pogonsku tehnologiju u pomorskom prijevozu, piše The Maritime Executive.

22 potpisnika deklaracije obvezala su se podržati stvaranje najmanje šest “zelenih” brodskih ruta do 2025., s namjerom da se opseg inicijative poveća i proširi do 2030. godine.

Prema okvirnom sporazumu, potpisnici će se međusobno udruživati ​​i raditi s lukama, operaterima plovila i drugim pomorskim dionicima na dekarbonizaciji zajedničkih, međunarodnih pomorskih ruta. Zemlje potpisnice također se obvezuju da će pronaći načine za uspostavljanje “zelenih koridora” i u obalnom pomorskom prometu.

Deklaracija jasno pokazuje da “zeleni koridori” neće biti isključivi ili obvezni, te da će brodovi s konvencionalnim gorivima i dalje moći ploviti na istim rutama zajedno s brodovima s nultim emisijama.

Potpisnici su dvije velike nacije brodovlasnika, Njemačka i Japan, zajedno s jednom velikom državom zastave, Marshallovim otočjem. Na popisu je i SAD, najveći uvoznik i izvoznik. 11 potpisnika nalazi se u Europi i Skandinaviji, gdje bi se “zeleni koridori” mogli uspostaviti na kraćim pomorskim rutama.

Prvi nacrt inicijative konferencije COP26 objavljen je u utorak, a po prvi put uključuje poziv državama da “ubrzaju postupnu dekarbonizaciju i ukidanje subvencije za fosilna goriva”. Prema Greenpeaceu, to bi mogao biti prvi dokument UN-a bilo koje vrste koji poziva na postupno ukidanje ugljena i popunjava ključnu prazninu u Pariškom sporazumu. Znakoviti sporazum o dekarbonizaciji iz 2015. nije zahtijevao dekarbonizaciju svjetske opskrbe gorivom, što čini dvije trećine globalnih emisija stakleničkih plinova.

VIDEO: ABANDON SHIP – Kako izgleda unutrašnjost brodica za spašavanje?

0
Foto: Screenshot Youtube

Brodice za spašavanje sastavni su dio opreme broda za koji se svaki pomorac nada da mu nikad neće zatrebati. No, u trenutku kada se posada nalazi u opasnosti, brodice za spašavanje sadrže opremu koja omogućuje posadi preživljavanje dok spasilački timovi ne prispiju u pomoć.

Bilo da se radi o djelomično zatvorenim brodicama za spašavanje na kruzerima ili o potpuno zatvorenim brodicama za spašavanje koje se spuštaju slobodnim padom na teretnim brodovima, oprema koja se u njima nalazi je slična.

Oprema koja je obvezna na brodicama za spašavanje propisana je SOLAS-om te Međunarodnim kodeksom o sredstvima za spašavanje (LSA Kodeks). Njima su propisane sve vrste opreme za spašavanje, kao što su prsluci i kolutovi za spašavanje, signalne rakete, pribor za prvu pomoć, priručnici, zalihe hrane i drugo.

Što se još nalazi u brodicama za spašavanje i kako se spuštaju u more u slučaju opasnosti, pogledajte u videu kojeg donosimo.

Potapanje najvećeg nacističkog bojnog broda – 1944.

0
Foto: Povijest.hr

Za napad su korištene ogromne bombe tipa Tallboy, teške čak 5.443 kilograma. Tirpitz je pogođen izravno s barem dvije takve bombe, a po nekim izvorima čak s tri, prije nego je počeo tonuti.

Dana 12. studenog 1944. godine potopljen je u sjevernim norveškim vodama najveći ratni brod kojim je raspolagala nacistička Njemačka. Bio je to znameniti bojni brod Tirpitz, ponos njemačke flote od 1941. godine, piše Povijest.hr.

Golemi Tirpitz težio je 52.600 tona pod punim opterećenjem i do danas je ostao najveći ratni brod ikada sagrađen u Njemačkoj. Bio je dugačak čak 251 metar, a glavno su mu oružje bili teški topovi kalibra 380 mm. To oružje moglo je ispaljivati granate teške 800 kilograma na maksimalnu udaljenost od preko 36,000 metara.

Tirpitzov snažni pogonski stroj s čak 163.026 konjskih snaga, omogućavao mu je brzine do 30 čvorova. Posadu broda činilo je preko 2.000 ljudi, od čega 103 časnika i 1.962 mornara. Brod je imao tri velika propelera promjera čak 4,7 metara. Svečanom porinuću broda prisustvovao je osobno i sam Adolf Hitler.

Međutim, premda je Tirpitz i samom svojom pojavom bio zastrašujuć, Nijemci su znali da ne smiju riskirati gubitak tako velikog broda, naročito nakon savezničkog potapanja Bismarcka, Tirpitzovog sestrinskog broda (od kojeg je Tirpitz ipak bio veći za oko 2.000 tona). Stoga su Nijemci Tirpitz sakrili između sjevernih norveških fjordova, odakle je mogao u svakom trenutku udariti na savezničke konvoje prema Rusiji. Naime, saveznicima je izvanredno strateški važan bio arktički pomorski put sjeverno od Norveške, jer je to bila jedina ruta kojom se moglo dostavljati pomoć Sovjetskom Savezu.

Tirpitz je Nijemcima služio kao golema zvijer, koju bi se s vremena na vrijeme pustilo s lanca da zaprijeti arktičkim konvojima, a zatim bi ga se povuklo na sigurno među norveške fjordove. Saveznici su organizirali niz mornaričkih i zrakoplovnih napada na Tirpitz da konačno uklone tu prijetnju. Tek je operacija na današnji dan urodila plodom.

Britanska operacija imala je kodno ime Catechism (hrv. Katekizam). Tirpitz je napadnut u blizini norveškog grada Tromsøa i to s nevjerojatnom silom od 31 teškog bombardera Kraljevskog zrakoplovstva (RAF). Za napad su korištene ogromne bombe tipa Tallboy, teške čak 5.443 kilograma. Tirpitz je pogođen izravno s barem dvije takve bombe, a po nekim izvorima čak s tri, prije nego je počeo tonuti.

Kapetan Tirpitza – Robert Weber (s njemačkim činom Kapitän zur See), naredio je evakuaciju broda. Vatra je zahvatila skladište streljiva, pa je eksplodirala jedna od glavnih topovskih bitnica. Komadi te čelikom teško oklopljene bitnice izbačeni su čak 25 metara u zrak i pali su na grupu njemačkih mornara koja je plivala prema obali.

Procjenjuje se da je oko 1,000 Tirpitzovih članova posade poginulo pri uništenju broda, ukljućujući i samog kapetana Webera.