Šibenski akvatorij kao mali Bermudski trokut: u svega tri desetljeća zabilježeno gotovo 40 havarija brodova!

-

25.02.2021.

waldemar-brandt---unsplash — Foto: Ilustracija, Unsplash / Waldemar Brandt

Korčulanska tradicionalna brodogradnja davno se ugasila, a posljednju iskru ljubavi prema drvenim brodovima čuvaju članovi udruge ‘Korčulanska drvena brodogradnja’ na čelu s predsjednikom Dinkom Foretićem. Za nekoliko mjeseci otočani će upoznati ‘Korčulanku’, tradicionalnu gajetu obnovljenu za regate i sajmove; piše Otvoreno more.

ČUDO NA FACEBOOKU

Dinko Foretić je mnogo toga, u prvom redu kapetan duge plovidbe, po ocu podrijetlom Korčulanin, rođen u Betini na Murteru, trenutno živi u Splitu i Korčuli.

Kaže da je u životu imao veliku želju postati inženjer brodogradnje, u drvene se brodove zaljubio još kao dijete u betinskom škveru, sati provedeni uz najboljeg kalafata njemu su bili kao današnjoj djeci Facebook, priča nam. Radio je kao obrtnik, skiper, pomorac, a krajem 2012. pokreće Facebook grupu Hrvatski drveni brodovi.

– Uočio sam da, kad su u pitanju drveni brodovi, nema nikakve krovne organizacije, smišljao sam kako na jedno mjesto okupiti ljude, njihova iskustva, materijale, nacrte, stare i nove fotografije.

Ono što je uslijedilo nisam očekivao, grupa danas ima više od 15 tisuća članova od čega su oko 5 tisuća stranci, objave se dijele po cijelom svijetu, 98 zemalja svijeta je uključeno u grupu, mjesečno imamo stotine objava s po 15 tisuća ‘lajkova’ – objasnio je Dinko kojem u popularnoj grupi pomaže nekoliko moderatora.

O korčulanskoj brodogradnji Dinko priča zaneseno s puno ljubavi. Naši su meštri kalafati išli po cijelom svijetu, nosili su svoje vještine, znanje, alate i nacrte, obol koji su dali svjetskoj brodogradnji je nemjerljiv.

More i brodovi su važni, tvrdi Dinko, povezali su nas s cijelim svijetom, učinili su Korčulu bogatom i nama ostavili još bogatiju pomorsku kulturnu baštinu. Svjetski je trend u ekologiji i turizmu da se ta baština očuva i prezentira, no mi nismo na dobrom putu.

DRVENJAK IMA DUŠU

– Drveni brod ima dušu, ali nije ga lako održavati, treba uložiti veliku ljubav, volju, trud i novce. Tko nije nikad imao drveni brod ne zna to cijeniti. Ljude privlači brzina, kupuju ekonomična plovila s puno komfora, a drvo to često ne može zadovoljiti. Zato bi država trebala stimulirati drvenu brodogradnju. Vlasnici drvenih brodova nisu oslobođeni poreza, nema privilegija koje bi potaknule nekoga da kupi drveni brod. Osim toga, nije prepoznat ni turistički potencijal brodogradnje, a mnogi bi stranci došli na aktivni odmor, učili i gradili tradicijski drveni brod – tvrdi Dinko.

Njemu je omiljeni drveni brod ‘pasara’ do pet metara kojom je lako upravljati i idealna je za naše područje. Svoju ljubav prema drvenim brodovima Dinko je proširio i u Korčuli gdje je lani s nekoliko prijatelja, osnovao udrugu ‘Korčulanska drvena brodogradnja’, skraćeno ‘Korčulanka’.

Članovi udruge dugo su tražili brod koji bi zadovoljio njihove potrebe, obišli su cijelu Korčulu, a na kraju su tek na otoku Hvaru pronašli gajetu od pet metara, odnosno ‘Korčulanku’.

Tako je preko noći, ‘Hvaranka’ postala ‘Korčulanka’ koja se trenutno obnavlja i pažljivo sređuje za nadolazeća natjecanja, regate i sajmove gdje će predstavljati Korčulu i udrugu. Do lipnja, najavio je Dinko, ‘Korčulanka’ će se krstiti, a potom, u suradnji Gradom i otočkim općinama, zaploviti prema brojnim projektima promocije korčulanske pomorske kulturne baštine.

Dinko je svjestan da se radi o ambicioznom projektu, jer Korčula je davno ostala bez kalafata i škvera pa nije lako ponovno pokrenuti interes za brodogradnjom. Organiziranog škvera u Korčuli nema, no meštara još uvijek ima iako se sada bave nečim drugim. Najveći je problem škola za brodograditelje koje više nema nigdje u Hrvatskoj, ističe Dinko.

– U planu nam je zajednički s jedinicama lokalne samouprave napraviti edukacijski centar gdje bi obrazovali potencijalne kalafate. U planu je i muzej brodogradnje u Korčuli za koji smo nedavno dobili prvi eksponat. Jedan Korčulanin udruzi je darovao 70 godina stari ‘guc’ od tri metra. Članovi udruge će ga obnoviti i sačuvati za buduće generacije, a to je i cilj svega što radimo – poručio je na kraju Dinko.

Fotografije možete pogledati ovdje.

Čudesna avantura hrvatskih pomoraca i zarobljenika u japanskom logoru na Javi

By

-

24.02.2021.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata su hrvatski pomorci Božo Dundov, Krsto Damjanić i Miljenko Dunić; svi rodom iz Lukorana na otoku Ugljanu; bili zarobljeni u logoru na Javi.

Radi se o vjerojatno jedinim tadašnjim pomorcima koji su plovili na mađarskom brodu koji je zarobio nizozemski razarač kod otoka Jave i vjerojatno jedinim pomorcima iz naših krajeva koji su rat proveli u logoru na Javi; piše Novi list.

Zbog protoka vremena nije moguće ustanoviti kako su tri pomorca završila na brodu pod mađarskom zastavom, ali nešto je ipak otkriveno.

Prilikom zarobljavanja na tom mađarskom brodu, među posadom sastavljenom od pripadnika raznih nacionalnosti, bila su i tri pomorca s otoka Ugljana. Brodovi koji su vili mađarsku zastavu smatrani su neprijateljskim!

Na brod se ukrcalo dvadesetak nizozemskih vojnika, odmah je spuštena mađarska zastava na krmenom jarbolu i podignuta nizozemska, a brod je prepraćen u luku Surabaya na otoku Java. Tu je posada iskrcana i stavljena u zatvor. Zatim su opet vraćeni na brod, ali je tada mazač mađarske nacionalnosti počinio sabotažu oštetivši glavni stroj. Posada je odmah prebačena u logor na otočiću ispred Surabaye.

O uvjetima u tom logoru Božo Dundov je napisao:

»Kada smo iz zatvora vraćeni na brod i nakon što je mazač Pišta oštetio stroj, prevezeni smo na jedan otok u logor. Imena tog otoka se ne sjećam, ali mi se tada činilo da je poput našeg Sestrunja. U tom logoru ostali smo dosta dugo. Nakon što su u ožujku 1942. Japanci zauzeli Javu, u logor je dovedeno više tisuća Malajaca i pomoraca više nacionalnosti.

Naše pomorce Japanci su zadržali u logoru i uskoro nas odvojili od Malajaca. Za tumača su nam doveli našeg čovjeka koji se predstavio kao fotograf Nikola Drakulić. Taj Drakulić pokupio nam je ušteđeni novac koji smo čuvali i zatim nestao.

Nas i Norvežane Japanci su tretirali kao neprijatelje. Nudili su nam da plovimo na nekim njihovim brodovima u zamjenu za slobodu. Iz logora na tom otoku premješteni smo u drugi logor u blizini Batavije (op.a. današnja Džakarta), a zatim su nas Japanci prebacili u treći logor – negdje blizu Bandunga.

„U logoru nas je bilo negdje oko 6.000, spavali smo u barakama. Ležali smo na daskama ili pleterima od lišća. Hrana u logoru bila je nemoguće loša. Dnevni obrok sastojao se od 170 grama kuhane riže. To je bilo isuviše malo za život. Bili smo prisiljeni po logorskom krugu hvatati i skupljati male puževe. Time smo se hranili. Kada smo bili oslobođeni, jedva sam se mogao kretati. Bile su mi tada 54 godine, a težio sam svega 40 kilograma.

Stražari u logoru bili su Japanci. Za najmanju »grešku« tukli su nas štapovima. Klima je za nas bila jedva podnošljiva. Tropska vrućina i vlaga bile su nesnosne. Često se pitam: kako sam uopće ostao živ?“

U banduškom logoru ostali su logoraši do proljeća 1946. godine, a zatim ih je u sabirnom logoru u Singapuru pod svoje pokroviteljstvo preuzela UNRRA. Iz Singapura engleskim brodom »Mauritania« prevezeni su do Port Saida, a zatim brodom »Žužemberk« (Jugolinija) stigli su u kolovozu 1946. u Jugoslaviju. I tako su nakon devet godina (od dana ukrcaja) i godina ratnog vihora stigli natrag u svoje rodno mjesto Lukoran.

Od 1939. bili su bez ikakve veze s obitelji. O događanjima u domovini nisu ništa znali. Čim je završio rat u Europi, supruga B. Dundova interesirala se za supruga preko pomorskih kompanija. Od londonske agencije Anglo-Swiss Maritime Co. Ltd. dobila je pismo:

»Draga gđa Dundov, vaše pismo od veljače poslano gospodinu Boži Dundovu i adresirano na brod »Nyugat« pod brigom g. Benhama i Boysena iz New Yorka, došlo je slučajno u naše ruke. Vaš suprug bio je ukrcan na brod sve do svibnja 1941. kada je brod bio na Javi i kad su Japanci okupirali otok. Otad mi nemamo daljnjih vijesti od bilo koga od posade i pretpostavlja se da su ostali tamo tijekom čitavog trajanja japanske okupacije, i nadamo se da ćemo sada s oslobođenjem primiti kratke vijesti od njih«.

Bivši logoraš B. Dundov krenuo je opet na more. Stiže ga i starost. I evo epiloga: bivši logoraš, stari sindikalist, uz rješenje za mirovinu primio je i odgovor (Zadar br. IN 2881): »da se u radni staž ne priznaje vrijeme provedeno na mađarskom brodu »Nyugat« od studenoga 1938. do travnja 1941. u smislu čl. 26. stav 1. Uredbe o određivanju i prevođenju mirovina i invalidnina, jer poslije 15.5.1945. nije bio u radnom odnosu u internaciji na Javi u smislu čl. 25. st. 2. cit. Uredbe, jer nije bio interniran zbog aktivnog i organiziranog rada za NOB«. Stoga se njegov zahtjev nije mogao uvažiti.

Članak u cijelosti pročitajte ovdje.

Test anketa

By

admin

-

24.02.2021.

[totalpoll id=”111138″]

GODINA DANA TERORA – IGLA SPASA?

By

-

24.02.2021.

Na tlu Republike Hrvatske, koplja se ne prestaju lomiti oko toga treba li primiti dozu toga misterioznog cjepiva ili ne, no broj ljudi koji podržava cijepljenje je značajno porastao.

U početku je cijepljenje podržavalo manje od petine stanovnika Hrvatske, a danas ta brojka već vrluda oko polovice. Što je tomu razlog? Pa vjerojatno su stanovnici Hrvatske zaključili da će se tim prije vratiti životu na kakav su navikli, što se brže cijepe.

Jedna posebna skupina hrvatskih građana su svakako pomorci. Polovica njih je, sudeći po komentarima na društvenim mrežama i forumima, još na samom početku pandemije bila za cijepljenje čim cjepivo bude dostupno. Oni su već tada bili svjesni da drugačije ići neće, a i svi pomorci se cijepe bez pretjerane pompe protiv raznih bolesti koje prijete u različitim dijelovima svijeta. Prema najnovijoj anketi portala Pomorac-net, broj onih koji su za cijepljenje je i službeno premašio one koji za cijepljenje nisu, te one neodlučne. Tako je na reprezentativnom uzorku čak 52,6% pomoraca bilo za cijepljenje, 10,5% je bilo neodlučnih, a 36,9% se i dalje protivi cijepljenju.

Cijepljenju je sklonija mlađa populacija, a dolaskom novih doza s prvim danom ožujka, čini se da će pomorci biti među prioritetnim grupama iz cjelokupne populacije koja će se cijepiti kako bi nesmetano mogla raditi svoj posao miljama daleko od hrvatske obale.

U Hrvatskoj ta skepsa oko cijepljenja sve više opada, ljudi su željni društvenoga života, a kampanja za cijepljenje je u rangu predsjedničkih kampanja na prethodnim izborima.

Članovi Vlade su ovoga puta doslovno zasukali rukave, no ne zbog radne akcije, već zbog akcije cijepljenja i demonstrirali puku kako je cjepivo potpuno bezopasno. Onda su se opet počele širiti različite teorije da im je ubrizgana obična voda, ali eto, gospodin Andrej Plenković se još uvijek nije pretvorio u Aquaman-a, pa je za pretpostaviti da se ipak cijepio s onom dozom na kojoj je Krunoslav Capak sjedio kao umorni kadet na kašeti piva nakon četiri sata piketanja.

I tako se pokrenuo taj tsunami želja za cijepljenjem koji se upravo približava žalu hrvatskoga zdravstva i namjerava ga zapljusnuti toliko jako da će pobrisati sve što se u bližoj hrvatskoj povijesti dogodilo. U žaru spremanja za dolazak toga tsunamija, u 2020. godini izvedeno je preko 110 000 medicinskih zahvata manje nego lani, to jest bolnice su bile dostupne samo za veoma urgentne slučajeve i za one koji surfaju na valovima nepotizma. I tako su mnogi ostali u mukama, bolovima i neizvjesnosti, a takvo stanje traje još uvijek, pa je alegorijsko pitanje baš kao i ono u stvarnosti – hoće li više ljudi umrijeti od straha i žara odmicanja sa obale ili od same poplave koju tsunami nosi.

Još nismo naišli na odgovor na to pitanje, no naišli smo na druge zanimljive podatke, a oni nam govore o tome kako je egzistencija mnogih ovisna o državi, odnosno sustav im pruža samu egzistenciju, pa i ne mogu protiv toga sustava. S druge strane, veliki broj osoba ovisi o turizmu, pa će se i one cijepiti kako bi poduprli Covid-Free turističke destinacije. I u konačnici imamo one željne provoda koji bi za provod dali sve, te one kojima će dosaditi nositi tu neudobnu, vruću i znojnu masku, pa će ulazak u visoku procijepljenost biti puno lakši nego što se to u početku, u oku nekoga promatrača sa strane, činio. U drugu ruku, imamo zemlje u kojima svi jedva čekaju da se cijepe, poput Izraela koji cijepi brzinom zavarivanja limova u Brodosplitu, pa to ubadanje u rame izgleda više rutinski nego li kada šezdesetogodišnji Zapovjednik broda izvede Williamsonov manevar.

I sada, kao krunsko pitanje, postavlja se ono – kako to da jedni hoće, a drugi neće? To je pitanje svih pitanja i primjenjivo u svim događajima, pa i u ovome pandemijskom. Obično oni koji se ne slažu sa sustavom iz istoga ispadaju i tretiraju se kao građani drugoga reda jer jednakost svih i svakoga tek je privid u državama poput Hrvatske. Postavlja se i jedno filozofsko pitanje – imamo li pravo umrijeti? Zašto je državi stalo da se baš svi cijepe i zašto neki ne bi ostali necijepljeni? Ako postoji pravo na život, postoji li i pravo na smrt? Realno je da se pravo smrti na brodovima ne baštini jer brod ostankom bez člana posade ostaje bez bitne karike u svom i tako kratkom lancu, pa je za očekivati da će se tražiti potpuna procijepljenost pomoraca kao ključnih radnika za nastavak procesa globalizacije koji je uvertira u novi proces – proces planetarnog umreženja. Ne onog klasičnog umreženja koje je počelo spajanjem modema računala i telefonske utičnice kabelom, već na umrežavanje gdje se sve kontrolira u svrhu što boljega napretka. Kontrola je ključan faktor uspjeha, bez kontrole se ne može, kontrola rađa junake. Hoćemo li i mi biti junaci vlastita vremena ili tek pokusni kunići mega-controllinga, ostaje još za vidjeti.

Ono što je presudno za kontrolu čovječanstva jest novac jer se upravo kroz novac moderni čovjek ostvaruje u slobodi. Rijedak je postotak stanovništva u modernim državama koji živi odvojeno od svojih duhovnih potreba nametnutim stoljećima žudnje, pa se tako Homo technicus teško odvaja od želje, od divljenja nedostižnom i od požude za onim što u realnim uvjetima ne može imati. Upravo financije stvaraju uvjete kojih nema, pa su se tako stanovnici čitavoga svijeta uvjerili kako novac mijenja štošta. Padale su vrijednosti dionica, stajali su nakrcani tankeri, rušile se burze… Sve zbog tog sićušnog virusa čija je pandemija u silaznoj putanji iz još uvijek nepoznatih razloga. Možda se, na primjeru Hrvatske, pokazalo da je kavu puno zdravije ispijati na otvorenom nego li u zatvorenim prostorima, a fenomen Bosne i Hercegovine još uvijek je nerazjašnjen misterij.

Najbitnije je da novac teče jer dok teče on ima moć. Baš poput krvi, on kola putevima razmjene dobara i usluga, a pomorci su poput malih leukocita koji čine taj krvotok globalizacije stabilnim. I zato je važno da budu zdravi, pa se sada stvara privid kao da će se sve riješiti cjepivom protiv jedne respiratorne bolesti, a zapravo je zdravlje pomoraca puno ugroženije no što je dok čekaju na svoj let u prostorijama aerodroma ili dok šeću po dalekim, tropskim lukama. Zdravlje pomoraca ugroženo je i direktno na brodu, nekada kroz fizičke stresore, a u godini koja je za nama bili su to pretežno psihički stresori.

Neizvjesnost, ograničenost prostorom i dugotrajna odvojenost od bližnjih doveli su mnoge pomorce do ruba pucanja, a smjene su najavljivane pompozno kao operacija slijetanja na Mjesec. Je li ova injekcija igla spasa i hoće li pomorci, ali i svi ostali, konačno moći odahnuti od ovoga sićušnog zlotvora – pokazat će budućnost.

Budućnost ne znamo, možemo samo vjerovati u nju, pa se tu račvaju one dvije grane pesimista i optimista, ali baš tako ne možemo s potpunom sigurnošću ni odgovoriti na pitanja o prethodnim događajima. Mnogi i ne vjeruju u korona virus, ali ne mogu znati ima li ga ili nema, baš kao što ni oni koji vjeruju da ga ima, a ne spadaju u stručnu zdravstvenu javnost, ne mogu znati sto posto da on postoji. I u tome je cijela ljepota ove priče. Sve se zasniva na vjeri, pa se pojavljuju razni gurui koji nas uvjeravaju da svojim pozitivnim mislima možemo utjecati na budućnost, ali čovjek je životinja koja je postala toliko okrutna u osvajanju svojega teritorija da je već zakoračila u živo blato beznađa, pa se tako stalno špekulira o nekom još jačem i gorem virusu koji će nas tek poharati.

Globalnom sustavu su potrebni zdravi ljudi, uronjeni u konzumerizam, koji vjeruju sustavu i spremni su se žrtvovati za nj, ljudi koji vjeruju u bolje sutra, ali su uvijek spremni na najgore, i ljudi koji su u stanju poslušati naredbe. Samo takvi ljudi mogu na svojim plećima iznijeti moderne izazove koji su pred planetu stavljeni, a vladari će, uz koji poklič i zanesenjački govor, i dalje ostati na prijestoljima, gledajući svoje male, poslušne prijatelje kako grade piramidu njima u čast, misleći da stvaraju vlastiti spomenik. I tako će, kontrolom financija, učinkovitijim zdravstvom i spremnošću malih prijatelja na slušanje velikih vođa, biti izgrađene nove piramide – piramide knjiga, ali ne i znanja, piramide satova, ali ne i kvalitetnoga vremena, piramide lijepog, ali ne i zdravog, te piramide – živih ljudi.

Nakon 14 sati upravitelja stroja spasila vlastita posada

By

-

23.02.2021.

silver_supporter-visit-pitcairn.9e06a2 — The Maritime Executive, File image courtesy Pitcairn Islands Tourism

Upravitelj stroja na brodu ”Silver Supporter” spašen je nakon 14-satne kalvarije u južnom dijelu Tihog oceana; piše The Maritime Executive.

Pedesetdvogodišnji Litvanac radio je na teretnom brodu koji je bio na putu od Novog Zelanda prema otoku Pitcairn. Nestao je u utorak ujutro, a posada pretpostavlja da je nestao između 04:00 i 06:00 sati.

U vrijeme njegovog nestanka, brod je bio pozicioniran oko 400 nautičkih milja južno od Australskih otoka Francuske Polinezije.

Posada sa Silver Supporter-a o nestanku člana posade obavijestila je Centar za spašavanje na Tahitiju te su oni zatražili pomoć trgovačkih brodova koji su se našli u blizini.

Iz Francuske meteorološke agencije Meteo France, proslijedili su informacije o potencijalnom kretanju unesrećenog u odnosu na zadnju poznatu lokaciju. Uz to, Francuska mornarica u pomoć je poslala dva zrakoplova za spašavanje.

Nakon cjelodnevne potrage, preživjelog je pronašla njegova vlastita posada. ”Silver Supporter” dva puta je prošao trasom kojom su plovili te su oko 18:00 sati javili da su locirali unesrećenog te ga spasili iz vode. Brod je potom nastavio put prema Pitcairn-u.

”Sretan ishod za čovjeka i za cijelu posadu Silver Supporter-a, a ujedno i jedno veliko olakšanje za sve sudionike potrage” – Izjavio je Haut-Commissariat de la République en Polynésie Française.

Silver Supporter (nekada se zvao Bravo Supporter) izgrađen je 1998. godine. Njime sada upravlja norveška firma koja organizira čarter vladi Pitcairnskih otoka pružajući prijevoz tereta i putnika.

Pitcairnovom otočju nedostaje aerodrom stoga posjetitelji i stanovnici obično rezerviraju prijevoz Silver Supporter-om. Cijena povratnog putovanja iznosi oko 4.000,00 dolara, a cijena ne uključuje avionske karte do točke ukrcaja na udaljenim otocima Francuske Polinezije Gambier. (Pitcairn je sada zatvoren za posjetitelje zbog ograničenja vezanih uz pandemiju COVID-19)

Petnaest savjeta kako biti dobar skiper

By

-

23.02.2021.

Biti skiper mnogo je više od donošenja odluka o načinu plovidbe. Zašto? Zapravo odgovorni ste i za iskustvo koje će posada nakon završetka plovidbe ponijeti sa sobom.

Način na koji ćete u tome uspjeti, ili uspijevati tijekom plovidbe, je zapravo krucijalan, kako za vas, tako i za sve ostale koji su bili, ili jesu, na brodu. Često se loša iskustva ne povezuju isključivo sa skiperom kao osobom već kao općenitim iskustvom na moru; piše Nautica Portal. Posebice se to odnosi na one koji će prvi puta zaploviti. Ukoliko sa sobom nakon plovidbe ponesu loše iskustvo vrlo vjerojatno nikada više neće kročiti na brod. Pored toga, zasigurno će proživljavanje tog lošeg iskustva podijeliti s obitelji, prijateljima i poznanicima, što će pak, rezultirati time da će neki od njima bliskih osoba, ako su razmišljali o recimo najmu plovila sa skiperom i odlasku na plovidbu – na koncu odustati.

Bez obzira koliko iskustva imali, s vremena na vrijeme ćete pogriješiti jer, jednostavno, niti jedna skiperaža nije ista, bila ona komercijalna ili plovite na vlastitom brodu s posadom koju više ili manje poznajete.

Mnogi od nas mogu potvrditi da se osobnost pojedinca otkriva kada stupi na brod. Često ne znate tko stupa na brod kojim ćete skiperirati, ali ne znaju ni oni koji su vas unajmili kakav ste skiper, ukoliko se radi o komercijalnoj skiperaži ulog je velik; nekima se možete činiti nesposobnima, pa ako pogriješite, možete nanijeti prilično skupu štetu brodu – ili još gore – nanijeti ozljedu nekom od posade. Kako bi se sve dobro odvijalo potrebna je koordinacija, suradnja i komunikacija, posebno kada stvari ne idu po planu. A svi vaši koraci odvijaju se pred publikom! Stoga je to prilično zanimljiva kohabitacija, savršeno osmišljena kako bi se otkrilo ono najbolje i najgore u karakteru pojedine osobe.

Svaki manevar u marini bez ljudske ili materijalne štete uspješan je. Za nove vlasnike brodova ovo je korisna mantra, a isto bi se moglo reći i za cijelu plovidbu, uključujući odluke o korištenju jedara, trimanju jedara, navigaciji i slično: Ako nitko ne strada, a brodom ste se na kraju dana uspješno vezali na sigurno privezište onda je to bio dobar dan.

Biti skiper je biti vođa

Postoje mnogi stilovi vođenja, neki su učinkovitiji od drugih. Kao što svi znamo, stara škola, gdje skiper viče i zastrašuje posadu, savršen je primjer kako to ne treba učiniti.

Takvo ponašanje najčešće je utemeljeno na nesigurnosti. Samopouzdani i kompetentni skiper ne treba forsirati autoritet. Jednostavno je tu i otkriva se kroz njegovu sposobnost da digne posadu, a ne da je spusti.

Ono čemu treba težiti je opuštena i nadahnjujuća atmosfera u kojoj se posada osjećaja sigurno. Čak i kad se naprave pogreške.

Vaša posada može biti vaša obitelj, s malo ili nimalo iskustva. Cilj je upoznati ih s uzbudljivim novim načinom života. Ulog je velik; ako se ne snađete pravilno, brod bi se mogao prodati sljedeće godine, a vaš san o dijeljenju strasti prema jedrenju je povijest. Osobno sam imao to iskustvo, dugo ne shvaćajući zašto je završilo tako kako je završilo – prodajom jedrilice. S druge strane, ako se potrudite na pravi način, pred vama je uzbudljiva budućnost, puna zajedničkih, ugodnih avantura na moru s obitelji i prijateljima.

Biti dobar skiper znači konstantno učiti i napredovati u mornarskim vještinama. Čak i ako ste vrlo iskusni i samopouzdani, vjerojatno postoji prostor za poboljšanje. Znanje više jezika, korištenje naprednih tehnologija s kojima se sve više susrećemo na brodovima kojima plovimo, samo je dio toga.

Prenosimo 15 temeljnih postulata kojih bi se trebao pridržavati svaki dobar skiper:

Gledajte korak unaprijed i prepoznajte potencijalne probleme kako biste ih spriječili, umjesto da se dovedete u situaciju da ih morate rješavati
Upravljajte informacijama koje dobivate i odredite koje su prioritetne sukladno situaciji u kojoj se nalazite
Uvijek budite smireni (ili barem djelujte smireno). Nikad, ali baš nikad, ne vičite
Delegirajte zadatke posadi – rasporedite im zadatke prema njihovim afinitetima ili prema vašim procjenama, ali ih nemojte preopteretiti. Nije problem ako nakon vremena utvrdite da netko od posade nije u mogućnosti izvršavati zadatak koji ste mu zadali, ali na vama je da to utvrdite na vrijeme
Zadržite nadzor nad svime što se događa na brodu. Ne okupirajte se jednim poslom i time se dovedete do situacije da iz vida izgubite širu sliku
Osigurajte sigurnost broda i posade, uzmite si dovoljno prostora i vremena za siguran manevar ukoliko je potrebno
Slušajte svoju posadu, dajte im prostora i iskoristite njihovo znanje i vještine
Osigurajte da sve važne informacije dođu do vas prije donošenja bilo kakvih odluka
Pobrinite se za posadu. Provjerite jesu li dobro i pokušajte nešto poduzeti ako im je teško obavljati preuzete zadatke ili osjećaju tjeskobu i nesigurnost tijekom plovidbe
Otkrijte koja su očekivanja svakog člana posade od plovidbe na koju ste krenuli, pokušajte uskladiti očekivanja i pronaći kompromis na dobro svih članova posade
Svi članovi posade oslanjaju se na skipera, svjesno ili nesvjesno. Vaša će energija utjecati na cijelu posadu i na raspoloženje na brodu
U profesionalnim timovima svi imaju posebne vještine i zaduženja. Skiper nadgleda kako timski funkcioniraju, ali se ne bavi mikro menadžmentom
Posada mora osjećati da je dio tima, zato dajte pozitivne povratne informacije kad god možete, ne štedite na pohvalama. Onima koji žele naučiti više i znati više, pomozite da to i ostvare
Postavite si cilj kojim želite postići da se svi članovi posade žele vratiti i ponovo ploviti s vama i ustrajte na tome
Na koncu, za sve situacije uvijek imajte plan B

Priča o legendarnom Tintorettu

By

-

23.02.2021.

Jacopo-Tintoretto-1973 — Foto: Ivo Batričević, privatni arhiv

Redovna trajektna linija iz Gruža za Bari Dubrovčanima je bila sinonim za kupnju svega onoga što nisu mogli kupiti doma, u tadašnjem sustavu u kojem nije bilo previše izbora. O legendarnom brodu „Tintoretto“ piše Ivo Batričević, za Dubrovački Dnevnik.

Bilo je puno brodarskih kompanija i njihovih brodova koji su plovili na liniji Dubrovnik – Bari – Dubrovnik na takozvanim shopping putovanjima, ali trajekt imena Jacopo Tintoretto, kasnije preimenovan u Tintoretto je ostavio poseban dojam kod Dubrovčana koji su htjeli kupiti nešto što u nas nema, a posebno rebatinke.

Jedan, ničim posebno upečatljiv trajekt je u životu Dubrovnika druge polovice 20. stoljeća postao sinonimom slobode putovanja u raj do tada nedostižnog zapadnjačkog potrošačkog društva, u vlastitoj zemlji službeno žestoko osuđivanog, a zapravo svima u to vrijeme itekako poželjnog i priželjkivanog. Zato je otvaranje redovne brodske pruge između Gruža i Barija došlo kao melem na ranu domaće oskudice roba široke potrošnje, slabog izbora i posebno nedostatka suvremenih modnih noviteta, a sve još začinjeno i nerealno visokim cijenama. Turizam je omogućio lokalnom stanovništvu da napokon nađe zaposlenje u turizmu, jednoj atraktivnoj djelatnosti, da stvori uvjete za bolji život i dođe do značajnije devizne ušteđevine koja mu je omogućavala bolji životni standard, posebno kupnju deficitarne robe široke potrošnje. Kako se ona nije mogla naći kod kuće, trebalo je otputovati u nama najbližu Italiju, koja je inače u svijetu mode tradicionalno imala, a ima i danas, svjetski kultni status.

Nekako u isto vrijeme iz Dubrovnika je započela redovno i bez ograničenja prometovati autobusna pruga za Trst i trajektna za Bari. Dok su za Trst s večernjim polaskom u 17:00 sati naizmjenično prometovali šibenski Autotrans i koperski Slavnik, iz Gruža su prema Bariju zaplovili naša Liburnija, talijanski Jacopo Tintoretto, a povremeno i crnogorski Sveti Stefan. Od svih njih, sinonimom slobode shopping putovanja iz toga vremena ostao je najpopularniji Jacopo Tintoretto.

Na navozima brodogradilišta Cantieri Navali Apuania u Marina di Carrara za tadašnju Linee Marittime dell’Adriatico iz Ancone sagrađena je 1966. novogradnja 82, krštena imenom JACOPO TINTORETTO. Bio je to trajekt od 2712 bruto tonaže, dug 100 metara koji je mogao prevoziti do 860 putnika i 110 automobila. Dva Fiat dizel glavna pogonska stroja ukupne snage 5600 kW omogućavala su mu brzinu od 18 čvorova. Iako za današnje prilike nimalo impozantan brod, u to je vrijeme predstavljao tehnološku senzaciju. Ostao je zabilježen kao pouzdan i siguran brod, te je emocionalno ostavio duboke tragove u srcima većine stanovnika Dubrovnika. Prvu je plovidbu iz Ancone i Barija prema Gružu odradio 1. svibnja 1966.

Nakon nešto više od četrnaest godina neprekidne i uspješne plovidbe između dvije jadranske obale, Jacopo Tintoretto mijenja vlasnika 1980. kada je Linee Marittime dell’Adriatico pripojen moćnoj venecijanskoj Adriatica di Navigazione. Tada mu boju trupa iz bijele mijenjaju u oker. Ime mu je 1983. skraćeno, pa od tada i dalje neumorno plovi s imenom TINTORETTO u trokutu Dubrovnik – Bari – Ancona sve do 3. listopada 1988. kada se posljednji put otisnuo iz Gruža prema Bariju da se ovamo više nikada ne vrati. Njegov su posao nastavili tajekti novogradnje PALADIO, SANSOVINO i LAURANA, daleko veći i moderniji brodovi (11000 GT) koji nažalost zbog skorašnje agresije na Dubrovnik nisu dobili priliku toliko uspješno nastaviti posao svog slavnoga prethodnika.

TINTORETTO je sljedeće godine nastavio ploviti između Napulja i dva najveća talijanska otoka Sardinije i Sicilije. Od 1990. pod imenom SARA i pod zastavom Hondurasa u floti brodara Baltic Seas plovi na pruzi Suez – Jeddah, od 1993. kao egipatski FARAH I Aqaba – Suez, nakratko 1994. kao EL SALAM 93, da bi se nakon samo jedne sezone ponovo vratio prethodnom imenu FARAH I.

U Crvenom moru, gdje začudo nije imao niti jedan ozbiljniji incident, ostaje još samo dvije godine. Od 1996. do 2000.godine u vlasništvu turskog brodara Gurgen Turizm plovi Crnim morem kao GURGEN II između Trabzona i Sočija. U požaru koji ga je zahvatio nedugo nakon isplovljenja iz luke Trabzon 2000. godine, nekadašnji TINTORETTO je potonuo na morsko dno.

Nakon dvije godine izvučen je na površinu i otegljen u Aliagu u Turskoj gdje je 2002. konačno izrezan u staro željezo.

TUI se ovog ljeta vraća u Hrvatsku s čak 15 linija iz Velike Britanije

By

-

20.02.2021.

Poznata britanska kompanija specijalizirana za organizaciju putovanja iz Velike Britanije prema nizu poznatih leisure destinacija, uključujući Hrvatsku, najavljuje povratak i u naše zračne luke u predstojećem ljetnom redu letenja!

Britanska podružnica ove poznate grupacije u ljetnom redu letenja 2020. godine nije nudila pakete za odmor u Hrvatskoj, posljedično su i svi letovi prema hrvatskim zračnim lukama bili otkazani, što je svakako imalo značajan utjecaj na broj putnika prvenstveno u Dubrovniku i Puli gdje ova poznata kompanija ima zavidan broj letova na tjednoj razini; piše Croatian Aviation.

Iz kompanije su potvrdili kako će u predstojećem ljetnom redu letenja TUI obnoviti brojne linije prema Hrvatskoj (njih čak 15 prema tri zračne luke na obali).

5 linija prema pulskoj zračnoj luci

Pulska će zračna luka od svibnja imati čak pet direktnih linija ovog poznatog prijevoznika iz Velike Britanije, sve linije najavljene su do početka listopada:

linija Birmingham – Pula – Birmingham prometovat će u razdoblju od 12. svibnja do 09. listopada dva puta tjedno, srijedom i subotom,
linija Bristol – Pula – Bristol prometovat će u razdoblju od 08. svibnja do 09. listopada, dva puta tjedno, srijedom i subotom,
linija Doncaster Sheffield – Pula – Doncaster Sheffield prometovat će u razdoblju od 08. svibnja do 09. listopada, jednom tjedno, subotom,
linija Manchester – Pula – Manchester prometovat će u razdoblju od 08. svibnja do 09. listopada, dva puta tjedno, utorkom i subotom,
linija London – Pula – London prometovat će u razdoblju od 08. svibnja do 09. listopada, dva puta tjedno, utorkom i subotom.

8 linija prema Zračnoj luci Dubrovnik

Kompanija će se u Dubrovnik vratiti s čak 8 međunarodnih linija, što i nije čudno s obzirom na to da tradicionalno postoji veliki interes britanskih turista za odmorom u Dubrovniku i široj okolici.

linija Birmingham – Dubrovnik – Birmingham prometovat će u razdoblju od 06. svibnja do 31. listopada, dva puta tjedno, četvrtkom i nedjeljom,
linija Bristol – Dubrovnik – Bristol prometovat će u razdoblju od 09. lipnja do 31. listopada, dva puta tjedno, četvrtkom i nedjeljom,
linija Cardiff – Dubrovnik – Cardiff prometovat će u razdoblju od 13. svibnja do 28. listopada, jednom tjedno, četvrtkom,
linija Doncaster Sheffield – Dubrovnik – Doncaster Sheffield prometovat će u razdoblju 13. svibnja do 28. listopada, jednom tjedno, četvrtkom,
linija East Midlands – Dubrovnik – East Midlands prometovat će u razdoblju 13. svibnja do 28. listopada, jednom tjedno, četvrtkom,
linija Glasgow – Dubrovnik – Glasgow prometovat će u razdoblju od 06. svibnja do 28. listopada, jednom tjedno, četvrtkom,
linija Manchester – Dubrovnik – Manchester prometovat će u razdoblju od 09. svibnja do 31. listopada, dva puta tjedno, četvrtkom i nedjeljom,
linija London – Dubrovnik – London prometovat će u razdoblju od 09. svibnja do 31. listopada, dva puta tjedno, četvrtkom i nedjeljom.

Dvije linije prema Zračnoj luci Split

Splitska će zračna luka imati dvije linije TUI-a iz Velike Britanije koje će s prometovanjem krenuti početkom svibnja.

linija London – Split – London prometovat će u razdoblju od 10. svibnja do 15. listopada, dva puta tjedno, ponedjeljkom i petkom,
linija Manchester – Split – Manchester prometovat će u razdoblju od 10. svibnja do 15. listopada, dva puta tjedno, ponedjeljkom i petkom.

Britanski TUI ukupno u prodaji ima čak 15 linija iz Velike Britanije prema Dubrovniku, Splitu i Puli. U prodaji je trenutno gotovo 550 povratnih letova za ovu ljetnu sezonu! Kompanija potencijalno može odgoditi početak prometovanja prema Hrvatskoj, što će prvenstveno ovisiti o epidemiološkoj situaciji i eventualnim restrikcijama, no povratak ovog poznatog prijevoznika svakako je dobra vijest.

ODLAZAK LEGENDE – Preminuo Ante Mrvica

Otvaranje izložbe ‘Šetnja uz more’ Dubrovačke udruge likovnih umjetnika

By

-

19.02.2021.