Dubrovački brodoprijevoznik “Atlantska plovidba d.d.” izvijestio je jučer da je u subotu, 23. listopada, oko 9 sati po lokalnom vremenu primijećen nestanak člana posade broda “Miho Pracat” koji plovi u sastavu flote dubrovačkog brodara, prenosi Dubrovački vjesnik.
Brod se trenutačno nalazi u akvatoriju Japanskog mora, u plovidbi iz ruske luke Shakhtersk prema Kini. Kako stoji u priopćenju javnosti, brod je odmah okrenut u suprotnom smjeru i sukladno važećim međunarodnim procedurama započela je akcija potrage kojom rukovodi Centar za traganje i spašavanje (MRCC) Vladivostok.
U međuvremenu je brod pretražen i nestali član posade nije pronađen na brodu. Kako Dubrovački vjesnik neslužbeno doznaje, riječ je o hrvatskom državljaninu koji je s područja Dubrovačko- neretvanske županije. Navodno je riječ o pomorcu s područja Metkovića.
Uz posadu našeg broda, u potragu su uključeni i jedan zrakoplov, jedan brod specijaliziran za traganje i spašavanje (tzv. SAR plovilo) te jedan ribarski brod koji se našao u blizini mjesta događaja. Akcija traganja i dalje je u tijeku i o svim daljnjim saznanjima “Atlantska plovidba” će pravovremeno izvijestiti javnost.
Inače, m/b.”Miho Pracat je izgrađen 2008. godine u kineskom brodogradilištu Jiangsu Eastern Shipyard, plovi pod hrvatskom zastavom. Dug je 229, a širok 32 metra. Ima sedam skladišta za rasute terete, nosivost od 79964 dwt i postiže brzinu od 14 čvorova.
ITF koordinator i voditelj dubrovačkog ureda Sindikata pomoraca Hrvatske Romano Perić nam je u ovom trenutku mogao reći samo to kako je i sindikat dobio obavijest o nestanku hrvatskog pomorca: Mogu potvrditi kako je potraga za njim uveliko u tijeku. Okolnosti nesreće su još uvijek nepoznate.
Početkom listopada je došlo do velikog zagađenja u akvatoriju Orange Countya u Kaliforniji kada je 3000 barela nafte iscurilo iz podvodnog naftovoda; piše Otvoreno More
Istraga po tom pitanju je trajala neko vrijeme, sve dok američka Obalna straža nije pred par dana objavila kako je kontejneraš MSC Danit tijekom oluje vukao po dnu svoje sidro i slučajno napravio rupu na podvodnom naftovodu.
Do tog su zaključka došli nakon AIS analize ekološke udruge Skytruth prema kojoj se vidi da je baš MSC Danit bio u blizini podvodnog naftovoda za vrijeme oluje.
Foto: Povijesni podmorski park Gallipolje/Morski.hr
CANAKKALE – Ratni brodovi koji su potonuli prije 106 godina uz Povijesni poluotok Galipolje, mjestu gdje se odvijao rat u Dardanelima, otvoreni su za turizam kao Povijesni podmorski park Gallipoli. Canakkale, turski grad u regiji Mramor, bio je bojno polje nadaleko poznate bitke za Galipolje u Prvom svjetskom ratu. Tijekom kampanje, savezničke sile borile su se i izgubile protiv Osmanskog carstva, s nekoliko brodova koji su potonuli na ovom području; piše Morski.hr
Turska vlada je povodom proslave stote godišnjice moderne države otvorila novi povijesni podmorski muzej, koji je smješten uz obalu malog sela Seddulbahir na poluotoku Gallipoli. Iako je ronjenje na ovoj lokaciji i prije bilo dozvoljeno, za njega je bilo potrebno ishoditi posebnu dozvolu.
Donedavno je na ovom području bilo zabranjeno ronjenje, a čuvala ga je turska vojska jer je još bilo krcato eksplozivom zaostalim tijekom Galipoljske kampanje, 1915. godine. Tursko ministarstvo kulture i turizma dobilo je mandat za upravljanje ovim područjem, a Uprava ministarstva za povijesna mjesta Gallipoli od 2018. godine radi na otkrivanju, dokumentiranju i uklanjanju eksploziva kako bi to područje pretvorilo u siguran podmorski park.
Područje je nekad bilo namijenjeno isključivo roniocima s posebnim dozvolama, poput vojnog osoblja ili istraživača. Sada, kad su eksplozivi koji su predstavljali prijetnju onemogućeni i uklonjeni, ronioce od početka listopada dočekuju u novom Povijesnom podmorskom parku Gallipoli u Canakkaleu.
Dvanaest potopljenih brodova otvoreno je za ronilačke aktivnosti, kao i stijene Bebek gdje ronioci mogu promatrati koraljne grebene i morski svijet.
Na području podmorskog parka Gallipoli trenutno se nalazi 16 velikih brodova i podmornica, od kojih se ističu britanski HMS Majestic (1895), najveći od devet bojnih brodova Kraljevske mornarice koji je potopljen od strane podmornice i zajedno s njim na dno poslala 49 ljudi, i HMS Louis (1913), ratni ratni brod L klase Kraljevske mornarice koje je potopilo osmansko topništvo.
Ronjenja se odvijaju pod vodstvom profesionalnih vodiča certificiranih od strane Turske federacije podvodnih sportova. Povijesni podvodni park Gallipoli pogodan je za ronioce svih razina, a ljudi će također imati priliku proći obuku ronjenja. Ronilačka mjesta nalaze se na svim razinama, s potopljenim brodovima od 3 do 350 metara pod morem. Zbog veće sigurnosti ronilaca, park usko surađuje i s obalnom stražom.
Zlosretna Bitka na Galipolju odnijela je živote oko 130.000 vojnika.
BROD Sveti Marko jedini je preostali drveni brod austro-ugarske ratne mornarice. Nalazi se u jednoj Uljanikovoj hali; piše Index.hr
Izgrađen je negdje na Jadranu prije stotinjak godina, za vrijeme Austro-Ugarske. Točnu godinu ne znamo, ali u svakom slučaju prije 1. svjetskog rata.
“Za jednog stogodišnjaka u dosta dobrom je stanju jer je građen od kvalitetnih materijala s hrastovinom i mahagonijem, što je dosta atipično za tradicionalnu brodogradnju, ali ovo je bio vojni brod i mornarica je koristila najbolje resurse što je mogla“, rekao je Marko Uhač, konzervator Ministarstva kulture, za HRT-ovu emisiju More.
Građen je s dvostrukom oplatom, a nalazio se na palubi velikog ratnog broda.
Prešao cijeli Jadran
Godine 1928. otkupila ga je jedna obitelj na Cresu, a sedamdesetih godina brod je opet prodan. Kupio ga je čovjek iz Splita, a koristio ga je za ribolov.
Stari vlasnik tada je novom otkrio da je brod Sveti Marko bio dio vojnog broda Viribus Unitis. Stoga je Svetoga Marka zbog njegovog značaja ove godine otkupio Arheološki muzej Istre.
“Ideja je da u jednom trenutku sljedeće godine bude postavljen u pulskoj luci, da bude plovan, da ga svi naši građani, putnici namjernici mogu pogledati i da isto tako njime mogu i zaploviti po pulskoj luci”, rekao je Darko Komšo, ravnatelj Arheološkog muzeja Istre.
Oplovio je Sveti Marko velik dio Jadrana. Prevozio je ljude i njihove sudbine. Sada će ponovo parati valove, i to u Puli, koja je nakon 93 godine ponovo njegova matična luka.
Postoje ti neki brodovi, oni koje od samog porinuća prati neka zla kob. Nakon što je prekjučer na turskom brodu Mehmet Unlu u Luci Pločeizbio požar te je samo zahvaljujući brzoj intervenciji Lučke vatrogasne postrojbe Vizir i pločanskih vatrogasaca spriječeno širenje vatre na ostale dijelove broda, taj turski teretnjak ponovo se našao na svjetskim stranicama koje izvještavaju o brodskim incidentima.
Naime, upravo na tom brodu prije pet godina, u rujnu 2016. izbila je krvava pobuna koja je prerasla u talačku krizu i okončana je upadom ukrajinskih specijalaca na brod; piše Južni.hr
Podataka o ovom događaju nema puno, a ono što se zna o pobuni na brodu Mehmet Unlu jest da je 4. rujna u 23:25 sati s broda poslan poziv u pomoć ukrajinskim pomorskim vlastima. U pozivu se čulo pomorce kako vrište i dozivaju u pomoć, a ukrajinska novinska agencija Interfax izvijestila je kako je došlo do pubune u kojoj je nožem teško ranjen zapovjednik i još dvoje pomoraca. Nikada nije objavljeno što je potaknulo pobunu, no spominjali su se i etnički sukobi, posadu su uglavnom činili Turci, međutim bilo je i pomoraca drugih nacionalnosti te taj povod nije isključen, ali nikada ni službeno potvrđen.
Mehmet Unlu, 116 metra dug i 17 metara široki „general cargo” brod kompanije Unlu Shipping, bruto registarske tonaže 4937 tona, izgrađen 2000. godine u brodogradilištu Celik Tekne u Istanbulu gdje mu je i matična luka, plovio je tog dana iz Nikolajeva (Mykolajiv) u Ukrajini prema luci Aqaba u Jordanu kada je dvoje pijanih pomoraca napalo četvoricu drugih, među kojima i zapovjednika koji je teško ranjen u borbi noževima, a uz njega su ranjena još dva napadnuta pomorca.
Zapovjednik je uspio poslati poziv u pomoć, no napadači su u međuvremenu uzeli pet pomoraca kao taoce dok se ostatak posade uspio zabarikadirati u jednu od kabina pri čemu su uspjeli i prekinuti struju na brodu te ugasiti pogon te je brod ostao plutati u blizini luke Južni (Yuzhne) u oblasti Odese te mu je prijetilo i nasukavanje ili razbijanje o stijene i potonuće.
Poziv u pomoć zaprimljen je u Južnom te su dispečeri odmah poslali tegljač Champion koji je brod odvukao dalje od stijena, a pomorci s tegljača svjedočili su kako je komandni most bio prekriven krvlju ozljeđenih pomoraca. Tada je i postalo jasno kako su dvojica pobunjenika zadržali petero taoca i da se ostatak posade zabarikadirao nakon čega su na brod upali pripadnici ukrajinske specijalne postrojbe Alfa i granična policija čime je kriza okončana, a dvoje napadača uhićeno.
Foto: Marqués de Riscal, Rioja, Španjolska/Kult Plave Kamenice
Godišnji izbor World’s Best Wineyards jedini je specijalizirani natječaj za dizajn vinarija, pokrenut radi afirmacije najviše kvalitete u modernom vinskom turizmu; piše Kult plave kamenice
Izbor se temelji na nominacijama Akademije glasača koju čini više od 500 vinskih stručnjaka iz cijeloga svijeta. Kako bi Akademija bila reprezentativna, podijeljena je na 18 geografskih regija koje daju po 36 glasača. Nema užeg izbora kandidata niti fiksnih kriterija. Ocjenjuje se ukupno iskustvo posjeta vinariji, od arhitekture do gostoprimstva, vina i okoliša. Ovo su pobjednici za 2021. godinu. Cijelu listu pogledajte OVDJE
10. Creation, Walker Bay, Južnoafrička Republika
Foto: Creation, Walker Bay, Južnoafrička Republika/Kult Plave Kamenice
Vinarija Creation nastala je kad su 2002. godine, nekoliko sati vožnje obalom južno od Cape Towna, švicarski vinar JC Martin i njegova supruga Južnoafrikanka Carolyn otkrili 40 hektara netaknute zemlje. Vinariju i vinograde izgradili su na tom mjestu, od nule. S prvom berbom 2006. godine Creation je postao nezaobilazno južnoafričko odredište za vinske turiste.
Jedini proizvođači sherryja na ovoj listi. Stare bodege u Jerezu su neki od najzanimljivijih primjeraka industrijske arhitekture. Vinariju Gonzalez Byass je 1841. osnovao Manuel María González Angel. Obitelj Gonzalez počela je kao proizvođač fina, a danas proizvode sve stilove sherryja, brandy, vermute i odležane octeve. Vinarija Tío Pepe, nazvana po Gonzalezovu ujaku, sagrađena je 1963. s 28,000 bačvi na tri kata. Tio Pepe sherry fino predstavlja najdelikatniji i najelegantniji stil sherryja. Odležava četiri godine pod florom. Riječ je o prvom registriranom brendu u Španjolskoj, prvom sherryju koji se izvozio još 1844. i najprodavanijem sherryju na svijetu, autentičnoj ikoni španjolske vinske industrije. Kupolu koja natkriva bačve u vinariji dizajnirao je francuski inženjeer Alexandre Gustave Eiffel, autor pariškog Eiffelova tornja. Gonzalez Byass poznat je po inovativnim posebnim izdanjima kao što su Tio Pepe en Rama i Las Palmas koji fenomenalno pokazuju razvoj Tio Pepe sherryja kroz godine. Arhitekt Gustave Eiffel
8. Viña VIK, Cachapoal Valley, Čile
Foto: Viña VIK, Cachapoal Valley, Čile / Kult Plave Kamenice
Vinarija u podnožu Anda nalazi se na mjestu koje starosjedioci nazivaju zlatnim. Viña VIK jedna je od najnaprednijih, umjetničkih i holističkih vinarija na svijetu. Vizija je to norveškog biznismena Alexa Vika i njegove supruge Carrie, koja je započela na gotovo 4.500 hektara 2004. godine. Vinarija od titana i bronce na grebenu brda s pogledom na doline, odražava sunce slično kao jezero na koje gleda. Uklopljena u divljinu, Viña VIK ima hotel s 22 tematska apartmana, bungalove, tri restorana i muzej suvremene umjetnosti. Svi vinograd, restoranski vrtovi i parkovi oko vinarije su organski, a vinarija zapošljava većinom lokalne stanovnike. Arhitekt Marcelo Daglio
7. Catena Zapata, Mendoza, Argentina
Foto: Catena Zapata, Mendoza, Argentina / Kult Plave Kamenice
Inspirirana majanskim hramovima, piramidalna vinarija Catene Zapate atrakcija je sama po sebi, ali riječ je o kultnom mjestu argentinske vinske industrije. Catena Zapata začetnik je proizvodnje vrhunskih vina u Argentini. Talijanski imigrant Nicola Catena osnovao ju je 1902. a njegov sin reafirmirao je malbec koji je krajem 60-tih masovno nestajao kako bi se stvorio prostor sortama s većim urodom. Svojom vizijom i praksama, obitelj Catena utemeljila je moderno vinarstvo u Argentini, koja je dotad bila poznata kao zemlja masovne proizvodnje jeftinih, oksidiranih vina. Inspiriran Mondavijevom vinarijom u Kaliforniji, osnivačev unuk Nicolas Catena prvi počeo proizvoditi vrhunska crna vina u Argentini i reafirmirao malbec, sortu koja je zbog nižih uroda i osjetljivosti na hladnoću bila napuštena i u Bordeauxu i Argentini. U dolini Uco pronašao je novi koncept terroira niskih temperatura, visokog intenziteta sunca i oskudnog andskog tla koji je odredio definiciju vrhunskih argentinskih vina. Bio je to početak procesa koji je Argentinu doveo u svjetsku vinsku elitu. Treća generacija u vinariji je otvorila vinarski Institut Catena koji u suradnji s vodećim svjetskim svečilištima radi na klasifikaciji vinograda i uspostavi održivih praksi u argentinskoj vinskoj industriji.
Lani najbolje plasirana talijanska vinarija u ovom izboru, ove je godine ušla u sam vrh liste. Firentinska obitelj Antinori neprekidno vodi ovu vinariju od 12. stoljeća. Novu vinariju u Chiantiju sagradili su jer je dotadašnja, podignuta početkom 20. stoljeća, bila već pomalo disfunkcionalna. Patrijarh obitelji konzultirao je najslavnije europske arhitekte ali nijedan nije uspio utjeloviti njegovu viziju. Sve do Marca Casamontija iz studija Archea Associati koji je, kažu u obitelji, nakon jednog razgovora s Pierrom Antinorijem uzeo papir, skicirao pročelje vinarije i ostalo je povijest. Vinarija Antinori jedan je od navrjednijih primjeraka arhitekture vinarija na svijetu. Arhitekt Marco Casamonti
5. Montes, Colchagua Valley, Čile
Foto: Montes, Colchagua Valley, Čile / Kult Plave Kamenice
Vinarija u prestižnoj čileanskoj vinskoj regiji Apalta vizija je četiri prijatelja; enologa Aurelia Montesa Basedena, vinskog marketingaša Douglasa Murraya, financijaša Alfreda Vidaurre i tehnologa Pedra Granda. Vinariju su osnovali 80-tih kao neku vrstu preuranjenog projekta za mirovinu. Njihova ambicija, međutim, nije bila nimalo penzionerska. Htjeli su podići čileanska vina na dotad neviđenu razinu.
Prepoznatljiva po anđelima na etiketama, Montes su postala jedna od najpoznatijih čileanskih vina. Anđeli su i simbol vinarije, raspoređeni po cijelom imanju, kao podsjetnik na nadnaravnu prisutnost koju je Aurelio Montes Baseden osjetio kad je prvi put došao u vinograde u Apalti. Cijela vinarija izgrađena je po feng shui principima, a Montesov restoran vodi veliki argentinski chef Francis Mallmann.
Bodega Garzón smještena je 60 kilometara od Punte del Este, u ekološkom vinogradu. Na 15.240 četvornih metara Bodega Garzón proizvodi 500 tisuća litara vina godišnje i jedna je od važnijih turističkih destinacija u Urugvaju. U sklopu vinarije rade restoran, wine bar, lounge i klub, a arhitektura i dimenzije podređene su krajoliku kompleksnim, linearnim formama koje se spuštaju prema tlu iznad vinarije i podruma, a uzdižu preko prirodnog vidikovca u dijelu za posjetitelje, otvarajući pogled na vinograde. Arhitekti Bórmida & Yanzón
3. Château Margaux, Bordeaux, Francuska
Foto: Château Margaux, Bordeaux, Francuska / Kult Plave Kamenice
Chateaux Margaux ne zovu bez razloga Versaillesom Medoca, piše u obrazloženju nagrade. Iako s na imanju vina proizvode najmanje od 16. stoljeća, palača koja simbolizira Margaux sagrađena je u 19. stoljeću u neopaladijskom stilu. Pročelje vinarije nije samo amblem njihovih vina, već i simbol veličine i moći Bordeauxa. Arhitekt Louis Combes.
2. Marqués de Riscal, Rioja, Španjolska
Foto: Marqués de Riscal, Rioja, Španjolska / Kult Plave Kamenice
Španjolska vinarija Marques de Riscal čiji dizajn potpisuje legendarni arhitekt Frank Gehry, lani je u ovom izboru zauzela šesto mjesto. Vinarija je osnovana 1858. godine, i u njoj su buteljirane prve rioje, s berbom 1862. Marques de Riscal uveo je i običaj prekrivanja boca zlatnom mrežicom, a vina s imanja postala su toliko popularna početkom 20. stoljeća da su ih pečatili kako bi osigurali autentičnost. Marqués de Riscal započela je i proizvodnju bijelih vina u obližnjoj Ruedi. Njihova bogata povijest i spremnost na izazivanje statusa quo utjelovljene su u Gehryjevu valovitom zdanju na kojemu odsjaji sunca predstavljaju terroir Rioje a ljubičaste, zlatne i srebrne nijanse vina Marqes de Riscala. Arhitekt Frank Gehry
1. Zuccardi Valle de Uco, Mendoza, Argentina
Foto: Zuccardi Valle de Uco, Mendoza, Argentina/ Kult Plave Kamenice
Druga pobjeda zaredom za spektakularnu argentinsku vinariju izgrađenu 130 kilometara južno od Mendoze, na 1100 metara nadmorske visine na Paraje Altamira, okruženom vinogradima u srcu doline De Uco pod Andama. Dizajn vinarije Zuccardi posveta je Andama koje definiraju lokalni terroir. Zgrada izlazi direktno iz tla i stapa se s planinama balansirajući dvije vizure bez remećenja krajolika. Arhitekti Tom Hughes, Fernando Raganato, Eugenia Mora
Jeste li se ikada pitali kako ledolomci uspijevaju probiti debele slojeve leda ploveći kroz polarna područja? Po čemu se to ledolomci razlikuju od drugih plovila?
Ledolomci su brodovi posebne namjene dizajnirani za plovidbu morima prekrivenima ledom. Također služe i za probijanje plovnih puteva za druga plovila.
Trupovi većine brodova ne mogu izdržati otpor koji pruža led te pod utjecajem sile pucaju. Postoje brodovi s ojačanim trupovima koji se mogu kretati kroz zaleđena mora, no zapravo ne mogu sami lomiti led na isti način kao ledolomci.
Kako zapravo ledolomci uspijevaju probiti led pogledajte u videu kojeg donosimo.
Pogledajte i ovaj zapanjujući video najvećeg ruskog ledolomca na nuklearni pogon.
Video je snimljen u Arktičkom oceanu tijekom ožujka 2018. godine.
Plovilo tvrtke za razvoj autonomne tehnologije Sea Machines Robotics sa sjedištem u Bostonu završilo je prvo autonomno i daljinski upravljano putovanje od 1000 nautičkih milja na svijetu, javlja Offshore energy.
U sklopu projekta pod nazivom Machine Odyssey, autonomni tegljač Nellie Bly završio je svoje putovanje unutar 129 sati tijekom 13 dana. Plovilo je daljinski upravljano iz više od 5 tisuća kilometara udaljenog Bostona.
96,9% puta od 1000 Nm obavljeno je pod potpuno autonomnom kontrolom, a uz pomoć SM300 uspješno je izveden 31 manevar izbjegavanja sudara u zonama odvojene plovidbe, navodi tvrtka.
Završetak ovog putovanja označava početak nove ere plovidbe, rekao je Michael Johnson, izvršni direktor Sea Machinesa.
Plovilo Nellie Bly koristilo je umjetnu inteligenciju i senzore za nadzor autonomne plovidbe, Sea Machines SM300.
SM300 je sveobuhvatni senzor-propeler sustav autonomije koji koristi napredno planiranje putanje, izbjegavanja prepreka te vektorske podatke nautičke karte kako bi se putovanje moglo kontrolirati od početka do kraja.
Foto: Offshore energy
Tijekom cijelog putovanja tegljač je postizao prosječnu brzinu od 7,9 čvorova. Sea Machines je prikupio 3,8TB osnovnih operativnih podataka koji pokazuju kako se brodovi mogu lako povezati kao IOT sustavi u tzv. cloud.
SM300 je udaljenim zapovjednicima u Bostonu dostavljao kartu okoliša koristeći tzv. augmented reality, što je omogućilo praćenje napretka misije, stanja plovila te prijenos videa i zvuka s plovila u stvarnom vremenu.
Tijekom putovanja, plovilo je koristilo biogorivo obnovljivih hidrotretiranih biljnih ulja (HVO) kako bi se smanjila emisija štetnih plinova tijekom najduže autonomne misije na moru.
Autonomna plovila s daljinskim upravljanjem osiguravaju pomorskoj industriji platformu potrebnu za ostvarivanje konkurentnosti, pružajući značajno povećanje produktivnosti i operativne sigurnosti, digitaliziranu ultraučinkovitost i brzinu odaziva. Pružit će niz operativnih podataka za poboljšanje planiranje i poslovnu praksu, rekao je Johnson.
Machine Odyssey pokazao se uspješnim, a vjerujemo da ćemo uskoro vidjeti širu primjenu autonomije, zaključio je Johnson.
Dana 21. listopada 1797. godine porinut je američki ratni brod USS Constitution, najstariji ratni brod koji i danas plovi. Riječ je o ratnom jedrenjaku, naoružanom s preko 50 topova, piše Povijest.hr.
Dakako, USS Constitution drveni je brod, dugačak oko 93 metra od prednje do stražnje najisturenije točke. Brod istiskuje oko 2.200 tona, a na njemu je služilo oko 450 ljudi. Glavni jarbol USS Constitutiona visok je čak 67 metara.
Zanimljivo je da je USS Constitution danas zapravo najstariji brod na svijetu koji još uvijek plovi. Slavni brod Victory admirala Nelsona u Engleskoj također je očuvan i nešto je stariji, ali više nije u vodi, nego u suhom doku.
USS Constitution imao je iznimno bogatu ratnu povijest tijekom svojih više od 200 godina postojanja. Sudjelovao je u borbama još u vrijeme Francuske revolucije, a bio je svojedobno i američki admiralski brod u Sredozemnom moru (zapovjedni brod američke flote stacionirane u Sredozemnom moru).
Za USS Constitution osobito je zanimljivo da je još uvijek u aktivnoj službi američke ratne mornarice (US Navy). Ima posadu od 60 časnika i mornara. Tijekom povijesti na mjestu zapovjednika USS Constitutiona izmijenilo se više od 70 časnika.
Royal Caribbean International najavio je svoje novo krstarenje pod imenom Ultimate World Cruise, epsku pustolovinu od 274 noćenja. Krstarenje uključuje obilazak svih sedam kontinenata, na kojima će obići više od 150 destinacija u 65 zemalja i 11 velikih svjetskih čuda, piše Cruise Industry News.
Ovo kružno putovanje na Serenade of the Seas bit će najduže i najopsežnije krstarenje u ponudi ove kompanije te njihovo prvo krstarenje svijetom.
Kako piše The Maritime Executive, putovanje će započeti 10. prosinca 2023. godine iz Miamija na Floridi i trajat će 274 dana, odnosno do 10. rujna 2024. godine. Bit će to najduže kružno putovanje na svijetu.
Ukupan kapacitet broda je 2 143 putnika, a o njima će brinuti 832 člana posade.
Putnici će ploviti do 57 novih i ekskluzivnih odredišta. Istaknuti su Casablanca u Maroku, Qaqortoq na Grenlandu i Shimizu u Japanu.
Ovo je krstarenje svih krstarenja, rekao je Michael Bayley, izvršni direktor Royal Caribbean Internationala.
Za one koji nemaju vremena za cjelokupno krstarenje svijetom, Royal Caribbean nudi četiri odvojena segmenta krstarenja. Segmenti uključuju Sjevernu i Južnu Ameriku i Antarktiku, Aziju i Pacifik, Bliski istok i Mediteran te Europu s povratkom u Ameriku.
