U poplavi moderno dizajniranih putničkih kruzera kakve u Dubrovniku svakodnevno susrećemo, veću su pozornost uvijek privlačili stari, dobri transatlantici izgrađeni do 60-tih godina prošloga stoljeća. To je bilo vrijeme kada je tadašnji SSSR pokušavao preuzeti monopol na tržištu kružnih putovanja Sredozemljem te je dampinškim cijenama skoro uspio uništiti većinu mediteranskih putničkih brodara koji se od toga udarca gotovo nikada više nisu uspjeli oporaviti, piše Dubrovački dnevnik.
Tako su i u Dubrovniku tih godina sovjetski brodovi za kružna putovanja bili najčešći posjetitelji, ali isključivo s putnicima iz zapadnoeuropskih zemalja. Dubrovnik je nekima od tih brodova bio čak i home port, početna luka ukrcaja i iskrcaja putnika. Mnogi će se Dubrovčani tako prisjetiti druge polovice sedamdesetih godina i broda ARMENIJA, kojim su iz Gruža kao home porta koncem ljetne sezone po doista povoljnoj cijeni mogli otputovati za domaće putnike na posebno organizirana sedmodnevna kružna putovanja Egejskim morem do Istanbula.
Prvi brod IVAN FRANKO, po kojem je i nazvana ova serija brodova zaplovio je na prvo putovanje 14. studenog 1964. za brodarsku kompaniju Black Sea Shipping Co. iz Odesse, zastava SSSR. U knjigama dolazaka brodova je zabilježeno da nas je posjetio devet puta. Od 1992. godine je plovio pod zastavom Ukrajine, nakon 33 godine plovidbe stavljen je u raspremu 1997. godine, a izrezan je iste godine u Alangu u Indiji pod imenom FRANK.
Drugi brod ALEXANDAR PUSHKIN izgrađen je 1965. godine u tadašnjem istočnonjemačkom brodogradilištu VEB Mathias Thesen Wismar. Brod je imao 19860 BRT-a, a nakon preuređenja 1993. imao je 22100 BRT-a, duljine 176 metara i mogao je prevoziti 820 putnika, a koje je opsluživala posada od 356 članova. Brzinom od 20 čvorova pokretala su ga dva Sulzer – Cegielski diesel stroja ukupne snage 15447 KW. na dvije osovine s pitch propelama (podatci o ovom brodu i ostalima iz ove klase su isti ili slični ).
U Dubrovniku je s izvornim imenom bio samo jednom, ali je godinama dolazio pod drugim vlasnicima i operatorima: Transocean Tours, CTC Cruises, Orient Lines, CMV- Cruise i Cruise & Maritime Voyages. Situacija oko Covid 19 je ipak rezultirala prodajom broda na javnoj dražbi za 2.770.000 američkih dolara 22. listopada 2020. s namjerom da se brod pretvori u plutajući hotel u Dubaiju. Dva mjeseca kasnije brod je preprodan indijskoj tvrtki za 4 milijuna dolara i 13. siječnja 2021. MARCO POLO svoje je plovidbe završio u rezalištu brodova Alang u Indiji.
Treći brod, TARAS SHEVCHENKO, izgrađen je 1966. godine, u turbulentnim vremenima nakon pada SSSR-a, privremeno je plovio pod liberijskom zastavom za ukrajinsku brodarsku kompanijau BLASCO UK, a potom ga je uspjela preuzeti Ukrajina. Pod njenom zastavom je plovio kao ostatak nekada najmoćnije putničke flote na svijetu okupljene oko Black Sea Shipping iz Odesse. Očito s velikim poteškoćama jer je ovaj veteran u posljednji trenutak otkazao svoj posljednji i već najavljeni posjet Dubrovniku početkom rujna 2004. godine, ali nas je ipak posjetio ukupno deset puta. Nedugo potom, pod imenom TARA, 29. siječnja 2005. uplovio je u svoju posljednju luku, rezalište brodova Alang u Indiji gdje je uskoro izrezan u hrpu staroga željeza.
Četvrti brod, SHOTA RHUSTAVELI izgrađen je 1967.godine, a nakon pada SSSR-a je prešao pod zastavu Ukrajine. Godine 2000. je prodan brodarskoj kompaniji Kaalbye Shipping Internacional iz Ukrajine koji su mu promijenili ime u ASSEDO (obrnuti redoslijed riječi od ODESSA). Pod izvornim imenom nas je posjetio 15 puta, a kao ASSEDO nekoliko puta. Nakon tri godine je prodan za 3,5 milijuna eura rezalištu Alang u Indiji te je tako i on do sredine 2004. potpuno izrezan.
Najmlađi (peti) iz ove serije, MIKHAIL LERMONTOV plovio je od porinuća 1972. godine na kružnim putovanjima, ali i na redovnoj liniji Lenjingrad-New York. Ovaj se zlosretni brod 16.veljače 1986. kod obala Novog Zelanda nasukao da bi uz jednu ljudsku žrtvu ubrzo i potonuo.
U jedinim sačuvanim i u ratu oštećenim knjigama gruških armižadora ostalo je zabilježeno da su od 1979. do Domovinskog rata u Gruž ovi brodovi zajedno uplovili ukupno 35 puta: IVAN FRANKO 9 puta, TARAS SHEVCHENKO 10 puta, SHOTA RUSTAVELI 15 puta, a MIKHAIL LERMONTOV jednom, i to 7. svibnja 1984.godine.
Posljednji od njih, TARAS SHEVCHENKO je napustio luku Gruž 10. svibnja 1991.
Zanimljivo je da jedini iz ove klase brodova pod SSSR zastavom ALEKSANDAR PUSKIN nikad nije posjetio Dubrovnik, što je kasnije pod novim imenom MARCO POLO višestruko nadoknadio.
Na kraju smo se ipak prisjetili ovih pet veoma elegantnih brodova koji su dobili imena po ruskim pjesnicima, a brodovi ove klase su plovili od 1964. te posljednji, MARCO POLO, upravo nestaje u rezalištu brodova u Alangu u Indiji.
