O nama Marketing   |   Kontakt   |   English

Home Blog Page 302

Počela uhićenja zbog isplovljavanja ruske jahte: Uhićeni članovi posade?!

0
Foto: HRT

U Splitu je zbog isplovljavanja ruske jahte Irina Vu iz luke u Betini privedeno nekoliko osoba.

U tijeku je kriminalističko istraživanje te je u sjedište krim policije u Splitu dovedeno više osoba, sve s područja Splitsko-dalmatinske županije. Pretpostavlja se da se radi o posadi, doznaje RTL.

Inače, istragu vodi ravnateljstvo policije, a uključene su Splitsko-dalmatinska i Šibensko-kninska županija.

Podsjetimo, jahta je iz luke isplovila prije tri mjeseca, a usidrena je u jednoj turskoj luci, ako je suditi po posljednjim dostupnim podacima. Iz hrvatske se luke izašla s peteročlanom posadom, a njome je upravljao jedan kapetan Splićanin. Posada je bila angažirana samo za taj transfer, a iz hrvatskih voda izašla je na graničnoj postaji Gruž i to potpuno legalno.

Državne institucije prebacivale su lopticu krivnje, a u istragu su uključeni DORH, SOA i međunarodne agencije. Najavljivana je i međunarodna tjeralica.

Jahta je vlasništvo ruskog oligarha koji su, kako znamo, zbog invazije na Ukrajinu pod europskim sankcijama. Njihova imovina trebala bi biti zamrznuta, no u slučaju Hrvatske, jedna takva sasvim je legalno, bez da je slučaj itko otkrio kroz tri mjeseca, napustila teritorijalne vode.

Govorilo se da je bila usidrena u luci otvorenog tipa te da iste nemaju zaštitare, no slučaj je to koji je još jednom pokazao kako su zakazale hrvatske institucije.

UPDATE

Vezano uz isplovljavanje plovila IRINA VU iz Republike Hrvatske u listopadu 2022. godine, a koje se nalazilo pod međunarodnim mjerama ograničavanja, policijski službenici su tijekom jutra na području Policijske uprave splitsko-dalmatinske doveli nekoliko osoba na kriminalističko istraživanje, izvijestili su iz policije.

Također, u tijeku je provođenje dokaznih radnji pretrage doma i drugih prostorija na više lokacija.

U realizaciji kriminalističkog istraživanja sudjeluju Policijska uprava šibensko-kninska i Policijska uprava splitsko-dalmatinska, a koordiniraju ga policijski službenici Uprave kriminalističke policije Ravnateljstva policije u suradnji s Općinskim državnim odvjetništvom u Šibeniku.

Dvostruko slavlje festanjula kapetana Vlaha Milićevića: “Nema veće časti za Dubrovčanina!”

0
Foto: Dubrovniknet

Kapetan Vlaho Milićević ovogodišnju festu sv. Vlaha slavit će dvostruko: kao svoj imendan i kao festanjuo, što drži najvećom čašću za jednog Dubrovčanina.

“Zvao me na brod kapetan Ivo Mašković, inače festanjuo, s kojim sam mnogo puta bio na brodu. Pitao me kada dolazim doma i do kada ću ostati. I onda mi je rekao da bi me predložio za festanjula. Bilo mi je jako drago jer ne pruža se svakome prilika biti predložen, a potom i izabran za festanjula. Prvenstveno je to je velika čast.

Supruga Made i kćer Mara bile su jako sretne i ponosne. Mari je neobično ali i lijepo kad joj čestitaju na ulici. U Madinoj obitelji se sveti Vlaho štuje od davnina, uvijek se pravio veliki objed za širu obitelj koja je dolazila iz Župe, iz Zagreba, a ako bi se potrefilo, i rodbina iz Južne Amerike. Tako da je ova vijest posebno razveselila cijelu obitelj.

Uvijek se u nas lijepo slavila Festa, svečano i u krugu obitelji, a pogotovo kad bih bio doma. Svakako će ove godine biti nešto posebno”, prenosi Dubrovniknet.

Osim velike čast, biti festanjuo je i velika obaveza. Kako kroz to navegavate? Kako teku pripreme?

Navegavam polako, ali sigurno. Iz dana u dan se nešto novo događa, ali zasad sve ide kako treba.

Proglas je napisan i otisnut, a ovaj vikend idemo po župama dijeliti proglas i pozivati puk na Festu. Klobuk smo prvi nabavili, a i sa monturama smo imali sreće i brzo smo ih našli, fale nam još rukavice, ali i to rješavamo jer ih nema u Gradu za kupiti.

Festa zapravo spaja dvije velike dubrovačke tradicije: štovanje sv. Vlaha i pomorstvo, a vi ste ove godine izabrani iz reda pomoraca.

Pa znači mi to puno. Dvadeset godina u kontinuitetu navegavam i evo, potrefilo se da sam u Gradu za ovu Festu i još da me izaberu za festanjula. Kud većeg ponosa za Dubrovčana nego biti festanjuo.

Kako ste se odlučili za karijeru u pomorstvu?

Gotovo svi kolege iz osnovne škole odlučili su se za pomorsku školu jer i nije bilo nekog velikog izbora. Nakon srednje sam odradio kadeturu, a potom upisao Višu pomorsku školu. Po završetku Više škole, odradio sam vojni rok i 2003. godine se ukrcao na kompaniju Topić Navigation Company, gdje sam i danas.

Kapetan sam od 2017. godine. Biti zapovjednik nosi velike obveze i odgovornosti, odgovaram za ljude, tj. posadu, teret i brod u cjelini. S time se nosim najbolje kako znam, dajem sve od sebe da sve prođe kako treba i da svi budu zadovoljni.

Današnje navegavanje svakako je izgubilo dio čari iz predhodnih vremena jer je sve ubrzano i u portu se nemate kad okrenuti, sve je tempirano. Kako se radi o dugoj plovidbi, ponekad se dogodi da su charter, agent i owner na različitim krajevima svijeta pa tih dana treba biti atento. Nažalost, pomorstvo se pretvorilo uglavnom u rješavanje papirologije.

Vjerujem da ste zbog karijere propustili mnoge značajne trenutke na kopnu? Jeste li se s vremenom vi i obitelj naučili nositi s tim?

Nije lako ni meni ni obitelji, ali s vremenom smo naučili tako živjeti. Puno događaja sam propustio, od rođenja Mare, mnogih rođendana pa do drugih slavlja i ostalog. Ali, takav je to posao. Kad sam doma onda gledam nadoknaditi što mogu, prvenstveno biti s obitelji.

Kako proslavljate Festu kad se zateknete na brodu? Je li to za vas posebno emotivan trenutak?

Na brodu se Festa uvijek lijepo proslavi, uvijek šaljemo čestitku na Kandeloru, a na blagdan svetog Vlaha se učini svečani objed. Koliko možemo, Festu pratimo preko interneta. Svakako je emotivan trenutak jer nisi doma.

Želje za ovogodišnju Festu je da svi budu zdravi, da bude lijepo vrijeme i da sve prođe kako i priliči!

Psihologinja Olivera Drutter: “Kompanije i sindikati trebali bi se više zauzeti za poboljšanje mentalnog zdravlja pomoraca”

0
Foto: Olivera Drutter

Mentalno zdravlje važan je dio života na moru, gotovo neodvojivo od fizičkog. Depresija ili ozbiljni poremećaji raspoloženja mogu ozbiljno ugroziti sigurnu plovidbu, dobrobit ostalih članova posade, a u najgorim slučajevima mogu dovesti do nasilja među posadom ili samoubojstva. Incidenti koji se događaju zbog visoke razine stresa i lošeg mentalnog zdravlja pomoraca ne samo da su česti, već nerijetko imaju tragične posljedice za sve uključene.

Istraživanja su pokazala da na povećanje razine stresa naročito utječe dugotrajna odvojenost od obitelji. Ne smijemo zaboraviti ni utjecaj korporativne, hladne realnosti pomorske industrije, kojoj je u konačnici novac često na prvom mjestu. U takvoj okolini potrebno je znati nositi se sa stresom, pri čemu je izuzetno važna emocionalna inteligencija. Od presudne važnosti je znati prepoznati kako svoje, tako i tuđe emocije te se s njima znati nositi i reagirati na ispravan način.

Povedeni ovim razmišljanjima o mentalnom zdravlju pomoraca, porazgovarali smo s Oliverom Drutter, psihoterapeutkinjom u Centru za integrativni razvoj (CIR) u Splitu. Olivera je ujedno i supruga pomorca, pa joj je ova tema itekako bliska.

Kakav utjecaj na mentalno zdravlje ima brodska okolina i funkcioniranje u takvom kolektivu?

Rad na brodu ljudi koji nisu upućeni često znaju romantizirati i idealizirati kao odličan način da se proputuje svijet, ali i kao bijeg od zadaća koje nosi funkcioniranje velikog kolektiva, društva. Često sam znala čuti od svoje okoline: “Može li tvoj muž ukrcati moga na koji misec da se odmorim od njega?”

Da, obaveze, brak i sve ustaljene i učestale aktivnosti koje se ponavljaju kontinuirano na kopnu probude u nama potrebu na osamu da pobjegnemo od ljudi i obaveza.

Međutim, brod je jedna specifična mala zajednica koju pomorci često nazivaju “Plovni Alcatraz”. Nakon nekog vremena, kod većine pomoraca javlja se osjećaj izdržavanja u okolini koju netko drugi određuje/nametne. Sam osjećaj nemogućnosti da se iskrcate s broda kad vi to želite ili osjetite potrebu – to oduzimanje prava na svoju volju – guši prirodnu potrebu za slobodom.

Uz to, pomorci se kreću u istom skučenom prostoru s određenom skupinom ljudi svaki dan tijekom svog ugovora. U današnje vrijeme pomorcima je većinom zabranjen izlazak s broda dok su u lukama, čime im je uskraćen kontakt sa zemljom i ostalim svijetom. Okruženje koje ne nudi različite aktivnosti, dapače vrlo je siromašno, ne daje priliku odmaka od rutine posla i obaveza.

Sve ovo vodi u jedno depresivno stanje i osjećaj “izdržavanja kazne”.

Jesu li pomorci u većem riziku od razvijanja tegoba psihološke prirode nego generalna populacija? Postoje li razlike među pomorcima s obzirom na dob ili poziciju?

Kod većine pomoraca nakon dužeg perioda u ovoj branši javlja se osjećaj otuđenosti/usamljenosti i “propuštenih prilika”. Dok su mlađi, vodi ih entuzijazam, želja za napredovanjem i financijska sigurnost. U zrelijim godinama uviđaju nedostatke takvog života i počinju vagati je li sve to vrijedilo: propušteno vrijeme s obitelji, bliskim ljudima, razvijanje svojih nekih drugih interesa, hobija i kreacija. Ovdje moramo imati u vidu da je njima uskraćena mogućnost istraživanja svojih interesa jer vrijeme koje provedu kod kuće nije dovoljno za bilo kakvo razvijanje kontinuirane prakse.

Na tom putu samoostvarenja na višim položajima, susreću se s još jednom velikom zamkom, a to je prevelika odgovornost. Ulogom vođe, dobivaju i ulogu da se skrbe za emocionalna stanja drugih, brigu o međuljudskim odnosima, edukaciji, kao i odgovornošću za tuđe propuste i pogreške koje mogu rezultirati fatalno. To pomorce na tim pozicijama dovodi u situaciju konstantne pripravnosti. Često od upravo kapetana ili upravitelja stroja možemo čuti da su oni “Katica za sve”: i doktori i psiholozi, edukatori, roditelji, prijatelji i “mama i tata” svojim ljudima…

Zbog takvih očekivanja, u pomorcima se javlja sve više brige i straha koji onda ujedno moraju potisnuti. Takvo potiskivanje ih udalje još više od njihovog sržnog/autentičnog, odnosno ljudskog dijela, i na van moraju se dodatno truditi ostaviti sliku sigurnog lidera. Uzmite još u obzir da na brodu ne postoje neradni dani, a time im je onemogućen i odmak, mogućnost za resetiranje i kvalitetno opuštanje, možete li zamisliti pod kakvim su pritiskom, posebno kad uzmemo u obzir njihove višemjesečne ugovore. Sve što se događa na poslu na kopnu ipak je složenije na brodu, upravo zbog nemogućnosti izbora i nedostupnosti ljudskog resursa, kao i zdravog, sigurnog kontakta s njima poznatim dragim ljudima od povjerenja.

Pomorci dok su na brodu su lišeni mnogih stvari koje mi na kopnu uzimamo zdravo za gotovo. Prva primarna stvar je kontakt s obitelji, tu gdje se osjećamo da pripadamo, da smo voljeni i sigurni.

Koji su simptomi narušenog mentalnog zdravlja koji se često zanemaruju?

Kao simptome možemo često čuti da su anksiozni, depresivni. Javlja se osjećaj napuštenosti i otuđenosti, kao i nepripadanja zajednici kod kuće. Žale se na stres koji se često manifestira kao nesanica, umor, sklonost čestom fizičkom oboljenju, iscrpljenost, razdražljivost i slično.

Kako komentirate slučajeve nasilja (prema sebi i drugima) unutar brodskog kolektiva?

Događa se upravo ono o čemu sam na početku govorila. A to je, kada nemamo pravo na slobodu, u nama se nagomilana frustracija pretvara u bijes koji onda mora negdje izaći. Jedni su skloniji autodestrukciji, dok je drugi usmjeravaju prema drugima. Nagomilana frustracija izađe u destruktivno ponašanje koje onda kao posljedica prelazi na ostale članove posade.

Ovakvo ponašanje ne možemo opravdati. Možemo jedino priznati da imamo problem i onda s tim bijesom raditi u terapiji, neovisno o tome imamo li iskustvo da smo mi prešli granicu drugoj osobi, kroz neprimjereno ponašanje, ili smo to doživjeli od druge osobe.

Ovdje je neizostavan rad s bijesom i moja preporuka je Integrativna – tjelesno orijentirana psihoterapija.

Što je ključno za poboljšavanje mentalnog zdravlja pomorca?

Ključan trenutak je priznati da imamo problem i da se samo razumijevanjem, mentalnom spoznajom, sami korijen problema neće riješiti te da nam je potrebna stručna pomoć treće osobe koja će na objektivan, profesionalan način pomoći. Prijatelji su odličan resurs, ali oni ne mogu biti uvijek objektivni i ne mogu vam pomoći da izađete iz nekog ustaljenog obrasca ponašanja.

Ali, prije svega treba razbiti ikakvu misao da na terapije idu “luđaci”. Na terapije idu svi hrabri i iskreni ljudi koji su voljni napraviti zdravu promjenu u sebi.

Što bi brodske kompanije, vlade, sindikati i drugi sudionici pomorske industrije mogli učiniti kako bi pomorcima pružili psihološku pomoć i podršku? Što mislite o programima poput Seafare Help, koji pomorcima i njihovim obiteljima pruža konstantnu psihološku pomoć?

Brodarske kompanije i sindikati bi se trebali više zauzeti za poštovanje ugovora kod pomoraca, pošto se pomorci “setiraju”, tj. pripreme na određeni period koji trebaju odraditi na brodu. Prema tome i planiraju svoj život na kopnu sa svojom obitelji tijekom svog odmora. Također, i kraći ugovori bi definitivno sačuvali mentalno zdravlje pomoraca.

Seafarer Help je jako dobar alat za pripomaganje pomorcima, ali se rijetko tko odvaži tražiti pomoć, ili ljudi nisu svjesni da im pomoć treba dok ne bude kasno.

I sama ste supruga pomorca. Smatrate li da bi pomorci trebali obavljati redovite preglede kod psihologa? Ako da, kako biste “psihološke preglede” približili pomorcima, bez da dobiju dojam da je to samo još jedna od mnogih obaveza koje moraju obaviti dok su kući? Ima li smisla takve preglede učiniti obaveznim?

Iz iskustva znam da svako prisiljavanje na terapije nije urodilo plodom. Dapače, osoba se još jednom osjeti primorana činiti nešto protiv svoje volje zbog čega se diže dodatna frustracija zbog prelaska granica, osjećaj neprihvaćanja i pomisao “nešto sigurno sa mnom debelo nije u redu”.

Moja je preporuka kao i gore navedeno: da se pomorcima ukaže na mogućnosti koje imaju da poboljšaju svoje psihičko i duhovno stanje. Upoznati ih prvenstveno s razlikom između Psihijatra, Psihologa i Psihoterapeuta, jer mnogi ne razlikuju ove stručnjake, i to ne samo pomorci već i ostali. Zatim da vide različite principe rada kroz psihoterapije, različite pravce, kao i terapeute.

Tek kada im ponudimo izbor, oni sami mogu odlučiti žele li terapije, kome se daju na povjerenje i na čemu žele raditi u terapijskom prostoru. Ovdje sindikati, javne službe bi trebale biti u ulozi informatora, edukatora i nekoga tko će približiti i pokazati da su i pomorci dio društvene zajednice kojoj je stalo do njih i njihovog zdravlja. Na svakome od nas, pa i pomorcima, je izbor koliko ćemo pokazati stvarnu brigu, a time i ljubav (zdravu) prema sebi.

Što bi pomorci mogli učiniti sami kako bi olakšali simptome stresa, narušenog mentalnog zdravlja ili anksioznosti dok su na brodu?

Postoji puno alata s kojima se mogu poslužiti za lakše nošenje sa stresom. Tjelesno orijentirana psihoterapija nudi odlične alate za stresne situacije, eskalirajuće, stanja paničnih napada i anksioznosti kao anksiozno-depresivna stanja. Potrebno je da kod kuće odlaze na edukacije ili  bar na radionice gdje mogu usvojiti alate kako se nositi u izazovnim i njima teškim situacijama.

Kao terapeut, imam nekolicinu pomoraca na terapijama i vidim promjene kao i pozitivne rezultate.


Više o Oliveri Drutter i tjelesno orijentiranoj psihoterapiji možete pronaći >>OVDJE<<.


Katarina Mitrović

Raspada se savez najvećih brodara na svijetu: MSC i Maersk raskidaju 2M Alliance

0
Foto: Splash247

Pomorsku industriju jutros je potresla vijest o raskidu 2M saveza najvećih kompanija na svijetu, kojeg čine danski Maersk i švicarski Mediterranean Shipping Company (MSC).

U zajedničkom priopćenju za medije, dvije najveće brodarske kompanije danas su potvrdile glasine koje već neko vrijeme kruže u pomorskoj industriji. Tvrke su potvrdile da će od siječnja 2025. sporazumno raskinuti 2M savez, jednu od tri glavne grupacije na rutama koje povezuju Aziju i Europu te transatlantsku i transpacifičku trgovinu.

“MSC i Maersk prepoznali su da se mnogo toga promijenilo otkako su tvrtke 2015. godine potpisale ugovor u trajanju od 10 godina. Raskidanje 2M saveza omogućilo je tvrtkama da se fokusiraju na svoje pojedinačne strategije”, kazali su Vincent Clerc, novi izvršni direktor A. P. Moller – Maersk, te Soren Toft, glavni izvršni direktor MSC-a u zajedničkom priopćenju za medije.

“Cijenimo partnerstvo i radujemo se nastavku suradnje tijekom ostatka ugovorenog razdoblja. Ostajemo u potpunosti predani pružanju usluga 2M saveza klijentima MSC-a i Maerska.”

“2M Savez odigrao je ključnu ulogu u industriji kontejnerskog prijevoza tijekom proteklih osam godina”, rekao je Toft. “Danas MSC nastavlja jačati i modernizirati flotu. MSC je zahvalan na suradnji s Maerskom u proteklih osam godina i očekuje da će koncept dijeljenja plovila među kompanijama ostati relevantan i koristan”, kazali su iz MSC-a.

2M savez upravlja s više od 200 brodova te više od 200 luka u oko 120 zemalja. Savez pokriva oko 40% svjetske kontejnerske trgovine, prenosi Offshore Energy.

Prekid suradnje dolazi uslijed masivnog širenja flote MSC-a u posljednje dvije godine. MSC je u 2021. floti pridružio dodatnih 411.000 TEU kapaciteta (+10,7%), a prošle godine još 321.500 TEU (+7,5%), prema podacima Alphalinera.

MSC također ima rekordnu knjigu narudžbi koja se sastoji od čak 124 broda (+10). Povećanje kapaciteta neki opisuju kao strateški potez kojime se MSC pozicionira te koji mu je omogućio da napusti 2M savez i djeluje kao samostalna kompanija.

Naime, do kraja 2024. MSC će imati ukupni kapacitet flote približno jednak ukupnom kapacitetu MSC-a i Maerska 2015., kada su ova dva brodara formirala savez.

Stručnjak za kontejnerski transport i bivši zaposlenik Maerska, Lars Jensen iz Vespucci Maritimea, vjeruje da je ovo samo početak preoblikovanja saveza na glavnim trgovačkim rutama, prenosi Splash247.

“Ovo će promijeniti dinamiku na glavnim rutama istok-zapad za sve brodare, a jasno je da će svi brodari pomno razmotriti koje će sve opasnosti i prilike ovo iznjedriti. Ovaj raskid bi se trebalo shvaćati kao prvi domino od mnogih koji će pasti u sljedećih godinu do dvije”, kazao je Jensen.

Nova odluka Ministarstva: Porasle mjesečne osnovice za obračun doprinosa

0
Foto: Ilustracija / MMPI

Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture objavilo je Naredbu o mjesečnoj osnovici za obračun doprinosa za obvezna osiguranja člana posade broda u međunarodnoj plovidbi za 2023. godinu.

Naredbom se propisuje visina mjesečne osnovice za sve pomorce koji imaju prebivalište i/ili uobičajeno boravište, odnosno odobreni stalni boravak u Republici Hrvatskoj.

Mjesečna osnovica za članove posade broda u međunarodnoj plovidbi, na temelju koje se obračunavaju doprinosi za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, usklađuje se svake godine s Naredbom ministra financija o visinama osnovica za obračun doprinosa za obavezna osiguranja za tekuću godinu.

Visina osnovice za doprinose pomoraca značajno se povećala u svim kategorijama u odnosu na godinu ranije.

U 2022. je u prvoj kategoriji, u koju pripadaju radna mjesta zapovjednik broda, upravitelj stroja, zapovjednik osoblja te upravitelj osoblja u strojarnici, osnovica za doprinose iznosila 7.703,00 kn, odnosno 1,022 EUR. Ove godine za tu kategoriju osnovica iznosi 1.104,15 EUR.

U drugoj kategoriji, kojoj pripadaju prvi časnik palube, drugi časnik stroja, upravitelji hotelskog osoblja, liječnici i časnici za sigurnost broda i okoliša, visina osnovice porasla je s 5.680 kn, ili 753,86 EUR, na 814,17 EUR.

U trećoj kategoriji visina osnovice u 2022. iznosila je 4.293 kn, odnosno 569.77 EUR, dok će u 2023. iznositi 615,36 EUR. U četvrtoj kategoriji osnovica je porasla s 3.975 kn, ili 527.57 EUR, na 569,78 EUR.

U preostalim kategorijama, odnosno petoj, šestoj, sedmoj i osmoj, osnovica je porasla s 3,871 kn (513,76 EUR), 3,786 kn (502,48 EUR), 3,655 kn (485,10 EUR) i 3,624 kn (480,98 EUR) u 2022., na 554,87 EUR, 542,69 EUR, 523,91 EUR i 519,53 EUR.

Sve iznose možete provjeriti >>OVDJE<<.

Naredba ministra mora, prometa i infrastrukture Olega Butkovića stupila je na snagu 5. siječnja ove godine.

Nezaustavljiv rast švicarskog brodara: MSC ima najveću knjigu narudžbi u povijesti

0
Foto: Offshore Energy

Švicarski brodarski div Mediterranean Shipping Company (MSC) ima dosad najveću knjigu narudžbi u pomorskoj industriji – čak 124 kontejnerska broda.

MSC čeka isporuku 14 megamax brodova i 22 neo-panamax broda, koji će se floti pridružiti tijekom 2023. godine, navodi Alphaliner. Brodovi su naručeni u kineskim i južnokorejskim velikih brodogradilištima.

Čak i ako se neke isporuke odgode do 2024., ovaj brodar sa sjedištem u Ženevi ove godine sigurno će značajno povećati kapacitet flote. MSC trenutno čeka na isporuku novogradnji ukupnog kapaciteta od 1,73 milijuna TEU, pokazuju podaci Alphalinera, izvještava Offshore Energy.

Prije dva tjedna, kinesko brodogradilište Guangzhou Shipbuilding International (GSI) porinuo je za MSC novi Ultra Large Container Vessel (ULCV) od 16.000 TEU, na LNG pogon, imena MSC Noa Ariela. Kontejnerski brod bit će opremljen sustavom zračnog podmazivanja te hibridnim sustavom za čišćenje ispušnih plinova (scrubber).

MSC Noa Ariela je prvi od osam kontejnerskih brodova od 16.000 TEU koje GSI gradi za MSC. Brodovi su naručeni još 2021. u nekoliko zasebnih ugovora za do 17 Neo Panamax LNG-ready brodova koje grade GSI i Dalian Shipbuilding Industry.

MSC je i tijekom prošle godine značajno povećao kapacitet svoje flote. Prema Alphalineru, nakon povećanja kapaciteta flote za 411.000 TEU u 2021. (+10,7%), flota MSC prošle godine porasla je za još 321.500 TEU (+7,5%).

“MSC impresivni rast flote uglavnom može pripisati kontinuiranom kupovanju rabljenih brodova, što je u siječnju 2022. omogućilo švicarskom brodaru da prestigne Maersk i postane najveća kompanija na svijetu. MSC je kroz novogradnje stekao ‘samo’ 83.600 TEU”, piše Alphaliner.

Globalna flota kontejnerskih brodova u porastu

Godinu dana kasnije, kapacitet flote MSC-a već je za 379.000 TEU veći od kapaciteta danskog partnera iz 2M saveza. Maersk je tijekom 2022. izgubio 61.700 TEU kapaciteta jer je zbog isteka ugovora o najmu. Ti su brodovi zatim prodani na rabljenom tržištu ili unajmljeni drugim kompanijama koje su bile spremne platiti veće cijene najma ili prihvatiti duže periode najma.

ZIM je posebno aktivan na charter tržištu otkako je okončao svoju suradnju s 2M savezom na rutama Azija – Sredozemlje i Azija – Zapadna obala Sjeverne Amerike što je značilo da je ovom brodaru bio potreban dodatni kapacitet kako bi zadržao svoju prisutnost na tim rutama. Postotno gledano, brodar sa sjedištem u Izraelu bio je najbrže rastući brodar među top 12, a flota ZIM-a narasla je gotovo 120.000 TEU (+29%). Većinom je riječ o brodovima koji su zatim iznajmljeni, uključujući tri novogradnje od 11.900 TEU. Velik dio novogradnji imaju LNG dual-fuel pogon.

Evergreen je prošle godine preuzeo 20 novogradnji, uključujući sedam megamax brodova za rute Azija-Europa. Tajvanski brodar je zahvaljujući novogradnjama kapaciteta od 217.500 TEU bio, barem postotno gledano, drugi najbrže rastući brodar u 2022. godini, s porastom od +12,5%.

Kada su u pitanju apsolutne brojke, CMA CGM imao je drugi najveći porast flote zbog porasta kapacitet za više od 225.000 TEU. Zanimljivo je da su MSC, Evergreen i CMA CGM već i 2021. bili najbrže rastući brodari.

Flota COSCO grupe (uključujući OOCL) smanjila se drugu godinu zaredom. Nakon smanjenja kapaciteta za 3,2% u 2021., kineska tvrtka je prošle godine opet zabilježila pad u operativnom kapacitetu od 2,1%. Međutim, COSCO s 885.000 TEU ima drugu najveću knjigu narudžbi brodova. Osim COSCO-a i Maerska, ONE (-0,8%) i HMM (-0,4%) također su smanjili svoje flote, iako neznatno.

Prema Alphalineru, rast Hapag-Lloyda ostao je ispod prosjeka s 1,8%, dok je Wan Hai rastao u skladu s tržištem za 4,1%. Flota Yang Minga porasla je za 6,8% jer je brodar preuzeo pet novogradnji od 11.860 TEU. Globalno gledano, cjelokupna svjetska flota prošle godine zabilježila je rast od 4,1%, a iznosi 26,40 milijuna TEU.


Jasmina Ovcina Mandra / Offshore Energy

Kapetan Berislav Vranić prvi u Hrvatskoj stekao titulu Chartered Master Mariner!

0
Foto: Arhiva Pomorac.hr

Kostrenskom kapetanu Berislavu Vraniću britansko udruženje pomoraca najvišeg ranga »The Honourable Company of Master Mariners« nedavno je dodijelilo titulu »Chartered Master Mariner«, kao prvom hrvatskom državljaninu koji je primljen u ovo elitno društvo pomoraca i stručnjaka za pomorstvo i s pomorstvom povezanu logistiku. Titulu Chrtered Master Marinera u svijetu nosi svega šezdesetak ljudi.

Do titule Chartered Master Mariner ne dolazi se lako ni brzo jer, kako objašnjava, samo udruženje koje ju dodjeljuje, kandidat mora, za početak, imati sve potrebne kvalifikacije za zapovjednika broda, bez ograničenja, ali to je tek osnovni uvjet da kandidatura uopće bude uzeta u obzir. Da bi se ovo počasno zvanje steklo, svaki kandidat prolazi niz »stepenica« do konačne procjene hoće li mu ono biti dodijeljeno ili ne, a prema objašnjenju »The Honourable Company of Master Mariners«, Chartered Master Mariner nije tek puka ekstenzija i nadogradnja kriterija koje pomorci moraju zadovoljavati prema STCW konvenciji, već se to zvanje dodjeljuje isključivo onima koji su postigli izuzetne rezultate u svom radu i pokazali se liderima industrije koji su unaprijedili pomorstvo u svim relevantnim područjima, piše Novi list.

Ističe se kako Chartership od kandidata zahtijeva izvanredne performanse i osobne doprinose razvoju pomorske industrije. O koliko je zahtjevnim kriterijima i postupku riječ, možda najbolje govori rečenica iz objašnjenja samog društva o kvalitetama koje kandidat mora zadovoljiti.

»Da se izbjegnu bilo kakve dvojbe, dobro obavljanje posla i to što u karijeri nije radio pogreške, nije dovoljno da se zadovolje svi potrebni kriteriji i ono što se od kandidata traži, a potrebno je za stjecanje Chartershipa.«

Pročitajte što nam je kapetan Vranić kazao i povodom sticanja titule Fellow of the Nautical Institute: Berislav Vranić – jedini Hrvat kojem je Nautički Institut dodijelio titulu Fellow of the Nautical Institute

Vrhunac karijere

Vranić, inače svjetski priznati stručnjak u području razvoja pomorskog transporta rashlađenih tereta i s njim povezane logistike i lučkih terminala te član brojnih uglednih svjetskih pomorskih organizacija, među ostalim i jedan od prvih ambasadora Svjetske pomorske organizacije (IMO), ističe kako mu je titula Chrtered Master Marinera vrhunac karijere i simbolično priznanje za sve do sad učinjeno u razvoju pomorstva.

– To je najviše priznanje u svijetu pomorstva, a priznato je i po STCW konvenciji. Počelo se dodjeljivati u Ujedinjenom Kraljevstvu, kasnije se proširilo i na druge zemlje, a koliko mi je poznato, osim u zapadnoeuropskim zemljama i u SAD-u, istočno od toga, samo smo trojica kojima je dodijeljeno – jedan u Indiji, jedan u Hong Kongu i ja u Hrvatskoj. Priznanje se dodjeljuje za izvrsnost u svojoj struci. Procedura je vrlo rigorozna, treba proći niz koraka do konačne odluke, pri čemu morate dokazati da ste svojim radom unaprijedili svjetsko pomorstvo, odnosno što ste učinili da se izdignete iznad prosjeka. To je tek prva stepenica, nakon koje je slijedio razgovor s komisijom od četiri člana koji u tom razgovoru utvrđuju ne samo vaše kvalifikacije nego i kakva ste osoba.

Posebno je zanimljiv dio razgovora bio onaj kada su me pitali zašto sam radio određene stvari koje su kasnije postale dio prakse u industriji, ali tada kad sam ih počinjao raditi bile su u suprotnosti s dotadašnjom praksom i postupanjima dobrog pomorca. Odgovorio sam ono što i inače mislim, a to je da ako se želiš maknuti od prosječnosti, moraš se maknuti i s utabanih staza, jer u suprotnom napretka neće biti. Oni su, naravno, bili vrlo dobro upoznati s mojim radom, posebno unapređenja u prijevozu voća liči s Madagaskara, jednog od važnijih izvoznih proizvoda te zemlje, zbog kojeg su mi dodijelili titulu viteza časti Madagaskara, kao i prijevoza avokada koji se i dan-danas prevozi na način koji sam osmislio – govori Vranić, koji se u svojoj karijeri, nakon plovidbe, u velikoj mjeri bavio i razvojem lučkih terminala i logistike, u segmentu rashlađenih tereta, o čemu je napisao više knjiga i radova.

Autor i predavač

Zapovjednik na brodovima hladnjačama postao je još 1984. godine, a nakon deset godina plovidbe u zvanju zapovjednika karijeru je nastavio kao savjetnik Seatradea, poznate svjetske brodarske kompanije, specijalizirane za prijevoz rashlađenih tereta. Iskustvo je stjecao i kao lučki kapetan, vještak i savjetnik za logistiku, te je svoju prvu knjigu »Handling of Refrigirated Cargoes«(Rukovanje rashlađenim teretima) izdao 1994. godine. Drugu knjigu »Stowage and Prevention of Cargo Damage od Reefer Vessels« izdao je pet godina kasnije, a i danas predstavlja izvor korisnih savjeta zapovjednicima i časnicima kada je riječ o sigurnom rukovanju i slaganju rashlađenih tereta na brodovima hladnjačama. Treća knjiga »General Cargo on Reefers« izdana je 2004. godine, a nakon toga izašlo je nadopunjeno izdanje svih prethodnih, a u području transporta rashlađenih tereta smatra se jednim od najvažnijih objavljenih dosad.

Uz pisanje knjiga, Vranić je u karijeri održao i niz predavanja, ali i radio na osmišljavanju lučkih terminala za rashlađene terete, diljem svijeta, a za svoj je rad već ranije nagrađen titulom Fellow of the Nautical Institute, također kao jedini hrvatski državljanin kojemu je britanski nautički institut dodijelo to priznanje. Od 2006. godine je dva puta izabran i u Vijeće Nautical Institutea, a 2019. godine bio je imenovan i predsjednikom odbora za nominacije u Institutu.

Titula Chartered Master Marinera mu je, naglašava, uz sva prethodna priznanja, ipak kruna karijere i veliko priznanje, ali ipak ističe i kako žali što u Hrvatskoj nikad nije imao prilike prenijeti svoje znanje i iskustvo u pomorskoj industriji.

– Cijela procedura trajala je više od godinu dana, dok nije odlučeno hoću li titulu dobiti ili ne. Inače, ne možete se prijaviti sami, kao kandidat, već to mora učiniti netko drugi, tko dobro poznaje vaš rad, i to, naravno, uz preporuku nekog od članova društva. Drago mi je da su vrhunski svjetski stručnjaci prepoznali moj rad. Ova titula u smislu obavljanja svakodnevnih poslova nije toliko važna, osim prestiža koji donosi, jer vas jednostavno malo drukčije gledaju i više poštuju kada ste Chartered Master Mariner. Meni je ona i osobna satisfakcija. Imam sedamdeset godina, želio sam još i to priznanje steći u životu, godinu dana sam se za to spremao, a na kraju ga i dobio. Mislim da je to u svijetu pomorstva najveće priznanje koje se može dobiti za svoj rad, kaže Vranić.

U svijetu je dobio brojna priznanja, počasne titule te radio na brojnim velikim i značajnim projektima, no u Hrvatskoj za njegovim znanjem, kaže, uz dozu ironije, nije bilo potrebe.

– Za tim žalim, jer me nitko iz pomorskih krugova, posebno ministarstva, fakulteta, luka, nije ništa pitao. Kao član Nautical Institutea, IMO-ov ambasador i član brojnih drugih organizacija u svijetu pomorstva imam pristup najnovijim informacijama i saznanjima i bilo bi dobro da ih imam kome prenijeti. Evo, ovih dana sam saznao koja je glavna tema Svjetskog dana pomorstva za ovu godinu, pa bih volio to podijeliti, kako bi se naša industrija i institucije na vrijeme pripremili i sudjelovali u tom događanju. Da se pokažemo na svjetskoj sceni, da postojimo i da nešto radimo.

Važno je da nas se vidi, ali lani, na Svjetskom danu pomorstva, na kojemu sam sudjelovao kao ambasador IMO-a, predstavnika Hrvatske nije bilo. Nitko se nije pojavio, ni iz ministarstva, ni od brodara ni drugih subjekata. Žao mi je što je tako, jer moglo bi se puno više i češće čuti za nas, mogli bismo biti više prisutni na svjetskoj pozornici. Ja i sada radim na tome da se više uključimo, pa sam tako pripremio projekt učlanjenja mladih, studenata pomorskih smjerova, u Nautical Institute, gdje sam se s drugim kolegama izborio da mladi ne moraju plaćati nikakvu članarinu. Nadam se da će naš Pomorski fakultet podržati taj projekt i da ćemo uspostaviti suradnju. Mladi budući pomorci će u tom slučaju od Instituta dobivati sve publikacije i novosti iz svijeta pomorstva. Razgovarao sam o tome s dekanicom Anom Perić Hadžić, koja je pokazala dobru volju, pa vjerujem da će to uspjeti.

Posebno je važno da se upravo mladi pomorci i oni koji će to tek postati, kad diplomiraju, što prije okrenu prema van, da budu povezani sa svjetskim pomorstvom te da raspolažu relevantnim informacijama u stvarnom vremenu. To je jedan od načina i uvjeta da se, kako sam prije rekao, izdignu iznad prosječnosti i postignu maksimum u svojim karijerama, kaže Vranić.

Hrvatska je, dodaje, nažalost, od pomorske zemlje postala primorska zemlja, u kojoj se malo toga zbiva po pitanju razvoja brodarstva ili barem ureda velikih brodarskih kompanija koji će upravljati dijelom poslovanja flote.

– Otkad je naše brodarstvo velikim dijelom propalo, niti jedna značajnija nova brodarska tvrtka nije pokrenuta. Ja sam imao veliku želju i ambiciju pokrenuti novu brodarsku tvrtku, međutim, to nije uspjelo, u prvom redu zbog izostanka podrške bankarskog sektora, a pokazalo se, po svemu što vidimo, da smo mogli napraviti dobar posao, da je sve skupa zaživjelo. Problem je što komercijalne banke u Hrvatskoj nisu u našem vlasništvu i njih ne zanima pomorstvo. Naprosto se ne žele baviti nečim tako složenim i zahtjevnim, poput pomorstva, kad mogu novac plasirati u kredite za kupovinu stana, auta, gradnju apartmana i slično. Imamo jedino HBOR, ali da bi se dobio kredit HBOR-a, trebaju očito dobre veze s vlastima, jer bez toga možete doći s izvanrednim projektom, dokazima da u idućih pet godina imate punu zaposlenost brodova i prihode veće od rashoda, ali bez dobrih veza novac od HBOR-a nećete dobiti, kaže Vranić.

Vrhunski pomorci

Hrvatska ima vrhunske pomorce, kao i stručnjake u velikim svjetskim brodarskim kompanijama, pri čemu je u Rijeci zadnjih godina izgrađen novi kontejnerski terminal, uz već postojeći, s radom je počeo LNG terminal, prometa je sve više, ali relativno je malo ureda velikih brodara iz kojih bi se upravljalo dijelom poslovanja. Primjera ima, ali ne onoliko koliko bi se moglo očekivati, smatra Vranić.

– Kad se rade veliki projekti, poput kontejnerskog terminala, onda u ugovor za koncesiju ili prodaju treba ukomponirati takve stavke. To može biti ukrcaj posade, tehnički menadžment, komercijalni menadžment ili nešto treće, a siguran sam da bi to velike kompanije, poput Maerska, koji je došao na novi kontejnerki terminal, i prihvatile. Problem je što se kod nas o takvim stvarima ne razmišlja unaprijed, jer jednostavno mi se čini da nemamo dovoljno stručnih ljudi koji se brinu o razvoju pomorstva. Imamo problem sa stručnjacima već u startu – najbolje i najsposobnije studente Pomorskog i drugih fakulteta školujemo za strane kompanije koje ih doslovno razgrabe još i prije nego što diplomiraju, kaže Vranić, dodajući kako je razvoj logistike i kopnenih zanimanja vezanih uz transport i pomorstvo izuzetno važan i omogućuje visoka primanja onima koji ga znaju raditi.

– Novac je sada veći na »kraju« nego na brodu. Nekad su plaće pomoraca bile veće od plaća u povezanim poslovima na kopnu, ali već sam ja, kada sam prestao ploviti i počeo raditi kao savjetnik, zarađivao više nego dok sam bio zapovjednik. Danas, ako odskočite od prosjeka, možete više zaraditi na kopnu nego na moru. Žao mi je što ne razvijamo taj dio pomorstva, terminale, luke i sve poveznao s njima, koliko bismo mogli i na način koji će odskakati od kolotečine i toga da luka bude samo pružatelj usluge prekrcaja. Kad sam postavljao logistiku u Cape Townu, tamošnji zaposlenici bili su ljuti na mene, govorili su – mi to već 30, 40 godina radimo ovako, i što sad nama neki stranac treba govoriti kako ćemo raditi. Ali za tri mjeseca su rekli da sam u pravu. Naprosto, treba razmišljati izvan zadanih okvira i uvijek nastojati ponuditi nešto novo i bolje, ali kod nas interesa za to nema dovoljno, kaže Vranić.

Jedrilica danskog princa

Uz more Vranić je vezan i u svoje slobodno vrijeme, kao dugogodišnji strastveni zaljubljenik u jedrenje, pa i danas gotovo svaki slobodni trenutak provodi na jedrilici.

– Moj ispušni ventil nakon silnih putovanja uvijek je bilo jedrenje. Naprosto volim jedriti. Prvo sam kupio krstaš »Setteseven«, pa »Cocoon«, pa »Damaco«, koji je nosio ime obiteljske firme. Do sad su već četiri broda nosila to ime, a jedan od njih ima zanimljivu povijest. Na jednom od poslovnih putovanja u Copenhagen sjedio sam na jednoj jahti i ugledao prekrasnu jedrilicu. Tada nisam znao tko je vlasnik jedrilice niti koje ime nosi. Jedrilica mi se jako svidjela, pa sam u razgovoru na jahti vlasnika Maersk Line dao ponudu za koju se nisam nadao da će biti prihvaćena. Nakon nekoliko dana dobio sam poziv da pregledam jedrilicu. Uvidjevši da je u izvanrednom stanju, nisam mogao povući ponudu i kupio sam je.

Tek tada sam saznao da je vlasnik jedrilice danski Pric Albert, koji je s njom sudjelovao na nekoliko regata pod imenom »Nanoq«, što na islandskom jeziku znači polarni medvjed. Kupivši jedrilicu dobio sam kraljevsku zastavu na poklon, koju i danas čuvam za uspomenu. Sudjelujući u regatama u zadnjih 25 godina osvojio sam više od 150 pehara, medalja i drugih nagrada. Danas jedrim za gušt s prijateljima, a svakodnevno nastojim učiniti nešto na jedrilici, da mi prođe vrijeme, kaže Vranić.


Marinko Glavan / Novi list

Trebala je biti ponos naše mornarice: Tužna priča o prvoj i jedinoj hrvatskoj podmornici

0
Foto: Wikimedia

Hrvatska ratna mornarica u svom sastavu imala je i podmornicu. Iako namijenjena diverzantskom djelovanju, dovršena je godinu nakon Domovinskog rata. Nosila je ime silne planine, no njena veličina i nije bila grandiozna – tek 21 metar. Iako se o njoj pričalo u superlativima, trajala je tek nešto više od današnjih mobitela – pet godina. Povučena je iz upotrebe kad su joj, kao i mnogim mobitelima danas, potrošene baterije.

Diverzantska podmornica P-01 Velebit proizvedena je u splitskom Brodogradilištu za specijalne objekte, ali je kao i mnoga započeta vojna plovila namijenjena Jugoslavenskoj ratnoj mornarici u hrvatskim brodogradilištima tijekom Domovinskog rata zaplijenjena i prerađena/modernizirana. Za razliku od nekih drugih brodova, Jugoslavenska narodna armija je pri povlačenju iz Splita podmornicu doslovno očistila od uređaja i svega korisnog tako da je osim čeličnog trupa, njena izgradnja praktički išla iz početka, piše Morski.hr.

Odlukom admirala Svete Letice, tadašnjeg zapovjednika Hrvatske ratne mornarice, Brodarski Institut iz Zagreba je preuzeo redizajniranje i usred rata započeo s ugradnjom novih sustava. Trup su produljili za 140 cm, kako bi mogli smjestiti Končarev dizel generator s kojim se otvorila mogućnost autonomnog nadopunjavanja baterije u podmornici i time većoj autonomiji plovidbe.

Gotovo 4 godine nakon povlačenja Jugoslavenske ratne mornarice s Visa, Lastova i Splita i 5 mjeseci nakon završetka ratnih djelovanja na kopnu, 16. siječnja 1996. godine porinuta je podmornica za koju su stručnjaci iz svijeta vojnog pomorstva govorili kako čini naš najsavršeniji komad željeza koji plovi morem. Kao plovilo koje je zbog svoje veličine bilo teško otkriti i sonarima, a sa svrhom prevoženja diverzanata podmornica je zamišljena kao višestruko korisno plovilo koje je trebalo pridonijeti imidžu respektabilne mornarice.

Odrekli se pola milijarde jer se “nije imalo” 10-ak milijuna

Da je tome tako, govori i njena tužna sudbina. Čim su baterije „crkle“, 2001. godine, na stotinama milijuna kuna vrijednom plovilu za ronjenje (neke procjene s opremom i naoružanjem idu i preko pola milijarde) posade su se “uvježbavale” pri isključivo površinskoj plovidbi, da bi 2005. bila povučena iz upotrebe i prepuštena vanjskim utjecajima na suhom vezu do odluke „što s njom“. Interes za takvu podmornicu navodno su pokazale mornarice Južne Koreje, Egipta, Katara ili čak jednog SAD-a, ali Hrvatskoj su baterije od 10-ak milijuna kuna bile skupe.

Primjerice, toliko je koštalo održavanje i gorivo zrakoplova Challenger za prvog hrvatskog predsjednika i tadašnjeg zapovjednika oružanih snaga, a kasnije Vladinog zrakoplova. Kad smo kod mobitela, nemoguće je ne primijetiti kako je Vlada primjerice 2017. na iste spiskala 65 milijuna kuna.

Kod tema o brodogradnji u bivšoj i sadašnjoj državi, često koristimo pojam „hrvatska pamet“. Ona je u razvoju podmorničarstva trajala točno 103 godine. Rijetko se može  čuti isti pojam pri rasipničkim odlukama. Razlika je jedino u tome što prvu pamet čine inženjeri, tehničari i radnici, a drugu „pamet“ čine oni kojima se u ruke daju odluke. Prvi su već pomalo napustili struku – iskusnih graditelja podmornica niti nema ili među živima, ili su u mirovini, ili su pak otišli u druge zemlje trbuhom za kruhom. Ova druga “pamet” na nesreću hrvatskog podmorničarstva, a možda u skoroj budućnosti i ukupne brodogradnje još je među nama, a hoće li trajati jednako dugo, pitanje je hoćemo li doživjeti odgovor.

Foto: HRM/MORH

Vremenska crta podmornice Velebit izgleda ovako:

1985. godine započeta je gradnja podmornice

1991. godine JNA se povlači iz Splita, a radnici Brodosplita čuvaju trup

1993. godine počinje njena obnova i modernizacija

1996. godine ulazi u sastav HRM

2001. godine više ne roni, jer joj ističe ciklus trajanja baterija

2005. godine se povlači iz uporebe i izvlači na suhi dok

2015. godine obnovljena, ali samo izvana i izložena u ratnoj luci Lora u Splitu

Podmornica u brojkama:

Duljina: 21,1 metara

Širina: 2,7 metara

Gaz: 2,38 metara

Maksimalna dubina: 120 metara

Najveća podmorska brzina: 7,8 čvorova

Najveći doplov: 800 nautičkih milja

Posada: 5 članova i 6 diverzanata

Naoružanje: 4 mine, 4 ronilice

Antičko blago pronađeno u podmorju važne povijesne luke: Pogledajte što je otkriveno

0
Foto: Kantharos

U podmorju grada Hvara nedavno su se odvijala intenzivna arheološka istraživanja pod vodstvom hvarske tvrtke “Kantharos” u suradnji s Gradom i Županijom splitsko-dalmatinskom.

Istraživanja su obavljena u uvali Vira sjeverno od grada i u samoj hvarskoj luci, piše Slobodna Dalmacija.

– Podvodnim arheološkim rekognosciranjem podmorja uvala Vira, Pribinja i Kalober, pronađeni su brojni i vrijedni arheološki nalazi koji potvrđuju važnost i kontinuitet funkcioniranja tog područja kao luka (sidrišta i potencijalnih pristaništa), odnosno naselja i gospodarskih objekata vezanih za njih od prapovijesti do najnovijeg doba odnosno kroz razdoblje od 3000 godina – ističe Eduard Visković, voditelj istraživanja.

Najraniji pronađeni nalazi datiraju iz prapovijesnog razdoblja, koji dokazuju postojanje brončanodobnog kulturnog sloja i korištenje luke u tom razdoblju. Relativna rijetkost predmetnih površinskih nalaza u odnosu na količinu prapovijesnih nalaza na kopnenom dijelu uvale dijelom je očekivana budući da je većina nalaza vjerojatno zatrpana pod stoljetnim naslagama pijeska i mulja, te tek treba biti otkrivena budućim arheološkim iskopavanjima.

– Brojniji su nalazi iz razdoblja antike i kasne antike pronađeni na morskom dnu, što također nije iznenađenje kada znamo da je naselje Hvar u tom razdoblju izrazito važan punkt transjadranskih pomorskih putova i dužobalnih pomorskih pravaca.

Uvale Vira i Pribinja su odlično sidrište za lošeg vremena te su vjerojatno služile i kao luke preko koje je naselje Hvar komuniciralo s drevnim Farosom, pa i ostatkom škoja pošto je to bila najjednostavnija komunikacija s otočnim naseljima – dodaje Visković.

S obzirom na ukupne rezultate, naš sugovornik zaključuje da se u podvodnom dijelu uvale Vira i okolnih uvala s kojima tvori cjelinu (Pribinja, Kalober) pokazuje izrazito bogatstvo arheoloških nalaza, te su buduća podvodna istraživanja ključna i nužna da bi se pronašli daljnji ostaci.

No, posljednjim radovima otvorene su i dvije arheološke sonde u hvarskoj luci, jedna ispred Arsenala, najvažnije vojnopomorske zgrade u Hvaru i unutar Mandrača, zatvorene srednjovjekovne komunalne lučice koja se nalazi odmah do Arsenala.

– Uglavnom, sonda ispred Arsenala nije dala važnijih nalaza, naime, novovjekovni nasip je tolike debljne da arheolozi nisu uspjeli dokopati do netaknutog arheološkog sloja.

https://static.slobodnadalmacija.hr/images/slike/2022/12/11/o_23975747_1280.jpg
Foto: Kantharos

Istraživanje u Mandraču je bilo plodonosnije, pronađen je intakni antički sloj s puno arheološkog materijala. A cilj ovog projekta je kroz višegodišnje istraživanje na više lokacija u gradskoj luci dobiti jasniju sliku o njenom korištenju kroz određena povijesna razdoblja što će onda dopuniti povijesnu sliku naselja koje je nastalo uz luku i zbog nje – zaključuje naš sugovornik.

https://static.slobodnadalmacija.hr/images/slike/2022/12/11/o_23975748_1280.jpg
Foto: Kantharos

Herkulesova kula je najstariji svjetionik na svijetu koji je još uvijek u funkciji: Ime duguje slavnom mitu

0
Foto: Wikimedia Commons

Nedaleko od španjolskoga grada Coruñe nalazi se najstariji svjetionik u upotrebi na svijetu.

Torre de Hercules sagrađen je prije dva milenija, a današnji neoklasicistički oblik dobio je nakon rekonstrukcije 1791. godine. Povijesni podaci o njegovoj gradnji datiraju u 2. stoljeće naše ere, u vrijeme vladavine rimskog cara Trajana, ali pretpostavlja se da je još stariji jer je navodno izgrađen na temeljima starijeg, feničanskog svjetionika, piše Otvoreno more.

Ime duguje mitu o Herkulesu koji je nakon trodnevne borbe na tome mjestu pobijedio divovskog tiranina Geryona, zakopao njegovo oružje i glavu, i naredio da se na tom mjestu osnuje grad. Na grbu grada Coruñe nalazi se svjetionik postavljen na lubanju s prekriženim kostima, simbol Herkulesove pobjede.

Svjetionik je visok 55 metara i upisan je na UNESCO-ovu listu svjetske kulturne baštine.