O nama Marketing   |   Kontakt   |   English

Home Blog Page 213

SS Oronsay: Torpedo ga je poslao na dno Atlantika, poginulo šestero ljudi

0
Foto: Privatna arhiva/Dubrovački dnevnik

Brod je posjetio Dubrovnik iste godine kad je porinut, ovdje je često navraćao.  

U drugoj polovici dvadesetih godina prošloga stoljeća britanski je brodar Orient Steam Navigation Company (Orient Line) u domaćim brodogradilištima naručio izgradnju pet brodova blizanca namijenjenih održavanju redovnih putničko-poštanskih pruga prema Australiji i Novom Zelandu. Tako su kao na nekoj tekućoj vrpci s navoza porinuti u more ORAMA (1924.), ORONSAY (1925.), OTRANTO (1926.), ORFORD (1928.) i ORONTES (1929.).

ORONSAY je kao novogradnja broj 500 izgrađen u brodogradilištu John Brown & Company, Clydebank u Škotskoj. Imao je 20043 bruto tona, bio dug 201 i širok 23 metra, a šest Parsons SRG parnih turbina ukupne snage 20000 KS preko dvije propele su mu davale brzinu od 18 čvorova. U dva putnička razreda mogao je prihvatiti ukupno 1836 putnika, piše Dubrovački dnevnik.  

POSJETI DUBROVNIKU  

Na svoju prvu prekooceansku plovidbu zaputio se iz Londona 7. veljače 1925. godine prema australskim lukama Melbourne, Sydney i Brisbane. Poput svih ostalih članova ove velike petorke brodarske kompanije Orient Line je često upošljavao i ORONSAY u organizaciji svojih brojnih turističkih kružnih putovanja u kojima je često navraćao i u Dubrovnik, prvi put po samoj primopredaji već 1925. godine. S polaskom iz New Yorka 27. lipnja zaplovio je na 56-dnevnom krstarenju tičući luke: Funchal, Tanger, Gibraltar, Monte Carlo,  Livorno, Civitatvecchia, Napulj, Kotor, Venecija, Dubrovnik, Pirej, Istanbul, Beirut, Haifa, Jaffa, Port Said, Aleksandrija, Napulj, Genova, Marseilles, Cherbourg, Southampton.  

Lokalni tisak je prigodom njegove posjete gradu 21. rujna 1926. zabilježio da je pod zapovjedništvom kapetana A. L. Ouseusa u grad s njim doputovalo 493 putnika i 370 članova posade te da je  na njemu neopisivi luksuz. ORONSAY se vraća i sljedeće dvije godine, čini potom dvogodišnju stanku i dolazi 16. svibnja 1931. godine s 288 putnika i 378 članova posade te ponovo 1932. godine. Posljednji put posjećuje Dubrovnik 18. lipnja 1934. i više se ovamo nikada nije vratio. 

Foto: Privatna arhiva/Dubrovački dnevnik

                                                                                                                                  

PREŽIVIO JE JEDAN NAPAD U DRUGOM SVJETSKOM RATU, ALI NE I DRUGI 

U programu putovanja započetom u Londonu 28. travnja 1927. godine zapisane su luke: Gibraltar, Palma de Mallorca, Krf, Kotor, Dubrovnik, Split, Trogir, Venecija, Patras, Korint, Katakolon, Naufplio, Faleron (Atena), Istanbul, Siracusa, Palermo, Alžir i Cadiz, s povratkom u Southampton 27. svibnja. Početkom Drugog svjetskog rata ORONSAY je 1939. godine rekviriran za potrebe vojnih transporta. U napadu njemačke Luftwaffe 17. lipnja 1940. godine teško je oštećen na sidrištu ušća rijeke Loire, ali je zapovjednik Norman Savage, koji je pred samo dva tjedna već doživio istu sudbinu s brodom blizancem ORFORD, ovaj put je uspio spasiti brod.  

Preuzeo je preživjele s potonulog broda LANCASTRIA i unatoč potpunom uništenju komandnog mosta, uz pomoć jedne pomorske karte, džepnog kompasa i sekstanta uspio je dovesti ga u sigurnost izvan dometa njemačkih bombardera.  

U plovidbi Atlantskim oceanom, 500 morskih milja jugozapadno od Freetowna države Sierra Leone, napala ga je 9. listopada 1942. godine i prvim ispaljenim torpedom, koji je raznio strojarnicu, potopila talijanska podmornica ARCHIMEDE. Zapovjednika Normana Savagea, njegovih 281 člana posade, 15 topnika i 25 pilota RAF-a spasio je britanski razarač HMS BRILLIANT te ih iskrcao u Freetownu. Ostalih 37 članova posade, jednog topnika i 25 pilota RAF-a je nakon pet dana bespomoćnog plutanja spasio francuski ratni brod DUMONT D’URVILLE, prebacio ih u Dakar u Senegalu gdje su završili u zarobljeništvu vojnih postrojbi Vlade u Vichyu. U potapanju ORONSAYA život je izgubilo šest članova posade. Kapetan Savage je za izvanredno hrabro i stručno obavljene ratne zadatke dobio najviše britansko kraljevsko odličje Reda Britanske Imperije. 

Pomorski fakultet u riječkoj luci 23. put organizirao regatu u mornarskom veslanju

0
Foto: SERGEJ DRECHSLER/Novi list

Unatoč obilnoj kiši i vjetru, u akvatoriju riječke luke održana je 23. Međunarodna regata u mornarskom veslanju, koju tradicionalno organizira Pomorski fakultet u Rijeci. Na natjecanju je sudjelovalo više od dvedeset ekipa, podijeljenih u četiri kategorije. U prvoj su se natjecali studenti, a prvo mjesto osvojila je ekipa “Perjanice”, dok su drugo i treće mjesto zauzeli “Hempeltovci” i “Brucoši”. U najbrojnijoj, međunarodnoj kategoriji, u ženskoj konkurenciji prvo mjesto su zauzele studentice Pomorskog fakulteta iz Portoroža u Sloveniji, drugo mjesto pripalo je veslačicama Pomorskog fakulteta u Rijeci, a treće učenicama Pomorske škole Bakar. U muškoj međunarodnoj kategoriji prvo je mjesto također osvojila ekipa iz Portoroža, na drugom su bili veslači iz Pomorske škole Bakar, a domaćinima s riječkog Pomorskog fakulteta pripalo je treće mjesto..

Nakon održanog natjecanja okupljenima su se obratili dekanica Pomorskog fakulteta Ana Perić Hadžić, riječki gradonačelnik Marko Filipović, uime Primorsko-goranskog župana Zlatan Marunić iz Upravnog odjela za pomorsko dobro, promet i veze te uime Sveučilišta u Rijeci prorektorica za digitalizaciju i razvoj Senka Maćešić. Svi su oni naglasili važnost pomorstva i pomorskog fakulteta za Rijeku te čestitali svim sudionicima na sudjelovanju i trudu po iznimno lošim vremenskim uvjetima.

– Vrijeme nas ne služi, ali nema lošeg vremena nego samo loše odjeće i obuće. Zahvaljujem svim sudionicima i posebno našim studentima koji su sudjelovali i u organizaciji ove regate, rekla je dekanica Perić Hadžić.

– Vrijeme nas ne služi, ali usprkos i unatoč svemu ovo je dokaz da mornarsko veslanje u Rijeci ima što pokazati i da je dokaz naše pomorske tradicije i orijentacije, rekao je gradonačelnik Filipović. A da pravi riječki potop nije pokvario raspoloženje sudionika potvrdio nam je Antonio Gušćić, student pete godine smjera Nautika i tehnologija pomorskog prometa na riječkom Pomorskom fakultetu.

– Padala je kiša, ali je bilo veselo. Vrijeme nam nikako nije bilo naklonjeno, to je sigurno. Veslao sam i prethodnih godina, lani je, recimo bilo odlično, sunčano vrijeme, ali nema veze, bitno je da se svi dobro zabavljamo, kazao je student.

Za kraj je održana revijalna regata u kojoj su sudjelovale posade riječkih gospodarstvenika vezanih uz pomorstvo, karnevalista i profesora Pomorskog fakulteta, a nakon toga je nastavljeno druženje do večernjih sati, prenosi Novi list.

SOUTHERN CROSS: Britanska kraljica mu je dala ime, a na ceremoniju porinuća je skoro zakasnila

0
Foto: Ivo Batričević osobna arhiva

U novom broju feljtona ‘Priče o moru i brodovima’ Ivo Batričević piše za Dubrovački dnevnik kako je Elizabeta II pristala biti prvom britanskom okrunjenom glavom koja bi bila kuma jednog putničkog broda.

Nakon završetka Drugog svjetskog rata, ponovo su na oceanima oživjele stare, dobro uhodaneemigrantske brodske pruge iz Europe prema Novom svijetu. Međutim, za razliku od prijašnjih vremena, novi su putnici, poglavito Amerikanci, zahtijevali veći komfor na dugim i zamornim prekooceanskim putovanjima, pa su stariji, u ratu preživjeli lajneri sve brže odlazili uraspremu, a pristigle novogradnje su se morale prilagoditi novim standardima. Kako su Sjedinjene Američke Države uvele restriktivne emigrantske mjere, ratom osiromašeni Europljani počeli su sve češće tražiti spas u Kanadi, Južnoj Africi, Novom Zelandu i Australiji.

Britanski brodar Shaw, Savill & Albion Line je sredinom 1952. godine potpisao ugovor ogradnji broda s brodogradilištem Harland & Wolf u Belfastu. Po ugovorenoj cijeni od 3,5 milijuna engleskih funti, kobilica novogradnje broj 1498 je svečano položena u siječnju sljedeće godine. Za vrijeme gradnje započela je potraga za imenom broda i njegovom kumom. Uprava kompanije je, bez velike nade, uputila zamolbu mladoj britanskoj kraljici Elizabeti II da krsti brod jednim od njoj po izboru tri predložena imena. Neočekivano, kraljica je pristalabiti prvom britanskom okrunjenom glavom koja bi bila kuma jednog putničkog broda, a sama je odabrala ime SOUTHERN CROSS, ime zviježđa Južnog Križa čije se zvijezde nalaze nazastavama Australije i Novog Zelanda, zemalja prema kojima je brod bio planiran redovno ploviti.

Foto: Ivo Batričević osobna arhiva

ELIZABETA SE NIJE MOGLA UKRCATI NA AVION

Ceremonija porinuća broda, zakazana za 17. kolovoza 1954. u 13:15 sati u optimalno vrijeme plimnog vala, umalo je protekla bez kraljice, koja je zbog izuzetno loših vremenskih uvjeta morala odgoditi dolazak zrakoplovom iz svoje škotske rezidencije dvorca Balmoral prema Belfastu. Kako se porinuće nije smjelo odgoditi dulje od pola sata, a kraljica je kasnila, odlučeno je kako će ceremonija ipak krenuti bez nje. I baš u trenutku intoniranja himne „God Save the Queen“, Elizabeta II je nakon vratolomne vožnje automobilom iz zračne lukeulicama Belfasta ipak u posljednji trenutak nekako stigla pred navoz te krstila brod tradicionalnim riječima: “Dajem ovom brodu ime SOUTHERN CROSS. Neka Bog čuva njega i sve one koji budu njime plovili.

Zanimljiva priča rađanja jednog putničkog broda dovela nas je do transatlantika od 20204 bruto tona, dugog 185 metara koji je s 1160 putnika pogonom parnih turbina plovio brzinom od 20 čvorova. Bio je to prvi prekooceanski lajner sa samo jednim, turističkim putničkim razredom, potpuno klimatiziran, a ujedno i prvi koji nije bio namijenjen i prijevozu tereta.

Na prvo, potpuno rasprodano komercijalno 76-dnevno putovanje prema Australiji i Novom Zelandu, SOUTHERN CROSS je iz Southamptona zaplovio 29. ožujka 1955. godine da bi preko Trinidada, Curacaoa, Panamskog kanala te otočja Tahiti i Fiji stigao u Wellington 2. svibnja, u Sydney 9. svibnja, u Melbourne 11. svibnja, a u Fremantle 16. svibnja. U povratku je posjetio Durban, Cape Town i Las Palmas. Ovakav program plovidbe se redovno uspješno održavao sve do konca šezdesetih godina prošlog stoljeća kada su u promet uključeni putnički zrakoplovi velikog kapaciteta, komfora, brzine i dometa.

Pad interesa za dugotrajnim prekooceanskim putovanjima nagnao je Shaw, Sawill i Albiona nasve veću angažiranost broda na kružnim turističkim putovanjima. Nakon nekoliko ne baš uspješnih krstarenja, SOUTHERN CROSS je u kolovozu 1971. krenuo na svoje posljednje putovanje prema Novom Zelandu i Australiji. U Southampton se vratio u prosincu iste godinei odmah je raspremljen. U siječnju 1973. godine konačno ga je za pola milijuna funti kupio grčki brodar Ulysses Cruise Line.

Foto: Ivo Batričević osobna arhiva

KAO ‘CALYPSO’ DOLAZI I U DUBROVNIK

U Pireju je potpuno rekonstruiran te sada ima 16500 bruto tona, može prihvatiti 950 putnika i dobiva novo ime CALYPSO. Krajem 1973. godine započinje s kružnim putovanjima istočnim Sredozemljem u kojima konačno dolazi i u Dubrovnik. Uplovio bi po tri puta u grušku luku koncem rujna i sredinom listopada, sve do 21. listopada 1979. kada je posljednji put napustio naš grad, a od tada datiraju dvije priložene fotografije.

Po povratku u Pirej, CALYPSO je upućen u Miami, a potom u Los Angeles gdje kao CALYPSO I od 1980. poduzima kružna putovanja prema Panami i Aljasci. Očito, s ne baš puno komercijalnog uspjeha jer je već koncem godine raspremljen i prodan. Novi vlasnik, Western Cruise Line ga je pod imenom AZURE SEAS zaposlio na kružnim putovanjima iz Los Angelesa prema Meksiku. Tu ostaje sve do 1986. kada je prebačen na Floridu odakle sljedećih pet godina krstari po Karibima. Popularni brod, poznat kao “Party Ship” je 1991. još jednom prodan, ovoga puta brodaru Dolphin Cruise Line koji mu ponovo mijenja ime u OCEAN BREEZE. Potpuno rekonstruiran plovi u Karipskom moru sve do 1999. kada je iznajmljen kompaniji Imperijal Majesty Cruise Line za koju poduzima trodnevna krstarenja iz Port Lauderdalea do luke Nassau Bahami. Nažalost, unatoč dobrim poslovnim rezultatima,kako je vrijeme prolazilo pokazalo se kako njegovo održavanje postaje preskupo, pa je kompanija u srpnju 2003. odlučila povući OCEAN BREEZE iz plovidbe. Uskoro je prodan bangladeškim rezalištima te je vlastitim pogonom zaplovio iz Fort Lauderdalea u SAD-upreko Bahama, Gibraltara i Sueza. Dana 5. listopada 2003. godine, uplovio je u svoju zadnju luku Chittagong da bi na tamošnjim plažama u studenom bio nasukan i uskoro izrezan u staro željezo

CIVITAVECCHIA: Više puta je posjećivao Jadran pod različitim imenima

0
Foto: Ivo Batričević privatna arhiva

Jedno je vrijeme bio i brod talijanske ratne mornarice, a u Dubrovnik se sidrio i pod imenima “LAZZARO MOCENIGO“ i “CITTA DI VENEZIA“ 

Stara novinska fotografija dolaska talijanskog putničkog broda CIVITAVECCHIA u grušku luku iz daleke 1955. godine nas je dovela do još jednog zanimljivog posjetitelja našega Grada. Na fotografiji  iz 1961. isti je brod, ali pod imenom CITTA DI VENEZIA, slikan u luci Gruž pored Jadrolinijinog broda JEDINSTVO. 

PRIČA ZAPOČINJE DAVNE 1928. GODINE 

Priča o njemu započinje 1928. kada je venecijanski brodar Societa Anonima di Navigazione di Venezia (San Marco Line) izgradio dva broda od po 1403 bruto registarskih tona za održavanje redovnih putničko-teretnih pruga iz Venecije prema Brijunima, Puli, Opatiji, Rijeci, Zadru i Anconi.  

Prvi, LORENZO MARCELLO je zaplovio u kolovozu 1928. s navoza brodogradilišta Stabilimento Tecnico Triestino, dok je drugi LAZZARO MOCENIGO napustio brodogradilisošte Cantiere San Rocco Muggia pored Trsta u listopadu iste godine.

Kršteni su imenima mletačkih admirala iz vremena Kandijskog rata i sukoba s carigradskom Portom za suverenitet nad otokom Kreta. Bili su dugi 72 i široki 10,5 metara, a dvotaktni FIAT dizel strojevi snage 1200 KS. su im preko jedne propele omogućavali brzinu od 14 čvorova.  

BRODOVI BLIZANCI DVA PUTA U DESETLJEĆU MIJENJAJU VLASNIKA  

U sljedećem desetljeću ovi brodovi blizanci dva puta mijenjaju vlasnika, prvi put 1932. kada je San Marco Line ušao u sastav Adriatice, te ponovo 1936. kada su odlukom talijanske vlade prebačeni u flotu riječke Società di Navigazione Fiumana.  

LORENZO MARCELLO i LAZZARO MOCENIGO su bili česti posjetitelji istočne obale Jadranskoga mora. U brošuri putovanja, organiziranih 1938. godine, talijanska putnička agencija CIT objavila je i dva tjedna turistička krstarenja putničkim brodom LAZZARO MOCENIGO, prvo s polaskom 16. rujna iz Rijeke (Fiume) tičući luke Split (Spalato), Dubrovnik (Ragusa), Pirej (Pireo), Krf (Corfu) i Zadar (Zara), a drugo s polaskom 24. rujna ponovo iz Rijeke, a taj put tičući luke Dubrovnik, Krf, Catania, Split, Venecija i Trst.  

Foto: Ivo Batričević privatna arhiva

JEDAN SKONČAO KAO RATNI BROD, DRUGI JE IMAO BOLJU  SUDBINU 

Početkom Drugog svjetskog rata oba je broda rekvirirala Marina Militare, talijanska ratna mornarica. 

Nažalost, LORENZO MARCELLO je sredinom lipnja 1943. nastradao i potonuo na morsko dno kada je u plovidbi kao D-20, pomoćni ratni naoružani transportni brod, između Barija i Patrasa naletio na minu kod rta Doukato (Santa Maura), najjužnije točke grčkog jonskog otoka Lefkada.  

LAZZARO MOCENIGO je bio bolje sreće, pa je, nakon što je kao D-21 bez većih problema preživio rat, demobiliziran 1945. da bi već 1948. bio prebačen u flotu brodara Tirrenia za kojeg je pod novim imenom CIVITAVECCHIA održavao redovne putničko-teretne pruge iz Genove prema sardinijskim lukama Cagliari i Porto Torres.  

Od 1955. je nakratko u floti venecijanske Adriatice koja ga ponovo vraća natrag u Jadransko more gdje plovi iz Venecije prema dalmatinskim i grčkim lukama kada prvi put pod novim imenom posjećuje i grušku luku.  

Sljedeće je godine prodan brodaru Lloyd Mediterraneo koji mu, suprotno pomorskim običajima, daje ime u ratu stradalog broda blizanca LORENZO MARCELLO, a nakon samo još jedne godine ponovo mu mijenja ime u CITTA DI VENEZIA.  

Ipak vrijeme čini svoje pa se LAZZARO MOCENIGO / CIVITAVECCHIA / LORENZO MARCELLO / CITTA DI VENEZIA sredinom srpnja 1965., nakon 37 godina neumorne plovidbe, konačno zaputio prema svojoj prvoj i posljednjoj luci u Trstu gdje je uskoro izrezan u staro željezo, piše Ivo Batričević za Dubrovački dnevnik.

Foto: Ivo Batričević privatna arhiva

Žene u pomorstvu ruše predrasude, a sve je manje i diskriminacije

0
Foto: Hubbig.com / Ilustracija

U pomorstvu je samo dva do tri posto zaposlenih žena. Obilježavanjem Međunarodnog dana žena u pomorstvu i Europskog dana pomorstva nastoji se osnažiti njihova uloga u toj industriji i stati na kraj predrasudama i diskriminaciji.

Često se susreću s izazovima, piše HRT, nerijetko su izložene i diskriminaciji, a daju velik doprinos pomorstvu. Dokazuju to i inspirativne priče triju žena u zanimanju za koje vrijedi uzrečica – kruh sa sedam kora.

Marcela Vugdelija radi u samom srcu broda, stroju.

– Ja sam rođena na moru, moj otac ima brodove, ja sam uvijek voljela more i navigaciju, ali me zanimalo i kako taj brod ide, kako plovi po moru. Ja sam ipak odabrala strojarstvo, mogu reći da sam makinist u duši, kazala je Vugdelija, treća časnica stroja.

Uplovila je u brak, i to s pomorcem, a trenutačno studira.

– Moj plan za budućnost je završiti faks i onda opet krenuti na brod, možda negdje bliže, možda neki kraći ugovor. Meni odustajanje od tog posla uopće nije opcija, kaže Vugdelija.

Pet je godina Nina plovila, a sada je asistentica na Pomorskom fakultetu u Zadru.

– Kao treći časnik na brodu sam bila odgovorna za navigaciju te za administraciju i održavanje “safety” opreme. Naravno, morate uzeti u obzir da nakon što završite posao ne idete kući nego ste tu nekoliko mjeseci i sama prilagodba takvom načinu života zahtjeva psihičku spremnost, rekla je Nina Kostović, mag. ing. nautike.

Ove pomorkinje nisu imale iskustva s diskriminacijom na radnom mjestu.

– Prije 10-ak godina kada sam krenula u to, još je to bilo kod nas tabu. Srećom, toga je sve manje i moram priznati da sam bila ugodno iznenađena, oni su me lijepo prihvatili, nije tu bilo mjesta, nema mjesta diskriminaciji dokle god radite svoj posao kako treba, kazala je Kostović.

Franka je studentica nautike, ali jedva čeka zaploviti.

– Ja smatram da za upisati ovako častan posao koji se više izvodi vani, niste doma kao pomorac, mogu biti samo dva uvjeta, novac i ljubav prema moru i brodu. U mom slučaju je bilo oboje, rekla je Franka Birin, studentica na Pomorskom odjelu Sveučilišta u Zadru.

One i dalje hrabro ruše predrasude o pomorstvu kao isključivo muškom zanimanju.

Sindikat tvrdi: Jadrolinijin trajekt “Oliver” ni danas nema generator za opskrbu strujom u kriznim situacijama

0
Foto: Dubrovački dnevnik

Trajekt Oliver konačno je dobio sve dozvole te je 20. svibnja obavio svoju prvu službenu plovidbu. Ipak, iz sindikata upozoravaju kako brod nema generator koji bi se trebao uključivati u slučaju izvanredne krizne situacije. Prvi kapetan Olivera koji je Upravu obavještavao o svim nedostacima u međuvremenu je premješten na manji i stariji trajekt Bartol Kašić, piše Forbes Hrvatska.

Pročitajte više: VIDEO: “Oliver” napokon zaplovio: Uspješno uplovio u Velu luku, spreman za prvu plovidbu

Pročitajte više: Prva službena plovidba trajekta “Oliver”

Japanski trajekt kupljen u Grčkoj koji je nazvan Oliver u čast pjevača Olivera Dragojevića, prije četiri dana obavio je prvu službenu plovidbu prema Veloj Luci. Ona je dugo odgađana, s obzirom na to da je brod mjesecima bio u brodogradilištu u kojem su se radile preinake potrebne kako bi dobio sve potrebne dozvole.

Pročitajte više: Trajekt “Oliver” ostao u “Lencu”: Odgađa se prva plovidba novog Jadrolinijinog broda

Predsjednik Strukovnog sindikata pomoraca Jadrolinije Ivan Srzentić za Forbes Hrvatska rekao je kako Oliver ni danas nema Emergency Generator odnosno generator koji bi se trebao uključiti u slučaju iznenadne krizne situacije. Riječ je o dodatnom generatoru koji osnovne funkcije broda opskrbljuje električnom energijom u slučaju nestanka glavnog napajanja. Kako se navodi na stranicama portala SeaMenMemories, generator za hitne slučajeve napaja osnovne strojeve bitne za manevriranje broda, komunikaciju, pokretanje kritičnih pumpi i slanje signala za pomoć.

Na upit o tome koliko je od početka uloženo u remont Olivera, Srzentić kaže kako se radi o oko 2,7 milijuna eura. Prema informacijama kojima raspolaže, brod je za nepostojanje generatora za hitne situacije dobio izuzeće.

Jadrolinija: Imamo sve svjedodžbe i odobrenja

Na upit Forbesa o tome postoji li na brodu generator za hitne situacije, iz Jadrolinije kratko odgovaraju kako brod zadovoljava svim uvjetima i posjeduje sve potrebne svjedodžbe od strane Hrvatskog registra brodova kao i odobrenje za održavanje državne linije od strane Lučke kapetanije.

Srzentić podsjeća kako je Jadrolinija u travnju organizirala svečano putovanje trajekta Oliver, iako je imala sve podatke o tadašnjim nedostacima broda jer ih je o njima izvještavao kapetan Robert Skoblar (ujedno i zamjenik predsjednika sindikata) koji je trajekt doveo iz Grčke. Nakon četiri mjeseca u remontnom brodogradilištu, na trajektu nije bilo generatora za izvanredne krizne situacije i nisu bile postavljene komandne ručke.

Pročitajte više: Razlog zabrane plovidbe trajekta “Oliver”: Nema generator koji u hitnim slučajevima strujom povezuje sve sustave na brodu

Dodaje i kako je uobičajena praksa da kapetan koji dovede brod ostane njegov zapovjednik. Skoblar je po nalogu kadrovske dobio premještaj na (manji i stariji) trajekt Bartol Kašić. Na upit Forbesa Hrvatska iz Jadrolinije su odgovorili kako je to napravljeno sukladno uobičajenim rotacijama kadra pomoraca Jadrolinije u turnusima 15/15 te je kapetan koji je bio ukrcan 2. travnja 2024. godine iskrcan 17. travnja.

“SOS za 505”: Mještani šibenskih otoka nezadovoljni, organiziraju mirni prosvjed brodovima

0
Foto: Pomorac.hr

U subotu, 1. lipnja grupa građana šibenskih otoka organizirat će mirni prosvjed brodovima zbog sveopćeg nezadovoljstva stanjem s brodovima na Jadrolinijinoj liniji 505 koja povezuje Šibenik i Vodice sa šibenskim otocima Prvić i Zlarin, kako piše Šibenski.

“Trenutno se na liniji nalaze neadekvatni brodovi od kojih je jedan stalno u remontu, a drugi ne može pristati u Prvić Luku pa mještani moraju bez obzira na vremenske uvjete ići u Šepurinu.

Jadrolinija ne ispunjava uvjete ugovora kao koncesionar na liniji 505, a posljedice po stanovništvo su nekad i kobne.

Dosta nam je praznih obećanja, loših brodova i želimo pokazati svoje nezadovoljstvo i revolt mirnim prosvjedom koji će se održati 1. 6. 2024.

Pozivamo sve stanovnike Prvića i Zlarina koji ovise o brodu i koji su nezadovoljni da nam se pridruže. Zajedno smo jači!

Polazak brodova bit će iz Prvić Luke u 14 sati, a zatim ćemo krenuti prema ulazu u šibenski kanal”, stoji u objavi na Facebooku, prenosi Šibenski.

Ekološka katastrofa na Hvaru: ‘Izletnički brodovi od plaža su napravili septičku jamu!’

0
Foto: Privatni album/Otvoreno more

Premda je Jadransko more Međunarodnom konvencijom MARPOL svrstano u posebna ekološka područja, a sezona se tek zahuktava, katastrofa s ispuštanjem fekalnih i drugih otpadnih voda s izletničkih brodova događa se i ove godine, prenosi Otvoreno more.

Posebno na udaru je turistima, a i brodarima atraktivni otok Hvar, konkretno područje Općine Jelsa. O onečišćenju mora i obale svjedoče snimke koje nam je ustupio turistički djelatnik Veljko Drinković iz Jelse, snimljene su na potezu od uvale Zenčišće do Basine.

– Na taj problem smo i lani upozoravali čak nekoliko puta, ali se u međuvremenu nije učinilo baš ništa. Istini za volju, izletnički brodovi te fekalije, pa i kuhinjsko otpadno ulje s nešto otpada od hrane, ispuštaju dalje od obale u Hvarskom kanalu.

Međutim, sve to pod utjecajem južine i morskih struja stiže do obale Hvara. Ako puše maestral u većoj mjeri je ugroženo područje Prapatne i Makarca, ujutro imamo kristalno plavo more, a poslijepodne sve bude smeđe nije ni potrebno govoriti od čega – kaže Drinković.

Radi se o mrljama koje znaju biti promjera i do 150 metara, možda i veće, koje se pojavljuju u poslijepodnevnim satima nakon što se brodovi vraćaju s Hvara prema kopnu. Lani je naš sugovornik postavljao brane i tako štitio plažu na kojoj se kupaju gosti.

Upozoravao je na nepoštivanje odredbi Pomorskog zakonika i ističe da bi bilo zanimljivo vidjeti kakvu bi argumentaciju o tome kazali zapovjednici brodova u razgovoru s inspektorima.

Foto: Privatni album/Otvoreno more

– Neka vlasti provjere i od posada čuju gdje prazne i na koji način zbrinjavaju fekalije i druge otpadne vode sa svojih brodova. No, to očito nitko nije provjeravao prošle godine, ali sada ću učiniti sve da se to napokon promijeni i da ljudi više ne obitavaju u takvom okruženju.

Apsurd je utoliko veći što se u izgradnju vodnokomunalne infrastrukture na područjima Jelse, Vrboske i Staroga Grada ulaže gotovo pola milijarde kuna da bismo se doma riješili fekalija, a sada nam ih tu dovoze iz Makarske, Brela, Tučepa i tko bi znao odakle sve ti brodovi ne dolaze.

Zato ću ih čim prije popisati te s tim potpuno neprihvatljivim stanjem upoznati Ministarstvo zaštite okoliša, županijski resor za zaštitu okoliša, komunalne poslove i infrastrukturu, Županijsku lučku upravu, Lučku kapetaniju Split i sve ostale nadležne institucije da se angažiraju na kažnjavanju prijestupnika – najavljuje Drinković.

Sadašnje stanje karakterizira svojevrsni “kriminalni optimizam” koji će od najljepšeg mora na svitu doslovno napraviti veliku “septičku jamu”, tvrtdi naš sugovornik, a želio bi kao i svi ostali žitelji otoka Hvara da se inspekcije pozabave zagađivačima te da se to zamijeni radom na prevenciji.

Najprije je potrebno uspostaviti sustav prikupljanja te vrste otpada i da ga se poštuje, u protivnom kazne su velike, u pitanje dolazi i nadoknada šteta. Ništa ne može biti učinkovitije, tj. bolje djelovati na ljudsku svijest i savjest, nego kad se kršitelje zakonskih odredbi dobro “udari” po džepu, ne govore otočani uzalud “Koga jednom zmija ugrize, taj se i guštera plaši”.

Ljudi su počeli postavljati amaterske brane da bi zaštitili plaže na kojima dnevno borave i domaći i turisti Foto: Privatna arhiva/Otvoreno more

Šibenski kapetan: Otvoreno pismo ministru Olegu Butkoviću

0
Foto: Ilustracija / The Maritime Executive

Iskreno se nadam da ste upoznati s činjenicom da pomorci spadaju u izuzetnu kategoriju ljudi jer upravo oni provode najveći dio svog života na moru. Većina pomoraca živi i radi u uvjetima koji štetno djeluju na njihovo zdravlje, spomenimo buku, vibracije, promjene vremena i klimatskih zona, a gdje je izoliranost od obitelji i stres koji im pravi „ugodno društvo“? Nitko si od vas ne postavlja to pitanje.

I na kraju je tu šlag na torti, nejestivoj torti – mecenski odnos države prema pomorcima. Jednostavno ne govorimo istim jezikom.

OBVEZNA OSIGURANJA

Prisjetimo se samo famozne “socijalne reforme” koja se, kako ispada, svela samo na bacanje “mreže” prema računima pomoraca kako bi se još ponekom kunom zakrpale proračunske rupe.

Namjerno ste uredili zakon tako da plaćamo zdravstveno osiguranje za vrijeme dok smo na brodu, premda smo za isto to vrijeme osigurani preko svoje kompanije. Zašto ne plaćamo zdravstveno osiguranje kad smo nezaposleni ili na godišnjem odmoru? Znali ste jako dobro da ćemo godišnje na brodu biti duže od šest mjeseci, a kod kuće kraće. Jasno!

Kad smo kod kuće, na svom zasluženom odmoru, ne možemo obaviti specijalistički pregled zbog duge liste čekanja, pa smo prisiljeni odlaziti kod privatnika. Da uplatnicu pošaljemo Vama ili našem ministarstvu mora?

PRAVO GLASA NA IZBORIMA

Hrvatski pomorci koji se za vrijeme izbora nalaze na brodovima diljem svijeta, ne mogu glasati. Ne da ne žele, nego jednostavno u vrijeme moderne tehnologije, Vi nam niste u mogućnosti osigurati to pravo. Od osnutka naše države prije 33 godine, za nas pomorce koji radimo na stranim brodovima nije omogućeno pravo glasovanja za vrijeme boravka na brodu. Drugi izgrade cijeli grad za to vrijeme, a Vi niste u stanju izgraditi temelje jednog objekta – to jest, izmijeniti sve donesene zakone koji nisu logični.

Zna se tko može i mora glasovati. To je svaki državljanin koji živi i plaća doprinose i poreze. Oni koji ne žive u Hrvatskoj ili imaju prebivalište u drugim državama, nemaju to pravo.

Hrvatski pomorci koji su daleko na morima svijeta ne mogu utjecati na izbore, premda se radi o njih otprilike 12.000. Kad se pogleda, to je jedna velika tvornica radnika na koju ste zaboravili da postoji!

ANTI- STRESS PROGRAM

Jeste li razmišljali o organiziranju anti-stress programa za pomorce nakon što se iskrcaju s broda? Možda je to za Vas velika iluzija, ali zašto nije u daleko naprednijoj zemlji, poput primjerice Danske.

MIROVNA POMORACA

Na prosjačkom štapu, sramotno i žalosno. Od 2008. godine upumpali smo u državni proračun veliki, enormni iznos novca, a za nagradu ćemo imati minimalnu mirovinu. Od vremena osnutka naše države, hrvatski pomorci su donijeli na stotinu milijuna eura, a za uzvrat nisu dobili ništa.

Hrvatski pomorac prisiljen je plaćati i za beneficirani radni staž. Jedan pomorac nakon 25-30 godina navigacije, ima žalosnu mirovinu.

DOPRINOSI

Izdvajamo i plaćamo velike doprinose. Možemo li očekivati nešto zauzvrat, kao i pomorci u naprednijim pomorskim zemljama? Na pojedinim kompanijama oduzima nam se od plaće za razne doprinose, a kad dođemo kući, ponovo plaćamo isto. Je li moguće da možemo biti dva puta oporezivani, a da rezultat i dalje bude neriješenog ishoda?

Mi nismo u mogućnosti voditi bilateralne razgovore s Vladom o izmjenama i dopunama pomorskog zakonika, ali zato ste Vi glavni igrač u našoj utakmici koja nas vodi na svjetsko prvenstvo.

Trebali ste, kao i naša Vlada, prihvatiti zajedničku odgovornost za xy promašenih zakona u vezi pomoraca. Jednostavno ne možete prihvatiti svoju odgovornost za gore navedeno u rješavanju problematike pomoraca.

Premda smo danas jedan od najvećih izvoznih brendova iz Hrvatske, smatram da smo i dalje građani drugog reda u Lijepoj našoj.

Za vrijeme pandemije puno je pomoraca ostalo bez posla, jesu li dobili zaštitu ili bilo kakvu vrstu naknade za isto vrijeme – mislim da nisu. Isto tako, neki stariji pomorci su ostali bez posla uslijed njihovih zdravstvenih problema (premda nisu još za mirovinu), jesu li isti dobili podršku od naše Vlade? Nagrađujete sve i svakoga koji nosi medalju, mi ju ne nosimo, ali je imamo!

UPIT za našeg pomorca u turskom zatvoru

Već je sedam mjeseci zatočen u turskom zatvoru. Što rade državne institucije RH da pomognu našem pomorcu?

Svijet ne bi mogao funkcionirati bez napora pomoraca, a njihov doprinos ipak prolazi najvećim dijelom neprimijećen. Oni zaslužuju daleko veću podršku u svakom trenu, a pogotovo sada.

Najveći ambasadori države u svijetu, a građani drugog reda u svojoj zemlji.

Šibenski kapetan (podatci poznati redakciji)

**Mišljenja iznesena u tekstu ne moraju biti sukladna mišljenju redakcije, no to ne znači da nemaju pravo biti objavljena.**

Dvije brodarske tvrtke suočene s kaznom od 2 milijuna dolara: Priznale krivnju za zagađenje okoliša

0
Foto: US Coast Guard / gCaptain

Ministarstvo pravosuđa SAD-a u svom je priopćenju za javnost u utorak, 21. svibnja, izjavilo da su se dvije kompanije tankera PS Dream, Prive Overseas Marine LLC i Prive Shipping Denizcilik Ticaret, izjasnile krivima za namjerno kršenje Zakona o sprječavanju onečišćenja s brodova (APPS) i dovođenje u zabludu pravosudnih tijela davanjem lažne knjige evidencije goriva i ulja, piše Maritime News.

Priznanje o krivnji podneseno je na saveznom sudu u New Orleansu pred glavnom sutkinjom Okružnog suda SAD-a Nannette Jolivette Brown. Ako sud odobri sporazum o priznanju krivnje, tvrtke će biti kažnjene s ukupno dva milijuna dolara i uvjetnom kaznom od četiri godine, navodi gCaptain.

Slučaj je nastao na temelju izvješća člana posade 11. siječnja 2023. godine, koji je američkoj obalnoj straži poslao video na kojem se vidi kako se gorivo ispumpava iz tankera u more. Po dolasku broda u New Orleans dva tjedna kasnije, predao je dokaze Obalnoj straži.

Tijekom inspekcije, tvrtke su Obalnoj straži predočile krivotvorene knjige evidencije goriva i ulja kako bi sakrile činjenicu da je posada izbacila otpad kontaminiran gorivom u more tijekom putovanja u New Orleans, kršeći međunarodni ugovor, MARPOL Annex I.

“Namjerno onečišćenje s brodova, namjerno krivotvorenje knjige evidencije i ometanje pravde ozbiljni su zločini protiv okoliša koji će biti oštro kažnjeni u skladu sa zakonom”, rekao je pomoćnik državnog odvjetnika Todd Kim iz Odjela za okoliš i prirodne resurse američkog Ministarstva pravosuđa.

Predložena kazna od dva milijuna dolara uključuje 500.000 dolara u isplatama društveno korisnog rada koji će financirati pomorske ekološke projekte u istočnom okrugu Louisiane. Članovi posade koji su pružili dokaze također mogu dobiti do 500.000 dolara od kazne.

Protiv zapovjednika PS Dreama, kapetana Abdurrahmana Korkmaza, podignute su posebne optužnice. Kapetan Korkmaz optužen je u dvije točke: kršenje APPS-a i ometanje inspekcije broda od strane Obalne straže.

“Ovaj je slučaj uključivao prevaru i namjerno onečišćenje, a cilj ovog kaznenog progona je da se korporacije i pojedinci pozovu na odgovornost”, rekao je američki odvjetnik Duane Evans, kako ističe Splash247.

PS Dream je tanker od 51.000 DWT izgrađen 2009. godine, a koji plovi pod zastavom Paname. Dana 8. svibnja, brod je isplovio iz UAE i trenutno je usidren u Singapuru.