Mnogi kažu kako je dobar kuhar tajna sretne posade, kako je kuhača moćna u rangu čarobnoga štapića i da pomorci barem nakratko zaborave na sve svoje brige uživajući u delicijama ekipe koja stoji u kuhinji i priprema jela. Kuharstvo nije lak posao. Stajanje, vrućina i ugađanje svima uvijek je bilo breme na plećima kuhara. Biti kuhar na brodu nešto je posebno. Pružiti dašak vrhunske gastronomije umornoj i gladnoj posadi na moru koje je ponekad i suviše oštro, pravi je izazov.
Na reprezentativnom uzorku, o hrani i kuharima pitali smo pomorce, od kojih je većina (85,5%) bila na stranim kompanijama, dok su ostatak oni koji plove na domaćim kompanijama.
Domaće kompanije
Nešto preko 40% ispitanika odgovorilo je kako je zadovoljno vrstom i količinom hrane na brodu, odnosno gotovo 60% pomoraca koji plove na domaćim kompanijama je ocijenilo vrstu hrane nezadovoljavajućom, a količinu manjom od potrebne! Dakle, 3 od 5 pomoraca na domaćim kompanijama nisu zadovoljni hranom na brodu, što je zabrinjavajuće.
(DOMAĆE KOMPANIJE)
Na pitanje o tome jesu li zadovoljni kuharom na brodu, većina je onih koji odgovaraju pozitivno, pa je tako nešto preko 51% onih koji smatraju da je kuhar na brodu dobar, no opet zabrinjava činjenica da svaki drugi član posade na domaćim kompanijama nije zadovoljan kuharom. Stoga je za uočiti da niti na brodskim tvrtkama, za koje je uvriježeno mišljenje kako je hrana „kao doma“, situacija nije baš bajna.
(DOMAĆE KOMPANIJE)
Strane kompanije
Na stranim kompanijama je situacija s hranom nešto bolja, pa je oko 53% onih koji smatraju da je vrsta hrane i količina hrane zadovoljavajuća. Pošto brojka koleba oko 50%, hrana je, izgleda, opet problem, jer je svaki drugi pomorac na stranoj kompaniji nezadovoljan i vrstom hrane i njenom količinom. Ipak, situacije je bolja nego na domaćim kompanijama, no to i nije neka utjeha s obzirom na rezultate ankete.
(STRANE KOMPANIJE
Kuharom na stranim kompanijama je zadovoljno oko 45% ispitanika, dok kod ostatka pomoraca kuhari na „strancima“ nisu zadovoljili njihove kriterije. Ono što je velik problem jest da su kuhari na stranim brodovima većinom neupoznati s europskom kuhinjom, a to su pomorci napomenuli kao jedan od glavnih problema.
(STRANE KOMPANIJE)
SAVJETI I KRITIKE POMORACA ZA HRANU I KUHARE
U anonimnoj anketi, pomorci su iznijeli i svoja vlastita mišljenja o hrani i kuharima. U nastavku donosimo neke od njih:
„Da shvate da ovo nije restoran i da netko treći neće za njih raditi.“
„Aljkavost, manjak profesionalizma, loš odnos prema poslu…“
„Više ribe. Ljudi ko ljudi.“
„Povećanje panatike i zamijeniti tzv. kuhare sa kvalificiranim kuharima!“
„Maknit Indijce.“
„Obuka!“
„Bolja kontrola higijene kuhinje, kvalitete, pripreme i rok uporabe namirnica!“
„Golar standard – odličan, bez obzira na Filipinske kuhare.“
„Treba školovane kuhare poslat na brod, maknuti ove kvazi kuhare sa tečajem kuhanja sa Filipina i definitivno povećati kvalitetu samih namirnica.“
„Povećati iznos panatike, educirati kuhare.“
„Nema selekcije kuhara od strane agencije. Budžeti su sve manji. Generalno ovisi sve tko kuha i s kolikom količinom hrane raspolaže. Nažalost i kvaliteta hrane je sve lošija zbog uštede ili zbog nemogućnosti odabira hrane i kontrole hrane. Većina namirnica je smrznuto pa se ne može adekvatno kontrolirati pri dolasku na brod. Stanje se može popraviti samo ako se više novaca uloži u prehranu. O kuharima se ne može dati generalno mišljenje jer susrećemo na brodovima vrhunske i vrijedne kuhare, a isto tako kojekakve kvazi kuhare koji se krcaju i nisu u stanju sastavit jedan prosječni obrok zbog lijenosti ili neznanja.“
„Trovači!“
„Problem su uglavnom loši kuhari na brodovima.“
„Radim u Brazilu… Brazilci su dobri ljudi, ali kompanija stišće catering i uzela je najjeftiniju ponudu…za 12 dolara na dan ne možeš ljude kvalitetno nahranit, a onda shodno cijeni ni platit dobrog kuhara…sve u svemu katastrofa…ali kako kažu oni su tu da nas drže živima, a ne sretnima…“
„Nije u kuharu problem već u Zapovjedniku broda, da manje stavlja u džep, hrana bi bila ok!“
„Problem je ako si na manjem brodu, a Azijat kuhar, onda se jede samo „kung fu hrana“, ritko kad europska…“
„Na brodove trebaju ukrcavat kvalificirane kuhare, a ne priučene koji za osam dana treninga dobije certifikate kao da ima pet Michelin zvjezdica, a ono on ne zna razlikovat vrste mesa. Te kuhare obučavaju obično “eksperti” koji u životu nisu probali okus bilo koje druge hrane osim svoje lokalne i većina hrane je prepuna začina koji ne dolaze u tu hranu, ali ti “stručnjaci “ ne znaju pripravit ništa bez pikantnih začina.“
„Treba ukrcati pravog kuhara i pustiti ga da radi, a ne da ih kapetani sputavaju sa raznim pričama o manjkovima prethodnih kuhara koje treba sada ispravljati….“
„Jako dobri!“
„Uvest misečne ankete di posada ocjenjiva spizu i kuvara i predlažu neka jela sta bi tili ili glasaju za ponuđena jela pa se onda to kuva (demokratski se odluci).“
„Povećat iznos po glavi dnevno za hranu, kuhari pred komisijom spremiti europska jela kao sta rade neke kompanije.“
„U mojoj pomorskoj karijeri koja je počela 1986, pa do današnjih dana, susretao sam se sa kuharima profesionalcima, priučenim kuharima, pijancima i neradnicima. Prvi i osnovni kljucni čovjek na brodu je kapetan, ako je kapetan došao na brod bolestan ili da “drži” dijetu može da bude najbolji kuhar na svijetu ako dobije direktivu kako da kuha on tako kuha, a posada pati. Ako kapetan ne doručkuje ili ne jede kruh onda i kuhar to ne radi. Ako je kapetan normalan onda i onaj priučeni ili los kuhar bude dobar, pomogne mu se. Na off-shore-u kapetani imaju direktan dodir sa novcem, tako da zakidaju posadu (ne svi). Kuhar i njegovo umijeće zavisi od kapetana na brodu. Vrlo je bitno odakle dolazi kapetan (zemlja) i je li voli da de-kra ili voli da posada bude sretna.“
„Bio sam na našim kompanijama i hrana je bila toliko očajna da bi cila posada došla na ručak i bacala hranu u smeće koliko je smrdila nakon pripremanja, navečer frižideri prazni i nemate ništa za jest ujutro do doručka (Skladišta hrane zaključana). Kuhinje kod većine naših kuhara su jako šporke, na jednom brodu su pločice bile toliko šporke da kad su vidili da ih ne mogu oprati su odlučili da ih prepituraju. To bi vam trebalo dočarati sliku prljavštine, a o smradu u kuhinji da ne pričam. Veliki problem su kuhari koji su većinom pijančine na našim kompanijama i boli ih briga za sve. Također i kapetani koji im se boje ista reći te kapetani koji uzimaju sebi proviziju od proviste pa ne naručuju dovoljno hrane da bi sebi stavili vise u džep (s tim da isti ti kapetani noću idu u skladište i prenose sebi hranu u kabinu za sebe / više puta uhvaćeni, ne samo od strane mene nego i od drugih). 14 kg sam izgubio u 2 mjeseca na brodu. Trenutno sam na stranoj kompaniji ima svega i svačega sta god možete zamislit, hrana nekad bolja nego kod kuće šta spremam. Da se razumimo nitko od nas ne traži da imamo janjetinu svaki dan za ručak i večeru. Ali barem da u frižideru ima paštete, kruha, JESTIVE salame i sira. Ja se doma zadovoljim i Parizerom tako da ne mislite da imam neka pretjerana očekivanja i da trebam imat pršut, čajnu salamu itd. P.S. – Na domaćoj kompaniji u ugovoru od 6 mjeseci dva puta ostajali bez namirnica i jeli sendviće, voćne konzerve, za doručak nije bilo ničeg drugog osim kruha i salame koja je bila nejestiva. Također sam dosta puta primijetio da hrani istekne rok trajanja, ali se svejedno servira i kuhari su kasnije kad su vidili da se bunimo počeli strugat noževima datume isteka sa ambalaže. U tom ugovoru prvi i zadnji put (hvala Bogu) dobio unutrašnje hemeroide i krvarenje iz stolice cca 10 dana. I ne, ne pišem o Jadroplovu.“
„Hrana na brodu više ovisi o kapetanu nego kuharu. Iskustvo na brodu 45 god.“
„Shvatiti važnost posla i odgovornosti koju kuhar čini. Veće edukacija zdrave, a ne brže hrane. Većini kuhara više nije stalo, a kad je loša spiza sve je automatski loše… sigurno veća stručnost i razumijevanje raznolikosti hrane tako i posade. Kuhari su uglavnom Azijati i svaka čast iznimkama koje su rijetke da kuhaju obično je to lowering level, ali ni Europljani nisu puno bolji.. od 10 Europljana, 1 je dobar, istinski kuhar. Skrivaju je iza sindikata jer obično dolaze iz zapadnih zemalja, prekvalificirani varioci, mazači…“
Sudeći po rezultatima ankete i osobnim ispovijestima pomoraca koji su potpuno anonimno dali izjave za naš portal, postavlja se pitanje – Kako pričati o drugim životnim uvjetima na brodovima, kada niti oni osnovni, odnosno prehrana, nije na nivou na kakvom bi trebala biti?
Praktički je svaki drugi pomorac na brodu gladan, a gladan čovjek prvenstveno psihički nije spreman za bilo kakav rad i razmišljanje, pa je to, uz umor, ključni problem današnjih pomoraca. Što, realno govoreći, može umoran i gladan čovjek? Umoran i gladan čovjek ne može mirno sjediti niti doma u najidealnijim uvjetima, a kamoli na moru zarađujući praznoga želuca svoj kruh sa sedam kora.
Kada će se situacija popraviti, ne zna se, ali jedno je sigurno – ovakve stravične ispovijesti hrvatskih pomoraca ne mogu nikoga normalnog ostaviti ravnodušnim.
Petar Zuanović
