Prema informacijama, 18. srpnja prijavljeno je da tanker pod imenom DIA tone u jemenskoj luci Aden. Tanker pripada lokalnom poduzetniku, ali je već 7 godina napušten i bez posade, piše FleetMon.
Prijavljeno je istjecanje nafte, a lokalne vlasti pokušavaju očistiti područje i spriječiti daljnje istjecanje nafte.
Nakon što su nedavno i službeno preuzeli pokretnu imovinu nekadašnje Uljanikove Strojogradnje koju su u sklopu stečajnog postupka kupili na javnoj dražbi, kupce je neugodno iznenadila činjenica da u njoj nedostaje gotovo 850 tona čeličnih limova koji su, tvrde, bili predmet prodaje prema objavljenom Oglasu o prodaji pokretnina, piše Glas Istre.
Kupci su, podsjetimo, tvrtke Trgometal iz Žminja i Plazma tehnika iz Galižane koje su sredinom svibnja zajednički uplatile na račun Uljanik Strojogradnje Diesel u stečaju 12,875 milijuna kuna te tako postale novi vlasnici proizvodnih sredstava, osobnih i radnih vozila te zalihe proizvodne opreme koje se nalaze u proizvodnim halama tog društva na području Arsenala.
Jedna od stavki u tim zalihama opreme bili su i spomenuti limovi, a njih je, prema količinama navedenim u procjeni stalnog sudskog vještaka, trebalo biti 977.855 kilograma, odnosno gotovo 978 tona.
Na zalihama se nalazilo tek nešto više od 134 tone limova, no ni za njih se nije točno znalo pripadaju li stečajnoj masi Strojogradnje ili nekog drugog Uljanikovog društva.
Zbog toga je u prvi mah došlo i do nesporazuma kada je aktualni koncesionar na tom prostoru, tvrtka Uljanik Brodogradnja 1856 “očistila” i tu preostalu zalihu limova s područja Arsenala, no nakon intervencije stečajne upraviteljice Strojogradnje Ane Glavan Dukić oni su početkom srpnja iz rezaonice vraćeni u skladište limova, vlasnicima Trgometalu i Plazma tehnici.
No sporna je i dalje ostala razlika od 850 tona limova za koje nije jasno jesu li doista iščezli iz spomenutog skladišta ili su bili samo fiktivna imovina stečajne mase nastala kao posljedica neusklađenog materijalnog knjigovodstva, odnosno raskoraka između upisanog i stvarnog stanja zaliha tog obrtnog kapitala.
Cijeli članak pročitajte <<ovdje>>.
U prvoj polovici 2021. godine prijavljeno je najmanje incidenata od 1994. godine. Ipak, i dalje upozoravaju da je rizik od napada prisutan u nekim regijama svijeta, piše The Maritime Executive
U istom periodu 2020. godine bilo je prijavljeno 98 napada, a ove godine 68.
Od ukupnog broja incidenata, 32% je prijavljeno u Gvinejskom zaljevu što ga i dalje čini opasnim područjem za plovidbu.
Ipak, uz uložene napore i projekte za zaštitu i nadzor, broj otmica u Gvinejskom zaljevu u prvoj polovici 2021. godine najniži je od druge polovice 2019. godine.
IMB također upozorava da su piratski napadi česti i na većoj udaljenosti od obale. Na primjer, ove godine u lipnju napadnut je bulk carrier 210 NM od obale Lagosa.
Još jedno područje podložno napadima je singapurski tjesnac. IMB-u je prijavljeno 16 incidenata u prvoj polovici 2021. godine.
Prijavljeno je i četiri napada na peruanskom sidrištu Callao i u manilskom zaljevu. U navedenim područjima poziva se na pojačan oprez.
Da se, ipak, još neko vrijeme zadržim na to kako je bilo nekad, a kako je sad. Uopće ne želeći razmišljati kako će tek biti…
Unatoč trendovima i posljedicama po pomorce, nisu sve promjene loše. Naprotiv, ima čak odličnih, štoviše revolucionarnih, stvari koje su se izdešavale kroz moju karijeru pomorca. Sve dok malo ne zagrebemo ispod kože.
Na primjer, danas, gotovo, svaki mobitel u sebi ima ugrađen GPS. Detalj o kojem mnogi niti ne razmišljaju, uzimajući ga kao zdravo za gotovo. Uvjeren sam da je isto tako nemali broj onih koji niti znaju, niti ih je briga, što GPS kratica znači. Iskreno, zašto bi ih bilo briga kad sve što trebaju je prstom dotaknuti ikonicu na zaslonu mobitela da bi se aplikacija pokrenula. Oni s malo znatiželje ili volje će tu informaciju, uz milijarde ostalih, pronaći na internetu. Pa će im, svemogući, internet, kojem se vjeruje bez imalo zadrške, reći da je to Global Positioning System.
Lagao bih kad bih rekao da znam kad se GPS pojavio na trgovačkim brodovima. Iako bih tu informaciju vrlo jednostavno, kao i vi, mogao pronaći na svemogućem internetu. Ono što vam sa sigurnošću mogu reći je kad sam se ja prvi puta susreo s GPS-om na brodu. Kao što je nepobitna činjenica da je pojava GPS-a na trgovačkim brodovima bila svojevrsna revolucija. Bez trunke pretjerivanja.
Ne tako dugo prije, pojavio se svojevrsni preteči sustav, a zvao se Satellite Navigator ili od milja među pomorcima zvan i znan satelit. Negdje krajem devedesetih godina prošlog stoljeća susreo sam susjeda, umirovljenog Zapovjednika, starog maritima koji je čitav život proveo na brodovima. Tad me pitao, djetinje naivno, imamo li satelit na brodu. A kad sam mu odgovorio da nemamo, nije se mogao načuditi. Rekao sam mu da imamo GPS, te mu objasnio što je to i kako funkcionira. Gledao me tresući glavom.
Mislim da mi nije vjerovao niti riječi od svega što sam mu rekao.
Osnovna razlika između dva sustava je u učestalosti dobivanja pozicije. Satelit je davao kakvu takvu poziciju broda ovisno o prolazu satelita iznad određenog područja, dok GPS u svakom trenutku pokazuje poziciju s preciznošću izraženom u metrima. Pozicije koje je ”izbacivao” satelit smo, opet od milja, zvali fix. Budući da je broj satelita bio neusporedivo manji nego je to danas, a nisu niti sva svjetska morska područja bila jednako pokrivena satelitima, vrijeme fixeva bilo je nepredvidivo i takva navigacija prilično neprecizna. Iako, zadovoljavajuća za tadašnje potrebe pomorstva i brodarstva.
Tako je bilo područja gdje ne bismo uspjeli ”uhvatit” fix tijekom jednog pa i više dana. Pozicije su se, kao i stoljećima unatrag, ucrtavale na osnovu tzv. Zbrojene Pozicije ili na engleskom D.R. tj. Dead Reckoning. Tako se Zbrojena Pozicija ucrtavala na osnovu pretpostavljenog prijeđenog puta zasnovanog na brzini broda u protekla četiri sata po gvardiji. Stvarna pozicija mogla je biti, i nerijetko je bila, miljama daleko, u bilo kojem smjeru od ucrtane.
Radi se naravno o nautičkim, a ne kopnenim miljama. Nautička Milja iznosi 1852,3 m, a tek je jedna od rijetkih mjernih jedinica koje su uspjele preživjeti uvođenje metričkog sustava na globalnoj razini.
Znajući sve ovo, pokušajte zamisliti naše veselje kad smo u srpnju 1994. godine preuzeli novogradnju u Japanu koja je imala ugrađen GPS. Kako li smo bili naivni u vjerovanju da je to bilo isključivo zbog nas, kako bi se naš posao i život pojednostavnili. Zapravo, to je bio tek početak kraja.
Još kakvih osam, deset (?) godina unatrag mogli smo se skrivati, namještati vrijeme dolaska, vrtiti se po noći u Sekondovoj gvardiji kako bismo stigli na odredište poslije doručka. Danas je dovoljno otići na internet, na jednu od nekoliko raspoloživih stranica, gdje uz upisano ime broda neće dobiti samo njegovu trenutnu poziciju, već i štošta drugo. Tako da nas danas veliki brat posmatra neprestano.
Nastavilo se postepenim uvođenjem ECDIS-a (Electronic Chart Display and Information System), ružnih škatula što neodoljivo podsjećaju na televizore. Osim što su kudikamo ubojitije. Priznajem, jednostavno mi je i uživam prilikom sidrenja pogledavati u te gadne kutije s hrpom (ne)potrebnih informacija. Ili kad samo jednim pogledom na ekran vidim predviđeno vrijeme dolaska, da ne moram čak niti uzeti u ruke kalkulator i izračunati.
Pa, zašto se bunim onda, kad mi je život toliko pojednostavljen?
Ma, ne bunim se i nije da sam protiv jednostavnijeg ili novotarija. Samo sam neutješno tužan još od 2014. godine kad sam se ukrcao u brazilskoj luci Manaus i shvatio da brod ima ne jednu, nego dvije takve škatule i da su papirnate karte odbačene kao stare krpe. To je bilo onda kad smo prestali biti navigatori i mutirali u operatore.
Ipak, istinski kraj pomorstva, kakvo je postojalo stoljećima, nastupio je tijekom 1996. godine. Stručnjaci će vam reći da se to, preciznije, desilo 1. srpnja 1997. godine kad je uveden ISM (International Safety Management). ISM je sustav izgrađen ne od strane nas, ljudi od struke, nego od onih koji žive od brodova i pomoraca. Ljudi koji znaju malo ili ništa o stvarnom životu na moru i brodu. Ljudi koji živote provode u kancelarijama pod neonskim osvjetljenjem, a ne po svjetskom plavetnilu. A i igraju se tuđim životima.
Tako su nam uvođenjem ISM-a utvrdili jasna i neumoljiva pravila o svemu što pomorac mora i svemu što pomorac ne smije činiti kako se ne bi narušio njihov unutarnji mir. Danas po brodarskim kompanijama sve rjeđe i manje sjede bivši ljudi od mora i struke, a sve više poslušnici što oplemenjuju naše živote novim moranjima i ne smijenjima. Apsolutno je točno da je ISM uveo reda sa svim svojim procedurama i provjerama. Istina je da je učinio život na moru, donekle, sigurniji mada se u mnogim aspektima kosi sa zdravim razumom kao i osnovnom sigurnošću.
Jer, u konačnici, postalo je važnije ispisati dokument i spremiti ga u odgovarajuću fasciklu, gdje će ga jedna od mnogobrojnih inspekcija moći pronaći, nego što je izvršenje određenog zadatka opisanog u istom dokumentu.
Stoga, hvala, ali ne hvala, ja ne želim znati kakva budućnost čeka pomorstvo i pomorce. Neka me puste da živim u blaženom neznanju.
I sad i uvijek, i kad budućnost stigne, ja vam želim: ”Dobro more, trdo spreda i tri noge šoto kolumbe”.
Na sidrištu luke Valencia (Španjolska), 9. srpanj 2021. godine.
Kapetan Aron Baretić – ABe
Puno ranije nego što je magnetski kompas stigao do Europe, Vikinzi su plovili preko oceana i na istok i na zapad otkrivajući nove zemlje poput Islanda i Grenlanda, piše The Maritime Post
Ovi hrabri Vikinzi nedostatak tehnologije nadoknađivali su na kreativne načine.
Flóki Vilgerðarson, veliki vikinški istraživač zaslužan za otkriće Islanda, u kavezu je nosio gavrane. Kada je pretpostavio da bi trebali biti blizu kopnu pustio bi jednu pticu. Ako je, umjesto da besciljno kruži iznad broda, poletjela u određenom smjeru,Viking ju je slijedio znajući da ptica leti u smjeru kopna.
Stari Polinezijci prvi su za navigaciju počeli upotrebljavati kretanje zvijezda, vrijeme i veličinu valova kako bi otkrili put od jednog otoka prema drugom.
Kako se razvojem ideja i tehnike stiglo do GPS-a, pogledajte u videu.
Nakon jučerašnjih napisa o zaustavljanju Golden Horizona od strane britanskih vlasti zbog nepodmirenja duga, iz uprave Brodosplita stiglo nam je očitovanje koje prenosimo u cijelosti.
Na početku je važno napomenuti da o objektivnosti medija koji je jučer objavio tu vijest najbolje govori činjenica da je sada i najneupućenijem objektivnom promatraču jasno kako se taj medij od ožujka 2021. otvoren stavio na stranu našeg bivšeg poslovnog partnera pomažući mu u namjeri da financijski baci Brodosplit na koljena.
Jedan od takvih pokušaja je i današnji redikulozni tekst, od kojega je samo redikuloznija činjenica da je objavljen i na naslovnici, u kojemu se Brodosplit pokušava teretiti za nepostojeće obveze. Naš bivši partner koristio je sva raspoloživa (pa i slobodna) sredstva kako bi nas doveo u situaciju da smo prisiljeni njemu isporučiti brod – ali prema njegovim uvjetima. Nije uspio, a i arbitraža je odbila taj njegov zahtjev. Da apsurd bude veći, preko tog istog medija koji mu se stavio na raspolaganje, naš bivši poslovni partner pokušao je u javnosti stvoriti dojam da je pobijedio na arbitraži – istoj onoj koja je odbila njegov zahtjev da mu se isporuči jedrenjak.
A činjenica da je novinar dobio informaciju o zaustavljanju broda prije nego mi, govori dovoljno samo za sebe i prepuštamo javnosti da sami donesu zaključak. Mi smo se jučer šalili da je očito u istoj WhatsApp grupi s timom Star Clippersa.
Poruka koju nam preko spomenutog medija šalju njihovi predstavnici kojom nam savjetuju da podmirimo dug poslije čega će brod biti odmah oslobođen je licemjerna i neprofesionalna.
Jer i oni koji su je uputili, kao i oni koji su je prenijeli znaju da je tvrdnja kako je Brodosplit odbio dobrovoljno ispuniti svoje financijske obveze – čista laž – jer Brodosplit ne samo da nikada nije osporavao nego je još u srpnju 2019. prvi put ponudio plaćanje za takozvani “buyers supply” Star Clippersu za isporučeno s njihove strane jedrilje i jarbole – međutim oni su to kao i više puta kasnije odbili, o čemu postoji vjerodostojna dokumentacija (u prilogu). Ucjenjivali su nas i tražili znatno više od iznosa vrijednosti isporučene opreme, znatno više od iznosa hipoteke, ali i znatno više nego što je arbitraža utvrdila da ta njihova isporuka vrijedi.
A to su sve radili kako ne bi nakon plaćanja skinuli hipoteku – da bi jednom mogli napraviti ovo što su jučer napravili arestirati brod. Potpuno neosnovano i zločesto mogli bi reći piratski.
Međutim, bez obzira na poteškoće, važno je da od danas Golden Horizon, najveći i najluksuzniji jedrenjak s križnim jedrima na svijetu, nakon više od dvije godine ucjenjivanja i pritisaka od strane bivšeg naručitelja više nema nikakvu hipoteku, potpuno je čist – i može potpuno slobodno operirati svim morima Svijeta.
Naime i početkom srpnja vlasnik broda Golden Horizon nudio je Star Clippersu isplatu njegove tražbine prema Brodosplitu koja je bila osigurana hipotekom na tom brodu, uz uvjet propisan hrvatskim zakonom, da Star Clippers dopusti brisanje hipoteke na tom brodu u zamjenu za plaćanje. Kao što je tu isplatu u više navrata počevši u 2019. godine nudio Star Clippersu i sam Brodosplit, ali je ovaj to odbijao.
Dana 8.7.2021. vlasnik Golden Horizona tražio je osnivanje sudskog pologa za tražbinu osiguranu hipotekom na brodu u korist Star Clippersa, pošto je Star Clippers odbijao brisati hipoteku u zamjenu za uplatu. Otvaranje sudskog pologa sud je i dopustio dana 14.7. Uplata na sudski depozit upravo se spremala, kad je Star Clippers, u očitoj namjeri da našteti vlasniku Golden Horizona i Brodosplita, zaustavio brod u Engleskoj. To je zaustavljanje bilo potpuno nepotrebno i učinjeno u zloj vjeri, jer je plaćanje bilo ponuđeno dobrovoljno, što dokazuje i otvaranje sudskog depozita.
Ovo je bio samo nastavak (ali zadnji) Star Clippersovog pritiska na Brodosplit i pokušaja širenja negativne marketinške slike o Golden Horizonu. Važno je napomenuti da je dosadašnjem sporu s Brodosplitom Star Clippers je blokirao operiranje broda skoro 2 godine te je vlasnik broda Golden Horizona pokrenuo sudske postupke za naknadu štete i na tragu toga je sud u Nizozemskoj donio odluku o blokadi računa Star Clippersa u visini 23 mil EUR. Protiv Star Clippersa vlasnik broda vodi parnicu za naknadu štete na Bahamima. Također je pokrenut postupak za kazneni progon odgovornih osoba u Star Clippersu zbog prevare i nepoštivanja odluka suda u Francuskoj.
U nastavku dokumentacija koja demantira od jučer objavljene neistine
Josip Jurišić, Voditelj odnosa s javnošću
Već neko vrijeme vlada kaos u pomorskoj trgovini zbog izbijanja epidemije i nedostatka kontejnera. Uz to, zbog epidemioloških mjera dolazi do uskog grla u lukama.
Maersk, najveći svjetski brodar za prijevoz kontejnera, postigao je rekordnu dobit. Danska brodarska tvrtka objavila je prihod od 20,4 milijarde dolara u svibnju 2021. za prvi kvartal, što je 30% više u odnosu na godinu ranije.
Maersk ima flotu od preko 700 brodova i rukuje svakim petim kontejnerom koji se prevozi morem. Tvrtka također posjeduje terminale diljem svijeta i ima rastuće kopneno logističko poslovanje. U prosjeku svakih šest minuta barem jedan Maerskov kontejneraš uplovi u neku luku širom svijeta. Poput svojih konkurenata, tvrtka se suočila s nizom prepreka u prvoj polovici 2021. godine, no unatoč tome postigla je rekordnu dobit.
Više detalja pogledajte u videu.
Već je poznato da među Nizozemcima zavlada ludilo kada počne sezona haringi, a sad dolazi recept za novo jelo, piše Otvoreno more.
Robin Alting, nekoliko puta proglašen za najboljeg nizozemskog sladoledara, u svom je salonu u Rotterdamu počeo prodavati sladoled napravljen od vrhnja, kapule i sirove haringe.
Da nije riječ o potezu samo jednog ekstravagantnog sladoledara, svjedoči i činjenica da su nakon Altinga još neki krenuli praviti takav sladoled. Oni koji su ih probali, kažu da je Altingov najbolji: ima teksturu pravog sladoleda, te jak miris i aromu sirove haringe.
Čudo arhitekture i inženjerstva, nizozemski Veluweemer Aqueduct napravljen je 2002. godine kako bi povezao kopneni dio Nizozemske s Flevolandom, najvećim umjetnim otokom na svijetu.
Riječ je o ”vodenom mostu”, točnije akvaduktu dužine 25m i širine 19m, koji omogućuje malim čamcima i drugim plovnim vozilima plitkog gaza siguran ”prelazak preko ceste”.
Za dva tjedna konačno će biti spojena konstrukcija Pelješkog mosta. Istodobno, punom parom se radi na pristupnim cestama, a probijen je i tunel kod Stona, navodi Dnevnik.hr, a prenosi Slobodna Dalmacija.
Detonacija za povijest označila je probijanje tunela Polakovica kod Stona kao dio pristupne ceste Pelješkog mosta. Za to je bilo potrebno gotovo godinu dana, a dugačak je više od 1.200 metara. Prvi je to tunel koji je probila grčka tvrtka Avax, a ukupno treći koji je probijen na prilaznim cestama mosta.
Pristupne ceste zajedno sa stonskom obilaznicom duge su 28 kilometara. Sadrže četiri tunela, tri manja mosta i dva vijadukta, a zaposleno je oko 600 radnika. Kraj jedva čekaju ugostitelji i vesele se gostima.
Zadnji segment konstrukcije Pelješkog mosta spojit će se 28. srpnja, a to će značiti i fizičku sponu kopna s Pelješcom.
