Na dan 12. kolovoza 1914. godine u Jadranskom je moru nastradao luksuzni putnički parobrod Baron Gautsch, ili kako ga nerijetko nazivaju Jadranski Titanic. Na posljednje putovanje iz Kotora za Trst krenuo je 12. kolovoza u 12 i 30 sati; piše HRTradioRijeka
Naime, zapovjedništvo Barona Gautscha, putničkog parobroda austrijskog Lloyda kojeg je nakon izbijanja Prvog svjetskog rata za prijevoz ljudi preuzela austrougarska ratna mornarica, bilo je upozoreno kako će se na sjevernom Jadranu polagati minska polja.
Upozorenje su dobili u Trstu, prije nego će brod isploviti za Kotor, ali na povratku za Trst, sedam nautičkih milja od Brijuna brod je uletio u minsko polje, na užas posade minopolagača Basiliska koja je izdaleka prepoznala luksuzni parobrod i pokušala upozoriti Baronovu posadu da srljaju u propast. Na žalost, nitko nije reagirao, luksuzni parobrod je naletio na minu i ubrzo potonuo.
Zbog velikog broja žrtava, za radioRijeku priča Danijel Frka, Barona Gautsha nazivaju Jadranskim Titanicom, a bile su to prve civilne žrtve Prvog svjetskog rata. Poginulo je 174 ljudi čiji su nasljednici kasnije pokušali sudskim putem dobiti odštetu, ali bez uspjeha.
“Danas je to jedno od najpopularnijih mjesta za ronjenje na Jadranu, ali od desetak puta koliko sam zaronio kod te olupine u samo dva slučaja je more bilo bistro. Na žalost, vrlo je često mutno, pa se ne može vidjeti sva ljepota broda koji leži na morskom dnu od kolovoza 1914. godine”, govorio je za program Radio Rijeke Danijel Frka.
Nosači aviona čine srce bilo koje suvremene mornaričke flote. Stoga je posebno zanimljiv video o najmanjem nosaču zrakoplova na svijetu HTSM Chakri Naruebet, kojeg donosi The Maritime Post.
Chakri Naruebet u službi je Tajlandske mornarice još od 1996. godine. Izgradila ga je španjolska firma Bazan koristeći dizajn sličan španjolskom nosaču helikoptera Príncipe de Asturias.
Dužina broda je oko 182 metra, širina gotovo 22 metra, a njegov puni deplasman doseže 11 485 tona. U usporedbi s američkim nosačem klase Nimitz, koji je 332 metra dug, 76 metara širok i punog deplasmana od 104 600, možemo vidjeti da se radi o zaista malom brodu.
Chakri Naruebet ima posadu od 455 članova, s 146 članova posade zrakoplova, dok posada Nimitza broji 3300 članova i 3000 članova posade zrakoplova. Za razliku od Nimitza koji ima nuklearni pogon, Chakri radi na dvije plinske turbine i dizelski motor, s ukupnom snagom od 50 687 konja. Njegova maksimalna brzina iznosi 26 čvorova.
Chakri Naruebet smatra se lakim nosačem zrakoplova, odnosno helikoptera. Može nositi maksimalno 6 Harrier zrakoplova i 6 pomoćnih helikoptera.
Više o ovom zanimljivom nosaču aviona pogledajte u videu.
Prošlog ljeta ekipa Kulta Plave Kamenice zamolila je nekoliko vrhunskih domaćih chefova da im pošalju svoje dojmove o dalmatinskim restoranima, osobito o onim na južnim otocima, čiju gastronomsku scenu slabije poznaju. U proteklih dvanaest mjeseci pristiglo je niz zanimljjvih zapažanja, koja dosta drastično ruše predodžbu o kvaliteti authotone dalmatinske kuhinje i romantične medijske mitove o otočkim konobama.
Na temelju izvještaja svojih suradnika, profesionalnih kuhara ozbiljnog renomea, kao i na osnovi osobnih iskustava tijekom čestih putovanja Dalmacijom, sastavili su listu boljih dalmatinskih restorana bez ikakvih predrasuda prema dobrim ili lošim stranama njihovog imidža.
1. Pelegrini, Šibenik
Pelegrini je daleko najbolji dalmatinski restoran (i jedan od najboljih u Hrvatskoj) koji u regionalnom kontekstu predstavlja klasu za sebe. Niti jedan restoran u Dalmaciji nije ni blizu Pelegriniju. Pelegrini se ove sezone vratio u velikom stilu, s pomalo konzervativnom ali zaista ukusnom, tehnički i prezentacijski perfektnom lokalnom kuhinjom. Servis i vinska lista su prvorazredni. Pelegrini i dalje dobiva vrlo visoke međunarodne ocjene.
Foto: Jakov Ujakovic, Pelegrini sous chef / Kult plave kamenice
2. Nautika, Dubrovnik
Hrana u Nautici nije osobito uzbudljiva. Hrana u Nautici je dobra i pripremljena od veoma dobrih sastojaka. No, hrana u Nautici ionako je samo jedan segment doživljaja večere u Nautici. Nautika je ultimativno luksuzni restoran koji bi mogao funkionirati u Cannesu ili Monte Carlu, koji ima fantastičnu vinsku listu, nezaboravan ambijent i međunarodno konkurentan servis.
Foto: Nautika / Kult Plave Kamenice
3. 360, Dubrovnik
Sve što vrijedi za Nautiku vrijedi i za 360, osim što je servis manje profesionalan i što je neobično da restoran s Michelinovom zvjezdicom radi s relativno malo lokalnih sastojaka.
Foto: 360 / Kult Plave Kamenice
4. Dvor, Split
Hrvoje Zirojević najvažniji je dalmatinski chef 21. stoljeća uz Rudolfa Štefana. Zirojevićeva kuhinja, zapravo, zaslužuje Michelinovu zvjezdicu više nego neki drugi južnohrvatski restorani.
Foto: Dvor / Kult Plave Kamenice
5. Boba, Murter
Konoba Boba zabavno je mjesto s puno autentičnih ribljih jela, dobrim kuharskim tehnikama i ambicioznom vinskom listom.
Foto: Konoba Boba / Kult Plave Kamenice
6. Lemongarden, Brač
Chef Ante Udovičić tehnički je besprijekoran profesionalac, koji iz godine u godinu pokazuje da se na otocima može voditi restoran visokog međunarodnog ranga. Lemongarden katkad ima ozbiljne probleme sa servisom.
Foto: Lemongarden / Kult Plave Kamenice
7. Opat, Kornati
Opat je najpoznatiji predstavnik specifičnog žanra jadranskog ugostiteljstva; radi se o luksuznim kornatskim ribljim restoranima, kojima korona nije naštetila, i koji vjerojatno prodaju više šampanajca i skupih vina, nego svi restorani na obali,osim dubrovačkih.
Foto: Opat / Kult Plave Kamenice
8. LD, Korčula
LD ima Michelinovu zvjezdicu, prekrasan ambijent i pomalo generički jelovnik u kojem pagara nazivaju red snapperom, premda je riječ o ribama iz dvije posve različite obitelji (ovdje trebamo biti fair i reći da se i vani pagrus major, japanski pagar, katkad naziva red snapperom). Naši su suradnici lanjskog kolovoza na prvo piće čekali točno 22 minute.
Foto: LD Korčula / Kult Plave Kamenice
9. Fešta, Kornati
Fešta je profesionalni luksuzni restoran,s puno jastoga, žive ribe i vrlo dobrom vinskom listom. Terasa spada među najugodnije na Jadranu.
Foto: Fešta / Kult Plave Kamenice
10. Konoba Vinko, Konjevrate
Konoba Vinko esencija je onoga što bi žanr konobe u unutrašnjoj Dalmaciji trebao predstavljati. Osim što rade s vrlo dobrim sastojcima (pršut i panceta su fenomenalni) Kod Vinka poznaju bazične kuharske tehnike.
Foto: Konoba Vinko / Kult Plave Kamenice
11. Kadena, Split
Kadena chefa Brace Sanjina klasični je riblji restoran u dobrom smislu te riječi. Gospodin Sanjin ima senzibilnu ruku kad se radi o ribama, rakovima i školjkama, Riječ je o jednom od onih domaćih kuhara kod kojeg nikad nismo loše jeli.
Foto: Kadena / Kult Plave Kamenice
12. Orsan Gverović, Zaton Mali, Dubrovnik
Orsan Gverović još je jedan klasičan, starinski riblji restoran koji iz godine u godinu isporučuje dobru vrijednost za novac, što u Dubrovniku baš nije lako pronaći.
Razarač „Zagreb“ izgrađen je 30. ožujka 1938. godine u Jadranskom brodogradilištu u Splitu, kao drugi razarač u povijesti Kraljevine Jugoslavije.
Ovaj razarač izgrađen je s blizancem „Ljubljana“ prema nacrtima francuskih inženjera iz brodogradilišta u Nantesu. Stajao je 112 milijuna tadašnji kraljevskih dinara. Porinut je 28. lipnja 1938. godine, a u operativnu je službu uvršten početkom studenoga 1939. godine; piše Povijest.hr
Njegove značajke bile su: standardna istisnina 1210 t, turbinski parni stroj marke „Parsons Marine Steam Turbine Company“ jačine 32362 kW, 44 000 KS, brzina 38 čvorova. Bio je naoružan sa četiri poluautomatska topa marke „Škoda“ od 120 mm, potom četiri protuavionska topa marke „Bofors“ od 40 mm, dva trocijevna torpedna aparata francuskog tipa od 553 mm (prema nekim navodima šest torpednih cijevi), dva mitraljeza od 12,7 mm, 30 mina, dva bacača dubinskih bombi i jednim klizačem dubinskih bombi.
Razarač je imao ugrađen spremnik za naftu, a posljedica toga bio je mali akcijski radijus brodova. Navedena osobina nije predstavljala veliku manu jer je namjena razarača bila djelovanje po Jadranskom moru. Težina mu je bila smanjena ugradnjom malih oplatnih čeličnih limova. Oplata trupa iznad vodene crte bila je debela 5 mm. Razarač je bio obojen standardnim bojama Jugoslavenske kraljevske ratne mornarice: gore svijetloplavo sive, a dolje crvene boje. Posadu ovoga broda činilo je 145 ljudi.
Jednake značajke imao je i razarač „Beograd“ (izgrađen 1937. godine u Nantesu i Splitu). S najstarijim razaračem „Dubrovnik“ sačinjavali su prvu klasu razarača Kraljevine Jugoslavije zvanu „Beograd“. Kako je „Dubrovnik“ bio prvi i ujedno najjači brod u klasi, nejasno je zašto je klasi dano ime „Beograd“. Vjerojatno je pri određivanju imena određenu ulogu igrala i tadašnja srpska želja za prevlašću u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji.
Važno je istaknuti da je na bokovima broda bilo ispisano bijelo slovo „Z“ s lijeve strane, i slovo „3“ (ćirilično „Z“) s desne strane (u Kraljevini Jugoslaviji brodovi se nisu označavali punim imenom, već bi na bokovima broda bila ispisano početno slovo imena broda). U razaraču su se nalazile dvije srebrne krune, velika (težine 25 kilograma) i mala (težine 5 kilograma). Na krunama su se nalazili grbovi Zagreba. Velika kruna nalazila se na zapovjedničkom mostu, a manja u časničkom salonu.
Prije početka agresije
Prvi zapovjednik razarača „Zagreb“ bio je Konstantin (Kosta) Grubješić, kapetan bojnoga broda. O službi i “pomorskom životu“ razarača „Zagreb“ do početka agresije na Jugoslaviju, ostalo je zabilježeno vrlo malo podataka. Ono što je poznato jest da je razarač „Zagreb“ 22. siječnja 1940. godine s brodovima „Beograd“ i „Ljubljana“ upućen iz Tivta na vojnu vježbu u Šibenik.
U Mljetskom i Korčulanskom kanalu brodovi su služili kao meta podmornicama „Nebojša“ i „Smeli“ tijekom njihovih vježbi torpednog napada, da bi potom razarači postali sami sebi meta. Razarač „Zagreb“ vozio je posljednji u borbenom poretku po uzburkanom Jadranu. Plovidba je bila uredna sve do ulaska u obalno svjetlo Sveti Križ u Kanalu svetog Ante kraj Šibenika, kada razarač „Ljubljana“ nije uspio na vrijeme skrenuti u pravcu bure, već se zanio krmom i udario u stijene ispod vile „Moj mir“.
„Ljubljana“ se tako ispriječila ispred razarača „Zagreb“, ali je zapovjednik „Zagreba“ Petar Krizomali pojačao rad strojeva te je „Zagreb“ uspio zaobići „Ljubljanu“. Dok su ranjenu „Ljubljanu“ izvlačili iz šibenskog akvatorija, razarač „Zagreb“ pristao je u šibenskoj luci, gdje je služio radnicima prilikom obavljanja podvodnih radova.
Članovi posade broda „Zagreb“ šest su mjeseci (do srpnja 1940. godine) pružali lučkim radnicima usluge vađenja, odvoženja na kopno, čišćenja te konzerviranja dijelova opreme i naoružanja.
Više o povijesti razarača možete pročitati >>ovdje<<
Kapetan duge plovidbe Nikola Cojić iz Kotora zajedno sa svojom posadom, čiji su članovi većinom državljani Hrvatske, Crne Gore i Srbije, prije nekoliko dana na Pacifiku spasili su američkog državljanina s onesposobljene 10 metarske jedrilice koja je počela propuštati vodu, piše Boka News.
Kontejneraš MSC KALINA, kojim kapetan Cojić zapovijeda, nalazio se na Pacifiku oko 850 milja zapadno od obale američke savezne države Oregon, ploveći na redovnoj liniji iz Los Angelesa prema kineskoj luci Ningbo. Oko 9:30 sati američka Obalna straža uputila je poziv putem satelitskog telefona i obavijestila o pozivu u pomoć s jedrilice koja se u tom trenutku nalazila oko 40 milja po krmi kontejneraša.
”Odmah smo se okrenuli i punom brzinom uputili prema danoj lokaciji. Za otprilike sat i pol vremena na radaru smo ugledali jedrilicu, a ubrzo nakon toga nam je došla i u vidno polje. Na 10 metarskoj jedrilici nalazila se jedna osoba – Amerikanac star 72 godine. Jedriličaru se slomilo glavno jedro, a u rezervoaru je bilo samo 10 l goriva. Kako je jedrilica počela propuštati vodu, evakuirali smo ga i ukrcali na naš brod”, rekao je kapetan Cojić.
Zajedno sa svojom posadom, kapetan Cojić izveo je vrlo zahtjevan manevar kako bi se ogromni kontejneraš dužine 366 metara i širine preko 51 metar sigurno približio jedrilici, a da je pritom ne udari.
Kontejneraš je svojim trupom napravio ”zavjetrinu”. S boka je spuštena pilotska skala kako bi posada, usprkos valovima, uspjela dohvatiti ugroženog Amerikanca i ukrcati ga na brod. Posada kapetana Cojića uspjela je s tonuće jedrilice spasiti i dio osobnih stvari unesrećenog Amerikanca.
Kapetan Cojić pohvalio je svoju posadu, istaknuvši kako su svi u ovoj akciji spašavanja pokazali iznimne vještine, hrabrost i odlučnost da ispune svetu obavezu svih pomoraca – a to je da pomognu drugom čovjeku kojem prijeti opasnost na moru.
Početkom ovog tjedna u redakciju nam je stigla poruka jednog našeg pomorca koji se trenutno nalazi na bulk carrieru Trogir u vlasništvu kompanije Jadroplov. Pomorac nam je opisao situaciju u kojoj se brod nalazi već neko vrijeme, a njegovu poruku prenosimo u cijelosti:
Može par riječi za m/v Trogir Jadroplov i našoj agoniji u Saigonu. Tu smo zarobljeni mjesec dana i ništa ne znamo koliko će trajati ova situacija.Došli smo u Saigon na ukrcaj riže 10.7. Prije ulaska napravili smo PCR test i negativni smo bili, ukrcali smo oko 8000t kad su na brodu prvi štivadori dobili simptome korone.Nakon testa se otkrilo da 85 ljudi od 100 štivadora i agent i neki foreman-i imaju koronu, nedugo zatim je i naš chief cook dobio pozitivan test. Najgore što na brodu ima i ljudi koji su preko 10 mjeseci na brodu. Glavni problem je što nismo bili izolirani, posada od vijetnamskih radnika.
Nakon primitka poruke, odlučili smo direktno kontaktirati upravu Jadroplova. Njihovo službeno očitovanje također prenosimo u cijelosti:
Brod Trogir se trenutno nalazi u luci Ho Chi Minh City, Vijetnam.U više navrata tijekom ukrcaja tereta nadležne sanitarne službe su izvršile testiranja naših pomoraca na brodu na Covid-19. Prilikom 4. testiranja utvrđeno je da je jedan pomorac pozitivan te je isti iskrcan s broda po nalogu Vijetnamskih vlasti. Svi članovi posade uključujući i pozitivnog pomorca se osjećaju dobro te nemaju nikakve simptome.Brod je trenutno u karanteni, te se nadamo da će uskoro nastaviti sa ukrcajem tereta.
Nadamo se da će se ova situacija riješiti što prije. Mirno more svima.
Akcija pojačanog nadzora sigurnosti plovidbe na moru “Jet ski 2021” održala se 12.kolovoza 2021. od 11.00 do 18.00 sati na području svih osam lučkih kapetanija.
Cilj ove akcije bila je provjera spremnosti i učinkovitosti postupanja djelatnika sigurnosti plovidbe vezano uz nadzor sigurnosti plovidbe kako bi se osigurala preventivna zaštita svih sudionika u pomorskom prometu te smanjila pojavnost pomorskih nezgoda i nesreća za vrijeme turističke sezone kada u teritorijalnom moru i u unutarnjim morskim vodama Republike Hrvatske boravi veliki broj turista i plovi veliki broj domaćih i stranih plovila.
U ovoj akciji sudjelovala su sva raspoloživa plovila i djelatnici iz svih lučkih kapetanija i njihovih ispostava na moru, a akcija je posebnu pažnju posvetila kontroli korištenja koncesijskih odobrenja vezano uz iznajmljivanje osobnih plovila na vodomlazni pogon, odnosno jet ski-a, kao i korištenja tih plovila vezano uz provjeru tehničke ispravnosti plovila, provjere načina primopredaje plovila uključujući i provjeru osposobljenosti za upravljanje plovilima osoba kojima se plovila daju na korištenje. Osim toga, djelatnici lučkih kapetanija kontrolirali su plovidbu i glisiranje na udaljenosti manjoj od propisane posebno u područjima intenzivne plovidbe.
Obzirom da ove turističke sezone svjedočimo porastu broja prometnih nesreća s jet ski vozilima, ova akcija je imala za cilj još jednom upozoriti sve sudionike u pomorskom prometu na pojačani oprez radi vlastite, ali i sigurnosti drugih sudionika, posebice kupača. Pri tome naglašavamo kako je bila riječ o izvanrednoj koordiniranoj akciji na području svih lučkih kapetanija, a učestale kontrole će se nastaviti odvijati do kraja turističke sezone.
Brod za prijevoz drva CRIMSON POLARIS s 44 tisuće tona sitnog rezanog drva uputio je poziv upomoć u kasnim jutarnjim satima 11. kolovoza u luci Hachinohe na sjeveru otoka Honshu, piše FleetMon.
Brod se nasukao o lukobran nakon što je zbog lošeg vremena sidro zaoralo po dnu mora. Trup broda je probijen i došlo je do ulaska vode te je zatim brod otegljen i usidren dalje od luke.
21 član posade evakuiran je helikopterom u akciji spašavanja. Sudeći po izvorima, nije postojala izravna opasnost za kinesko-filipinsku posadu. Brod je stigao s Tajlanda samo dan ranije.
Prema posljednjim izvorima, brod se danas u ranim jutarnjim satima raspolovio te je krmu odnijela struja, dok je glavni dio broda s teretom ostao usidren.
Jeste li se ikad zapitali zašto se brzina broda mjeri u čvorovima, a ne recimo u kilometrima na sat ili metrima po sekundi? The Maritime Post donosi zanimljiv video s objašnjenjem.
U ranijim danima pomorske povijesti, pomorci su mjerili brzinu broda tako da bi bacili komad drveta ili nekog drugog plutajućeg materijala u more i zatim bi pomoću pješčanog sata mjerili koliko je vremena potrebno da taj predmet prođe između dvije točke broda poznate međusobne udaljenosti. Ova metoda naziva se Dutchman’s log.
Krajem 16. stoljeća počela se koristiti naprava za mjerenje brzine znana kao chip log. U ovoj metodi korišteno je uže na kojemu bi se vezali čvorovi u pravilnim razmacima te komad drveta s obložen olovom. Mornari bi bacili komad drveta s krme u more i mjerili kojom se brzinom odmotava uže u vremenskom periodu od otprilike 28 sekundi. Naravno, što bi brod išao brže, uže bi se brže odmotavalo. Zatim bi se broj čvorova prebrojao i tako bi se izračunala brzina broda.
Detaljnije o povijesti mjerenja brzine brodova pogledajte u videu.
Dana 12. kolovoza 2000. potonula je ruska nuklearna podmornica K-141 Kursk u Barentsovom moru. Radilo se o nuklearnoj podmornici vrlo velikih dimenzija, dužine čak 154 metra tj. otprilike kao dva Boeinga 747, piše Povijest.hr.
Podmornica K-141 Kursk pripadala je klasi Oscar-II prema NATO-vom sustavu označavanja. Podmornice te klase bile su svojedobno najveće na svijetu, a mogle su nositi u svojoj utrobi čak 24 krstareća projektila naoružana nuklearnim bojevim glavama. Dapače, sve do danas ostala je klasa Oscar-II najvećom klasom napadačkih podmornica u povijesti. U međuvremenu su većima napravljene jedino podmornice s interkontinentalnim balističkim raketama.
Do potonuća podmornice Kursk došlo je uslijed požara i eksplozije torpeda na njoj tijekom jedne vojne vježbe. Poginule su sve osobe koje su bile na podmornici, njih čak 118.
Eksplozija i potonuće podmornice dogodilo se u Barentsovom moru, sjeverno od ruskog poluotoka Kola i oko 200 kilometara od norveško–ruske granice. Ruska mornarica i vlada našle su se pod teškom kritikom jer su presporo reagirale na nesreću te jer su u početku odbijale stranu pomoć.
Nadalje, mornarica je javila predsjedniku Putinu da je situacija pod kontrolom i da je bolje da se ne pojavi na mjestu nesreće. Kad je uslikan kako se odmara i peče roštilj u vili na Crnom moru, nastao je pravi skandal u državi – zabilježen je i slučaj da je majki jednog od poginulih mornara ubrizgan sedativ nakon što je verbalno nasrnula na Putina.