O nama  |  Marketing   |   Kontakt   |   English

Home Blog Page 288

Potapanje razarača “Zagreb” i junački podvig poručnika

By
redakcija
-
0
Foto: Povijest.hr

Razarač „Zagreb“ izgrađen je 30. ožujka 1938. godine u Jadranskom brodogradilištu u Splitu, kao drugi razarač u povijesti Kraljevine Jugoslavije.

Ovaj razarač izgrađen je s blizancem „Ljubljana“ prema nacrtima francuskih inženjera iz brodogradilišta u Nantesu. Stajao je 112 milijuna tadašnji kraljevskih dinara. Porinut je 28. lipnja 1938. godine, a u operativnu je službu uvršten početkom studenoga 1939. godine, prenosi Povijest.hr.

Kakav je to bio brod?

Njegove značajke bile su: standardna istisnina 1210 t, turbinski parni stroj marke „Parsons Marine Steam Turbine Company“ jačine 32362 kW, 44 000 KS, brzina 38 čvorova. Bio je naoružan sa četiri poluautomatska topa marke „Škoda“ od 120 mm, potom četiri protuavionska topa marke „Bofors“ od 40 mm, dva trocijevna torpedna aparata francuskog tipa od 553 mm (prema nekim navodima šest torpednih cijevi), dva mitraljeza od 12,7 mm, 30 mina, dva bacača dubinskih bombi i jednim klizačem dubinskih bombi. Razarač je imao ugrađen spremnik za naftu, a posljedica toga bio je mali akcijski radijus brodova. Navedena osobina nije predstavljala veliku manu jer je namjena razarača bila djelovanje po Jadranskom moru. Težina mu je bila smanjena ugradnjom malih oplatnih čeličnih limova. Oplata trupa iznad vodene crte bila je debela 5 mm. Razarač je bio obojen standardnim bojama Jugoslavenske kraljevske ratne mornarice: gore svijetloplavo sive, a dolje crvene boje. Posadu ovoga broda činilo je 145 ljudi.

Jednake značajke imao je i razarač „Beograd“ (izgrađen 1937. godine u Nantesu i Splitu). S najstarijim razaračem „Dubrovnik“ sačinjavali su prvu klasu razarača Kraljevine Jugoslavije zvanu „Beograd“. Kako je „Dubrovnik“ bio prvi i ujedno najjači brod u klasi, nejasno je zašto je klasi dano ime „Beograd“. Vjerojatno je pri određivanju imena određenu ulogu igrala i tadašnja srpska želja za prevlašću u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji.

Važno je istaknuti da je na bokovima broda bilo ispisano bijelo slovo „Z“ s lijeve strane, i slovo „3“ (ćirilično „Z“) s desne strane (u Kraljevini Jugoslaviji brodovi se nisu označavali punim imenom, već bi na bokovima broda bila ispisano početno slovo imena broda). U razaraču su se nalazile dvije srebrne krune, velika (težine 25 kilograma) i mala (težine 5 kilograma). Na krunama su se nalazili grbovi Zagreba. Velika kruna nalazila se na zapovjedničkom mostu, a manja u časničkom salonu.

Prije početka agresije

Prvi zapovjednik razarača „Zagreb“ bio je Konstantin (Kosta) Grubješić, kapetan bojnoga broda. O službi i “pomorskom životu“ razarača „Zagreb“ do početka agresije na Jugoslaviju, ostalo je zabilježeno vrlo malo podataka. Ono što je poznato jest da je razarač „Zagreb“ 22. siječnja 1940. godine s brodovima „Beograd“ i „Ljubljana“ upućen iz Tivta na vojnu vježbu u Šibenik. U Mljetskom i Korčulanskom kanalu brodovi su služili kao meta podmornicama „Nebojša“ i „Smeli“ tijekom njihovih vježbi torpednog napada, da bi potom razarači postali sami sebi meta. Razarač „Zagreb“ vozio je posljednji u borbenom poretku po uzburkanom Jadranu. Plovidba je bila uredna sve do ulaska u obalno svjetlo Sveti Križ u Kanalu svetog Ante kraj Šibenika, kada razarač „Ljubljana“ nije uspio na vrijeme skrenuti u pravcu bure, već se zanio krmom i udario u stijene ispod vile „Moj mir“. „Ljubljana“ se tako ispriječila ispred razarača „Zagreb“, ali je zapovjednik „Zagreba“ Petar Krizomali pojačao rad strojeva te je „Zagreb“ uspio zaobići „Ljubljanu“. Dok su ranjenu „Ljubljanu“ izvlačili iz šibenskog akvatorija, razarač „Zagreb“ pristao je u šibenskoj luci, gdje je služio radnicima prilikom obavljanja podvodnih radova.
Članovi posade broda „Zagreb“ šest su mjeseci (do srpnja 1940. godine) pružali lučkim radnicima usluge vađenja, odvoženja na kopno, čišćenja te konzerviranja dijelova opreme i naoružanja.

Razdoblje Drugoga svjetskoga rata – napad na Kraljevinu Jugoslaviju

Za to vrijeme Hitler sa svojim talijanskim saveznikom Benitom Mussolinijem i japanskim carem Hirohitom kreće u svoj pakleni plan − osvajanje Europe i svijeta.
Prve „žrtve“ njihovoga krvavog pohoda bile su Austrija, Čehoslovačka, Abesinija (Etiopija). Rat započinje 1. rujna 1939. napadom njemačkih postrojbi na poljsku luku Gdanjsk. Ubrzo potom padaju Danska, Norveška, Švedska, Nizozemska i Belgija. U Kraljevini Jugoslaviji vlada potpuno mirno stanje budući da je tadašnji princ Pavle Karađorđević u dobrim odnosima s Hitlerom.
Međutim, jugoslavenski susjedi Mađarska, Rumunjska, Bugarska, u razdoblju između prosinca 1940. i ožujka 1941. godine pristupaju Trojnom paktu sklopljenom između Njemačke, Italije i Japana. Dana 25. ožujka 1941. godine i Jugoslavija pristupa Trojnom paktu, što izaziva velike demonstracije građana. General Simović izvodi vojni udar i pada vlada Cvetković − Maček, a na vlast dolazi kralj Petar II. Ovi postupci za posljedicu imaju Hitlerovu odluku o napadu na Jugoslaviju te njemački avioni već 6. travnja 1941. godine bombardiraju Beograd (ovaj je sukob poznat i pod nazivom Travanjski rat). Kraljevska vojska nalazi se u potpunom rasulu te ne uspijeva pružiti dostojan otpor njemačkom agresoru. Kralj Petar II. Karađorđević 17. travnja 1941. godine potpisuje odluku o kapitulaciji Jugoslavije.

Ratna mornarica Kraljevine Jugoslavije za vrijeme napada
Ratna mornarica Kraljevine Jugoslavije uoči ratnog sukoba bila je sastavljena od jedne krstarice, četiri razarača, šest torpiljarki, četiri podmornice, šest minopolagača, pet manjih minopolagača, osam motornih torpiljarki, dva mala torpedna čamca, četiri riječna monitora, jednog broda-matice za hidroavione.
Posada ovih brodova bila je većinom moralna, disciplinirana i željna pružiti otpor neprijateljskim snagama. Nažalost, jedan dio mornara imao je određene negativne osobine, npr. karijerizam, međusobnu netrpeljivost, korupciju itd. Važno je napomenuti da su neki članovi Kraljevske mornarice bili zapravo pripadnici Komunističke partije.
Dana 6. travnja 1941. godine kaotično stanje u Jugoslaviji prelazi i u redove mornarice. Napad Nijemaca za posljedicu ima malodušnost, dezorijentiranost, međusobnu nacionalnu netrpeljivost te demoraliziranost. Posljedica toga je da se u mornarici ne provode nikakvi koherentni planovi vezani uz otpor okupatoru.
Naprotiv, velik dio flote ratne mornarice predao se Talijanima, uz časnu iznimku podmornice „Nebojša“, motorne torpiljarke „Durmitor“ i „Kajmačkalan“ te deset hidroaviona koji su pobjegli iz Boke Kotorske i prešli na stranu Saveznika (pridružili su se britanskim snagama u Egiptu).

Razarač „Zagreb“ tijekom Travanjskog rata

Razarač „Zagreb“ u travnju 1941. godine nalazio se u Tivtu kao član Prve torpedne divizije Kraljevske mornarice zajedno s razaračima „Dubrovnik“ i „ Beograd“, krstaricom „Dalmacija“, dvije torpiljarke, četiri podmornice, jednim minopolagačem, jednim minonoscem i osam motornih torpiljarki. Na čelu divizije bio je Milan Domanaiko, kontraadmiral. „Ljubljana“ nije mogla biti u sastavu Divizije jer se u to doba nalazila na remontu na doku u Pomorskom arsenalu u Tivtu.
Dana 7. travnja 1941. godine talijanski su avioni iznenada napali Boku Kotorsku, bez objave rata. Tako je što tada bila rijetkost jer su svi ratovi, pa i Drugi svjetski rat, počeli objavom ratnog sukoba. Posada broda „Zagreb“, na čelu sa zapovjednikom Nikolom Krizomalijem, kapetanom bojnoga broda, uspješno pruža otpor nadmoćnijem neprijatelju. „Zagreb“ nadzire akvatorij od Boke do Perasta, gdje nemilosrdno pljušte talijanske bombe koje pristižu čak i iz Albanije.
Na brod tada pristiže i Nikola Ljutić, prvi časnik broda. Tri eskadrile talijanskih aviona zamjećuju razarač „Zagreb“ u plovidbi između Kamenara i Bijele, ali ga zahvaljujući umješnim manevrima kap. Krizomalija ne uspijevaju pogoditi. Važno je napomenuti da nijedan brod tijekom osmodnevnog napada talijanskih aviona nije bio pogođen. Posada razarača „Zagreb“ uspjela je navodno čak i oboriti osam neprijateljskih zrakoplova, a jedan od njih pao je u predio Kavče pored Tivta. Važno je istaknuti da su već tada na brodu bila prisutna mišljenja da bi „Zagreb“ trebao isploviti na Sredozemno more i priključiti se Saveznicima, ali do ostvarenja tih misli nikada nije došlo. Kontraadmiral Domanaiko želio je s brodovima Prve torpedne divizije isploviti iz bokokotorskog zaljeva sve do otoka Krfa, gdje su se nalazili britanski ratni brodovi, no nije nailazio na razumijevanje zapovjednika ostalih brodova Divizije.
Tijekom Travanjskoga rata, 10. travnja 1941. donesena je odluka o uspostavi Nezavisne Države Hrvatske (NDH), o čemu je kap. Krizomali izvijestio posadu, na što mu je poručnik Sergej Mašera uzvratio: „Gospodine zapovjedniče, to su alarmantne vijesti, zbog toga se ide na strijeljanje.“
Ovaj rat potrajao je do 15. travnja 1941. godine kada je zbog priprema za skorašnju i neizbježnu bezuvjetnu kapitulaciju Kraljevine Jugoslavije ukazom zabranjeno napadati neprijateljske avione.
Jugoslavija pada
Dana 17. travnja 1941. godine Nijemci predvođeni mađarskim, rumunjskim i bugarskim saveznicima ulaze u Beograd. Slavko Kvaternik donosi odluku o uspostavi Nezavisne Države Hrvatske. Kralj Petar II. Karađorđević 18. travnja 1941. godine potpisuje kapitulaciju Jugoslavije.
U tekstu kapitulacije navedeno je da se sva vojska Kraljevine Jugoslavije mora predati talijanskim i njemačkim snagama. Kako je međusobnom podjelom teritorija između Italije i Njemačke dio Crnogorskog primorja, u čijem se sastavu nalazi i luka Tivat, pripao Italiji, cjelokupna se Prva torpedna divizija trebala predati Talijanima. Odredbe o statusu ratne mornarice navedene su u čl. 15. Odredbi o izvršenju primirja između njemačke i jugoslavenske oružane sile od 17. travnja 1941. godine, a glase: “Ratna mornarica ostaje u svojim lukama. Minske i obalske zapreke imaju se naznačiti. Obrambena postrojenja ratne mornarice imaju se predati. Izlaženje trgovačkih brodova je zabranjeno. Brodovi koji se nalaze u vožnji imaju se pozvati natrag u jugoslavenske ili u luke sila Osovine.“ Među mornarima Kraljevine Jugoslavije vlada rezignirano raspoloženje.
Veliki dio brodova želi se predati Talijanima, pa se tako razarač „Dubrovnik“, na čijem je čelu bio Vladimir Šaškiljević, predao Talijanima (kasnije se pridružio četnicima), kao i razarači „Beograd“, torpiljarke „T1“, „T8“ te podmornice „Hrabri“, „Osvetnik“ i „Smeli“. Autor navodi činjenicu da je kapitulacija bila zabranjena tadašnjom Uputom za primjenu međunarodnoga ratnoga prava u Kraljevskoj mornarici iz 1939. godine.

Što je odlučio „Zagreb“?

Jedini upitan brod ostao je junak naše priče − razarač „Zagreb“. Dok su se talijanski, a prema nekim izvorima i hrvatski vojnici spuštali u kišom okupani Tivat, na brodu se odvijala prava drama. Brod je bio vezan na udaljenosti od tri metra od obale, u uvali Sveto Trojstvo i na dubini njegovoga gaza, a bio je kamufliran granama masline, zbog straha od talijanskog bombardiranja. Na brodu je bio najnužniji broj članova posade, dok su se ostali članovi nalazili na kopnu.
Sa zvona tivatske crkve začula se podnevna zvonjava. U tivatskoj luci oglasila se zviždaljka − znak da se mornari iz luke trebaju vratiti na brod. Neki se časnici nisu odazvali tom pozivu, već su se u strahu od talijanskih vojnika razbježali. Na palubi „Zagreba“ održava se sastanak na kojem su kapetan Krizomali, prvi časnik Ljutić te Milan Spasić i Sergej Mašera, poručnici bojnoga broda, inače najstariji časnici na brodu. Zapovjednik Krizomali govori Mašeri i Spasiću da su svi pokušaji za isplovljenje ostali bezuspješni, budući da britanska mornarica nije „Zagrebu“ osigurala lozinke koje bi brod zaštitile od eventualnih britanskih napada. Krizomali je naveo da je posada broda dužna postupiti prema naredbi navedenoj u odluci o primirju i kapitulaciji. Ona je glasila: „Prema klauzulama zaključenog primirja, dana 17. travnja 1941. godine, sve posade brodova Ratne mornarice dužne su se iskrcati, ne oštetivši pritom ništa na brodovima. U protivnom, odgovorna lica potpadaju pod udar prijekog suda koja predviđa smrtnu kaznu.“ Ljutić se protivi toj naredbi te traži da se brod potopi, a njegovo mišljenje dijeli i poručnik Mašera. Mašera je čak naveo da uvjeti kapitulacije vrijede za sve strane pa prema tome i za razarač „Zagreb“, koji bi u slučaju napada imao pravo na obranu.
Ostao je još jedan problem. Naime, ovu je odluku trebalo priopćiti ostalim članovima posade, što je učinio Nikola Ljutić. Mornari ovu odluku nisu oduševljeno prihvatili, naprotiv, počeli su masovno odlaziti s broda, razbivši pritom neke dijelove broda, čak i brodsko oružje. Autor ovaj njihov stav smatra opravdanim i u duhu zakona. Svaki član posade ratnog broda u ratnim okolnostima ne smije se predati bez otpora i bez ispaljenog metka, već se treba boriti do zadnje kapi krvi.
Na brodu ostaju zapovjednik Krizomali, prvi časnik Ljutić, Mašera, Spasić te poručnik Žika Anđelić, inače prvi časnik razarača „Beograd“ koji priopćava Ljutiću zabrinutost zapovjednika „Beograda“ zbog naglog odlaska posade „Zagreba“ na kopno. Za to vrijeme Mašera i Spasić prema prethodnoj naredbi razoružavaju brod te pripremaju detonatorske vrpce, unose eksploziv u komore, a štapine postavljaju po palubi. O navedenim radnjama Mašera i Spasić izvijestili su zapovjednika Krizomalija. Potom na brodu nastaje tajac. Mašera i Spasić pokazuju razočaranost postupcima vojnog vrha, posebice Mašera, čiju su obitelj Talijani u Prvom svjetskom ratu potjerali iz rodne Gorice.
Za to vrijeme Ljutić izvještava posadu razarača „Beograd“ o tome da je „Zagreb“ miniran. O stanju „Zagreba“ Ljutić je izvijestio i radnike u lučkom Arsenalu te im je naredio da se maknu iz luke i ukrcaju na mali čamac jer će brod ubrzo eksplodirati.

Trenutak odluke

Oko 14 sati pada odluka da preostali članovi posade napuste brod. Na brodu se tada uz već spomenute članove nalazio i narednik Alfeldi te kormilar Stipe. Krizomali ostaje na brodu, nadajući se da će uspjeti izvršiti predaju broda Talijanima, usput tražeći da mu se pripremi ručak, ne znajući da će razarač vrlo brzo otići u zrak. On se, naime, potajno nadao da će mu Talijani dozvoliti da unutar talijanskih oružanih snaga formira Sekciju hrvatske mornarice. Spasić mu kaže da ode do razarača „Dubrovnik“, upozorivši ga da ovdje sigurno neće ručati. Krizomali ga potom opomene, na što mu Spasić odgovori neka požuri jer su štapini zapaljeni.
U mali brod ukrcaju se potom Krizomali, Ljutić, Alfeldi i još neki članovi posade. Čamac se pod zapovjedništvom kormilara Stipe uputio prema razaraču „Dubrovnik“. Ljutić se potom prisjetio da su na brodu ostali Spasić i Mašera, na što mu je Krizomali rekao da će oni ostati na brodu. Ljutić je oko 14 sati u smjeru razarača „Zagreb“ poslao čamac na kojeg su se trebali ukrcati Spasić i Mašera, no obojica su odbili ukrcaj.
Talijanske kolone ulaze u Tivat, pritom pritajeno slaveći „osvajanje“ novog teritorija.
Mašera i Spasić ostaju na brodu te ubacuju ručne bombe u unutrašnjost broda. Njihova želja za ostankom na brodu bila je veća od izlaska na kopno i eventualnu sigurnost nad rascjepkanim teritorijem sad već bivše Kraljevine Jugoslavije. Njihova prvotna želja bila je isploviti sa svojim brodom na more i pružiti otpor mrskom neprijatelju. Do toga nije došlo, već je naređena predaja broda. Oni su stoga odlučili potopiti brod i poput pravih domoljuba svoje mlade živote dati domovini, odreći se pritom budućnosti pod tuđom vlašću, života sa svojim roditeljima, djevojkama, stvaranja obitelji, djece. Sve je to nebitno prema jednoj ljubavi – onoj prema domovini. Motivirani željom da na „Zagreb“ nikada ne stupi tuđinska noga, odlučili su potopiti brod i s njime podijeliti svoju sudbinu. Mašera i Spasić odlaze na palubu pozdraviti se s ostalim članovima posade koji se sada nalaze na čamcu i plove u navodnu sigurnost i slobodu.
Mašera i Spasić ponovno odlaze u unutrašnjost broda, odakle se vraćaju u punoj ratnoj opremi. Razvijaju svilenu ratnu zastavu, koja će zavijoriti posljednji put, ali se nikada neće spustiti. Nikada više na njemu neće vijoriti nijedna druga zastava, ni fašistička talijanska, ni nacistička njemačka. Pritom se Mašera i Spasić, grleći se, opraštaju jedan od drugoga. Skidaju sa svojih uniformi časničke epolete-oznake činova, čekajući trenutak odluke i gledajući pritom u vrh obližnje planine Lovćen. Jedan od njih se nešto sagnuo.
Oko 17 sati, kada su najbliži brodovi bili udaljeni od njih oko pola kilometra, na brodu su se začule dvije jake eksplozije i pojavila se ogromna vatra. Golemi stupovi dima sukljali su iz broda, a pramac mu se rasporio na dva dijela, dok su tijela dvojice časnika odletjela u zrak. Dijelovi broda letjeli su na sve strane, a dio brodskog topa završio je u predjelu Brdište. Olupina razarača „Zagreb“ jednim je dijelom potonula na plitko muljevito dno.
Zapovjednik Krizomali odmah pokušava doći do broda, nadajući se da su se Mašera i Spasić predomislili i isplovili s broda. Njegove su nade bile uzaludne. Krizomali je mogao samo raportirati zapovjedniku broda „Dubrovnik“ Šaškiljeviću da je „Zagreb“ dignut u zrak i da su na njemu herojski poginuli Mašera i Spasić. Vijest o njihovoj pogibiji izazvala je oduševljenje među posadom „Dubrovnika“, kao i među posadom štabnog broda „Beli orao“, na koji je u međuvremenu prešao kontraadmiral Domanaiko.

Epilog

Tijelo Milana Spasića pronađeno je nekoliko dana nakon potonuća kod Otoka cvijeća. Pogreb je održan na Savinskoj Dubravi uz sve vojne počasti. Pripadnici Kraljevske mornarice na grob su mu položili dva vijenca na čijim je vrpcama pisalo „Milanu i Sergeju − Klasni drugovi“. Važno je napomenuti da su na pogrebu bili prisutni i pripadnici talijanske vojske koji su iskazali poštovanje, zadivljeni samim hrabrim činom mladog časnika.
Tijelo Sergeja Mašere nikada nije pronađeno. Doduše, u studenom 1985. godine svećenik Rogina iz Bokokotorskog zaljeva predao je pronađenu lubanju u ljubljanski Institut za sudsku medicinu, gdje je s velikim stupnjem sigurnosti utvrđeno da lubanja pripada Sergeju Mašeri. Lubanja je 17. travnja 1987. godine pokopana na ljubljanskom groblju.
Mašera i Spasić su 1973. godine proglašeni narodnim herojima te im je postupno dodijeljen Orden narodnog heroja. Tako su postali jedini narodni heroji koji nisu nikad bili članovi mornarice NOVJ. Autor napominje da ni ostali brodovi Prve torpedne divizije nisu imali sretan kraj. Razarač „Dubrovnik“ Talijani su prozvali „Premuda“ te je u njihovu sastavu bio do kapitulacije Italije 8. rujna 1943. godine kada su ga preuzeli Nijemci i nazvali ga „TA 32“. Nijemci su ga potopili 24. travnja 1945. godine u Genovi.
Razarač „Beograd“, koji je prije Drugoga svjetskoga rata prenosio zlatne rezerve u Veliku Britaniju, zaplijenjen je od Talijana koji su ga preimenovali u „Sebenico“ i u čijem je borbenom sastavu bio do 11. rujna 1943. godine kada su ga zaplijenili Nijemci koji su mu promijenili ime u „TA 43“. Dana 1. svibnja 1945. godine, dok se „TA-43“ nalazio u tršćanskoj luci, partizani su ušli u Trst gdje su ga i potopili.
Razarač „Ljubljana“ dana 17. travnja 1941. bio je na popravku u doku Arsenala u Tivtu. I njega su Talijani zaplijenili te nakon popravka uvrstili u svoju flotu pod imenom „Lubiana“. Saveznički su ga zrakoplovi potopili pred tuniškom obalom 1. travnja 1943. godine.

Putovanje na kojem je otkrivena Kanada

By
redakcija
-
0
Foto: Povijest.hr

Godine 1534. Cartier je isplovio na putovanje na kojem će otkriti Kanadu, a Atlantski ocean preplovio je Atlantski ocean za samo dvadeset dana.

Dana 20. travnja 1534. godine znameniti francuski pomorac bretonskog podrijetla, Jacques Cartier, isplovio je na putovanje na kojem će otkriti Kanadu, prenosi Povijest.hr.

Njegov glavni brod zvao se Grand Hermine, a isplovio je njime iz luke Saint-Malo na obali Bretanje. Cartier je u Saint-Malou ujedno i rođen 1491. godine, u vrijeme kad je Bretanja još uvijek bila nezavisno vojvodstvo (tek u 16. stoljeću ujedinjena je Bretanja s Francuskom).

Na spomenutom je putovanju Cartier za samo dvadeset dana prešao Atlantski ocean, stigavši do obale otoka Newfoundlanda na području današnje Kanade (Francuzi su Newfoundland nazivali imenom Terre-Neuve). Nakon daljnje plovidbe došao je Cartier do poluotoka Gaspé, na kojem je dao podići veliko raspelo, položivši pravo francuske krune na ta novootkrivena područja.

Bio je to začetak francuske kolonizacije Sjeverne Amerike, kao i temelj francuskog kolonijalnog posjeda poznatog kao Nova Francuska (fr. Nouvelle-France).

Žene pomoraca drže sva četiri kuta svojih domova

By
redakcija
-
0
Foto: Visit Lošinj

Svi znaju tko jede “kruh sa sedam kora”. No koliko je težak kruh njihovih žena i obitelji? Ana Marušić donosi priče žena koje nose sva četiri ugla svojih domova.

– Ono što je najteže su odlasci i mislim da će vam to svi reći, jer to je jako stresno i za njega i za nas. On je izgubio dobar dio događaja u životu naše djece, našem životu, sretnih… pireva, rođendana, novih godina, govori Sandi Matešić.

– Puno teže je bilo prije, sve je ovisilo u koju luku će doći, kada će doći, hoće li uopće imati mogućnost nazvati, a sad se možemo i vidjeti svakodnevno i svaku brigu, svaki problem riješiti, makar razgovorom, kad već nije tu da može fizički pomoći, dodaje Sandi.

A da je krenuti iznova, od početka?

– On ne bi sigurno izabrao navigaciju, ali vjerojatno jedno drugo bi izabrali, kaže Sandi Matešić.

Financijska sigurnost bez sumnje ima svojih prednosti, ali često se zaboravlja naličje ovakvog života, prenosi HRT Magazin.

– Ne vidite se dugo pa se više volite. Sve to stoji, ali možda kad bi nekako pokušali ljudi shvatiti da je ovo život svaki dan, nije to život samo sedam mjeseci ili pet mjeseci… Nadamo se da neće biti doviijeka, da ipak provedemo život zajedno, mislim da je to ipak smisao svega, kaže Nives Cukor Ferhatbegović.

– Bilo je teško kad smo bili sami, još je teže postalo kad smo dobili djevojčicu, pogotovo sad kad je ona svjesnija, pa kad ja nešto zabranim, a ona kaže da bi ona tatu, a tebi pukne srce. Prekrasan je suprug, to moram reći, i predivan je tata, nema toga što on ne radi za svoju curicu, dodaje Nives.

Upravo se predrasudama vezanim uz živote žena pomoraca pozabavila profesorica na Odjelu za psihologiju zadarskog Sveučilišta, i sama žena pomorca.

– Umjesto toga “lako je njoj, ona je žena pomorca” spomenuti ću da je na prvom mjestu razdvojenost, preopterećenost brigom za djecu, za kućanstvo, nadalje usamljenost, koja je osobito naglašena kada se nešto u obitelji događa, porodi, smrt u obitelji, bolesti. Sve je to nešto što žena iznese na svojim leđima. Osim toga, kod žena pomoraca je često da podređuju svoju karijeru obrascu smjene supruga, kaže dr.sc. Ana Slišković sa Sveučilišta u Zadru.

Njihovi su životi određeni stalnim prilagodbama na odsutnost, pa na ponovnu prisutnost, te neizvjesnošću, a nerijetko i strahom.

– Nikad ne znaš kad će zapravo biti kući, ne možeš dugoročno planirati. Svaki put kad se ne javi je prva misao “nešto se dogodilo” – jesu li pirati ili neka nesreća, tako da je život žena obilježen anksioznosti vezano za rizike u pomorskoj profesiji, dodaje Slišković.

Ne zaboravimo sve to, kad sljedeći put pomislimo “lako njoj, ima muža pomorca”.

Tradicijsko umijeće plovidbe latinskim i oglavnim jedrima postalo novo nematerijalno kulturno dobro

By
redakcija
-
0
Foto: Ilustracija / Igor Turčinov

Proglašenje navedene pomorske baštine kao nematerijalnog kulturnog dobra veliki je uspjeh, rekao je Robert Mohović, predsjednik Koordinacije udruga za očuvanje i revitalizaciju pomorske, ribarske i brodograđevne baštine Kvarnera i Istre.

Početkom 2023. godine hrvatsku je pomorsku zajednicu dočekala važna vijest, tradicijsko umijeće plovidbe latinskim i oglavnim jedrima proglašeno je nematerijalnim kulturnim dobrom te je kao takvo upisano u Nacionalni registar kulturnih dobara pri Ministarstvu kulture i medija. U povodu proglašenja novog nematerijalnog kulturnog dobra, inicijatori i koordinatori procesa upisa jučer su u Mramornoj dvorani Guvernerove palače održali stručni skup “Umijeće plovidbe latinskim i oglavnim jedrima duž hrvatske obale” s ciljem dodatnog informiranja i osnaživanja mreže nositelja ovog kulturnog dobra, prenosi Novi list.

Projekt “Arca Adriatica”

Kako je istaknuto na samom početku skupa, registracija novog kulturnog dobra rezultat je aktivnosti uspješno provedenog projekta “Arca Adriatica” čiji je vodeći partner bila Primorsko-goranska županija, a glavni inicijatori i koordinatori prijave bili su Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka, Muzej betinske drvene brodogradnje, Udruga i ekomuzej “Kuća o batani” iz Rovinja te Koordinacija udruga za očuvanje i revitalizaciju pomorske, ribarske i brodograđevne baštine Kvarnera i Istre.

– Prijava upisa u registar nematerijalne kulturne baštine bio je zahtjevan posao. Potaknuli su nas projekti i terenski rad prilikom kojeg smo shvatili da nam iz ruku izmiče nematerijalna kulturna baština i veliko bogatstvo, a to je umijeće plovidbe onako kako se to nekada radilo, a danas se vrlo rijetko radi. Kako to ne bi izgubili, morali smo nešto poduzeti. Prvi korak bila je registracija, koja nas obavezuje da raznim aktivnostima u budućnosti revitaliziramo našu nematerijalnu kulturnu baštinu, poručila je Tea Perinčić, muzejska savjetnica PPMHP u uvodnom obraćanju sudionicima skupa.

Sličnu poruku prenio je i Robert Mohović, predsjednik Koordinacije udruga za očuvanje i revitalizaciju pomorske, ribarske i brodograđevne baštine Kvarnera i Istre.

– Proglašenje navedene pomorske baštine kao nematerijalnog kulturnog dobra veliki je uspjeh za nas, ali i obaveza kako bi to očuvali u budućnosti. Upravo stoga važno će biti raditi na promociji i prenošenju znanja na mlađe generacije. Riječ je o krhkoj biljci koja se s godinama zaboravlja te moramo napraviti sve da ne izgubimo naša tradicijska plovila i ne zaboravimo vještinu naših brodograditelja, ali i umijeće plovidbe, rekao je Mohović,

Edukacija mladih

Ovom prilikom pročelnica županijskog upravnog odjela za kulturu, sport i tehničku kulturu, Sonja Šišić proglašenje tradicijske plovidbe nematerijalnim kulturnim dobrom istaknula je izrazito važnim za našu županiju te svojevrsnim “vjetrom u jedra” za sve buduće aktivnosti.

– Mi živimo kraj mora i od mora te je svakako naša obaveza zaštititi tradiciju i umijeće plovidbe. Svima koji žive u našem kraju poznat je značaj tradicijske brodogradnje i umijeća plovidbe te važnost njezina prenošenja na nove naraštaje s ciljem očuvanja. S druge strane, tu istu tradiciju potrebno je valorizirati na jedan održivi način, stvaranjem novog kulturno-turističkog proizvoda koji svakako može privući i zainteresirati određeni broj posjetitelja, kazala je pročelnica Šišić zaključujući da je u skladu s time u budućnosti potrebno nastaviti raditi na očuvanju i promociji gradnje naših tradicijskih barki i znanja o plovidbi, ali i edukaciji mlađih generacija kako se ova važna pomorska ostavština ne bi zaboravila.

Šibenik: Održana jedinstvena izložba u autobusu “Blago jadranskog podmorja”

By
redakcija
-
0
Foto: Grad Šibenik

U srijedu je na Obali dr. Franje Tuđmana u Šibeniku održana jedinstvena izložba “Blago jadranskog podmorja”. Pokretna je to izložba ljuštura jadranskih školjkaša i puževa, oklopa rakova te skeleta spužava i koralja postavljena u 12-metarskom autobusu u organizaciji Turističke zajednice grada Šibenika.

Izložba je sadržavala 225 eksponata od 65 vrsta morskih organizama izloženih u vitrinama i opremljenih stručnim i znanstvenim nazivima. Iznad svakog eksponata se nalazi i podvodna fotografija prirodnog okruženja morskih organizama. Izložba je neprofitan projekt stvoren s ciljem edukacije učeničke populacije i svekolike javnosti o potrebi zaštite Jadranskog mora i njegove bioraznolikosti te poticanja svijesti o potrebi zaštite prirode i okoliša, prenosi Morski.hr.

Foto: Grad Šibenik

– S obzirom na to da ova izložba sadrži brojne eksponate, među njima i neke zaštićene vrste, bilo bi mi zaista drago da bude posjećena. Pozivam, stoga, šibenske škole  da se do srijede organiziraju kako bi njihovi učenici razgledali “Blago jadranskog podmorja”, to prije što je sadržajem i koncepcijom izložba prilagođena kurikulumu nastavnog predmeta biologije, a pripremana je pod pokroviteljstvom Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja” – pozvao je sve zainteresirane Dino Karađole, direktor Turističke zajednice grada Šibenika.

Foto: Grad Šibenik

Bračni par iz Bara brodom koji je plaćen 1 funtu isplovit će iz Engleske za Crnu Goru

By
redakcija
-
0
Foto: Primorski.me

Pomorski poduhvat bračnog para iz Bara, Duška i Dejane Vuković, drvenim brodom koji je napravljen prije 70 godina neobičnom rutom iz Engleske doputovat će u Bar. Krajem travnja isplovljavaju u nesvakidašanju avanturu krstarenja brodom koji je sagrađen 1953. godine. Zanimljiv je i podatak da je hotelijer iz Engleske, vlasnik broda, plovilo platio samo 1 funtu, a finalnu restauraciju u retro stilu povjerio je spretnim rukama Duška Vukovića koji će taj posao završiti u Baru.

-Brod ima tradiciju. Nekada se koristio kao brod ambulanta kojim su sa otoka Gernzi, u kanalu La Manche, prevozili bolesnike na kopno. Trenutno brod se nalazi u najboljem brodogradilištu za drvenu brodogradnju Elephantboatyard, i spreman je za more. Od luke Southampton do Bara imamo oko 1.800 milja, kaže Duško za portal Primorski.me.

Brod je napravljen za jako more. U engleskom brodogradilištu u brod  koji je dugačak 14 metra su ugrađeni novi motori, nova elektronika i instalacije.

-Kabine se trebaju urediti, moje je da napravim kompletnu palubu od tikovine. Ima ljudi koji mogu kupiti novi brod, međutim, restauriran brod iz 1953. godine je rijetkost. Brod jeste plaćen jednu funtu, ali njegova restauracija je jako skupa. Vlasnik dobija unikatan gulet, objašnjava Duško.

Na pitanje kako je Duško dobio ovaj izazovan, isplativ, a i zanimljiv posao, navodi da to nije prvi poslovni aranžman sa Englezom.

Foto: Primorski.me

-Svoju pomorsku karijeru započeo sam kao brodostrojar na brodovima duge plovidbe. Međutim, sudbina je htjela da sam zbog ozljede morao prekinuti taj posao, ali ljubav prema moru i brodovima ne jenjava. Bio sam skiper na jedrenjaku dugačkom 17 metara koji je također u vlasništvu hotelijera iz Engleske. On je biznismen, kupuje stare hotele, renovira ih, razradi i prodaje. Hobi mu je uz ostalo i jedrenje, drveni brodovi. Vremenom smo poslovni odnos nadogradili prijateljskim što je utemeljeno na povjerenju i obostranom poštovanju. Čovjek je zahtjevan, ali jako korektan. Njegova moto je- na brodu ne smije ništa da fali, a trošiti se mora ono što se mora, priča Duško.

Sredinom travnja Vukovići su iz Bara otputovali za Englesku gdje će prvi put uživo vidjeti brod kojim će se vratiti u Crnu Goru. Brod će testirati. Sve vrijeme na brodu tokom plovidbe od luke Southampton do Bara kompletna posada je bračni par Vuković.

Dejana je 25 godina podrška suprugu Dušku. Svoju posvećenost pokazuje i na ovom avanturističkom putovanju.

A, u međuvremenu?

-E, to u međuvremenu je veoma interesantno, i neuobičajno. Jako je specifično. Kad pređemo La Manche stižemo do Francuske. Uplovit ćemo u luka na ušću Seine i izlazimo na Marseille, rijekama i kanalima. Rouen, Paris, Lyon…Nismo još odredili detaljnu rutu. Kanala ima mnogo, napravljeni su  prije nekoliko stoljeća. Ima mnogo prevodnica. Računali smo oko 170 prevodnica – lokova. Samo centralni kanal ima 72 loka, na dionici kao od Bara do Podgorice. Brod plovi kao po stepenicama. To će biti atraktivno putovanje. Također, moći ćemo vidjeti život europskih zemalja uz rijeke. Uz rijeke su dvorci, lijepa civilizacija, priča Dejana.

Duško je desetljećima pomorac, na prvi vijađ otisnuo se u travnju 1978. godine. Plovio je na teretnim brodovima, brodostrojar, ima desetljetno iskustvo skipera. A supruga?

-Nemam matrikulu, ali imam iskustvo prateći Duška, što sa kopna, što na moru. Davne 2002. smo kupili našu jedrilicu pa smo bili na regatama. Iskustvo sam stekla, priča Dejana, a Duško dodaje da je supruga odličan logističar, „nepogriješiv meteorolog“.

Dejana objašnjava još jednan motiv odlaska u Englesku gdje će boraviti desetak dana

-Naši sinovi, Vladimir i Dragoslav, žive u Engleskoj i svako viđenje je dovoljan razlog za odluku na putovanje. Ponuda je dobrodošla. Oni rade u Engleskoj i na obuci su za menadžere u hotelijerstvu. Vladimir se bavi i glazbom, mlađi Dragoslav igra golf. Ovo je prilika da i njih obiđemo, provedemo vrijeme zajedno. Za majku i oca je to velika radost, kaže Dejana.

Vukovići su dobili rijetko interesantnu ponudu, poslovno-turističko-avanturističko putovanje.  

-Ponuda za putovanje nije prihvaćena zbog materijalnih interesa. Dobili smo plaćeno atraktivno putovanje. Ovim putovanjem želio bih zaokružiti moju pomorsku priču, a da nastavim karijeru restauracijom brodova. Moj otac je radio na Korčuli, tamo sam odrastao. Drvena korčulanska brodogradnja je moja posebna ljubav. Imamo u Čelugi dobro opremljenu radiocu.

Svoja umijeća, vještine, rad sa tikovinom pokazat ću na tom brodu. Najljepše se osjećam kad sam blago prašan i radan. Također, imam i osobnu želju zbog izuzetnog ranijeg poslovnog odnosa sa vlasnikom broda da pružim najviše što mogu. On je bio korektan prema meni, a i danas prema mojoj djeci. Ispoštovan sam kao čovjek i ostvarena je jako lijepa relacija. Iz 10-godišnje suradnje uslijedila je ponuda koja se ne odbija. Mišljenja sam da će drveni brod iz 1953. biti atrakcija koja će se u Baru moći vidjeti sljedeće godine kad završim restauraciju, zaključuje Duško Vuković.

“Pula pod jedrima”: Kreće 19. izdanje Brioni Kup regate koja promovira jedrenje kao stil života

By
redakcija
-
0
Foto: Jedriličarski klub Delfin Pula

Okupljanje u Puli počinje u petak, 21.04. s glazbenim programom, u subotu jedriličari jedre kroz pulsku luku i fažanski kanal prema Rovinju i oko Brijuna, proglašenje je organizirano u Fažani, a u nedjelju je planirano razgledavanje NP Brijuni * Vozi se pod sloganom manifestacije „Pula pod jedrima” a cilj je poticati regatnu masovnost, jačati zdravi sportski takmičarski duh u kojem se jedriličari sportaši međusobno takmiče sa sebi sličnima kao i rekreativci krstaša, živjeti kulturu jedrenja i regatavanja za sve generacije od 6 do 80 godina.

U subotu 22. travnja održava se 19. izdanje Brioni Kup regate, koja vuče svoje korijene još iz doba Austrougarske, a navodno ju je utemeljio nadvojvoda Karl Stephan još 1896g. Organizator 19. Brioni kupa nije pribrojavao prethodne godine održavanja, prenosi Istra24.

Tijekom jedne regatne manifestacije natjecatelji posjećuju tri lokacije – Pulu, Fažanu i Brijune, start je podno veličanstvene arene, vezovi su osigurani u Puli i na Brijunima za sve natjecatelje nakon regate, kao i parking za sve natjecatelje koji dolaze autima, a pripremaju se i unikatne nagrade vizuala Np Brijuni što daje svoju unikatnost i samoj regati.

“U petak 21.04. u poslijepodnevnim i večernjim satima takmičari se okupljaju u pulskoj luci, kod riječkog gata, u subotu jedre kroz pulsku luku i fažanski kanal prema Rovinju i oko Brijuna, proglašenje je organizirano u Fažani, a u nedjelju je planirano razgledavanje NP Brijuni. Natjecatelji se nakon regate mogu vraćati u Pulu sa brodovima te im je osiguran prijevoz u Fažanu. Za sve koji će brodove vezati u NP Brijuni osiguran je prijevoz turističkim brodom u Fažanu i natrag.  Želimo natjecateljima pružiti potpuni doživljaj regate te po želji mogu doživjeli sve tri lokacije.” poručuju iz JK Delfin.

Foto: Istra24.hr

Ovakva regata održava se jedanput godišnje i takmičari ne žele propustiti doživljaj koji 19. Brioni kup regatna manifestacija pruža. Do danas je prijavljeno 60tak jedrilica, dvije MAXI jedrilice, raceri i obiteljski krstaši. Prva prijava stigla je iz Austrije, a dva MAXI racera iz Slovenije – Cleansport One i Adriatic Europa su se među prvima prijavili.

U prošloj godini je BRIONI kup bila najmasovnija regata krstaša na sjevernom Jadranu koja se odvijala po pravilima HJS, World sailing Rules što govori o njezinoj posebnosti – interesu vrsnih jedriličara i entuzijasta zaljubljenika u puna jedra i regatni duh. 

Prije samo mjesec dana entuzijasti JK Delfin organizirali su i Full Moon jedriličarski spektakl koji je okupio 93 prijavljene jedrilice.

“Prema planu i usvojenom programu rada u 2023g. JK Delfin organizira 10 regata međunarodnog karaktera koje se voze po OPEN i ORC međunarodnom premjeru. Regate se boduju i za Argonaut kup čije proglašenje slijedi na Jedriličarskoj noći koja se održava u 12.mj. Najbolje plasirani natjecatelji na regatama  pored unikatnih nagrada koje osvajaju na pojedinim regatama imaju priliku osvojiti i nagrade Argonaut kupa.” izjavljuje predsjednica JK Delfin – Sanja Vale Čupić

Regate koje se boduju u Argonaut kupu su Full Moon, Brioni, Arena, Trget kup, Barbanska, Tivoli, Marinović, Tko prije na Unije, Istra pod jedrima… Listu svih regata možete pogledati na ovim stranicama.

Jediličarski klub Delfin iz Pule surađuje sa svima koji to žele s ciljem stvaranja dodane vrijednosti programa na regatama stvarajući zanimljive sadržaje natjecateljima i svima na obali. „Kada se male ruke slože sve se može”duh je koji zrači i iz JK Delfin.

“Ove godine BRIONI regata starta na Dan planeta Zemlje 22.04. u 11h, a jedri se iz Pule, kroz fažanski kanal prema Rovinju i oko NP Brijuni. Planira se zanimljiva ruta od 20tak nm MAXI jurilicama i obiteljskim krstašima. BRIONI KUP je regatna manifestacija kojom se promovira jedrenje kao stil života, regatavanje kao duh koji imaju vrsni jedriličari sportaši ali i entuzijasti rekreativci. Background nije isti kod natjecatelja kao ni jedrilice koje se voze na regati pa tako ni rezultati

Kako bi poticali sportski duh i regatnu ravnopravnost pored ORC imamo i različite grupe kojima se valoriziraju slični brodovi – OPEN cruising, racing, vintage jedrilice, a posebno će se valorizirati i dvojci i samci. Očekujemo i veći broj djece do 18g koji će jedriti na krstašima.

Cilj BRIONI kupa koji se vozi pod sloganom manifestacije „Pula pod jedrima” je poticati regatnu masovnost, jačati zdravi sportski takmičarski duh u kojem se jedriličari sportaši međusobno takmiče sa sebi sličnima kao i rekreativci krstaša, živjeti kulturu jedrenja i regatavanja za sve generacije od 6 do 80g.”, izjavljuje Vale Čupić. 

Okupljanje u Puli počinje u petak, 21.04. s glazbenim programom za sve jedriličare i posjetitelje sa obale. Nastupati će Techno Vikings, umjetnici koji zrače zaraznom energijom dobre vibre i ritma. Performansom saksofonima otvoriti će 19. Brioni kup u pulskoj luci, na riječkom gatu u petak u 20h te ovom prilikom pozivaju sve na događaj.

Program, Oglas regate / NOR i sve detalje potražite na stranicama organizatora: https://www.jkdelfin.hr/brioni-kup/

BRIONI KUP je druga regata u nizu u 2023g. pod sloganom “Pula pod jedrima” u organizaciji JK Delfin i suorganizaciji partnerskih klubova.

“Nastavljamo gdje smo stali sa Full Moon Pula Sprint noćnom regatom.  Takmičari se ponovo okupljaju. Neki žele revanš. Neki potvrditi plasman. Uzbudljivo i zanimljivo takmičarima i svim gledateljima koji vole igrokaz jedrilica popratiti sa obale ili mora motornim brodicama. Startajući iz veličanstvene Pule, regatavajući oko Brijuna – izdavaja se povijesna i iznimna prirodna ljepota otočja no regata je atraktivna i zbog jedriličarskih uvjeta, promjene uvjeta vjetra kroz pulsku luku, fažanski kanal i NP Brijuna ” poručuju organizatori.

Foto: Istra24.hr

Ima nade za spas Tijata: “Kandidirat ćemo ga za Guinessovu knjigu rekorda!”

By
redakcija
-
0
Foto: 057info.hr / Vesna Benić

Kada Vakula mrzovoljan izađe pred tv auditorij, tada zapovjednici linijskih katamarana ostaju vezani za kraj! Nitko ne odrišije cimu, osim Tijata – to se zna, a na prste jedne ruke može se prebrojiti koliko je puta u svojih 68 godina plovidbe ostao u portu jer je vrime bilo toliko grubo da ni pouzdani, uporni ‘tovarčić‘ iz flote državnoga brodara nije isplovio.

Podsjeća na to pomorski časnik Saša Jurat, jedan od neumornih zagovaratelja da m/b Tijat, časna starina s 68 godina neprekidne plovidbe i „najvoljeniji brod u zemlji“ ostane u morskoj brazdi, originalno sačuvan kao naš prvi brod muzej i kulturno dobro RH koji bi nastavio pričati priču o sebi, pomorcima i stotinama tisuća ljudi, najviše naših škojara kojima je olakšavao i spašavao život i nikad ih nije ostavio na cjedilu.

Šteta da Hrvatska kao zemlja dične i bogate pomorske tradicije nema ni jedan originalno sačuvani povijesni brod i velika bi stvar bila da to bude upravo Tijat, koji je desetljećima pouzdano povezivao škoje i kopno, misao je vodilja našeg sugovornika. Dodaje da će Tijata kandidirati u Guinessovu knjigu rekorda kao najviše fotografirani brod na svijetu, za što je najzaslužniji Šime Strikoman, poznati vodički snimatelj i rodonačelnik popularnih milenijskih fotografija, piše Branimir Periša za Šibenski.

Robert Udiljak, Ivana Beban i Saša Jurat, kao najistaknutiji promicatelji te zamisli su na facebook stranici „Tijat u srcu“ ovih dana potakli potpisivanje peticije „Sačuvajmo m/b Tijat nakon prestanka aktivne plovidbe u Jadroliniji“.

Jurat nas je izvijestio da je peticiju dosad potpisalo nešto više od 2 tisuće ljudi, a namjeravaju je zatvoriti za desetak dana.

VIŠE NA: PETICIJA: Sačuvajmo Tijat kao spomenik našoj brodogradnji, pomorcima, otočanima, obali i otocima!

Svaki potpis je dragocjen, kaže sadašnji zapovjednik SAR broda Šibenik Lučke kapetanije, i sam duboko vezan za Tijat. Ne samo zato što je škojar sa Žirja, nego ga je upravo na tome brodu privukao poziv pomorca. Ukrcao se Saša kao konobar krajem 80-tih godina, da bi kasnije upisao pomorsku školu, neko vrijeme navigavao na debelim morima i naposljetku se vratio kući i zaposlio u Lučkoj kapetaniji.

Vrijeme za Tijata i inicijativu njegovih fanova neumitno istječe budući da plovidbena svjedodžba broda oko kojeg se zadnjih godina obavilo toliko toplih emocija traje do 1. lipnja. Nakon toga datuma odlazi u raspremu, a vlasnik već duže vremena najavljuje da će ga zamijeniti suvremenijim katamaranom, čak i s električnim brodom, prema posljednjim informacijama.

Ukoliko se nešto ne promijeni doslovce u pet do dvanaest, Tijat bi lako je moguće, mogao biti prodan i dalje služiti kao maleni kruzer u rukama privatnog brodara, poput njegovih blizanaca Karlovca i Ozlja koji već godinama plove kao Emanuel, odnosno party brod Franeša.  

Za razliku od njih, Tijat je do danas nastavio svoju svetu misiju javnog prijevoza, skromno i bez zastoja, osim redovitih remonta. Nema školjara koji neće reći da to što može on sam, ne mogu tri broda!

Pretvorba takvog broda u malenog kruzera nije dakako, najgora sudbina jednog plovila kao što je rezalište – međutim Jurat i istomišljenici s pravom inzistiraju na tome da hrvatska, kao zemlja koja se diči svojom pomorskom tradicijom sačuva Tijat u nepromijenjenom izgledu, s originalnim strojem, Shulzerom od 450 Ks, po uzoru na brojne druge zemlje gdje i dalje plove obnovljeni starci, pravo spomeničko blago prohujalih brodograđevnih stilova i tehnologija.     

I ne manje važno, ističe Jurat, zalažu se da Tijat ostane sačuvan u plovnom stanju i s određenom namjenom. Pa i radnom, nastavlja. Kao temeljito obnovljen, zamjenski brod Jadrolinije koji bi trošak posade koju mora imati, opravdao nezaustavljivim plovidbama u zimu, kada „mrzovoljni Vakula“ sve druge brodove ostavlja u portima, a školjare bez poveznice s kopnom. Pokazao je Tijat opet koliko vrijedi protekle zime, kada je bura puhala 150 na sat. E, pa šta je, on driši cimu i cipa valove, kao sikirom, noseći na palubi jedino one koji moraju u grad makar sivalo – livalo! – kako je na fejsu objavio Robert Udiljak.  

K tome, genijalno ga je projektirala i izgradila hrvatska pamet u Brodosplitu za hrvatske otoke i njihove malene rive. Dodatni razlog da postane kulturnim dobrom i nastavi živjeti u plovidbi. Uostalom, turizam je u nas sve razvijeniji, a plovidba na brodu muzeju u svim zemljama koje imaju takvu flotu prava je atrakcija i dobro se naplaćuje.

Ima načina da se njegovi troškovi izbiju i da brod ne bude na teret, nastavlja Jurat. Smatra da je najbolje da časna starina i dalje ostane pod zastavom državnog brodara. Doduše, više novca treba uložiti da se Tijat temeljito obnovi, no i to je moguće iz europskih fondova, tvrdi naš sugovornik.

– Mogao bi Tijat uskakati i u ljetne rasporede, jer ne zaboravimo da je linija 505 koju Tijat održava u sezoni jedna od najprometnijih sa 150-160 tisuća putnika, a to nije malo.

Potez je na državi, odnosno resornom ministarstvu mora na čelu s Olegom Butkovićem, kaže Jurat te iznosi neslužbeni podatak da će u zadnji trenutak Tijat ipak biti proglašen kulturnim dobrom RH, što je već dobro jamstvo da se s brodom ne može tek tako postupati kada mu istekne plovidbena svjedodžba. Inicijativa uživa i potporu Jadrolinije, no državni brodar ne može samostalno, bez resornog ministarstva donijeti odluku, ističe Saša Jurat.

Njega i ostale u to uvjeravaju lobisti na utjecajnim pozicijama kojima je ta inicijativa pri srcu. Na inicijativu fanova Tijata još 2018. šibenski su konzervatori uputili prijedlog da se brod proglasi kulturnim dobrom RH i u međuvremenu je još dvaput bio ponovljen.

-Sada bi trebalo uspjeti, a mi nećemo odustati. Razumijem da je ministarstvo oprezno budući da je obnova još jednog povijesnog broda, Titova Galeba zapela u visokim troškovima i prekoračenim rokovima, no Tijat ni izdaleka ne traži toliko novca, a donosi svima puno, uvjerava Saša Jurat.

Anketa: Kako je pandemija utjecala na pomorce?

By
redakcija
-
0
Foto: Ilustracija / Facebook

Međunarodna federacija društava Crvenog križa i Crvenog polumjeseca (IFRC) provodi međunarodnu studiju o utjecaju pandemije Covid-19. Promet je jedan od samo šest sektora koje žele istražiti, a u znak priznanja ključne uloge koju su pomorci i drugi transportni radnici imali tijekom pandemije.

Ovo istraživanje je prilika za prikaz stvarnog stanja pomorskog sektora u vremenima krize te će pomoći podržati eventualne buduće kampanje za pomorace kao ključne radnike.

Rezultati studije imaju za cilj utjecati na donošenje odluka u budućim krizama i bit će važni za rad sa Svjetskom zdravstvenom organizacijom (WHO), drugim agencijama UN-a i poslodavcima, te za rad u Zajedničkoj akcijskoj skupini (Joint Action Group) za pregled utjecaja pandemije Covid-19 na pomorce i globalni lanac opskrbe (JAG-TSC), javlja Sindikat pomoraca Hrvatske.

Anketu možete ispuniti OVDJE, a traje do 7. svibnja.

Napomena: Anketa je dostupna na engleskom, španjolskom i malajskom jeziku, a kad otvorite link u gornjem desnom kutu možete promijeniti jezik u engleski.

VIDEO: Kapetan Žarko Boljević o spašavanju nestale djevojke: “Bila je u lošem stanju, tresla se kao prut”

By
redakcija
-
0
Foto: Feral.bar

Kada se Portugalka Erika Vicente iz Setubala prošle nedjelje otisnula od obale na SUP-dasci, nije mogla ni da nasluti da će njena rekreacija 24 sata kasnije završiti prvo na palubi golemog kontejnerskog broda, a onda u kabini spasilačkog helikoptera, nasred oceana.

Avantura koju Erika zasigurno neće zaboraviti do kraja života, imala je ‘happy end’ zahvaljujući posadi kontejnerskog broda MSC Reef, pod zapovjedništvom crnogorskog kapetana Željka Boljevića, uglednog zapovjednika iz Bara s gotovo tri desetljeća staža na zapovjedničkom mostu brodova ove kompanije.

“Akcija spašavanja djevojke iz Portugala odrađena je prema standardnim procedurama, uz odličnu suradnju s portugalskim vlastima. Moji momci su ovo dobro napravili. Naravno, uvijek može i bolje, ali mladi su. Većini je ovo bilo vatreno krštenje u spasilačkim akcijama”, priča kapetan Boljević za portal Feral.bar.

Početak radnog dana, nadomak obale Maroka, nije obećavao akciju: po skoro idealnim vremenskim uvjetima, MSC Reef je plovio prema Tangier-Medu, kada je jedan od članova posade, nekih 25 nautičkih milja južno od obale Portugala, uočio paddleboard i odmah alarmirao ostale.

VIDEO: Posada MSC-ovog broda spasila izgubljenu veslačicu

“Imali smo upozorenje da je djevojka nestala, tako da smo bili u pripravnosti. More i vjetar su dasku na kojoj je bila vidno iscrpljena djevojka nanijeli direktno na nas. Bacili smo konop, otvorili pilotska vrata, izvukli je i poveli u brodsku bolnicu. Imala je hipotermiju, tresla se kao prut. Poveli smo je na tuširanje toplom vodom da je povratimo, odmah dali tople napitke, umotali je u deke”, nastavlja Boljević, koji je potom stupio u kontakt sa Spasilačkim regionalnim centrom u Lisabonu.

Foto: Feral.bar

“Bili smo u komunikaciji i s Rescue centrom u Lisabonu i s VTS R kontrolom, i zaista me je fascinirala brzina njihove reakcije. Nije prošlo ni sat i pol vremena, a iznad nas je već kružio zrakoplov, do našeg broda su doplovili policijski i vojni brod. No, kako je djevojka imala hipotermiju, a na brodovima nije bilo liječnika, pribjeglo se evakuaciji zračnim putem. Nedugo nakon brodova stigao je i spasilački helikopter, u koji je djevojka podignuta sajlom”, ističe Boljević.

Kako navodi, djevojka koja je noć provela na otvorenom moru, na koje su je odvukli valovi i vjetar, bila je u tako lošem stanju “da je jedva mogla otvoriti usta”.

“Ipak, skupila je toliko snage da nam kaže kako se zove i odakle je, tako da smo od portugalske Obalne straže dobili potvrdu da je to osoba za kojom se traga”, naveo je Boljević.

Iskusnom barskom zapovjedniku već sutradan stigle su i prve službene čestitke za uspješno obavljenu akciju spašavanja “i to iz Portugala, preko Ženeve, gdje je sjedište kompanije”.

Kapetanu Boljeviću je ovo bila treća spasilačka akcija u karijeri.

“Nije bitan broj, bitno je da su ljudi spašeni”, uz osmjeh je završio razgovor za Feral.bar.

Foto: Feral.bar

Radomir Petrić / Feral.bar

1...287288289...523Page 288 of 523

EDITOR PICKS

POPULAR POSTS

POPULAR CATEGORY

©