O nama Marketing   |   Kontakt   |   English

Home Blog Page 440

Šokantne ispovijesti hrvatskih pomoraca – SVAKI DRUGI GLADAN NA BRODU

0
Foto: Youtubescreenshot/Pomorac.hr

Mnogi kažu kako je dobar kuhar tajna sretne posade, kako je kuhača moćna u rangu čarobnoga štapića i da pomorci barem nakratko zaborave na sve svoje brige uživajući u delicijama ekipe koja stoji u kuhinji i priprema jela. Kuharstvo nije lak posao. Stajanje, vrućina i ugađanje svima uvijek je bilo breme na plećima kuhara. Biti kuhar na brodu nešto je posebno. Pružiti dašak vrhunske gastronomije umornoj i gladnoj posadi na moru koje je ponekad i suviše oštro, pravi je izazov.

Na reprezentativnom uzorku, o hrani i kuharima pitali smo pomorce, od kojih je većina (85,5%) bila na stranim kompanijama, dok su ostatak oni koji plove na domaćim kompanijama.

Domaće kompanije

Nešto preko 40% ispitanika odgovorilo je kako je zadovoljno vrstom i količinom hrane na brodu, odnosno gotovo 60% pomoraca koji plove na domaćim kompanijama je ocijenilo vrstu hrane nezadovoljavajućom, a količinu manjom od potrebne! Dakle, 3 od 5 pomoraca na domaćim kompanijama nisu zadovoljni hranom na brodu, što je zabrinjavajuće.

GRAF 1 – JESTE LI ZADOVOLJNI VRSTOM I KOLIČINOM HRANE NA BRODU?
(DOMAĆE KOMPANIJE)

Na pitanje o tome jesu li zadovoljni kuharom na brodu, većina je onih koji odgovaraju pozitivno, pa je tako nešto preko 51% onih koji smatraju da je kuhar na brodu dobar, no opet zabrinjava činjenica da svaki drugi član posade na domaćim kompanijama nije zadovoljan kuharom. Stoga je za uočiti da niti na brodskim tvrtkama, za koje je uvriježeno mišljenje kako je hrana „kao doma“, situacija nije baš bajna.

GRAF 2 – JESTE LI ZADOVOLJNI KUHAROM NA BRODU?
(DOMAĆE KOMPANIJE)

Strane kompanije

Na stranim kompanijama je situacija s hranom nešto bolja, pa je oko 53% onih koji smatraju da je vrsta hrane i količina hrane zadovoljavajuća. Pošto brojka koleba oko 50%, hrana je, izgleda, opet problem, jer je svaki drugi pomorac na stranoj kompaniji nezadovoljan i vrstom hrane i njenom količinom. Ipak, situacije je bolja nego na domaćim kompanijama, no to i nije neka utjeha s obzirom na rezultate ankete.

GRAF 3 – JESTE LI ZADOVOLJNI VRSTOM I KOLIČINOM HRANE NA BRODU?
(STRANE KOMPANIJE

Kuharom na stranim kompanijama je zadovoljno oko 45% ispitanika, dok kod ostatka pomoraca kuhari na „strancima“ nisu zadovoljili njihove kriterije. Ono što je velik problem jest da su kuhari na stranim brodovima većinom neupoznati s europskom kuhinjom, a to su pomorci napomenuli kao jedan od glavnih problema.

GRAF 4 – JESTE LI ZADOVOLJNI KUHAROM NA BRODU?
(STRANE KOMPANIJE)

SAVJETI I KRITIKE POMORACA ZA HRANU I KUHARE

U anonimnoj anketi, pomorci su iznijeli i svoja vlastita mišljenja o hrani i kuharima. U nastavku donosimo neke od njih:

„Da shvate da ovo nije restoran i da netko treći neće za njih raditi.“

„Aljkavost, manjak profesionalizma, loš odnos prema poslu…“

„Više ribe. Ljudi ko ljudi.“

Povećanje panatike i zamijeniti tzv. kuhare sa kvalificiranim kuharima!“

„Maknit Indijce.“

„Obuka!“

„Bolja kontrola higijene kuhinje, kvalitete, pripreme i rok uporabe namirnica!“

Golar standard – odličan, bez obzira na Filipinske kuhare.“

„Treba školovane kuhare poslat na brod, maknuti ove kvazi kuhare sa tečajem kuhanja sa Filipina i definitivno povećati kvalitetu samih namirnica.“

„Povećati iznos panatike, educirati kuhare.“

„Nema selekcije kuhara od strane agencije. Budžeti su sve manji. Generalno ovisi sve tko kuha i s kolikom količinom hrane raspolaže. Nažalost i kvaliteta hrane je sve lošija zbog uštede ili zbog nemogućnosti odabira hrane i kontrole hrane. Većina namirnica je smrznuto pa se ne može adekvatno kontrolirati pri dolasku na brod. Stanje se može popraviti samo ako se više novaca uloži u prehranu. O kuharima se ne može dati generalno mišljenje jer susrećemo na brodovima vrhunske i vrijedne kuhare, a isto tako kojekakve kvazi kuhare koji se krcaju i nisu u stanju sastavit jedan prosječni obrok zbog lijenosti ili neznanja.“

„Trovači!“

„Problem su uglavnom loši kuhari na brodovima.“

„Radim u Brazilu… Brazilci su dobri ljudi, ali kompanija stišće catering i uzela je najjeftiniju ponudu…za 12 dolara na dan ne možeš ljude kvalitetno nahranit, a onda shodno cijeni ni platit dobrog kuhara…sve u svemu katastrofa…ali kako kažu oni su tu da nas drže živima, a ne sretnima…

„Nije u kuharu problem već u Zapovjedniku broda, da manje stavlja u džep, hrana bi bila ok!“

„Problem je ako si na manjem brodu, a Azijat kuhar, onda se jede samo „kung fu hrana“, ritko kad europska…“

„Na brodove trebaju ukrcavat kvalificirane kuhare, a ne priučene koji za osam dana treninga dobije certifikate kao da ima pet Michelin zvjezdica, a ono on ne zna razlikovat vrste mesa. Te kuhare obučavaju obično “eksperti” koji u životu nisu probali okus bilo koje druge hrane osim svoje lokalne i većina hrane je prepuna začina koji ne dolaze u tu hranu, ali ti “stručnjaci “ ne znaju pripravit ništa bez pikantnih začina.“

„Treba ukrcati pravog kuhara i pustiti ga da radi, a ne da ih kapetani sputavaju sa raznim pričama o manjkovima prethodnih kuhara koje treba sada ispravljati….“

„Jako dobri!“

„Uvest misečne ankete di posada ocjenjiva spizu i kuvara i predlažu neka jela sta bi tili ili glasaju za ponuđena jela pa se onda to kuva (demokratski se odluci).“

„Povećat iznos po glavi dnevno za hranu, kuhari pred komisijom spremiti europska jela kao sta rade neke kompanije.“

„U mojoj pomorskoj karijeri koja je počela 1986, pa do današnjih dana, susretao sam se sa kuharima profesionalcima, priučenim kuharima, pijancima i neradnicima. Prvi i osnovni kljucni čovjek na brodu je kapetan, ako je kapetan došao na brod bolestan ili da “drži” dijetu može da bude najbolji kuhar na svijetu ako dobije direktivu kako da kuha on tako kuha, a posada pati. Ako kapetan ne doručkuje ili ne jede kruh onda i kuhar to ne radi. Ako je kapetan normalan onda i onaj priučeni ili los kuhar bude dobar, pomogne mu se. Na off-shore-u kapetani imaju direktan dodir sa novcem, tako da zakidaju posadu (ne svi). Kuhar i njegovo umijeće zavisi od kapetana na brodu. Vrlo je bitno odakle dolazi kapetan (zemlja) i je li voli da de-kra ili voli da posada bude sretna.“

„Bio sam na našim kompanijama i hrana je bila toliko očajna da bi cila posada došla na ručak i bacala hranu u smeće koliko je smrdila nakon pripremanja, navečer frižideri prazni i nemate ništa za jest ujutro do doručka (Skladišta hrane zaključana). Kuhinje kod većine naših kuhara su jako šporke, na jednom brodu su pločice bile toliko šporke da kad su vidili da ih ne mogu oprati su odlučili da ih prepituraju. To bi vam trebalo dočarati sliku prljavštine, a o smradu u kuhinji da ne pričam. Veliki problem su kuhari koji su većinom pijančine na našim kompanijama i boli ih briga za sve. Također i kapetani koji im se boje ista reći te kapetani koji uzimaju sebi proviziju od proviste pa ne naručuju dovoljno hrane da bi sebi stavili vise u džep (s tim da isti ti kapetani noću idu u skladište i prenose sebi hranu u kabinu za sebe / više puta uhvaćeni, ne samo od strane mene nego i od drugih). 14 kg sam izgubio u 2 mjeseca na brodu. Trenutno sam na stranoj kompaniji ima svega i svačega sta god možete zamislit, hrana nekad bolja nego kod kuće šta spremam. Da se razumimo nitko od nas ne traži da imamo janjetinu svaki dan za ručak i večeru. Ali barem da u frižideru ima paštete, kruha, JESTIVE salame i sira. Ja se doma zadovoljim i Parizerom tako da ne mislite da imam neka pretjerana očekivanja i da trebam imat pršut, čajnu salamu itd. P.S. – Na domaćoj kompaniji u ugovoru od 6 mjeseci dva puta ostajali bez namirnica i jeli sendviće, voćne konzerve, za doručak nije bilo ničeg drugog osim kruha i salame koja je bila nejestiva. Također sam dosta puta primijetio da hrani istekne rok trajanja, ali se svejedno servira i kuhari su kasnije kad su vidili da se bunimo počeli strugat noževima datume isteka sa ambalaže. U tom ugovoru prvi i zadnji put (hvala Bogu) dobio unutrašnje hemeroide i krvarenje iz stolice cca 10 dana. I ne, ne pišem o Jadroplovu.“

„Hrana na brodu više ovisi o kapetanu nego kuharu. Iskustvo na brodu 45 god.“

„Shvatiti važnost posla i odgovornosti koju kuhar čini. Veće edukacija zdrave, a ne brže hrane. Većini kuhara više nije stalo, a kad je loša spiza sve je automatski loše… sigurno veća stručnost i razumijevanje raznolikosti hrane tako i posade. Kuhari su uglavnom Azijati i svaka čast iznimkama koje su rijetke da kuhaju obično je to lowering level, ali ni Europljani nisu puno bolji.. od 10 Europljana, 1 je dobar, istinski kuhar. Skrivaju je iza sindikata jer obično dolaze iz zapadnih zemalja, prekvalificirani varioci, mazači…“

Sudeći po rezultatima ankete i osobnim ispovijestima pomoraca koji su potpuno anonimno dali izjave za naš portal, postavlja se pitanje – Kako pričati o drugim životnim uvjetima na brodovima, kada niti oni osnovni, odnosno prehrana, nije na nivou na kakvom bi trebala biti?

Praktički je svaki drugi pomorac na brodu gladan, a gladan čovjek prvenstveno psihički nije spreman za bilo kakav rad i razmišljanje, pa je to, uz umor, ključni problem današnjih pomoraca. Što, realno govoreći, može umoran i gladan čovjek? Umoran i gladan čovjek ne može mirno sjediti niti doma u najidealnijim uvjetima, a kamoli na moru zarađujući praznoga želuca svoj kruh sa sedam kora.

Kada će se situacija popraviti, ne zna se, ali jedno je sigurno – ovakve stravične ispovijesti hrvatskih pomoraca ne mogu nikoga normalnog ostaviti ravnodušnim.

Petar Zuanović

Luka Yantian ponovno otvorena

0
Foto: Splash247

Nakon mjesec dana prekida zbog pandemije, međunarodni kontejnerski terminal Yantian, koji upravlja teretom u najprometnijoj kontejnerskoj luci, ponovno je otvoren, piše gCaptain.

U priopćenju se navodi da će svi vezovi u luci Yantian od četvrtka biti u funkciji s obzirom na to da je situacija s Covidom pod kontrolom. U svrhu suzbijanja širenja zaraze virusom, kompanija je 21. svibnja zatvorila tri veza u luci.

Brodske kompanije kao što su A.P.Moller Maersk A/S i Mediterranean Shipping izbjegavale su luku jer su restriktivne mjere rezultirale prenatrpanošću i sporom produktivnošću.

Zbog cijele situacije u drugim lukama stvorila su se uska grla te se stvorio dodatan pritisak lancima opskrbe koji se već ionako suočavaju s problemima uzrokovanim pandemijom i blokadom Sueskog kanala koja se dogodila u ožujku.

Postignut dogovor između vlasnika Ever Given-a i SCA

0
Foto: YouTube screenshot

”S vlastima Sueskog kanala radimo na tome da finaliziramo postignuti dogovor što je prije moguće. Čim se srede formalnosti, brod će biti oslobođen”, izjavili su iz UK Club-a, piše Offshore Energy.

Dogovor je postignut nakon dugih i mukotrpnih sastanaka koji su trajali 15 dana, a detalji o iznosu dogovorene odštete nisu poznati.

Inzistiranje na manjem broju članova posada sve rizičnije i opasnije i za promet i za ljudske živote

0
Foto: Ilustracija/Pixabay/Pomorac.hr

Pomorci nikada aktivnije na društvenim mrežama nisu upozoravali na izrabljivanje, na nelogične odnose prema zaposlenima, smanjivanje broja posada, zastarjele protokole koji dovode u težak položaj u kritičnim i rubnim situacijama. Žale se na odnose u svjetskom pomorstvu koji nisu dobri ni u tzv. dobrim kompanijama ni u uređenim zemljama čiju zastavu brodovi nose; javljaju iz splitskog studija emisije Pomorska večer

Gost emisije bio je tajnik Sindikata pomoraca, gospodin Neven Melvan

Pomorci se žale na rad ministarstva i rad pomorskih organizacija u svijetu. Nekoliko njih koji su gostovali u emisiji Pomorska večer rekli su da tvrtke i dalje forsiraju sve manji broj članova posada na brodovima, a teza je da se upravo iz tog razloga događa sve više pomorskih nesreća.

Jesu li sindikati već stavili na znanje tvrtkama da je to inzistiranje na manjem broju posade sve rizičnije i opasnije i za promet i za ljudske živote?

”Poslodavac voli kazati da je uzrok problema ljudski faktor. Ali uzrok ljudskog faktora je umor, a umor nastaje zbog pre malog broja članova posade na brodovima. To je jedan začarani krug u kojem se pomorci maksimalno iskorištavaju. Međutim, pomorac nije glavni faktor tog začaranog kruga. Glavni faktor je kapital, odnosno, pohlepne potrebe tvrtki. IMO u Londonu koji postavlja standarde baš i nije blagonaklon pomorcima. U interesu im je samo profit.” – izjavio je tajnik SPH

Jedan pomorac javio se u emisiju i rekao:

”Nas je 18 na brodu. Brod je zahtjevan i radimo više od 12 sati preko dana jer situacija tako zahtjeva. Brži je protok posla i zaista nam je naporno. Čak i dva mjeseca smjene nam je puno.”

Gospodin Neven Melvan: ”IMO su predstavnici država pod direktnim utjecajem kapitala. ITF ima samo jednog predstavnika u tom tijelu. Sve moguće svjetske organizacije, uključujući države, kompanije i udruge brodara imaju s jedan interes – profit, a ITF stoji sam na drugoj strani kao zagovaratelj pomoraca.”

Cijeli audio intervju možete poslušati >>ovdje<<

”Prodajem slobodu za slobodu” – Aron Baretić ABe

0
Foto: Youtubescreenshot

Pokušavam ostati hrabar, zatomiti suze.

Ne zato što muškarac nikad ne plače. – Kakva glupost!

Glumim hrabrost zbog tebe.

Mislim, nadam se, bit će tebi lakše.

Pokušavam, ponekad i uspijevam

dok još jednom odlazim.

Vješam ovaj život, naš život, poput kaputa u ormar sjećanja

i navlačim opet onaj, već iznošen, kao i ja što sam već istrošen.

Odlazim i znam da prodajem slobodu za slobodu,

za naš život, za povratak.

Turska vojska zainteresirana za posao s Brodosplitom

0
Foto: Novac.hr / Škveranka/Brodosplit

Vojni izaslanik Republike Turske u Hrvatskoj, brigadir Özcan Yetiş posjetio je Brodosplit. Predstavnici uprave upoznali su ga s aktualnim projektima, s naglaskom na izgradnji obalno ophodnih brodova, kao i poslove u cestogradnji i izgradnji mosta Ston i vijadukta Prapratno, izvijestili su iz Brodosplita; piše HRT

Nakon predstavljanja Škvera kroz aktualne i buduće projekte, turski vojni izaslanik se upoznao s kapacitetima i proizvodnim mogućnostima tvrtke. Obišli su proizvodne pogone i pogledali seriju obalno ophodnih brodova, koja se gradi za HRM.

Nakon isporuke prototipa obalno ophodnog broda ‘Omiš’ Brodosplit se vratio u nišu vojne brodogradnje, a svoj je razvojni put započelo gradnjom podmornica, velikih desantnih brodova te patrolnih brodova raznih namjena za civilno tržište.

Posjet brodogradilištu Brodosplit bio je vrlo zanimljiv. Kvaliteta gradnje obalno ophodnih patrolnih brodova, razina izgradnje putničkih brodova za polarna krstarenja i izgradnja metalnih konstrukcija koja uključuju komponente za most Ston i vijadukt Prapratno naglašavaju talent i znanje vaših projektanata, inženjera i brodograđevne sposobnosti tvrtke.

Drago mi je što svjedočim da je brodogradilište Brodosplit sposobno ispuniti ne samo vojne potrebe, već i sve povezane industrijske potrebe bilo kojih nacionalnih i izvannacionalnih projekata, temeljeno na dugogodišnjem iskustvu u gradnji visokokvalitetnih proizvoda, rekao je brigadir Özcan Yetiş.

VIDEO: Dupini plivaju u naftnoj mrlji

0
Foto: Hippopix

Institucija za promatranje kitova u San Diegu objavila je video kako dupini plove kroz ogromnu naftnu mrlju u blizini otoka San Clemente; piše The Maritime Executive

“Najtragičnija stvar koju sam ikad snimio: jato dupina koje pliva kroz divovsku naftnu mrlju. Izljev se prostire na području koje pokriva više od 50 milja; tik uz obalu San Diega”, napisao je kapetan Domenic Biagini iz Gone Whale Watching.” Trenutno znamo vrlo malo i trudimo se da ove slike postanu viralne u nadi da ćemo dobiti neke odgovore kako se to dogodilo.” – dodao je.

Crtica iz života iz brodske utrobe – Aron Baretić ABe

0
Foto: Pixabay

Iz knjige u nastajanju ”43° na lijevo” : Crtica iz života iz brodske utrobe (Mala ptica)

Lokacija: Po svukuda pomalo

Vrijeme: 1993. godina

Ime broda: „Panam Trinity“

Već dugo se borim sa samim sobom, da li napisati priču o brodu „Panam Trinity“ na kojem sam bio ukrcan kao Terco (3. Časnik). Pet i pol mjeseci, koliko sam proveo na njemu, uvelike su me oblikovali u profesionalnom, ali donekle i privatnom životu. Bilo bi, vjerovatno, mudro staviti uspomene, dok su još „svježe“, na papir. I tako je štošta izhlapjelo u ovih dvadeset i sedam godina. No, bila bi to priča s previše negativnosti i gorčine u sebi da bi zvučala vjerodostojno. Zvučala bi, u nekim segmentima, kao plač malog djeteta, što svakako nisam bio u dvadeset osmoj godini života. Znači, bio sam nekako na polovici do sad prijeđenog puta.

Agencija koja nas je ukrcavala tih devedesetih godina bila je krcata osebujnim likovima. Većina nas je bila, naravno, pomorci od struke, ljubavi prema poslu i/ili potrebi za njime. No, bilo je, naročito tokom ratnih godina, bivših pomoraca koji su se vratili navigat bježeći od rata, bivših vojnih lica, hrpa običnih svakodnevnih očajnika. I, kao u svakoj pravoj priči, bilo je i ljudskog otpada, bolesnika koji su liječili komplekse po brodovima jer drugdje nisu smjeli, mogli ili znali kako.

Ipak, upravo od takvih sam naučio ono najbitnije o međuljudskim odnosima, kako se ne ponašati, kakav ne biti prema ljudima. Iako nisu zaslužili da ih se spominje, a kamoli pamti, danas sam im zahvalan na svemu što sam od njih naučio. Vjerujte mi da su mi pouke izvučene iz iskustava s takvim pojedincima itekako pomogle u odnosu prema podređenima.

Trajalo bi pre dugo kad bih spomenuo svega čega se sjećam pa ću samo spomenuti nekoliko anegdota s jednim od Zapovjednika, svakako najosebujnijih među ranije spomenutima. Nismo se više nikad sreli nakon ’93. a zadnje što sam čuo o njemu bilo je da mu je, navodno, jedan od članova posade ušao u kabinu s kantom crne boje i njome zalio njega i sve oko njega. No, to sam samo čuo, ma koliko smiješno zvučalo.

Kratko ili čak odmah po ukrcaju, na naslonu jedine stolice na mostu, tzv. pilotske stolice, je bijelom kredom napisao 50$. Što je značilo ako uhvati nekog da sjedi na stolici odbiće mu od plaće tih 50$. Nisam siguran kako je to planirao izvesti jer nije imao ovlaštenja za tako nešto. Unatoč njegovim smiješnim prijetnjama mi smo sjedili na stolici ne naslanjajući se. Istovremeno bi se on došetao na most u kompletno bijeloj uniformi a stopalima u čarapama i japankama. Telegrafista bi mu donio običnu nisku stolicu u koju bi sjeo jer je pilotska bila zauzeta od Pilota.

Omiljena rečenica upućena meni, a obraćao mi se isključivo ako se nije moglo izbjeći, bila je: “Treći, iskrca’ću vas!“, redovito povišenim tonom. To se redovito dešavalo tokom armiža (priveza broda), a nakon što bi mi se ispraznila baterija na prijenosnom radiju. Svi moji protesti da sam bateriju redovito punio nisu uspijevali ga razuvjeriti niti ga ponukati da naruči, barem jednu, rezervnu bateriju.

No, i to je prestalo jednog kasnog popodneva dok smo brodom usidrenim na rijeci čekali vez u kolumbijskoj luci Buenaventura. Istog jutra tokom moje gvardije (08.00 do 12.00) mi se učinilo da nam sidro ore i riječna struja nas lagano nosi dalje. Podrazumijeva se da sam probudio zapovjednika rekavši mu što se dešava.

Reakcija je bila prilično burna i neugodna, uz njegovo isprdavanje i spuštenu telefonsku slušalicu. Ovdje je neophodno spomenuti da se nije ustajao iz kreveta, gotovo nikad, prije ranih popodnevnih sati, nakon prošlovečernjeg opijanja. Čovjek je bio alkoholičar, uz ostalo.

Dakle, tog predvečerja smo se nas nekolicina šetali palubom kad smo shvatili da je sidro zaoralo i da nas baca prema obali. Ja sam otrčao na provu (pramac) a Mornar u moju kabinu po radio, za komunikaciju s mostom. Nedugo nakon je došao i Čif s mosta te preuzeo od mene.

U dva navrata je nazvao most i pitao Zapovjednika ako sam mu potreban na mostu, na što nije bilo reakcije. Dok, kratko nakon nije dotrčao Timunjer (Kormilar) kako me ovaj treba na mostu i lud je. Požurio sam prema mostu, ne jer je on bio lud nego jer sam mu tj. brodu stvarno mogao biti potreban. Onda sam ga ugledao na desnom krilu mosta ljubičastog u licu kako urla prema meni. Tek sad sam trčao pa uletjevši na most prasnuo vratima i zaurlao natrag: „Šta je?“, i da ne idem u detalje, ušutio je a prestale su i prijetnje s iskrcajem.

Čovjeku očito nisam sjeo iako ne znam čime sam uspio izazivati sve te neobične reakcije. Jednom prilikom sam poslije gvardije došao na ručak. Za velikim stolom su sjedili svi časnici, uključujući Zapovjednika, osim dvojice Sekonda.

Ušavši u salon zaželio sam dobar dan i dobar tek. Samo što nisam sjeo kad mi se obratio.

Zapovjednik: „Treći, šta vi ne znate pozdraviti kad ulazite u salon?“

Ja, sav u čudu: “Pozdravio sam kako i svaki put pozdravim.“

Upravitelj stroja, istovremeno: „Pozdravio je. Čuli smo svi.“

Očito nije znao što bi u neugodnosti koju si je sam smjestio pa je nastavio kao da se ništa nije desilo.

Zapovjednik: „Treći, a vi ste iz Rijeke?“

Ja: „Jesam, iz Rijeke sam.“

Zapovjednik: „Šta baš iz Rijeke ili okolice.“

Ja: „Zapravo sam sa Sušaka.“

I to je bio, načelno, najduži razgovor koji smo nas dvojica vodili u nekoliko mjeseci koje smo proveli skupa na brodu. Zašto ga je zanimalo da li sam baš iz Rijeke ne znam, obzirom da je on bio čovjek sa sela.

No, kulminacija je ipak bila prije i tokom prelaska Atlantika, na putu iz New Orleansa, gdje smo ukrcali suncokretovo ulje kao dio humanitarne pomoći Alžiru. Iskrcaj je bio u alžirskoj luci Arzew. U to vrijeme smo se, iako sve manje, još uvijek koristili sekstantom jer GPS je polako tek dolazio na trgovačke brodove. Ja sam se prvi put susreo s GPSom 1994. godine kad smo preuzeli novogradnju u Japanu.

Da bi ga danas ugrađenog imao svaki mobitel. Uglavnom, sebe je smatrao pomorskim stručnjakom a nas trojicu časnika manje vrijednim oblikom života. Pretpostavljam da ga je moralo zabavljati kako nećemo biti dorasli zadacima koje je pripremio svakome od nas. Sekondo (2. Časnik) je prošao najbolje, uzimajući podnevnu poziciju pomoću sekstanta i sunca.

Čif je dobio prilično zahtjevnu zadaću, dobiti poziciju broda uz pomoć sekstanta i, ništa manje nego, sedam različitih zvijezda. Običavalo se računati s tri zvijezde da se dobije trokut pozicije pa dalje računa. Ali je on uspio sedam pravaca pozicije ukrižati u jednoj točki i dobiti savršenu poziciju. Bedastoća. Zato sam ja dobio apsolutno nemoguću misiju.

U mjesecu rujnu 1993. godine Venera je bila dnevna zvijezda. Što znači da je, možda, bila vidljiva teleskopima ali ne i sekstantom na plavom sunčanom nebu. Pošto ga, gotovo nikad, nisam viđao, nisam mu mogao niti pokušati objasniti. Stoga sam na vlastitu ruku odlučio „skidati“ sunce u više navrata te dobivati pozicije u razmaku vremena.

Nebitno. Jednog popodneva kad sam došao mijenjati Čifa za večeru dočekala me ceduljica. Na njoj je olovkom, bez potpisa, bilo napisano „Ako on ne vidi Veneru 300$ a ako ju ja vidim on leti s broda.“. Opet isto, moj novac mi nije mogao uzeti. No, ideja o pljački mojih 300$ od plaće koja je iznosila 1500$ mjesečno, bila je u najmanju ruku suluda.

Spremio sam ju i čuvao godinama dok se nije negdje zagubila ili trajno izgubila. Nekoliko dana kasnije se došlepao na most točno u podne kad mijenjamo gvardije ja i Sekondo. Tužno je bilo kako, nakon onog incidenta sa oranjem sidra, nema hrabrosti se sa mnom sukobiti licem u lice. Stoga je došao i bez riječi uzeo sekstant tražeći Veneru na sunčanom nebu. Podrazumijeva se da ju je on ugledao.

Potom je sekstant dao Sekondu u ruke da ju i on vidi a dokaže se moja očita nesposobnost. Sekondo Veneru, naravno, nije vidio, kao niti ja. No, on je i dalje tvrdio da ju vidi. I na tome je sve nekako i završilo. Ja sam nastavio s tri sunca u razmaku vremena a Venera se negdje smijuljila odozgo na ljudsku glupost.

Čovjek se iskrcao prije mene kakvih desetak dana a čak mi je uputio i pozdravnu riječ u smislu da se moram puno više truditi. Što li je napričao svojoj smjeni mogu samo zamišljati.

Spomenuti posljednji susret dogodio se u Rijeci na Rivi boduli dok sam išao prema lučkoj kapetaniji, a on u društvu dvije žene iz suprotnog smjera. Ne samo što se zaustavio i, naizgled, oduševio što me vidi uz pitanja kako sam i kad sam se iskrcao, nego me predstavio supruzi i njezinoj majci. Osjetio sam silan poriv da ga pljunem tamo i tada pred njima ali sam se sjetio svega čemu me, svjesno ili ne, naučio.

Sidrište Westhinder (Antwerpen, Belgija), 7. VII. 2020.

Aron Baretić – ABe

Najteži poraz britanske mornarice (1667.)

0
Foto: Povijest.hr

Poraz koji su doživjeli u pohodu koji je počeo 19. lipnja 1667. Britanci smatraju najtežim u povijesti svoje mornarice. Tog je dana, naime, nizozemski admiral Michiel de Ruyter (najpoznatiji nizozemski admiral u povijesti) izvršio napad na englesku obalu, probivši se kroz rijeku Temzu prema kopnu i zatim poharavši brodove pred strateški važnom britanskom lukom Chatham.

Nizozemci su uspjeli potopiti čak 13 britanskih brodova i zaplijeniti dva, od kojih je jedan bio i sam admiralski brod (engl. flagship) britanske mornarice – HMS Royal Charles; piše Povijest hr.

Britanski kraljevski grb s krme tog broda i danas je u vlasništvu nizozemskog Rijksmuseuma u Amsterdamu. Kasnije je britanska mornarica obnovila snagu i od kraja 17. stoljeća do duboko u 20. stoljeće bila je najjača ratna mornarica na svijetu, dugo vremena održavajući tzv. Two-Power Standard (načelo da mora biti barem toliko jaka kao dvije sljedeće mornarice po jakosti zajedno).

Nijemci sami potopili vlastitu ratnu flotu (1919.)

0
Foto: Povijest.hr

Dana 21. lipnja 1919. Nijemci su sami potopili svoju golemu ratnu flotu kako bi spriječili njen pad u strane ruke. Naime, Njemačka je bila poražena u Prvom svjetskom ratu pa je njena ratna flota, moćna Hochseeflotte, privremeno bila smještena u svojevrsnom pritvoru kod škotske obale, piše Povijest.hr.

Radilo se o sidrištu Scapa Flow, smještenom kod otočja Orkney sjeverno od Škotske koje predstavlja jednu od najboljih prirodnih luka na svijetu. Gotovo sa svih strana zaštićeno je otocima, a toliko je velike površine da se u njega mogu smjestiti čitave ratne flote sa stotinama brodova.

U Scapa Flowu pritvorena su bila čak 74 njemačka ratna broda, uključujući njihove najveće, tzv. kapitalne brodove. Najveći brodovi pripadali su klasama Kaiser, König i Bayern, koje su bile ponos njemačke ratne mornarice. Ti su brodovi imali snažne topove kalibra preko 300 milimetara i oklope debljine od čak 35 centimetara. Za vrijeme pritvora u Scapa Flowu na brodovima su i dalje bile njemačke posade, ali im je bilo zabranjeno isticati njemačku zastavu.

Nakon Prvog svjetskog rata pobjedničke su zemlje raspravljale o tome što učiniti s navedenim njemačkim brodovima. Izgleda da su Francuska i Italija željele za sebe svaka barem po četvrtinu flote, što Britancima nije odgovaralo. Da spriječe razgrabljivanje flote, Nijemci su napokon odlučili potopiti brodove puštanjem vode u njih.