O nama Marketing   |   Kontakt   |   English

Home Blog Page 298

Četveronožni članovi posade: Mačke koje su oplovile svijet

0
Foto: Wikipedia

Mačka broda uobičajena je karakteristika mnogih trgovačkih, istraživačkih i pomorskih brodova koji datiraju iz antičkih vremena. Mačke se nose na brodovima iz mnogo razloga, što je najvažnije za suzbijanje glodavaca. Štetočine na brodu mogu oštetiti užad, drvenu građu, a u novije vrijeme i električno ožičenje. Osim toga, glodavci prijete brodskim prodavaonicama, hrani posada i mogu prouzročiti gospodarsku štetu brodskom teretu, kao što je zrnje. Također su izvor bolesti, što je opasno za brodove koji su na moru tijekom duljih razdoblja. Buhe štakora nositelji su kuge, a štakori na brodovima smatrani su primarnim uzrokom smrti.

Mačke prirodno napadaju i ubijaju glodavce i prilagođavaju se novom okruženju, što ih čini pogodnima za službu na brodu. Osim toga, nautičarima nude druženje i osjećaj doma i sigurnosti daleko od kuće.
Dalje u tekstu donosimo samo neke od mačaka koje su sa svojih devet života obilježile povijest pomorstva.

Blackie
Blackie je bio mačka broda HMS Prince Wales. Tijekom drugog svjetskog rata postigao je svjetsku slavu nakon što je Prince Wales vodio premijera Winstona Churchilla preko Atlantika do NS Argentije, Newfoundlanda, u kolovozu 1941. godine, gdje se potajno nekoliko dana u sigurnom sidrištu susreo s američkim predsjednikom Franklinom D. Rooseveltom. Taj je sastanak rezultirao proglašenjem Atlantske povelje.
Dok se Churchill pripremao iskrcati s broda Prince Wales, Blackie se približio. Churchill se oprostio od Blackiea, a taj trenutak je fotografiran i prijavljen u svjetskim medijima. U čast uspjeha posjeta, Blackie je preimenovan u Churchill.
Blackie je preživio potonuće Princa Walesa od strane carske zrakoplovne službe japanske mornarice kasnije te godine, i odveden je u Singapur s preživjelima. Nije ga bilo moguće pronaći kada je Singapur iduće godine evakuiran i njegova sudbina nije poznata.

Blackie i Winston Churchill Foto: Wikipedia

Camouflage
Camouflage je bila mačka broda na palubi američke obalne straže LST na Pacifiku, u Drugom svjetskom ratu. Bio je poznat po traženju krugova neprijateljskih tragača preko palube.

Convoy
Convoy je bio brodska mačka na HMS Hermioneu. Tako je nazvan zbog broja posjeta broda pratnji konvoja. Konvoj je uvršten u brodsku knjigu i opremljen kompletom, uključujući malu viseću ležaljku u kojoj je spavao. Ubijen je zajedno sa 87 svojih članova posade kada je Hermionea mučila i potopila 16. lipnja 1942. njemačka podmornica U-205.

Mačka Convoy Foto: Wikipedia


Emmy
Emmy je bila mačka broda RMS Empress of Ireland. Bila je narančasta tabby mačka koja nikad nije propustila putovanje. Međutim, 28. svibnja 1914., Emmy je skočio na brod dok je bio u luci Quebec City. Posada ju je vratila na brod, ali je opet otišla, ostavljajući mačiće iza sebe. Empress of Ireland otišla je bez nje, što se smatralo lošim znakom. Sljedećeg jutra Storstad je udario Empress of Ireland dok je prolazio kroz maglu u blizini ušća rijeke Saint Lawrence i ubrzo je potonuo, usmrtivši više od 1000 ljudi.

Felix
Felix je bila mačka broda na Mayflower II kada je isplovila iz Devona, Engleske, u Plymouth, Massachusetts, 1957. godine kako bi simbolizirala solidarnost između Velike Britanije i SAD-a nakon Drugog svjetskog rata. Dobio je svoj prsluk za spašavanje i jednom je pretrpio slomljenu šapu nakon nezgode. Šapu je ispravio brodski liječnik. Fotografije i priče o Felixu pojavile su se u časopisu National Geographic, Life i Yankee nakon njegova dolaska u SAD. Mačka i ostatak posade išli su u mimohod u New Yorku i obišli istočnu obalu tog ljeta. Na kraju ga je usvojila djevojka kabinskog dječaka Ann Berry i nastanila se u Walthamu, Massachusetts. Kapetan broda Mayflower II napisao je dječju knjigu o Felixu pod nazivom Felix i njegovim avanturama Mayflower II. Knjiga je objavljena povodom obilježavanja pedesete obljetnice broda na Plimoth plantažama.

Jenny
Jenny je ime brodske mačke na Titaniku i spominje se u izvješćima nekoliko članova posade koji su preživjeli plovidbu oceanskom linijom 1912. godine. Prebačena je s Titanikova sestrinskog broda Olympic i okotila u tjednu prije nego je Titanik napustio Southampton. Jenny i njeni mačići su bili zbrinuti od strane osoblja koje ih je hranilo kuhinjskim otpadom. Ravnateljica Violet Jessop kasnije je napisala u svom sjećanju da je mačka „položila svoju obitelj u blizini Jima, zaposlenika u kuhinji, čije je odobravanje uvijek tražila i kojem je uvijek davala toplu predanost”

Mrs Chippy
MrsChippy (zapravo mužjak) bio je na brodu Endurance, brod koji je Sir Ernest Shackleton koristio za svoju trans-antarktičku ekspediciju. Kada je brod izgubljen, zarobljen i na koncu zdrobljen u ledu u kutiji, Shackleton je naručio da se ubije pet pasa i Mrs Chippy, tvrdeći da se životinje ne mogu držati na brodu tijekom napornog putovanja.

Peebles
Peebles je bio mačka brod HMS Western Isles. Još jedna mačka koja je postala favorit brodske posade, znalo se da je posebno inteligentan, te se rukovao sa strancima kada bi ušli u garderobu.

Pooli
Pooli je služila u transportu napada Sjedinjenih Američkih država tijekom Drugog svjetskog rata. Osvojila je tri servisne vrpce i četiri borbene zvijezde.

Pooli u svojoj uniformi Foto: Wikipedia


Rinda
Rinda je bila mačka broda na norveškom teretnom brodu Rinda, koji je bio torpediran i potonuo tijekom Drugog svjetskog rata. Kada je preživjela posada shvatila da se njihova voljena mačka ne nalazi na brodu za spašavanje, veslali su se noću dok na kraju nisu čuli „miauu” u daljini. „Veslali smo koliko smo mogli i smijali se i plakali kada smo podigli mokro krzno na dasci”. Mačka je postala mačka broda na brodu za spašavanje, britanskoj naoružanoj mornaričkoj koćarici HMT Pict, i dobila je ime Rinda prema prethodnom brodu.

Simon
Simon je bio brodska mačka HMS Amethyst tijekom incidenta u Yangtzeu 1949. godine, a ranjen je u bombardiranju broda u kojem je poginulo 25 članova posade broda, uključujući zapovjednika. Ubrzo se oporavio i nastavio ubijati štakore i držati moral posade. Imenovan je u čin ‘Able Seacat’ Simona i postao je poznata osoba nakon što je brod pobjegao iz Yangtzea i vratio se u Britaniju. Kasnije je zarazio infekciju i ubrzo je umro. Odavanja počasti i njegova osmrtnica pojavili su se u Timesu. Posmrtno mu je dodijeljena ’Dickin medalja’, jedina je mačka koja je ikada osvojila nagradu, i pokopan je s punim pomorskim počastima.

Unsinkable Sam
Ranije nazvan Oscar, bio je brodska mačka njemačkog borbenog broda Bismarck. Kada je potonuo, 27. svibnja 1941. godine, preživjelo je samo 116 od više od 22.000 članova posade. Oscara je preuzeo razarač HMS Cossack, jedan od brodova odgovornih za uništavanje Bismarcka. HMS Cossack je bio torpediran i potopljen nekoliko mjeseci kasnije, 24. listopada, te je ubijeno 159 članova posade. Međutim, Oscar je ponovno preživio te je spašen i odveden u Gibraltar. Postao je mačka broda HMS Ark Royal, koji je potopljen u studenom te godine.
Oscar je ponovno spašen, ali je tada odlučeno prebaciti ga u siguran dom na kopnu. Dosada poznat kao Unsinkable Sam jer je preživio tri potonuća, dobio je posao hvatača miševa u poslovnim zgradama guvernera Gibraltara „jer je još uvijek imao šest života“. S vremenom je odveden u Ujedinjeno kraljevstvo te je proveo ostatak života u Domu za pomorce. Njegov portret postoji u zbirkama Nacionalnog pomorskog muzeja u Greenwichu.

Foto: Facebook

Potapanje parobroda ‘RAD’: Umjetničko djelo svjedoči spašavanju dubrovačke posade

0
Foto: Dubrovački dnevnik

Cijela posada od 29 članova, od čega je većina bila iz Dubrovnika, se iskrcala s broda u dva čamca za spašavanje koja su imali vesla i neko pomoćno jedro te su plovili četiri dana. O ovom događaju svjedoči i vrijedno umjetničko djelo.

Foto: Dubrovački dnevnik

Na slici (ulje na platnu) slikara Johanna Seitsa vidimo potapanje broda “RAD” 3. kolovoza 1940. godine na kojem je kapetan bio Imoćanin, kap. Zane Franceschi. Brod “RAD” je početkom srpnja 1940. godine u Baltimoru u Sjedinjenim Američkim Državama, ukrcao teret fertilizera (umjetno gnojivo) za Južnu Afriku, Durban. Amerika je tada bila još neutralna pa je objavila neutralnost zapadnog dijela Atlantika. Njemačke podmornice su to poštovale i nisu prelazile zapadno od te linije nego su patrolirale i torpedirale brodove na istočnoj polovini Atlantika, jer su bili u ratu protiv Engleske, Poljske i Francuske.

Prije isplovljenja iz Baltimorea, kompanija Rusko & Banac iz Dubrovnika u čijem je vlasništvu bio brod, je instruirala kapetana Franceschia da na boku crne boje ispišu velikim bijelim slovima ime Jugoslavija te da na krmi broda viju dobro vidljivu zastavu kako bi ih njemačke podmornice lakše prepoznale kao brod neutralne zemlje, dakle Jugoslavije, koji plovi iz neutralne zemlje, dakle SAD-a. Brod je nakon dužeg zadržavanja u zapadnoj zoni Atlantika nastavio ploviti prema zapadnoj obali Afrike, prenosi Ivo Batričević za Dubrovački dnevnik.

SAMO SU IH PITALI IMAJU LI VODE

Dana 3. kolovoza u 19:00 sati njemačka podmornica pod zapovjedništvom kap. Hansa Cohausza je izronila i zaustavila brod, a zapovjednik je posadi naredio napuštanje. Inače, kada se podmornica približila, kapetan Franceschi je telegrafijom javio kapetanu podmornice kako je brod iz neutralne Jugoslavije i kako plove iz neutralne američke luke. Nijemci su odgovorili kako je teret engleski jer ide za Južnu Afriku, a u svome izvještaju nisu spomenuli fertilizer (umjetno gnojivo) nego Chemicals and “War Contraband”.

Cijela posada od 29 članova se iskrcala s broda u dva čamca za spašavanje koja su imali vesla i neko pomoćno jedro. Podmornica na površini se još približila i jedino su ih pitali imaju li dovoljno vode. 

Nakon toga je podmornica torpedom pogodila brod koji je počeo gorjeti, da bi potonuo u 20:00 sati. Poslije ovog događaja, njemačke su podmornice torpedirale ostale brodove na Atlantiku bez upozorenja. Sva je posada plakala gledajući svoj brod kako tone, a potonuo je u 15 minuta. Imali su vodu koja se stalno drži i mijenja u čamcima za spašavanje te kekse s koncentriranom hranom, kakva se drži u čamcima. 

Poziciju potapanja su znali pa su nastavili ploviti polako s čamcima prema istoku, prema najbližoj obali Zapadne Afrike, Dakare koja je bila oko 400 nautičkih milja. Pozicija potapanja na karti je zapadno od današnje Guinea Bisao. 

Sva posada je bila jako lagano obučena jer su bili u tropima, nosili su kratke hlače i majice ili košulje, a spasili su vrlo malo osobnih stvari. Kapetan Zane Franceschi je spasio svoj kanoćal i sekstant te samo jednu kolajnu koju je bio kupio za suprugu. Na brodu “RAD” mu je ostalo jako mnogo stvari koje je njegova supruga Marica kupovala tijekom više putovanja kad je dolazila i uvijek ostavljala nadajući se kako će brod doći u neku bližu luku kako bi ih lakše donijela kući. 

NA ČAMCIMA PLOVILI ČETIRI DANA

Poslije potonuća broda, dva su čamca plovila četiri dana polako prema istoku. Vrijeme je bilo promjenjivo u tropskim vodama, naišli bi jaki pljuskovi pa brzo prošli i tako naizmjenično, a najteže im je bilo zadržati se zajedno na vidiku tijekom noći. Više puta su izgubili iz vida jedni druge pa bi sljedeće jutro opazili drugi čamac na horizontu.

Nakon četiri dana, na horizontu se pojavio engleski konvoj sa 16 brodova. Oni u čamcima su mislili kako ih brodovi nisu vidjeli te su palili crvene signale i dim. Brodovi su prolazili dok posljednji, šesnaesti, nije stao i približio se. To je unaprijed dogovoreni način kojega su se konvoji držali tako da stane ili skrene samo posljednji brod u koloni kako ne bi došlo do gužve i sudara. Brodovi su držali “radio silence” tj. nisu komunicirali radio telegrafijom radi njemačkih podmornica. Kad je zadnji brod stao za ukrcati brodolomce, pojavio se još jedan brod iza njega koji je bio zaostao zbog kvara stroja i opasno im se približio dok je broj “16” manevrirao za ukrcati brodolomce iz čamaca. To je bilo po večernjoj svjetlosti, a brod koji ih je pokupio zvao se “GRODNO” pod britanskom zastavom.

Brodolomnici s broda “RAD” su dobro primljeni, a komanda konvoja ih je odlučila iskrcati u Lisabonu kao neutralnoj luci gdje su stigli polovicom kolovoza 1940. godine. Posada je, nakon što im je agent pribavio dokumente i kupio odjeću, otišla svojim kućama, većinom u Dubrovnik odakle su bili svi časnici. Ostali su bili iz okoline Dubrovnika, a kapetan Zane Franceschi se vratio u Perinušu u Imotski.

Nakon nekoliko mjeseci, oficiri iz Dubrovnika su dogovorili naručiti jednom slikaru naslikati brod “RAD” u trenutku torpediranja, tj. potapanja. Slika je dimenzija oko 60 cm x 40 cm i potpisana je imenom Seits. Pomorci su je darovali crkvi Gospe od Milosrđa u Lapadu. Ta crkva je tradicionalno bila mjesto za zavjete pomoraca i sličila je na muzej zbog svih izloženih vrijednih srebrenih i pozlaćenih stvari, darova i slika koje su pomorci darivali nakon gubitaka brodova i spašenih života u olujama i ratovima. Na slici iznad imena pomoraca piše: “Za zahvalnost Majci Božjoj”. 

POSADA PRETEŽNO DUBROVAČKA 

Na brodu, koliko mi je poznato, je prvi časnik palube bio Božo Margaretić, drugi časnik palube Ivo Šišević, a jedan od članova posade je bio otac Izidora Arčanina iz Dubrovnika. Svi ostali članovi posade su pretežno bili iz Dubrovnika i okolice. Prvi i drugi časnik palube su nakon potonuća stekli titulu kapetana te su nastavili ploviti tijekom rata kao zapovjednici brodova. Na pisanje ovoga feljtona me potakla kartolina iz osobne kolekcije na kojoj se vidi kak je u četverovezu na predjelu Batale u luci Gruž upravo brod “RAD” što je i rijetkost vidjeti jer tu su se obično vezivali parobrodi Dubrovačke plovidbe A.D. u raspremi.

Za zavjet Gospi od Milosrđa, obavezali su se, ako prežive, doći na hodočašće s grahom u čizmama. Ipak, na hodočašću kapetan Božo Margaretić nije imao problema sa hodom. Kolegama je priznao kako je u čizme stavio grah kojega je prvo skuhao jer ‘nisu rekli kakav grah mora biti’.  

O BRODU 

Parobrod “RAD” je izgrađen 1910. u brodogradilištu Irvine’s shipbuilding & Drydock Co. Ltd. u West Hartelpool u Engleskoj pod imenom “THISTLETOR” za brodarsku kompaniju Albin Line Ltd. iz Sunderlanda, također u Engleskoj. Dana 10. svibnja 1915. parobrod je rekviriran u crnomorsku flotu pod imenom “TRANSPORT NO. 67 THISTLETOR”. U svibnju 1918. godine zarobljen je od strane austro-ugarske u Mariupolju te je u studenom iste godine vraćen vlasniku.                

Dubrovački brodovlasnici Banac & Rusko su ga kupili 1930. godine za svoju brodarsku kompaniju “Rad” te su i brodu dali isto ime. Nakon što im je brod torpediran i potopljen 3. kolovoza 1940. godine, brodovlasnici Banac & Rusko više nisu imali novih brodova jer Drugi svjetski rat je ipak spriječio rast njihove flote. Također su nacionalizacijom 1948. godine izgubili zgradu u luci Gruž pored hotela Petka u kojoj su se bavili agenturom brodova i prodajom karata za emigracijske brodove koji su plovili prema obećanim zemljama Sjeverne i Južne Amerike.

Izvor teksta i slike je kap. Vjeko Franceschi, sin kapetana Zana Franceshija, a podaci o brodu su Danila Prestinta, Miramar ship indeks. 

Sudbina kruzera Transilvania: Bila je napredan brod, a naposljetku se pretvorila u pješčani sprud

0
Foto: I.B osobna arhiva

Kruzer “Transilvania” je posjetio Dubrovnik devet puta.

U službenim knjigama dolaska i odlaska brodova pomorske agencije Atlantagent iz Dubrovnika piše kako je TRANSILVANIA prvi put uplovila u luku Gruž dana 13. listopada 1957., te ponovo 13. svibnja 1958. godine. Te iste, 1958., uplovila je još i 19. svibnja, 5. kolovoza, 19. kolovoza, 23. rujna i 9. listopada. Godine 1959. godine nas je ponovo posjetila 4. travnja, a zadnji put je uplovila 18. svibnja 1960. godine u 5:50 sati s 375 putnika, te je istog dana u 18:30 sati isplovila prema Pireju u Grčkoj. Ta njezina kružna putovanja su kretala iz luke Constanca preko Pireja, Dubrovnika, Splita, Rijeke i Venecije. Na našoj obali o prihvatu putnika i lokalnim izletima po gradu i bližoj okolici uglavnom čeških turista i jednom francuskih je brinula putnička agencija Putnik, za dubrovačkidnevnik.net piše Ivo Batričević.

TRANSILVANIA je kao novogradnja broj 633 za rumunjsku državnu pomorsku kompaniju Serviciul Maritim Român (SMR) izgrađena 1938. godine u poznatom danskom brodogradilištu i još poznatijem proizvođaču brodskih motora Burmeister & Wain iz Kopenhagena. Imala je 6672 bruto tona, bila duga 131, a široka 17,6 metara. Dva B &W diesel motora ukupne snage 14400 KS preko dvije propele omogućavala su joj brzinu od 22 čvora dok je u probnim vožnjama dostizala čak i 25 čvorova. Na svojim prostranim palubama mogla je prihvatiti 410 putnika od kojih 80 u prvom, 100 u drugom i 230 u trećem razredu. 

Foto: I.B. osobna arhiva

NA PALUBE UKRCALA 1500 ŽIDOVSKIH EMIGRANATA 

Na prvo putovanje TRANSILVANIA je zaplovila 12. rujna 1938. iz Constance do Pireja, Aleksandrije i Istanbula. Zajedno s brodom blizancem BASARABIA uglavnom je plovila između rumunjske Constance i egjpatske Aleksandrije, povremeno krstareći Istočnim Sredozemljem i Crnim morem. Za vrijeme Drugog svjetskog rata, oba broda su raspremljena u neutralnoj turskoj luci Istanbul. BASARABIA je nakon rata u vidu reparacije otpremljena u Sovjetski Savez gdje je pod novim imenom UKRAINA plovila do 1988. godine kada je izrezana u staro željezo.

TRANSILVANIA je vraćena Rumunjskoj i prvi joj je posao nakon rata bio prijevoz europskih Židova prema izraelskoj luci Haifa. Već od 1945. godine plovi između: Marseillesa, Barcelone, Napulja, Pireja, Istanbula, Beiruta, Haife i Constance. Nakon izraelsko-arapskih ratnih sukoba, TRANSILVANIA plovi uglavnom do Istanbula i Haife. Kada je rumunjska vlada 1950. godine dozvolila odlazak 250 tisuća Židova iz svoje zemlje u novostvorenu izraelsku državu, TRANSILVANIA je dobila posebnu dozvolu da za taj njoj povjereni veliki zadatak na svoje palube može ukrcati čak 1500 emigranata. Iako je danas teško objasniti uvjete pod kojima su svi ti nesretnici u skučenom prostoru u tako velikom broju uopće mogli preživjeti, brod je uspješno obavio ovaj složeni i zahtjevan posao. 

Foto: I.B. osobna arhiva

  

POSLJEDNJI OSTACI BRODA 30 GODINA LEŽALI U DUNAVSKOM BLATU

Od 1957. TRANSILVANIA počinje ploviti na kružnim putovanjima između talijanske luke Genove i rumunjske Constance uglavnom u najmu njemačkog touroperatora Neckermann, a od 13. listopada iste godine je počela ploviti uzduž naše obale do talijanske Venecije. 

Vrlo kvalitetno izgrađeni brod plovio je sigurno svojim starim uhodanim pomorskim rutama sve do konca 1975. kada je konačno raspremljen u Constanci. Nakon četiri godine joj je glavni brodski motor demontiran i poklonjen Pomorskom muzeju u Kopenhagenu gdje i danas ponosno svjedoči o visokoj tehnologiji i kvaliteti njegovog isporučitelja Burmeister & Wain tvornice brodskih motora. 

U rujnu 1979. dva su remorkera odvukla TRANSILVANIU iz Constance do ušća Dunava nedaleko od luke Galati s namjerom da se brod preuredi kao plutajući hotel. Za vrijeme sušnog ljeta i niskog vodostaja rijeke Dunav TRANSILVANIA se opasno nagnula i prevrnula na lijevi bok dana 9. rujna 1979. godine. Njeno rezanje je uslijedilo tek 1982./83. godine, ali do vodene linije kada je iz nepoznatih razloga zaustavljeno. Trup broda je godinama ležao na dnu pješčanog spruda te se napunio riječnim muljem, a na njemu u priloženoj fotografiji iz 2006. godine vidimo kako su izrasla i dva stabla. Završna operacija čišćenja podrtine je započela tek u listopadu 2008.godine. Do početka ljeta 2009. posljednji ostaci broda TRANSILVANIA su nakon trideset godina ležanja u dunavskom blatu, izrezani i baržama prevezeni u rumunjske čeličane, gdje su konačno završili rastaljeni u visokim pećima.

Trup broda je godinama ležao na dnu pješčanog spruda te se napunio riječnim muljem, a na njemu u priloženoj fotografiji iz 2006. godine vidimo kako su izrasla i dva stabla

Čelnik IEA: Industrija nafte i plina zaradila je prošle godine 4 bilijuna dolara!

0

Dobit globalne naftne i plinske industrije u 2022. godini skočila je na 4 bilijuna dolara, s prosječnih 1.5 bilijuna dolara posljednjih godina, izjavio je u utorak Faith Birol, šef Međunarodne energetska agencija (IEA).

Unatoč takvoj dobiti, zemlje koje ovise o prihodima od nafte i plina svakako bi se trebale pripremiti i smanjiti svoju ovisnost o nafti jer će potražnja dugoročno pasti, kazao je Birol na konferenciji u Oslu putem video veze, prenosi Reuters.

“Svoja gospodarstva bi posebno trebale diversificirati zemlje Bliskog istoka. Po mojem mišljenju COP28 (summit o klimi) mogao bi biti odličan korak za promjenu sudbine zemalja Bliskog istoka” – kazao je Birol.

“Više ne možete vodti zemlju čije se gospodarstvo 90% oslanja na prihode od nafte i plina, jer će se potražnja za naftom smanjiti” – dodao je Birol.

Domaćin ovogodišnjih razgovora Ujedinjenih naroda o klimi bit će Ujedinjeni Arapski Emirati, članovi skupine zemalja OPEC-a koje proizvode naftu.

Ljubav ne poznaje granice! Zaljubljeni Magda i Bartosz nastavljaju svoju romantičnu pomorsku pustolovinu

0
Foto: Privatna arhiva

Da ljubav ne poznaje granice – ni ljudske, ni morske – svakodnevno svjedočimo. No, ima tih priča koje nas inspiriraju. Jedna od njih ljubav je mladih pomoraca Magde Pieniazek i Bartosza Cenarskog. Vole se već dugo, upoznali su se tijekom studija na pomorskom fakultetu u Poljskoj, a kada su završili školovanje, trebali su odraditi kadeturu. Kako to inače biva, život ih je razdvojio te su kadeturu morali odraditi na različitim brodovima, ali u vlasništvu iste kompanije.

Nakon romantičnog susreta nasred Indijskog oceana, gdje su zahvaljujući zapovjedniku Nenadu Martinoviću koji je promijenio planiranu rutu broda, uspjeli ugledati jedno drugo “kroz kanočal” i mahnuti u prolazu, Bartosz i Magda nastavili su broditi dalje, a mi smo si ovog Valentinova postavili zadatak saznati malo više o njihovoj ljubavi, ali i pomorskoj karijeri.

Foto: Flex LNG/ Otvoreno more

Zašto ste izabrali baš karijeru u pomorstvu, pogotovo iz razloga što nije tako popularna među ženama? Kako je vaša obitelj reagirala kada ste im rekli za svoj izbor karijere?

Magda: Sve je započelo sa strašću za jedrenjem. Činjenica da pomorstvo nije tako popularno među ženama upravo je jedan od razloga zašto sam se odlučila za ovu karijeru. Shvatila sam da je jedini način da se postignu ikakve promjene u pomorskoj industriji dokazati da se žena može uspješno snaći u ulozi časnice. Volim se suočavati s izazovima i pomicati granice.

Diplomirala sam Nautiku i tehnologiju pomorskog prometa na Gdynia Maritime University. Svoju karijeru započela sam 2021. godinie s LNG industrijom, koju sam oduvijek smatrala svojim glavnim ciljem.

Moji roditelji su me oduvijek podržavali u svemu, pa ni u ovom slučaju nije bilo drugačije. Sada su vrlo ponosni na mene i stalno prate lokaciju mog broda 🙂

Bartosz: Cijelo svoje djetinjstvo sam promatrao prezaposlene ljude koji rade osam sati dnevno ispred kompjuterskih ekrana. Oduvijek sam znao da ne želim takav život. Zato sam izabrao ovakvu vrstu posla koja donosi puno zabave, avanture i raznovrsnih aktivnosti i odgovornosti. To je također mjesto gdje se možeš pronaći kao snažni vođa tima te imaš priliku usavršiti vještine kao što su donošenje odluka, rješavanje problema itd.

Diplomirao sam pomorski promet na Gdynia Maritime University. Školovanje u pomorskoj industriji započeo sam prije 9 godina upisivanjem Tehničke škole unutarnje plovidbe u Kędzierzyn-Koźle. Od tada sam vrlo stravstven što se tiče pomorske karijere.

Jeste li znali što očekivati kada ste prvi put otišli na more? Kako je prošla vaša kadetura?

Bartosz: Isprva sam plovio u unutarnjoj plovidbi, zbog čega mi je početak pomorske karijere na moru bio vrlo jednostavan početak. Tijekom kadeture trudio sam se pokazati da sam otvorena i marljiva osoba.

Magda: Iskreno, rad na brodu nije bio ono što sam očekivala, ali u isto vrijeme smatram da mi je bilo vrlo zadovoljavajuće i inspirativno. Tijekom svoje kadeture imala sam priliku obavljati redovitu plovidbenu stražu i nadzor tereta te sam se potpuno upoznala sa svim OOW zadacima, zbog čega sam bila spremna preuzeti odgovornost treće časnice.

Hrvatski mediji pisali su o Vašem romantičnom susretu usred Indijskog oceana. Je li vas to iznenadilo? Kako ste se osjećali u tom trenutku?

Bartosz: Veliko iznenađenje bilo je da su ovaj članak prenijeli mnogi drugi portali koji se bave pomorstvom te da je postao aktualna tema među pomorcima. Nakon toga dobivao sam jako lijepe i srdačne komentare.

Magda: Bilo je to zaista jedno lijepo iskustvo i nadam se barem još jednom takvom! Zapravo, vrlo je vjerojatno da će se ponoviti jer brodovi za prijevoz plina često imaju slične pomorske rute.

Foto: Privatna arhiva

Želite li ploviti na istom brodu ili preferirate biti razdvojeni?

Bartosz: Tražili smo kompanije koje bi dozvolile da plovimo na istom brodu, ali to i nije tako jednostavno. Većina kompanija ima takvu politiku da ne dopušta rad parovima na brodu. Možda će članci poput ovoga promijeniti tu odluku u budućnosti.

Magda: Voljela bih raditi zajedno s Bartoszom. Dok smo zajedno studirali na Pomorskom fakultetu Gdynia bili smo sjajan tim i mislim da bi naša suradnja na brodu mogla donijeti mnogo koristi, ne samo radu na brodu, nego i cijeloj kompaniji. Nažalost, pomorska industrija to ne vidi. Zato smo odlučili raditi za različite kompanije kako bismo barem pokušali uskladiti naše ugovore.

Kako uspijevate tako dugo biti odvojeni jedno od drugog ? Uspijete li provesti slobodno vrijeme zajedno?

Bartosz: Ovo je još uvijek početak naše karijere, ali zasad smo uspjeli uskladiti naše ugovore do te mjere da skoro cijelo slobodno vrijeme provedemo skupa. U tom slučaju biti odvojen tih nekoliko mjeseci ugovora i nije tako velika stvar pošto se vidimo odmah po povratku kući. Svaki pomorac ima isti problem s kojim se mora nositi.

Magda: Zasada uspijevamo provesti sve slobodne dane skupa i trudimo se to vrijeme uvijek učiniti kvalitetnim. Dijelimo hobije i uglavnom puno pričamo o našim planovima i projektima za odmor. Mislim da me to zapravo tjera da dam 100% od sebe dok sam na brodu.

Što očekujete od svoje karijere? Gdje se vidite za 10 godina?

Bartosz: Najvažnije mi je poboljšati svoje vještine i sposobnosti, te nastaviti s karijerom.

Magda: Vrlo sam motivirana za daljnje razvijanje svojih vještina i želim steći što više iskustva. U sljedećih 10 godina vidim sebe kao sretnu i ispunjenu osobu.

Foto: Privatna arhiva

Lijepo je vidjeti da Magda i Bartosz napreduju te da su dokazali kako odabir karijere ne utječe na snagu njihove ljubavi. Želimo im sreću u danjim pothvatima u karijeri, te puno ljubavi jedno za drugo.


Katarina Mitrović

Hostesa Ana Kakić o iskustvu u jahting svijetu: “Učenje je konstanta koja nikad ne prestaje”

0
Foto: Ana Kakić / PR

S morem se budim, s morem odlazim na san. Od prvog dana more je moja ljubav broj jedan prema kojoj se odnosim sa strahopoštovanjem.

Cijelo moje nautičko putovanje kreće od činjenice da sam rodom iz jedne od najljepših luka na Jadranu, grada Trogira. Oduvijek sam u krugu nautičara, kako u obitelji tako i društvu.

Moji poznanici dosta su znatiželjni zbog mog posla hostese. Neke zanimaju priče s putovanja, neke suživot s gostima. O moru i nautici volim pričati otvoreno i ne želim prikazati ovaj posao kao laganu šetnju, pa često govorim i o onim težim trenucima kojih je malo, ali zbog kojih je posao „kao maraton s prekrasnim stanicama kroz koje neumorljivo trčite“.

Bitno je ljudima pružiti realnu sliku onoga što radite. Nije to „samo“ plovidba, priprema hrane i privezivanje plovila. Jako bitan faktor su međuljudski odnosi – jer boravite i radite na svega nekoliko kvadrata u određenom vremenu i sve mora funkcionirati lagano. Iza vašeg angažmana stoji veliki posao charter tvrtke: od prodaje destinacije, bookinga broda i organizacije tog putovanja, te s druge strane očekivanja gostiju koji žele upamtiti to putovanje kao jedno divno iskustvo u našoj zemlji.

Moja omiljena rečenica je kako je Hrvatska mala zemlja s velikim uspjesima, kako u svemu, tako i u nautici. Jedna smo od najjačih nautičkih zemalja u svijetu i strogo stojim iza uvjerenja kako imamo i stručne ljude. Ima li nas dovoljno? Nažalost, mislim da još ne. Ali, uz to što bi nas trebalo biti više, smatram da je najbitnije podići svijest o potrebi za edukacijom koja nam je dostupna te iako košta, višestruko se vraća već nakon prve odrađene sezone. U svakom smislu.

Foto: Ana Kakić / PR

Prvo iskustvo posla hostese stekla sam na težak način. Krenula sam kao i sve druge hostese, otišla na prvi ugovor koji je trajao 2 mjeseca, potpuno nespremna. Moje je putovanje krenulo iznenada, kada sam odlučila otići na motornu jahtu i „spasiti“ sezonu nakon što je plovilo ostalo bez jednog člana posade. Nisam imala nikakvog iskustva i nisam znala koje su moje obveze. Na kraju te sezone odlučila sam kako to nije posao za mene.

Nedugo nakon, ta me situacija ipak potaknula i priključila sam se tečaju za hostese koje je držala jedna iskusna i cjenjena hostesa. Kroz nekoliko sam dana naučila više nego u dva mjeseca navigacije. Za mene je to bila prekretnica. Vjerujem da je taj tečaj bio ključan u mom profesionalnom oblikovanju, i beskrajno sam zahvalna na prilici i znanju koje sam dobila od kolegice.

Nakon toga, otvorila mi se vizija za daljnje zapošljavanje i moje sljedeće iskustvo je ono koje mi je u cijeloj karijeri bilo najbolje. Nova ljubav prema ovom poslu kreće s Oceanisom 60, njegovim vlasnikom i skiperom. Ljudi koji su u tom trenu bili uz mene uspjeli su svu svoju pozitivnu energiju prenijeti i na mene. Naš suživot za vrijeme navigacije bio je predivan. Obostrano poštovanje i ispunjenje očekivanja. Uistinu bih svima poželjela da im karijera krene s takvim iskustvom koje će im dati vjetar u leđa. To me dovelo do ovog što jesam i što danas radim.

Foto: Ana Kakić / PR

Iako je arhitektura moj primarni posao, za nautiku uvijek nađem vremena i uspješno balansiram između ova dva svijeta. S godinama ta povezanost sve više raste i stalno otvara nove spoznaje i prilike. Sve informacije koje dopiru do mene nastojim prenijeti na one koji su dio ovog svijeta ili to žele postati.

Pored zapovjednika jahte/skipera brodice, hostesa je ravnopravan član posade plovila i jednako odgovorna za neometano funkcioniranje boravka gosta na plovilu. U programu obuke za hostese koje radim u pomorskom učilištu Adria Libar naglasak je na praksi. Cijeli se tečaj odvija na plovilu i simuliramo stvarne situacije kroz način rada hostese s charterom, skiperom i gostima. Tijekom tri dana tečaja kandidati nauče planirati, komunicirati usluge prema gostima, održavati plovilo, ali i planirati jelovnike, zabave i restorane za goste. Prolazimo kroz načine pripreme hrane i pića te prezentaciju istih. Uz mene, s kandidatima radi skiper koji prenosi nautičko znanje i očekivanja koje pozicija hostese podrazumijeva, a vezana su za pomoć pri uplovu, ispovu, privezima i ostalim obvezama na brodu. Savladavamo sve obaveze i benefite. Važno je napomenuti kako je tijekom cijelog procesa rada na brodu vaš kolega skiper/kapetan ujedno i vaš oslonac, kao i vi njegov. Zajedno činite tim i dobri ste onoliko koliko i vaša komunikacija i povjerenje.

Posljednjih godina imamo negativan trend u nautičkoj industriji jer se zbog manjka kadra i velike potražnje angažiranje hostesa svelo na „hitne angažmane“ osoba koja nisu upoznate s poslom i radom, što često dovodi do nezadovoljstva gostiju.

Osoba koja se odluči posvetiti karijeri na plovilima mora imati na umu da ovaj posao zahtijeva i odricanja. Takve osobe moraju imati puno strpljenja, razumijevanja i otvoren um prema razlikama među ljudima jer tijekom samo jedne sezone na plovilu boravimo s ljudima iz različitih krajeva svijeta i kultura. Osim strpljenja, ključna je jaka motivacija i vještina savladavanja prepreka jer se hostesa i skiper nađu u situacijama u kojima upoznaju težinu ovog posla.

Tijekom vremena provedenog na plovilu dolazi do nepredviđenih situacija, a osoba koja se bavi ovim poslom treba biti educirana, pripremljena i unaprijed poznavati procedure i planove. Dapače, najvažnija je priprema. Korištenje interneta i stav kako su nam sve informacije dostupne umanjuje svijest o usavršavanju, a rad na brodu ne možeš savladati ako ne vidiš, osjetiš i doživiš ovo radno okruženje. Iz iskustva znam kako je u ovomu poslu učenje konstanta koja nikada ne prestaje, a gradi se kroz ciljane tečajeve i upoznavanje s iskustvima drugih hostesa, kapetana i lokalnih ljudi u čijem okruženju funkcioniraš. Dobre karakterne osobine temelj su na koje će se znanje i vještine s edukacijom i radom nadograđivati.

Foto: Ana Kakić / PR

Sada, nakon godina iskustva na motornim jahtama i jedrilicama, vjerujem da mogu pomoći industriji u edukaciji za poziciju hostese kako bi olakšano pokrenuli posao od starta, s predznanjem. Osim toga, smatram se odgovornom podijeliti svoje iskustvo nadolazećim naraštajima. Vjerujem da je dobar utjecaj dovoljan da se lanac pokrene. Ovom pričom i edukacijom koju radim u suradnji s učilištem Adria Libar, cilj je potaknuti ljude na pozitivan start kao što je kolegica potaknula mene. Na kraju, a najbitnije, kandidati imaju priliku međusobno se upoznati i stvoriti poznanstva koja su uvijek dobrodošla u ovom poslu. Pozivam sve koje zanima ova tematika da nam se jave.


Više informacija o tečaju za hostese pročitajte na linku: ADRIA LIBAR – Tečaj za hostese

Presuda: CMA CGM osuđen za ubojstvo iz nehaja zbog smrti kapetana kontejnerskog broda

0
Foto: MarineTraffic

Više od desetljeća nakon samoubojstva zapovjednika koji je radio za CMA CGM, francuski viši sud potvrdio je odluku nižeg suda kojom je ovaj brodarski div osuđen za ubojstvo iz nehaja zbog utjecaja na smrt kapetana.

Viši sud je navodno odbio žalbu kompanije CMA CGM na presudu iz prosinca 2020., kojom je utvrđeno da je kompanija utjecala na samoubojstvo kapetana. CMA CGM kažnjen je sa 100.000 eura. Francuska novinska agencija Agence France-Presse (AFP) izvijestila je da je 8. veljače imala uvid u kopiju presude žalbenog suda, dva tjedna nakon izricanja konačne presude u ovom slučaju.

Riječ je o slučaju koji se dogodio nakon nesreće u prosincu 2010., u kojoj se CMA CGM-ov kontejnerski brod Laperouse sudario s malim obalnim teretnim brodom Thebe u Sjevernom moru kod obale Nizozemske. Laperouse od 157.000 dwt s kapacitetom od preko 13.000 TEU, tada jedan od najvećih kontejnerskih brodova na svijetu, udario je u teretni brod od 2.500 dwt. Thebe je teško oštećen u sudaru, ali je ostao plutati te je uz pomoć tri spasilačka broda sigurno otegljen do luke. Laperouse nije oštećen i dopušteno mu je da nastavi svoje putovanje, piše The Maritime Executive.

Istraga je za sudar okrivila jednog od časnika kontejnerskog broda, koji je dao otkaz u CMA CGM. Kapetan Philippe Deruy oslobođen je svake odgovornosti za nesreću. Kapetanu je dopušteno da ostane na brodu, ali je CMA CGM tada odlučio da će se kapetan ipak iskrcati kad brod stigne do Sueskog kanala. Zatim je dobio, kako sud utvrdio, “loše definiranu poziciju na kopnu”.

Manje od dva mjeseca nakon sudara, 14. veljače 2011., 47-godišnji kapetan objesio se u podrumu svoje stambene zgrade u Nici u Francuskoj. Tijekom suđenja objavljeno je da je u svojoj oproštajnoj poruci napisao: “Nemam budućnost, a to je za mene nepodnošljivo”. Godinu dana kasnije, njegova majka, sestre i brat podnijeli su tužbu, a državno tužiteljstvo u Marseilleu otvorilo je preliminarnu istragu smrti.

Tijekom sudskog postupka pokazalo se da je nakon nesreće unutar CMA CGM-a došlo do internog sukoba, a većina višeg menadžmenta smatrali su da kapetana treba zadržati na poziciji. U izvješću se ističu da je kapetan imao sjajnu karijeru, a u prošlosti je izbjegao ozbiljnu nesreću i oštećenje broda u luci Tangier. Međutim, Jacques Saade, izvršni direktor CMA CGM-a, i generalni direktor podružnice zahtijevali su da Deruy dobije otkaz nakon sudara.

Sud je 2020. utvrdio da je CMA CGM prekršio svoje obveze te da nesretnom kapetanu nije osigurao zaštitu fizičkog i mentalnog zdravlja. Situacija koja je dovela do njegovog otkaza stvorila je neizvjesnost, s otkazanim intervjuima, bez rasporeda, a nisu poštovane ni politike tvrtke. Sud je odlučio da su disciplinske mjere izrečene bez poštivanja procedura tijekom, kako je sud utvrdio, intenzivne borbe među zaposlenicima tvrtke.

Sud je naredio da se presuda iz 2020. javno objavi kako bi se podigla svijest o ovom slučaju u pomorskom svijetu. Cilj je bio dati primjer kako bi se slični slučajevi izbjegli u budućnosti.

Mediji u Francuskoj navode da je CMA CGM sklopio nagodbu u ovom slučaju. Kompanija je također kasnije postavila spomen ploču u čast kapetana za njegovo djelovanje u sprječavanju nesreće u Tangeru.

STIŽE PLINAŠ “VIS”: Flota Jadroplova uskoro jača za novi takner

0
Foto: Screenshot/ Youtube

Druga prinova u floti splitskog “Jadroplova” – brod za prijevoz ukapljenog naftnog plina (LPG, liquefied petroleum gas) – stiže ipak s prvim lastama, odnosno u ožujku, iako je ranije bilo najavljivalo da će to biti u veljači.

Iz kompanije s Branimirove obale javljaju kako točan dan isporuke “plinaša” koji se gradi u japanskom brodogradilištu Sasaki, pokraj Hiroshime, još nije definiran, prenosi Otvoreno more.

U kojoj je fazi gradnja broda, hoće li biti odgode i koliko, s obzirom na to da su najave spominjale konac veljače?

– Brod je pri završetku izgradnje, možda bude odgode par tjedana zbog sitnih problema oko korištenja ukapljenog naftnog plina pogonskoga goriva.

Kako će se brod zvati, pomorski krugovi govore o imenu “Vis”?

– Tako je, brod će nositi ime “Vis”.

Koja mu je cijena i kako ćete ga financirati?

– Cijena je 23.500.000 dolara. Od toga, “Jadroplov” ulaže vlastita sredstva u iznosu od 5.875.000. dolara. Ostatak će biti financiran dugoročnim kreditom Hrvatske banke za obnovu i razvitak, na rok od deset godina. Kamata još nije definirana. Tržišna cijena broda, na temelju procjene “Vessels Value” iznosi 27.640.000 dolara.

Gdje će “Vis” ploviti, pod čijom zastavom, ide li u najam, tko će krcati posadu i hoće li ona biti hrvatska?

– Brod će nositi hrvatsku zastavu. Kao i blizanac mu “Marko Marulic”, koji smo preuzeli jesenas, koncem listopada, također u japanskom brodogradilištu “Sasaki Shipbuilding Company”. Prema sadašnjim planovima, “Vis” će ploviti širom Dalekog istoka, Crvenim morem, afričkom zapadnom obalom i Perzijskim zaljevom. Dogovoren je najam s norveškom kompanijom “Equinor”, tvrtkom kćeri “Stat Oila”, koja je jedna od najvećih svjetskih naftnih kompanija. Za takozvani “crew” i “technical” management brinut će se tvrtka “Thome Croatia”.

Koje su karakteristike broda?

– Kao i kod “Marulica”: kapacitet tankera je 7500 kubika stlačenog plina, dug je 116,8 i širok 19 metara. Glavni stroj “Hitachi – Man B&W”, snage 3000 kilovata, davat će mu prosječnu brzinu od 13 čvorova. Imat će klasu “Bureaua Veritas”. Riječ je o tehnološki vrlo naprednom brodu s vrlo visokom učinkovitošću potrošnje goriva.

Od koga kupujete brod – od japanskih brodograditelja ili izvornog naručitelja koji je promijenio planove?

– Kupujemo ga od izvornog naručitelja. Ugovor je sklopljen sa švicarskom tvrtkom “Global One Energy”.

Hoćete li nabavljati i treći brod iz iste serije?

– Ne, treći brod naručitelj ostavlja sebi. Ovo je već financijski maksimalno koliko “Jadroplov” može podnijeti s obzirom u kakvom je stanju kompanija bila prije, kolika je starost postojeće flote i kakvo je trenutno stanje na tržištu sipkih tereta. Iduća ulaganja bit će moguća tek nakon procesa dokapitalizacije tvrtke.

Kakve su prve reakcije na “Marka Marulica” – kakav se pokazao kod eksploatacije, jeste li zadovoljni tom akvizicijom i gdje trenutačno plovi?

– “Marulic” se pokazao kao odličan u eksploataciji. Jako smo zadovoljni. Trenutno plovi na području Dalekog istoka, Indije i Afrike.

Pročitajte i:

Jadroplov o sistershipu “Marka Marulića”: “Brod je savršenstvo tehnologije i tehnike.” Pavlović otkriva i tko će graditi feribot!

Vodeći korejski brodari ulažu u izgradnju trgovačkih brodova na nuklearni pogon

0
Foto: HMM/ Splash247

Niz korejskih brodarskih kompanija, uključujući HMM, Sinokor i H-Line Shipping, zajedno s klasifikacijskim društvom zemlje, napreduje s planovima za izgradnju trgovačkih brodova s pogonom na nuklearnu energiju.

Glavni direktori pomorskih kompanija u suradnji s Korejskim Registrom, Institutom za nuklearna istraživanja i Korejskim institutom za istraživanje atomske energije sastali su se jučer u gradu Gyeongju kako bi razgovarali o tome kako razviti nuklearne reaktore s malim modulima za brodove, prenosi Splash247.

U četvrtak je potpisan sporazum o uspostavi kooperativne osnove za buduću komercijalizaciju kroz razvitak i demonstraciju atomske tehnologije za pogon velikih plovila s naglaskom na reaktore rastaljene soli (MSR).

Ove vijesti dolaze u trenutku kada vodeća brodogradilišta u zemlji, Hyundai Heavy Industries i Samsung Heavy Industries, također razvijaju vlastiti dizajn brodova na nuklearnu energiju.

Od 21. siječnja 1954. u svijetu je izgrađeno preko 700 nuklearnih reaktora. Otprilike polovica njih je na moru.

Diljem svijeta u tijeku su brojni projekti implementacije nuklearne energije u pomorskom prometu.


Pročitajte i:

Samsung Heavy planira graditi plutajuće nuklearne elektrane

Bureau Veritas i američka tvrtka razvijaju baržu na nuklearni pogon

PROJEKT HABAKUK: Tajni brod od leda

0
Foto: Screenshot / YouTube

U nedostatku čelika za vrijeme Drugog svjetskog rata, Britanci su se domislili izgradnji nosača zrakoplova od leda. Prototip takvog broda i danas leži na dnu kanadskog jezera Patricia.

Očajna vremena zahtijevaju očajničke mjere, a niti jedno vrijeme nije tako očajno kao kada se najmoćnije nacije svijeta odluče međusobno uništiti, zanimljivost prenosi Morski.hr.

Bilo je vrijeme Drugog svjetskog rata, a Saveznici su se u jednom trenutku našli u problemu – ponestajalo im je osnovnih resursa za izradu vojne i pomorske opreme, prvenstveno čelika.

Britanske su flote napadale njemačke podmornice u sjevernom Atlantiku. S druge strane, savezničke opskrbne brodove na putu preko oceana presretale su i potapale njemačke podmornice alarmantnom brzinom. Avioni su mogli pružiti zaštitu, ali nisu mogli biti raspoređeni usred oceana bez nosača zrakoplova. No, oni su masivni i za njihovu proizvodnju potrebne su enormne količine čelika.

Stoga se postavljalo pitanje kamo bi zrakoplov mogao sletjeti da se napuni gorivom bez preopterećenja već opterećenih resursa.

Churchill dao zeleno svjetlo

Britanski znanstvenik Geoffrey Pyke koji je radio kao savjetnik lorda Mountbattena, došao je na fantastičnu ideju – napraviti nosač zrakoplova od leda. Led je tvrd, ne tone, a bilo kakva oštećenja lako se mogu popraviti zamrzavanjem vode na oštećenom mjestu.

Pyke, poznat po sklonosti šokantnim idejama, predložio je da se od ledene sante odsječe i odvuče veliki komad leda od kojega bi se formirao ledeni brod. Izravnavanjem površine, razmišljao je, služio bi kao platforma za slijetanje, a ako bi uspjeli izdubiti središte, to bi bilo idealno mjesto za sklonište zrakoplova.

Pyke je uspio prodati ideju lordu Mountbattenu koji je Winstona Churchilla uvjerio da se rat može dobiti ‘uz pomoć’ leda. Churchill je dao zeleno svjetlo i projekt je dobio kodno ime ‘Projekt Habakuk’.

Foto: Screenshot / YouTube

Masivni rashladni sustav

Zamišljeni ratni brod bio bi najveći ikad izgrađen: 600 m dugačak te širok 200-tinjak m – više nego dvostruko veći od Titanica – s težinom od preko 2 milijuna tona i s dovoljno prostora za 150-300 zrakoplova.

Postojao je ipak jedan veliki problem – led se topi. Ali Pyke je i za to imao rješenje. Masivni rashladni sustav, koji bi se sastojao od složene mreže cijevi, pumpao bi rashladno sredstvo po brodu i tako spriječio otapanje.

Ubrzo je na jezeru Patricia u kanadskom Stjenjaku izgrađen prototip dugačak 18 m. Rashladni sustav od jedne konjske snage održavao je brod dovoljno hladnim da izdrži tijekom ljetnih mjeseci.

‘Pykrete’ – materijal čvršći od betona

Tijekom testiranja pojavili su se novi problemi. Iako je led tvrd, također je krt. Osim toga, pod pritiskom se deformira pa bi brod velik poput Habakuka pokleknuo pod vlastitom težinom. Srećom, dvojica istraživača s Politehničkog instituta u Brooklynu došli su do rješenja. Otkrili su da se zamrzavanjem mješavine piljevine i vode dobije materijal četrnaest puta jači od običnog leda i čvršći od betona.

Eksperimenti su pokazali da je ovaj novi materijal vrlo otporan na kompresiju, lomljenje, pa čak i na metke. Mogao se strojno obrađivati poput drva i lijevati poput metala, a uronjen u vodu, na površini stvara izolacijsku ljusku koja štiti unutrašnjost od daljnjeg topljenja. Ovaj čudesni materijal nazvan je ‘pykrete’, u čast Pykea.

Navodno se Churchill jednoga dana krajem 1942. kupao u svom domu, kada je uzbuđeni lord Mountbatten upao u njegovu kupaonicu i ispustio komad pykreta u kadu. Sljedećih nekoliko minuta njih su dvojica proveli čudeći se kako se led ne otapa u toploj vodi.

Ogromni troškovi

Još jedna anegdota koja uključuje demonstraciju lorda Mountbattena koju su potvrdili brojni svjedoci dogodila se u Quebecu 1943. Lord je donio dva bloka, jedan od leda i drugi od pykreta, te ih oba stavio na tlo. Zatim je bez upozorenja izvukao svoj pištolj i pucao u blok leda razbivši ga na komade. Potom je okrenuo pištolj prema pykretu. Ovaj se put metak odbio od bloka i zazujao oko nogu promatrača, okrznuo je nogavicu admirala Kinga i završio u zidu.

Čudesni materijal bio je upravo ono što je Pykeu bilo potrebno za uspjeh. Nacrti i planovi za izgradnju nosača zrakoplova požurivani su. Utvrđeno je da bi svaki Habakukov brod zahtijevao 300.000 tona drvne mase, 25.000 tona izolacije od vlaknatice (lesonit-ploča), 35.000 tona drva i 10.000 tona čelika.

Ali kako je projektiranje napredovalo, postalo je očito da će biti potrebno više čeličnog ojačanja kao i učinkovitija izolacija, a procjena troškova višekratno je narasla.

Prototip

Pitanje upravljanja takvim plovilom također je izazvalo određene nedoumice. Masivan brod kao ovaj imao bi ograničenu manevarsku sposobnost i maksimalnu brzinu od samo 6 čvorova te je mornarica zaključila da je prespor.

Najveći problem bila je ipak sirovina. Poput čelika, nedostajalo je drva, a izgradnja čak i jednog Habakuka ozbiljno bi utjecala na proizvodnju papira. Doda li se tome složenost izgradnje, izolacije i hlađenja tako velike strukture, zahtijevalo bi mnogo vremena i radne snage što si nitko od saveznika nije mogao priuštiti.

Na kraju je ideja odbačena i poduzeti su praktičniji koraci poput izgradnje uzletišta na Azorima.

Jedini opipljivi ostaci projekta Habakuk danas leže na dnu kanadskog jezera Patricia gdje je testiran prototip. Ronilačka ekspedicija na tom je mjestu 1985. godine pronašla ostatke prototipa koji su podsjetnik na intrigantni vojni projekt.