Povijest škvera: Brodogradilište u kostrenskom zaljevu spominjalo se još za francuske vladavine

By

-

03.02.2023.

Među riječkim brodogradilištima posebno mjesto zauzima brodogradilište u kostrenskom zaljevu

Brodogradnja u Rijeci jedna je od najstarijih djelatnosti, koja se spominje još u srednjem vijeku. Prvi spomen na brodogradnju nalazimo u kancelarskoj knjizi »Liber civilium« za 1454. godinu, kad je bilo zabilježeno da se gradio jedan brod na morskoj obali ispred grada. Od tada, pa, možemo reći, do današnjih dana, kronika grada Rijeke stalno bilježi brodogradnju.

Najviše se spominje tijekom pretprošlog stoljeća, baš u jeku razvoja mornarice na jedra, kad je Rijeka od Podpinjola do Martinšćice imala ništa manje nego sedam brodogradilišta koja su u razdoblju od trideset godina (do 1885.) sagradila 378 brodova sa 164.795 tona.

Takav je razvoj brodogradilišnog obrta Rijeke razumljiv, jer je okolica Rijeke obilovala drvom prikladnim za brodogradnju, na raspolaganju je bila jeftina radna snaga, a tijekom stoljeća razvila se u Rijeci jaka brodograditeljska tradicija koja se prenosila generacijama – piše Danilo Prestint za Novi list.

Propadanje jedrenjaka

Iz Dalmacije došli su brodograditelji Anton Katalinić i Foretić, iz Venecije Jakov i Vinko Brazzoduro, braća Schiavon, Josip Spadon i Andrija Zanon, a iz Engleske braća Pritchard, dok je i bliža okolica Rijeke dala vrsne brodograditelje – Josip Bačić-Belac, Josip Bakarčić, Anton Vranić Rota (iz Kostrene, koji je sagradio od 1833. do 1869. godine 39 jedrenjaka, ali nijedan za kostrenske brodovlasnike) i Kazimir Jakovčić.

Prosječno veći dio tadašnje trgovačke mornarice na jedra monarhije bio je građen u ovakvim, za one prilike teškim i riskantnim putovanjima.

Djelatnost ovih brodogradilišta najbolje se vidi iz publikacije o Rijeci i njenom nautičkom položaju koju je 1879. godine izdao nautički inspektor Littrow.

U toj publikaciji autor navodi da su samo u razdoblju od 1833. do 1869. sagradili brodograditelji Josip Bačić-Belac 48 brodova s 20.365 tona nosivosti, Jakov Brazzoduro 50 brodova s 27.330 tona, Karlo Katalinić 52 broda s 18.455 t, Kazimir Jakovčić 33 broda s 11.098 t, braća Schiavon 70 brodova s 81.852 t, Josip Spadon 46 brodova s 10.896 t, Anton Vranić 39 brodova s 19.731 t i Andrija Zanon 60 brodova s 28.173 tone nosivosti.

Naglo propadanje jedrenjaka pospješuje i propadanje brodogradnje, tako da je ona polagano izumirala, 1883. na Pećinama je u brodogradililištu Bačića-Belca izgrađen posljednji jedrenjak duge plovidbe.

Katalinić- Jakovčić

Među riječkim brodogradilištima posebno mjesto zauzima brodogradilište u Martinšćici koje se stjecajem okolnosti održalo na istom mjestu do dolaska brodogradilišta »V. Lenac« iz Rijeke.

Još za francuske vladavine spominje se škver u Martinšćici, koji je pripadao brodograditeljima Katalinić- Jakovčić iz Rijeke i Josipu Randiću iz Kostrene (Sv. Barbara).

Zanimljivo je da je Jakovčić najviše sagradio brigantina i to 13 s 3.812 tona, te devet brika s 3.533 tone i osam brik-škunera s 2.267 t. Sagradio je i četiri barka s 1.626 t i dvije nave s 978 tona, dok je ostalih vrsta sagradio manji broj. Svi su ovi brodovi bili brodovi duge i velike obalne plovidbe.

Po domicilu brodovlasnika najviše je sagradio za Riječane (14 brodova s 5.522 t), zatim za Cresane (6 brodova s 1.494 t), Kostrenjane (3 broda s 1.257 t), Lošinjane (2 broda s 609 t), Bakrane (dva broda s 832 t) dok je po jedan brod sagradio za brodovlasnike iz Venecije, Dubrovnika, Koločepa, Trsta, Cavtata i Oprića.

Za deset brodova s 2.682 t nismo, uspoređujući registar brodova duge plovidbe i godišnjake Annuario Marittimo, mogli pronaći brodovlasnika, pa se pretpostavlja da su sagrađeni za inozemne brodovlasnike (Italija) ili su iste godine gradnje, iz bilo kojeg razloga, brisani iz upisnika.

Gradnja navi

U Martinšćici je 1848. godine izgrađena nava »Padre Mimbelli« (vlasnik Ivan Antunov Mimbelli iz Orebića) koja je 1850. godine poduzela putovanje na Sumatru.

U svetištu Madonna di Montenero (Crna Gospa) kod Livorna nalazi se, pod brojem 93 kataloga, zavjetna slika/akvarel nepoznatog slikara koji predstavlja navu »Padre Mimbelli«, a ispod slike teče natpis koji opisuje spasenje broda od brodoloma pod zapovjedništvom kapetana Frana Šimova Štuka iz Orebića.

Za obitelj Mimbelli iz Orebića je 1840. u Martinšćici izgrađena i nava »Calmius« čija se posada uspjela spasiti nakon što su se nasukali u Azovskom moru.

U svetištu Madonna di Montenero (Livorno) pod rednim brojem 66 u katalogu se nalazi zavjet kapetana Joza Ivanova Šunja s Pelješca, koji prikazuje navu »Calmius« u vlasništvu obitelji Mimbelli iz Orebića. Riječ je o akvarelu autora Antoinea Rouxa iz 1853. godine koji se odnosi na događaj od 30. listopada 1852.

Jakovčićeva brodogradnja bila je najjača u prvom razdoblju njegova rada od 1850. do 1856., kad je prosječno godišnje gradio tri broda, a 1855. čak pet brodova.

Zanimljivo je da Jakovčić od 1856. do 1862. nije sagradio nijedan brod, a najveći izgrađeni jedrenjak bio je brik »Fanny« (1886.) od 508 tona čiji su vlasnici bili Dinizije F. Jakovčić, kap. Josip Randić (ujedno i zapovjednik), Margherita Randić, Anton Randić, Ignjac Tićac, Mate Tonković, svi iz Kostrene, te Andrej Randić (Pećine, Rijeka).

Nava »Cristina« (495 t) izgrađena je 1855. godine, a vlasnici su bili Josip M. Bartolić (Rijeka), Josip Justin (Sušak), kap. Leopold Kundih (Draga) ujedno i zapovjednik, Martin Sablić (Rijeka), Nikola Randić (Rijeka), Toma Matešić (Sv. Kuzam), Frane Poščić (Volosko), Anton Pajkurić (Kostrena), Kazimir Kozulić (Rijeka), Pompeo i Josip Accurti (Rijeka), Eustaia Domini (Rijeka), Mate i Toma Uršičić (Kostrena) i Nikola Tićac (Kostrena). Nava je 1875. u vlasništvu Josipa Justina (Sušak), a 20. listopada 1976. napuštena je kod španjolskog rta San Antonio.

Kazimir Jakovčić umro je na Sušaku 24. prosinca 1913. godine u 88. godini života.

Drveni brodovi

Spomenimo i neke drvene motorne brodove izgrađene u Martinšćici. Ribarski brod »Pobjednik« izgrađen je 1934. godine, 1998. godine je još plovio (vlasnik Bože Vitlov iz Kalija).

Po narudžbi riječkog brodara Motovela SA 1943. godine započela je gradnja broda bez imena. Do kraja Drugog svjetskog rata bio je dovršen tek 35 posto, a porinuće, pod imenom »Martinšćica«, obavljeno je tek 1948. godine.

Nakon toga je gradnja dovršena u Kraljevici tek 1950. godine i predana Jadranskoj slobodnoj plovidbi gdje ostaje do 1955. godine.

Nakon toga vlasnik je Zanatsko poduzeće Greben iz Vela Luke, 1956. mijenja ime u »Vela Luka«, a godinu dana kasnije vlasnik mijenja ime u »Obalna plovidba Vela Luka«.

Godine 1958. brod nalazimo u floti Lošinjplova, a 1966. je prodan u Bejrut gdje dobiva ime »Osmanaki«. Izrezan je 1982. u Libanonu 39 godina od početka gradnje.

Poslije Drugog svjetskog rata provodi se nacionalizacija, pa je utemeljeno Udruženje sjevernojadranskih malih brodogradilišta sa sjedištem u Rijeci. Članovi udruženja su brodogradilišta u Martinšćici, Žurkovu, Puntu, Krku, Malom Lošinju i Puli.

Nastavljena je i gradnja drvenih brodova u Martinšćici: 1947. godine izgrađen je brod opće namjene »Kvarner« koji kasnije postaje »Kvarnerić« u vlasništvu Hotelskog poduzeća Jadranka iz Malog Lošinja; 1948. godine izgrađen je brod »Krk«, kasnije nosi imena »Rab«, »Ranj«, »Jablanac« (Rapska plovidba), 2015. postaje turistički brod »Viktorija«.

Sljedeće, 1949. godine gradi se »Mala Martinšćica« za vlasnike iz Rijeke, od 1956. u floti Lošinjplova, od 1959. u vlasništvu OTP-a iz Rijeke, da bi 1972. postao »Slavko«.

Izbrisan je iz upisnika brodova 1996. godine. Iste, 1948. godine izgrađen je brod oznake PH-106 koji 1974. postaje ribarski brod »Mardešić« (vlasnik Mardešić iz Salija).

Godine 1952. izgrađen je ribarski brod »Zvijezda« koji je pedesetak godina kasnije bio u vlasništvu Zorana Marelića iz Splita. Godine 1953. izgrađen je ribarski brod oznake P-8 koji kasnije postaje »Snimak« (vlasnik je tvrtka Antonio d.o.o. iz Turnja).

Zadnje novogradnje izgrađene su u Martinšćici (na obali nasuprot starih navoza) i to trajekti »Sveti Marin« (1995.) i »Sveti Kristofor« (2003.) za Rapsku plovidbu d.d. iz Raba, s tim da je ovaj potonji 2021. dvaput promijenio ime: najprije u »Tkon«, a onda u »Otok Pašman« kada je prodan riječkoj Jadroliniji.

Zanimljivo je da je gradnja još jednog trajekta za Jadrolinju započela 2004. godine u Martinšćici, ali su radovi obustavljeni zbog stečaja tvrtke, a sekcije otpremljene u Split. Brodosplit-Brodogradilište specijalnih objekata d.o.o. od tih je sekcija izgradio trajekt »Cres«.

Pet jedrenjaka

U brodogradilištu Kazimira Jakovčića u Martinšćici su za kostrenske brodovlasnike izgrađena samo tri jedrenjaka: »Cristina« (1855. godina, 495 tona, suvlasnik je bio kapetan Juraj Rožmanić, a među ostalim se spominju prezimena Bašić, Ružić i Šarinić), »Fanny« (1866. godina, 508 t, vlasnici Dionisio F. Giacovich, Giuseppe Randich, Margherita Randich, Antonio Randich, Ignazio Tichiacz, Matteo Tonkovich i Andrea Randich, svi iz Kostrene, 1875. postaje »Sušak«, kasnije prodan u Italiju) i »Cattina S.« (1873. godina, 313 t, stradao u brodolomu 12. kolovoza 1882. kod Civitavecchije).

Za ranijih vlasnika brodogradilišta u Martinšćici (prvi vlasnik Anton Katalinić, drugi Andrija Zanon, a od 1850. Kazimir Jakovčić) za Kostrenjane izgrađena su samo dva jedrenjaka: bark »Joso« (1844., 420 t), kasnije »Erminia« (vlasnici Andrea Scrobogna, Rijeka, Pietro Glavan, Kostrena i kap. Gaspare Baldassare Siroka, ujedno i zapovjednik), 1871. vlasnici iz Lošinja, 10. listopada 1876. prodan u Marseju grčkom brodaru i brigantin »Amazzone« (1848., 321 t, vlasnici iz Bakra, suvlasnik Mate Šoić Matin iz Kostrene, zapovjednik je bio Ignac Stipanović Antonov iz Kostrene), od 1865. »Ursula«, 1874. prodan u Trst i raspremljen.

Neki jedrenjaci izgrađeni u Martinšćici

Brik »Corvino«, 1857., 258 t (vlasnici iz Rijeke); brigantin »Urin«, 1865., 386 t (vlasnici iz Kostrene); brik »Erminia P.«, 1844., 328 t (vlasnici iz Rijeke i Kostrene); brigantin »Ursula«, 1848., 269 t (vlasnici iz Kostrene i Bakra); bark »Giuseppe Matteo«, 1855., 416 t (vlasnici iz Rijeke, Sušaka, Drage, Sv. Kuzma i Kostrene); bark »Ortensia«, 1856., 464 t (vlasnici iz Drage i Rijeke).

Bark »Pietro«, 1865., 362 t (vlasnici iz Bakra, Rijeke, Senja, Opriža, Krasice, Mošćenica i Kostrene); brik »Fanny«, 1866., 398 t (vlasnici iz Kostrene i Rijeke); bark »Regina Dal Cin«, 1871., 356 t (vlasnici iz Kostrene, Rijeke, Poreča, Bakra i Voloska); brik »Maria Romana«, 1872/73., 313 t (vlasnici iz Kostrene, Rijeke i Novoga).

Brik »Iro« 1865. (vlasnici iz Bakra, 1874. nakon brodoloma u Dardanelima prepušten osiguravatelju, na dražbi prodan vlasnicima iz Senja i Ike, 1881. ponovo prodan na dražbi i postaje »Grobnik«, vlasnici iz Grobnika i Kraljevice, kasnije »Pietro«, vlasnik iz Ancone te »Huda Verdi«, vlasnik iz Skadra).

Brigantin »Antonio G.« 1853. (vlasnik iz Cresa, kasnije »Natale S«, 1875. prodan na dražbi u North Shieldsu); brigantin »Fortunato Osvald« 1849. (vlasnik iz Kostrene, kasnije iz Velog Lošinja, 1855. prodan u inozemstvo); brik »Georg« 1870. (vlasnici iz Drage i Lovrana, 1876. »John«, 1885. »Carolina G.« vlasnik iz Oprića, 1898. prodan u Tursku).

PRIČE IZ MUZEJA: U Pomorskom muzeju u Splitu otvorena nova atrakcija

By

redakcija

-

03.02.2023.

0

Hrvatski pomorski muzej u Splitu predstavio je javnosti izgled adaptirane muzejske prostorije za korištenje naočala za virtualnu i proširenu stvarnost, tzv. VR/AR showroom-a. Projekt se financira unutar Interreg IPA programa prekogranične suradnje Hrvatska – Bosna i Hercegovina – Crna Gora; piše Morski.hr

Prostor u kojem će se nalaziti novi VR/AR showroom nastao je pregrađivanjem dijela prve izložbene dvorane u istočnom krilu muzeja. Dosada je bio namijenjen izlaganju amfora i drugih antičkih artefakata, a u novom će ruhu izvrsno nadopuniti trenutačni postav ustanove te će doprinijeti suvremenoj interpretaciji arheološke baštine istočnog Jadrana.

Vrijednost građevinskih radova je 18.370,35 Eura, izvođač je splitska tvrtka ART AND CONSTRUCTION d.o.o., a za stručni nadzor bila je angažirana tvrtka Purić projekt d.o.o.

Nakon opremanja VR showrooma, koje je predviđeno u slijedećoj godini, posjetitelji će uz sofisticirane naočale za virtualnu stvarnost moći „zaroniti“ do izabranih lokacija s izvanrednom arheološkom baštinom u sve 3 zemlje sudionice projekta. Osim fotogrametrijskog snimanja lokaliteta te produkcija pripadajuće VR/AR softverske aplikacije, bit će promoviran i novi turistički proizvod: prekogranična tematska ronilačka ruta.

Sve ove aktivnosti povezane su s aktivnostima poboljšanja destinacijskog menadžmenta ronilačkih lokacija kao i obukama ronioca o podvodnoj arhološkoj baštini te fotogrametrijskom snimanju podvodne kulturne baštine.

Virtualno zaronite do olupina brodova i aviona!

Dan nakon Sv. Nikole, 7. prosinca 2022. godine, u Hrvatskom pomorskom muzeju Split otvorena je dvorana u kojoj posjetitelji virtualno mogu posjetiti nekoliko podvodnih lokaliteta. Dio je to projekta WRECKS4ALL,financiranog unutar Interreg IPA programa prekogranične suradnje Hrvatska – Bosna i Hercegovina – Crna Gora.

Dvorana je nastala pregrađivanjem dijela prve izložbene dvorane u istočnom krilu muzeja, prostora u kojem su se prije nalazile amfore i drugi antički artefakti. Na ugrađenom kaskadnom podestu dobilo se trideset sjedećih mjesta s pripadajućim VR 3D naočalama i po parom ručica za upravljanje kursorima. Ovako opremljen, svatko može virtualno zaroniti na neku od ponuđenih lokacija.

PRISJEĆANJE NA NEVERU „Valovi su izbacili trajekt na obalu, a mene i brata su odvojili od majke“

By

redakcija

-

03.02.2023.

0

Trajekt-Pelje--anka-nevrijeme — Foto: Youtube/Screenshot Morski,hr

Bilo je ljeto 1990. godine i nevera koja se stvorila doslovno ni iz čega. Na pola puta između Ploča i Trpnja na poluotoku Pelješcu zatekla je putnika legendarnog Jadrolinijinog trajekta Pelješčanka koji i danas prometuje na toj relaciji. Prisebnošću posade na brodu, ali i mještana na pristaništu koji su pomogli žurnog iskrcavanju putnika, srećom nitko nije stradao. Oštećen je tek trajekt.

S portalom Morski.hr svoje sjećanje podijelila je Sonja Grubišić Grozdek iz Zagreba koja se tog 6. srpnja s majkom i bratom zatekla usred nevere na trajektu.

– Putovali smo iz Ploča za Trpanj. Perna, kraj Orebića nam je bila krajnja destinacija. Cijelu noć smo putovali vlakom da bi ujutro stigli do Orebića. Plan je bio provesti cijelo ljeto s rođacima u kampu. Mama nas je samo dopratila do Perne i nakon dva dana se vraćala za Zagreb.

Iz Ploča smo isplovili po vrlo mirnom vremenu. Pravi ljetni dan. Bez vjetra. Negdje na sredini kanala je počelo puhati i navukli su se oblaci. Brod je nastavio prema Pelješcu i kada je pokušao pristati, vjetar je već poprimio orkanske razmjere. Zapravo su valovi izbacili trajekt na obalu. Brod je odvalio dobar dio mola na koji je pokušavao pristati.

Ono što je najviše obilježilo sjećanje na taj događaj je trenutak kad smo shvatili da je krenula nevera i da nas jako valja. Pristanak u Trpanj mi je zapravo bio najstrašniji jer su mene i brata (koji je tada imao 12 godina) razdvojili od mame. Kada su nas napokon skinuli s broda, smjestili su nas u obližnji kafić. Oboje smo bili u velikom strahu jer nigdje nismo mogli pogledom pronaći mamu. Neopisiva je bila sreća kad se uspjela izvući iz broda i doći do nas. U cijeloj nastaloj situaciji je bilo dobro što mama nije digla paniku i zapravo smo sve to vrlo dobro podnjeli. Sjećam se da je mama razgovarala s nekim mještanima koji su bili sa mnom i bratom i nitko se ne sjeća sličnog događaja.I meni je to bila jedinstvena avantura.

Ali evo, prošlog ljeta s obitelji sam putovala na Korčulu i plovili smo prema Trpnju istom rutom, pa su me pristigla ova sjećanja – posvjedočila nam je o jednoj davnoj neveri Sonja Grubišić Grozdek.

A kako je to izgledalo, pogledajte u videu kojeg je od zaborava spasio još jedan svjedok događaja s Trpnja, Dražan Lapić koji je video stavio na Youtube. Video je snimio Smail Grbo.

Frying Pan: Napušteni svjetionik zanimljive prošlosti i imena postao je hotelčić, evo koliko stoji noć

By

redakcija

-

03.02.2023.

0

o_24014605_1024 — FRYING PAN TOWER Foto: Otvoreno more

Svjetionici su postali turističke destinacije za one koji žele provesti godišnji odmor u tišini i izolaciji. Takvi najčešće biraju isturene rtove ili nenaseljene otočiće. Oni, pak, koji žele još osamljeniji i posebniji doživljaj mogli su boraviti na svjetioniku Frying Pan Tower. Fiksni svjetionik podignut šezdesetih godina prošlog stoljeća zamijenio je brod svjetionik koji je više od 100 godina bio usidren u pličinama tridesetak milja od Southporta u Sjevernoj Karolini, prenosi Otvoreno more.

Svjetionik je, inače, postavljen na metalnu konstrukciju koja je nekad nosila platformu za vađenje nafte. U početku ga je održavala i opsluživala posada Obalne straže SAD-a, dok je poslije potpuno automatiziran i nije bilo potrebe za stalnom ljudskom prisutnošću na njemu. Godine 1992. potpuno je ukinut kao svjetionik.

Šest godina poslije, po cijeni od 85.000 dolara, kupio ga je izvjesni Richard Neal i preuredio u turistički bed and breakfast objekt s osam soba. A da osama i tišina u suvremenom bučnom svijetu i te kako vrijede, govori podatak da cijena vikenda na ovom svjetioniku iznosi oko 1500 dolara po osobi.

‘Mali Vranjic velikoga svita’ – čuvar pomorske baštine

By

redakcija

-

03.02.2023.

0

Ovo dalmatinsko mjesto se zbog ljepote i bogate baštine te bliskog dodira s morem odavno naziva Mala Venecija, popularni talijanski grad ima poznate gondolijere, a Mala Venecija, kako od milja nazivaju Vranjic ima i mnogo više; dugu pomorsku povijest i vranjičke kapetane, kalafate i ribare. Njima u čast, spomen, Splićanka Branka Bezić Filipović, autorica brojnih knjiga i do 2020.godine poznata dugogodišnja voditeljica splitske podružnice Hrvatske matice iseljenika, ukoričila je dio bogate pomorske prošlosti u monografiji ‘Mali Vranjic velikoga svita’ u izdanju ‘Naklade Bošković’ – prenosi Gorgonija.com.

Bio mi je veliki izazov i čast prihvatiti poziv Udruge ‘Ruža vjetrova’ i na jednom mjestu objediniti dio vranjičke prošlosti pogotovo stoga jer je Vranjic sačuvao identitet i danas je lijepo mjesto u kojem živi tisuću ljudi. Vranjic je uz to i svojevrsni fenomen, nisu ga ‘progutali’ urbani titani Salona i Split nego je ostao malo misto, pa da iskoristim i poznati citat iz Smojinog i Marušićevog ‘Našega malog mista’ ‘Moglo je i svršit gore…’ – govori autorica.

Da je Vranjic puno više od običnog mjesta uz obalu svjedoči i podatak kojega možda mnogi ne znaju, dio epizoda te legendarne serije koja uvijek izaziva emocije, snimljen je u – Vranjicu.

Vranjičani o precima i njihovoj borbi za život kroz stoljeća znaju mnogo, no članovi vranjičke Udruge Ruža vjetrova željeli su ta sjećanja sačuvati u monografiji. Zahvaljujući njihovom entuzijazmu prikupljene su stare fotografije, matrikule, koje svjedoče o slavnoj pomorskoj prošlosti Vranjica. Udruga je lani na sv Nikolu, zabilježila vrijedni minijubilej, 5.godišnjicu, a očuvanje pomorske tradicije i sjećanje na vrijedne ljude Vranjica bila je i ostala njihova misija.

Bartul Grgić, Leo Benzon, Ivica Grgić, Marin Jurić zvani Kapelanić, Tomislav Mandić Gobo, Maja Ercegović, Ivica Mikelić Pelišev…. Ovo je tek dio dugog popisa imena svih Vranjičana i Vranjičanki, pomoraca, kapetana, brodograditelja, ribara, kalafata, časnika stroja, svih onih koji su za more i s morem živjeli i žive još uvijek. Ljubav prema moru, poznato je, poput svih ljubavi na svijetu, ide prirodnim putem; prenosi se generacijama i bezuvjetna je. More je život, more se bira srcem i tako se kroz stoljeća živi od ‘kruha sa sedam kora’, ali i njeguje bogata pomorska baština ovoga maloga mista velikih ljudi.

Zato je i autorica, kako nam kaže, monografiju i nazvala ‘Mali Vranjic velikoga svita’ želeći i na ovaj način od zaborava sačuvati veliki svit maloga Vranjica, a time i dio bogate vranjičke povijesti. -U tom malom Vranjicu je od 1900. godine do danas bilo više od 130 pomoraca, a ono što posebno veseli je to što se pomorska tradicija nastavlja, mnogo je mladih ljudi koji biraju pomorska zvanja. –kaže autorica.

Ploveći kroz vranjičku povijest sve od antike do ovih, modernih vremena, saznat ćete da je Vranjic bio dio antičke Salone, pročitati o padu Dalmacije u 7.stoljeću pred naletima Avara i Slavena, ali i doznati kakva je veza Vranjica i antologijske pjesme ‘Leute moj’ legendarnog Tome Bebića, te doznati da su među pomorcima čak tri žene … Tu su i brojne fotografije ne tako davne prošlosti, vranjičkih obitelji, onih koji su s prvim zrakama sunca, ali i po neveri i buri dizali sidro, ostavljali familije pa se opet vraćali s navigavanja, s panulavanja, s punim i praznim mrežama i tako godinama, desetljećima, cijeli život i tu ljubav prema moru prenosili sinovima, kćerima, unucima ….

Njima u spomen i čast, a onima koji Vranjic gledaju u prolazu s mora ili na putu iz Splita, u Split, kao podsjetnik da posjete ovo malo misto velikoga svita, prođu kalama i kaletama, prošeću rivom i vrate se nakratko u bogatu pomorsku prošlost vrijednih Vranjičanki i Vranjičana. Oni to itekako zaslužuju! – piše Ojdana Koharević.

Pobuna mornara u Boki kotorskoj koju su predvodili Hrvati

By

redakcija

-

03.02.2023.

0

Pobuna_u_Boki_Kotorskoj — Foto: Wikimedia/ Ilustracija

Loši uvjeti u mornarici kumovali su rastu ogorčenosti te u konačnici pobuni koju su predvodila trojica Hrvata i jedan Čeh. Predvodnici su osuđeni na smrt, dok su mnogi drugi zatvoreni ili smijenjeni.

Hrvati su se tijekom Prvog svjetskog rata borili kao dio austro-ugarske vojske. Posebno su veliki udio imali u mornarici gdje su sačinjavali oko trećine ljudstva. Međutim, nije ih bilo mnogo među časnicima – tamo su dominirali muškarci austro-njemačke narodnosti, piše Morski.hr.

Iako su u početku bili motivirani boriti se za habsburšku krunu, nestašica namirnica, veliki gubici na kopnenim bojištima, nemogućnost dopusta te socijalne razlike, rezultirale su rastom ogorčenosti. Među mornarima je odjeknulo i širenje komunističkih ideja od vojnika koji su se vraćali iz zarobljeništva u Rusiji koja je nakon Oktobarske revolucije istupila iz rata.

Prvoga dana veljače 1918. mornari u Boki Kotorskoj – tada u sastavu Trojedne Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije – otkazali su poslušnost zapovjedništvu.

Točno u podne, na brodovima Sankt Georg i Gea, preuzeli su zapovjedništvo u svoje ruke te izvjesili crvene zastave kao znak pobune. Uskoro im se pridružilo još 40 brodova stacioniranih u zaljevu.

Na čelu pobune bili su Mate Brničević iz Krila Jesenica kod Omiša, Antun Grabar iz Poreča, Jerko Šišgorić iz Žirja kod Šibenika i Čeh František Raš.

Veliki interes Europe

Manjak kontrole nad komunikacijom, neorganiziranost ustanika i odlučnost Vrhovnog vojnog zapovjedništva da oružanom silom spriječi mornare u planu isplovljavanja prema Italiji, potkopali su pobunu.

Jedna struja ustanika zastupala je ideju da zaposjednuti brodovi isplove i pridruže se silama Antante, dok je druga tražila da brodovi ostanu u Boki.

Zapovjedništvo je 2. veljače pobunjenim mornarima uputilo ultimatum o predaji, zapovjedilo evakuaciju civila, a njemačkim podmornicama naložilo potapanje brodova Gea i Sankt Georg. Osim toga, određeno je da se nepovjerljive postrojbe, koje su uglavnom činili Hrvati, zamijene mađarskim i njemačkim kadrom.

Sljedećeg dana u zaljev pristižu ratni brodovi iz Pule, a pobunjenici se predaju. Predvodnici su osuđeni na smrt strijeljanjem, dok su mnogi drugi zatvoreni ili smijenjeni. Uhićeno je ukupno 500-tinjak mornara, u zatvoru ih je umrlo desetak, a tijekom same pobune smrtno su stradala dvojica.

Pobuna je izazvala velik interes Europe te je bila udarna vijest u novinama. Naime, radilo se o dobu kada se nazirao kraj Prvog svjetskog rata i poraz Centralnih sila.

Boka Kotorska bila je važna pomorska baza Dvojne Monarhije zbog svog strateškog položaja, stare pomorske tradicije i razvedene obale koja je brodovima pružala sigurno utočište. Ujedno je bila i najjužnija točka Monarhije.

Pomorski odjel u Zadru pokreće novi međunarodni studij! Orović: “Imamo puno pomoraca koji žele usavršiti svoje znanje”

By

redakcija

-

03.02.2023.

0

Izvanredni prof. dr. sc. Josip Orović s Pomorskog odjela Sveučilišta u Zadru u emisiji Znanje – imanje Radija 057 najavio je jedinstven studijski program.

Od iduće akademske godine otvara se međunarodni diplomski studij za menadžere u pomorstvu koji će se odvijati u tri države.

– U sklopu europskog programa uspostavili smo suradnju s Pomorskim fakultetom u Portorožu i fakultetom u njemačkom Flensburgu. Bio je to EU projekt BE UNIZD u kojem je sudjelovala i Tankerska plovidba. Prvi semestar u pomorstvu počinje u Zadru, drugi je u Portorožu, treći semestar studirao bi se u Njemačkoj. Nadamo se kako će taj studij imati odziv kod studenata s azijskog tržišta kojima bi bilo interesantno studirati u tri države, kazao je prof. Orović.

Na Pomorskom odjelu su, prema njegovim riječima, imali i veliki odaziv za studijski program, prvi u diplomskom stupnju za Organizacija u pomorstvu. Taj studijski program objedinjuje oba smjera – nautiku i brodostrojarstvo.

– Veliki interes je bio za upis tog interdisciplinarnog studija. Čak 60 studenata ga je upisalo. Imamo puno pomoraca koji se žele usavršiti u svom znanju i zaposliti na kopnu. Znanje vam nitko ne može oduzeti, istaknuo je Orović koji se još dok je navigava počeo baviti znanstvenim radom.

Ni Pomorski fakultet nije više što je bio. Orović je od početka našao način kako spajati teoriju i praksu pa je i ideju za svoj doktorat dobio na brodu.

– Doktorirao na modelu uštede na postrojenjima LNG brodova koji su se u to vrijeme počeli ubrzano graditi. Moje rješenje pokazalo se isplativo i nakon 10 godina još uvijek je najbolje, bez imalo pompe će dr. Orović.

Na Pomorskom odjelu radi se i na mnogim EU projektima. Jedan od značajnijih je poboljšanja propulzije na brodskim propelerima.

– Pokušavamo znanstveno objasniti kakve učinke na propele ima potrošnju goriva, smanjenju misije CO2… Svi ti rezultati predstavljaju se i studentima koji se uključuju pa čeka i zapošljavaju na EU projektima. Lani smo bili sudionici projekta u kojem smo istraživali uštedu goriva na putničkim brodovima na određenim rutama između Italije i Hrvatske napravili Gutta Visir aplikaciju, naveo je među ostalim dr. Orović.

U sve to Pomorski odjel ima odličnu opremu, uz najnovije generacije simulatora, nabavili su sofisticiranu opremu za mjerenje vibracija i emisiju plinova.

– Sretan sam što radim na Pomorskom odjelu, iskreno će Josip Orović koji je na tom odjelu prisutan 9 akademskih godina. Ekipa nastavnika je mlada, stručna i uglavnom zadarska.

Još kada dobiju novi i veliki prostor za Pomorski odjel u zgradi STEM-a čija se gradnja priprema u sveučilišnom kampusu, gdje će taj “brod” otploviti.

Britanski naftni div Shell ostvario najveći profit u 115 godina postojanja

By

redakcija

-

02.02.2023.

0

Energetski div Shell ostvario je rekordnu godišnju dobit blizu 40 milijardi dolara, nakon što su cijene nafte i plina porasle nakon ruske invazije na Ukrajinu prošle veljače. Zarada britanske tvrtke u 2022. bila je najveća u njezinoj 115-godišnjoj povijesti, što je prekretnica koja je razljutila mnoge Britance koji se bore s većim cijenama i režijama zbog inflacije i novih geopolitičkih okolnosti.

Godišnja dobit Shella porasla je na 39.9 milijardi dolara, što je više nego udvostručenje u odnosu na godinu ranije i premašivši prethodni rekord od 31 milijarde dolara iz 2008. godine. Rekordni profit Shella je sličan profitima koje su prijavile američke energetske tvrtke za 2022. Ovakav trend će zasigurno pojačati pritisak na vlade kako bi povećali poreze na energetske tvrtke, javlja BBC, a prenosi Geopolitika News.

Rezultati pokazuju Shellov “kapacitet da isporuči vitalnu energiju našim klijentima u nestabilnom svijetu”, rekao je novi izvršni direktor tvrtke Wael Sawan.

Rat u Ukrajini uzdrmao je globalna energetska tržišta i Shell je, kao i njegovi konkurenti, profitirao. Vlade, uključujući i onu iz Londona, na velike račune građana su odgovorile nametanjem poreza energetskom sektoru. No, čine se da su ti novi porezi nisu znatno narušile profit velikih tvrtki. Shell je rekao da očekuje oko 2.4 milijarde dolara troškova vezanih uz namete u 2022. Početkom siječnja tvrtka je najavila da će platiti porez u Ujedinjenom Kraljevstvu prvi put od 2017.

Kritičari kažu da vlada britanske Konzervativne stranke treba pooštriti svoj porezni režim na zarade energetskih tvrtki nakon što je Shell objavio veliku dobit. “Dok se Britanci suočavaju s poskupljenjem energije od 40 posto u travnju, premijer Rishi Sunak svojim odbijanjem da uvede pravi porez na nepredviđenu dobit dopušta tvrtkama koje rade s fosilnim gorivima da ostvaruju velike profite”, napisao je na Twitteru Ed Miliband, oporbeni predstavnik.

Prema sadašnjim odredbama, tvrtke moraju platiti porez od 35 posto na dobit ostvarenu vađenjem nafte i plina iz Ujedinjenog Kraljevstva. No, to se ne odnosi na druge djelatnosti, poput prodaje goriva na benzinskim postajama ili prerade nafte. Mjera također nudi tvrtkama velike uštede ako ulažu u vađenje fosilnih goriva u UK – za svaku 1 funtu koju potroše na to, mogu tražiti 91 penija natrag kao poreznu olakšicu.

Caroline Green, bivša čelnica Zelene stranke Ujedinjenog Kraljevstva, rekla je da je vlada “sudionik u zagađenju našeg planeta”. “Za normalnu budućnost, moramo zauvijek izbaciti fosilna goriva”, napisala je na Twitteru. Greenpeace, nevladina organizacija, poručila je da je “vrijeme da se zagađivači natjeraju da plate”. “Dok Shell broji rekordnu dobit, ljudi diljem svijeta broje štetu od rekordnih suša, toplinskih valova i poplava”, poručuju iz udruge.

Talijanski ledolomac oborio rekord: Doplovio do najjužnije točke ikad

By

redakcija

-

01.02.2023.

0

Talijanski ledolomac Laura Bassi, u vlasništvu Nacionalnog instituta za oceanografiju i eksperimentalnu geofiziku (OGS), oborio je svjetski rekord, dosegnuvši najjužniju točku do koje je ikada doplovio neki brod.

Istraživači su tijekom 38. talijanske oceanografske ekspedicije Nacionalnog programa istraživanja Antarktike stigli do točke 78° 44,280′ S, u zaljevu Bay of Whales, koji je dio Rossovog mora.

Putovanje ledolomca započelo je 17. studenog, kada je isplovio iz Trsta prema Ravenni, gdje su ukrcani znanstvenici i materijali, te krenuo prema Novom Zelandu. Laura Bassi je 5. siječnja isplovio iz luke Lyttelton i krenula prema Rossovom moru, a 4. veljače brod će se zaustaviti na stanici Mario Zucchelli na Antarktici, gdje će se obaviti smjena istraživača, a istraživanje Antarktike nastavlja se 7. veljače, prenosi Primorski.eu.

“Sretan sam zbog rekorda, ali u isto vrijeme sam tužan jer se situacija na Antarktici tako brzo mijenja”, rekao je kapetan broda Franko Sedmak. Kapetan je 2017. brodom Explora doplovio do istog područja, no tada je ovdje bilo toliko leda da nisu mogli proći dalje.

“Nikada nisam mislio da ću nakon nekoliko godina doživjeti da se led toliko otopio da možemo doseći toliko južnu točku”, kazao je kapetan Sedmak, prenosi Reuters.

Istraživači s ledolomca Laura Bassi istraživali su dubine od 216 metara kako bi bolje razumjeli morske struje te uzeli uzorke kako bi proučavali životinjske vrste.

Kapetan Aron Baretić – ABe: Koliko je pomorcima teško prihvatiti različitosti?

By

redakcija

-

01.02.2023.

0

crew-ship — Foto: Marino Zeljković https://www.instagram.com/simply_marino/

Unatrag nekoliko dana razgovarao sam na mostu s 3. ofičalom u gvardiji. Ni o čemu posebnom. Ipak, razgovor je nekako skrenuo na prilično neprijatnu temu, kad je kolega, pomalo tužno, izjavio kako smo svi mi na neki način rasisti, ne misleći sebe isključiti iz tog termina „mi“. Kako se na ljude tamnije puti gleda kao na manje vrijedne i čak manje kvalitetne.

Tu bih se nadovezao da nismo samo rasisti, nego i šovinisti, pa i regionalisti. No, o tome dalje u tekstu.

Treći nije iz našeg podneblja nego iz Azije. Unatoč tome što je prilično svijetle puti, neke ostale karakteristike pripadnosti tamošnjoj rasi su očite na prvi pogled. Što ni na koji način ne utječe na njegovu ljudskost ili radnu stručnost tj. sposobnost. Naprotiv, osjećam potrebu naglasiti da je predaniji poslu i pouzdaniji u izvršenju svojih dužnosti od nekih drugih ofičala s našeg kontinenta, s kojima sam imao (ne)sreću ploviti, raditi i živjeti po brodovima.

Kroz više od trideset godina karijere pomorca, susretao sam se, kao i mnogi drugi pomorci, s ljudima s raznih strana svijeta. Pa tako i svakojakih boja kože, mentaliteta, kultura, tradicija, običaja, vjerskih uvjerenja i svega ostaloga što nas čini ljudima. Bilo je tu meni pretpostavljenih iz pojedinih, manje ili više, naprednijih zemalja Europe. Bilo je, naravno, kolega iz nekih od tih istih zemalja. No, bilo je najviše meni podređenih iz europskih, kao i afričkih i azijskih zemalja.

Obzirom da mi svi skupa na tom jednom brodu i živimo i hranimo se skupa, a ne samo radimo, istovremeno, u većoj ili manjoj mjeri i ovisimo jedni o drugima. Jer, apsolutno pogrešno je razmišljanje kako postoje takvi među posadama čije postojanje na brodu je nebitno. Svatko od nas obnaša određene dužnosti za koje je, sukladno potpisanom ugovoru, i plaćen. Žalosna činjenica je da se prema ljudima nižih rangova nerijetko upravo tako ophodi. Vjerujem, ne razmišljajući o tome tko od preostalih članova posade će ti uskočiti u pomoć u slučaju nužde.

Slažem se da su neka poimanja preduboko usađena u svima nama i da je teško mijenjati svoju bit. Međutim, bilo bi prirodno od svih nas očekivati da se, jednostavno, prilagodimo trenutnoj situaciji u kojoj se nalazimo.

Unatrag šest godina sam se ukrcao na brod gdje sam mijenjao kolegu Nijemca. Osim toga, svih troje ofičala palube bili su Nijemci. Sve troje sam poznavao od ranije jer smo već navigali skupa jednom ili više puta. Ipak, atmosfera među njima je bila naelektrizirana, što je utjecalo na sve četvero. Srećom, radilo se o djetinjariji, jedan od njih se ubrzo iskrcao i sve se vratilo u normalu.

Unatrag dvije godine, posljednjih mjesec dana mog ugovora, sva trojica ofičala palube bili su Filipinci, od čega je jedan bio na brodu već nekoliko mjeseci, a dvojica su se ukrcali skupa. Je li među njima bilo kakvih nesuglasica ili sukoba, ne znam. Nisu djelovali tako. U svakom slučaju, atmosfera među nama četvoricom je bila krajnje profesionalna ili opuštena, ovisno o situacijama u kojima smo se nalazili.

I ja sam, kao i mnogi drugi doživljavao i proživljavao razna šikaniranja i omalovažavanja od pretpostavljenih, ali i od nekih drugih. Mahom, naravno, dok sam bio mlađi ofičal, ali čak i kao Čif. U pojedinim situacijama jedino zato što sam bio „manje vrijedne“ nacionalnosti, iako češće jer nisam bio iz ovog ili onog „pravog“ grada na našoj obali. Dok se vezano za pojedince iz naše unutrašnjosti, među nama s mora, sklapaju prešutni savezi, neovisno o gradu na obali, u sličnim situacijama naše različitosti postaju nevažne pošto imamo „zajedničkog neprijatelja“ i jednoglasno se slažemo da oni ipak nisu s mora. I kao takvi, nisu u stanju biti jednako dobri kao mi „odabrani“.

Skloni smo ljude, pomorce, iz naprednijih zemalja gledati s određenom inferiornošću, istovremeno im nalazeći zamjerke u ponašanju i stručnosti. Za razliku od onih iz slabije razvijenih, tamnije puti, regionalne različitosti i slično, koje automatizmom stavljamo u niži kvalitativni razred.

Nemojmo zaboraviti, barem mi stariji, vječita prepucavanja između palube i stroja: tko je gluplji, a tko manje radi. Srećom, takvih situacija ne viđam već priličan broj godina. Doduše, možda jer sam uglavnom s višenacionalnim posadama, a najčešće i sam od Hrvata.

Isto tako, unatrag trideset godina, bio sam 3. ofičal s kompletno hrvatskom posadom. Brodom smo bili na iskrcaju pa ukrcaju u Lagosu u Nigeriji. Zbog krađa i ostaloga je kompanija zahtijevala da imamo neprestanu stražu na brodu koju su obavljali tamošnji ljudi. Prišao mi je jedan od stražara, kao trenutnom ofičalu u gvardiji, kako mu je konobar odbio dati večeru i potjerao ga s vrata kuhinje. Od konobara sam uspio saznati kako tamo nekakav crni nema šta od njega tražiti večeru. Čovjek je stao na vanjska vrata kuhinje i zamolio samo ono što mu pripada. Konobar, smatrajući sebe važnijim i vrijednijim od čuvara je, zamišljajući da je Zapovjednik, to odbio.

No, da ne pomislite da smo mi kao bijela rasa najgori po tim pitanjima. Iznenadili biste se.

Bio sam prisutan dok su dvojica ofičala iz Mumbaija ogovarali trećega, čiji je grijeh po njima bio taj što je s juga Indije, iz Kochina. Pošto sam se umiješao držeći njegovu stranu, u jednom trenutku su mi rekli kako on zapravo nije Indijac. Tek silno ograničeni ili uvjereni u svoju nadmoć, nisu ili jesu bili svjesni da je dotični bio kudikamo kvalitetniji i kao pomorac i kao osoba.

Uporno si postavljam pitanja, bez odgovora, radi li se isključivo o onom praiskonskom strahu od onih koji su drugačiji, ili su razlozi još složeniji i, meni barem, nedokučivi. Koliko je, uistinu, komplicirano prihvatiti različitost i prilagoditi sebe trenutnoj situaciji? Naročito mi pomorci, sa svojim toliko specifičnim poslom i načinom života.

Što god bilo u pitanju, uvijek neka su vam dobro more, trdo spreda i tri noge šoto kolumbe.

U navigaciji kroz Bengalski zaljev, na putu iz Sikka (Indija) za Singapore, 19. travnja 2022. godine.

Kapetan Aron Baretić – ABe

Povijest škvera: Brodogradilište u kostrenskom zaljevu spominjalo se još za francuske vladavine

Propadanje jedrenjaka

Katalinić- Jakovčić

Gradnja navi

Drveni brodovi

Pet jedrenjaka

Neki jedrenjaci izgrađeni u Martinšćici

PRIČE IZ MUZEJA: U Pomorskom muzeju u Splitu otvorena nova atrakcija

PRISJEĆANJE NA NEVERU „Valovi su izbacili trajekt na obalu, a mene i brata su odvojili od majke“

Frying Pan: Napušteni svjetionik zanimljive prošlosti i imena postao je hotelčić, evo koliko stoji noć

‘Mali Vranjic velikoga svita’ – čuvar pomorske baštine

Pobuna mornara u Boki kotorskoj koju su predvodili Hrvati

Veliki interes Europe

Pomorski odjel u Zadru pokreće novi međunarodni studij! Orović: “Imamo puno pomoraca koji žele usavršiti svoje znanje”

Britanski naftni div Shell ostvario najveći profit u 115 godina postojanja

Talijanski ledolomac oborio rekord: Doplovio do najjužnije točke ikad

Kapetan Aron Baretić – ABe: Koliko je pomorcima teško prihvatiti različitosti?

EDITOR PICKS

POPULAR POSTS

CV Predložak

VIDEO: Zašto se Atlantski i Tihi ocean ne miješaju

VIDEO: Zašto se Atlantski i Tihi ocean ne miješaju

POPULAR CATEGORY

<img class="tdb-logo-img" src="https://pomorac.hr/wp-content/uploads/2021/02/color-one-line.png" alt="Logo" title="" width="1300" height="349" />

<img class="tdb-logo-img" src="https://pomorac.hr/wp-content/uploads/2021/04/color-one-line.png" alt="Logo" title="" width="1300" height="349" />

<img class="tdb-logo-img" src="https://pomorac.hr/wp-content/uploads/2021/02/color-full.png" alt="Logo" title="" width="1117" height="486" />

<img class="tdb-logo-img" src="https://pomorac.hr/wp-content/uploads/2021/04/white-full.png" alt="Logo" title="" width="1117" height="486" />

Propadanje jedrenjaka

Katalinić- Jakovčić

Gradnja navi

Drveni brodovi

Pet jedrenjaka

Neki jedrenjaci izgrađeni u Martinšćici

Veliki interes Europe

EDITOR PICKS

POPULAR POSTS

POPULAR CATEGORY