Prihvaćanjem sudske nagodbe stvoren je pravni i financijski okvir koji omogućuje nastavak prodaje riječkog brodogradilišta i isplatu dijela dugova vjerovnicima

Na Skupštini vjerovnika 3. maj u stečaju prihvaćen je prijedlog sudske nagodbe između stečajne mase i Republike Hrvatske, čime je uklonjena jedna od ključnih prepreka u dugotrajnom postupku restrukturiranja riječkog škvera. Odlukom vjerovnika dana je suglasnost stečajnom upravitelju Lorisu Raku za potpisivanje nagodbe kojom se zatvaraju neriješeni odnosi s državom, piše Novi List.

Nagodbom država praktično priznaje da ranija odluka o preuzimanju novog društva 3. maj 1905 kroz prijeboj potraživanja nije bila u skladu sa Stečajnim zakonom, jer je narušavala načelo ravnomjernog namirenja vjerovnika. Time se otvara put nastavku prodajnog postupka, u kojem kao jedini valjani ponuđač ostaje Iskra brodogradilište.

Prema prihvaćenoj nagodbi, sav prihod od prodaje riječkih navoza bit će preusmjeren u stečajnu masu 3. maja. Riječ je o iznosu od 6.665.100 eura, koji će se prvenstveno koristiti za namirenje vjerovnika prvog višeg isplatnog reda. To uključuje bivše radnike škvera te Agenciju za osiguranje radničkih tražbina.

Stečajni upravitelj Loris Rak pojasnio je kako će potraživanja ove skupine biti u cijelosti podmirena, dok će za vjerovnike drugog višeg isplatnog reda ostati tek manji dio sredstava. S obzirom na to da ukupna potraživanja te skupine prelaze 160 milijuna eura, isplate će biti simbolične i proporcionalne.

Na ročištu je sudjelovalo deset vjerovnika, ali je njihova ukupna težina glasova bila dostatna za donošenje odluke. Za prihvaćanje nagodbe glasovali su Ministarstvo financija, HBOR, društva iz HEP grupe, Strojopromet te Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva. Grad Rijeka bio je suzdržan, dok je protiv bio punomoćnik tvrtke Adria Rijeka.

Tijekom rasprave otvoreno je pitanje procijenjene vrijednosti poslovnih udjela u 3. maj 1905. Dio vjerovnika smatra da je procjena preniska jer se temelji na amortiziranim, a ne tržišnim vrijednostima imovine. Stečajni upravitelj odbacio je te navode, ističući da je najbolji pokazatelj tržišne vrijednosti bio javni poziv za prodaju, na koji je stigla samo jedna valjana ponuda.

Zaključno je naglašeno kako bi daljnje odgađanje nagodbe samo produljilo parnične postupke i dodatno povećalo neizvjesnost poslovanja, što u zahtjevnim tržišnim uvjetima brodogradnje nije u interesu ni vjerovnika ni pomorske industrije.