Jedan pomorac, državljanin Azerbejdžana, ubijen je u napadu.
Navodno je Boden Shipping platio otkupninu kako bi osigurao slobodu pomoraca.
Godišnje izvješće IMB-a zabilježilo je porast piratstva i oružanih pljački u 2020. godini, a Gvinejski zaljev je žarišna točka.
“Najnovije statistike potvrđuju povećane sposobnosti pirata da napadaju dalje od obale Gvinejskog zaljeva. To je zabrinjavajući trend koji se može riješiti samo povećanom razmjenom informacija i koordinacijom između agencija za sigurnost u regiji Gvinejskog zaljeva. Unatoč brzom djelovanju mornarica u regiji, i dalje postoji hitna potreba za rješavanjem ovog problema, koji i dalje ima izravan utjecaj na sigurnost nevinih pomoraca” – rekao je prošlog mjeseca Michael Howlett, direktor Međunarodnog pomorskog ureda.
Talijanski brodovlasnik Raffaele Brullo, osnivač kompanije Augusta Due, stavljen je u kućni pritvor radi optužbe za prijevaru u slučaju potonuća ribarskog broda Nuova Iside. Nesreća se dogodila kod obale Sicilije 12. svibnja prošle godine.
Tanker Vulcanello M sudario se s ribarskim brodom i uzrokovao smrt trojice radnika na brodu. VDR sustav praćenja bio je presudan u otkrivanju moguće odgovornosti tankera za nesreću.
Uhićena su i dva člana posade koji su bili na brodu Vulcanello M, a za još jednim pomorcem koji živi u Rumunjskoj raspisana je tjeralica.
Tužitelji navode da je vlasnik Auguste Due nekoliko dana nakon nesreće naredio bojanje trupa broda kako bi sakrio sve moguće znakove sudara. Brullo i članovi posade na brodu Vulcanello M tvrde da su nevini.
Na zanimljiv prizor naišla je Hvaranka tijekom jučerašnjeg dana u Postinama. Naime, dok je boravila uz more, približio joj se iglun.
– Iglun je plivao uz molet kada sam ga slikala, onda se zaputio unutra prema plićaku i više se nije vraćao.
Zadržavao se u plićaku 4 do 5 minuta – rekla je Biserka Zunković za portal Dalmacija Danas.
Foto: Biserka Zunković / Dalmacija Danas
Inače, igluni nisu učestali prizor za obalno područje i uglavnom se drže otvorenog mora, gdje su veće dubine. U Sredozemlju su ugroženi i nedavno su sve zemlje uvele kvote na iglune.
Iglun ili sabljarka dolazi iz porodice Xiphiidae u kojoj je jedini predstavnik. Iglun nastanjuje otvoreno more gdje je jedan od najvećih predatora. Može narasti do 455 cm duljine i nevjerojatnih 650 kg težine! Dok je kod iglice slučaj da se gornja čeljust formira u iglu, kod sabljarke se formira u sablju koju koristi za napad i obranu, a po njoj je dobio i drugo ime “Sabljarka”.
Izrazito je brz i okretan. Živi na dubinama od 200 do 800 metara. Ima velike oči i istančan vid, a na očnim mišićima ima posebno tkivo koje sprječava gubitak topline u mozgu pri velikim dubinama. Izduženo tijelo s jakom repnom perajom odaju karakteristike istinskog predatora. Odozgo je crno smeđe boje, a svjetliji s trbušne strane. Hrani se uglavnom ribom iako jede rakove i glavonošce.
Iz WWF-a poručuju da je budućnost mediteranskog igluna ozbiljno ugrožena. U posljednjih 20 godina ulov ove ribe smanjen je za gotovo 50 posto. Previše nedorasle ribe koja još nije spolno sazrela ulovi se prije nego što se stigne reproducirati i tako osigurati opstanak vrste.
– Ne možemo si priuštiti da se odgode akcije za održivo upravljane sabljarkom i ponoviti istu grešku koja je nedavno dovela tunu na rub kolapsa – poručili su iz WWF-a.
Motorni brod Tijat je klasični putnički brod za lokalne linije u sastavu flote hrvatskog nacionalnog brodara Jadrolinije. Izgrađen je 1955. godine u brodogradilištu Brodosplit. Do 1991. plovio je pod imenom Ohrid nakon čega je preimenovan u Hrid. Sadašnje ime dobio je 1997. godine. Što je stariji, otkrivaju ga ga sve mlađe generacije, a i mnogi stariji ga vole više nego neke nove brodove i trajekte koji pristižu u Jadrolinijinu flotu. Mnogi su s Tijatom odrastali, a brod s dušom je dobio svoje poklonike i na Facebooku u grupi “Tijat u srcu“. Trenutno je na remontu u Šibeniku, gradu u kojem se udomaćio; piše Morski.hr. Ovo je priča o jednom od tri brata blizanca…
Plovi na relaciji Šibenik – Zlarin – Prvić Luka – Šepurine – Vodice. Dužina mu je 37,6 m, širina 7 m, a gaz 2,4 m. Maksimalna brzina plovidbe mu je 12 čvorova, a kapacitet 300 putnika.
– U brodogradilištu Brodograđevna industrija Split 1955. godine izgrađena su tri manja broda, teška ali vrlo stabilna i odličnih manevarskih sposobnosti te su imali mogućnost pristati u male luke. Dobili su imena Karlovac, Valjevo i Ohrid. Odmah po završetku vidjelo se da ti brodovi iskazuju po svojim elegantnim linijama i ljepoti. Stari kapetani ih od milja kasnije nazivaju „male Jote“ radi velike sličnosti sa brodovima Jadran, Jedinstvo i Jugoslavija koji su izgrađeni u istom brodogradilištu – piše o Tijatu u grupi “Tijat u srcu“, koja broji više od tisuću i šesto članova.
– Misija grupe je odmah bila jasna: Očuvanje broda u izvornom obliku, u plovnom stanju, s orginalnim strojem, kao kulturno dobro Republike Hrvatske – kaže Robert Udiljak, administrator ove grupe i veliki ljubitelj Tijata.
Nije ovo moglo proći neopaženo ni prekaljenom ljubitelju mora i fotografije, Vodičaninu Šimi Strikomanu, pa je tako na jednoj od svojih štacija, Zlarinu, 2015. godine povodom 60 godina plovidbe Tijata, napravio milenijsku fotografiju na kojoj se skupilo preko 300 ljudi, od kojih su neki s tim brodom još kao djeca putovali.
Među ljudima se tako 2018. godine počelo raspravljati i o očuvanju broda.
Ovaj starac iz Jadrolinijine flote mnogim je stanovnicima šibenskog kraja i više od pruge koja povezuje otoke s “krajem”, slaže se i ravnatelj Muzeja Grada Šibenika, Željko Krnčević koji je s nama podijelio i svoje mišljenje o prijedlogu zaštite M/B Tijat kao kulturnog dobra.
– Svakako podržavam ovaj prijedlog. U ovom osvrtu krenut ću od toga da će zasigurno u dokumentaciji o prijedlogu zaštite biti niz činjenica važnih u ovome izuzetno dobrom i hvalevrijednom naumu za očuvanje nečeg što je daleko više od običnog broda. A to je naš Tijat. Podsjetimo se samo nakratko značaja broda i plovidbe našim morem.
“Brod je čovjekov proizvod, djelo njegovih ruku i nije beživotni predmet. Brod je biće i to upravo žensko biće, kojeg i njegov graditelj znamenuje gotovo u pravilu ženskim imenom pri njegovom rođenju-porinuću u more. Brod (lađa, barka) je žensko biće i po zaobljenošću oblika, antropomorfnošću konstrukcije i samim nazivljem, zato je najsličniji svom tvorcu te je za njega karakteristična mijena, a ne vječnost.”
Iideja je bila evocirati uspomenu na liniju 504 koja je nekad povezivala Šibenik, Zaton, Raslinu i Skradin, te napraviti milenijsku fotografiju i u Skradin doploviti Tijatom tj. istim brodom, tada pod imenom Ohrid, koji je i prije 50 godina povezivao ta mjesta dok nije izgrađen šibenski i skradinski most.
Prijedlog su tako podržali i konzervatori.
– Ideja o zaštiti Tijata se razmatra već nekoliko godina i konačno smo odlučili to provesti u djelo. U lipnju smo slali prijedloge rješenja o zaštiti, a sjednica je bila krajem listopada. Povjerenstvo za odlučivanje o statusu kulturnog dobra načelno je prihvatilo naš prijedlog, a zatražili su dodatna mišljenja. Pozitivna mišljenja dobili smo od splitskog Pomorskog muzeja, Muzeja grada Šibenika i Udruge pomorskih kapetana i časnika iz Šibenika, a očekujemo još mišljenja grada i županije koje ćemo uputiti na Povjerenstvo – kazala je tada Diana Bolanča iz šibenskog Konzervatorskog odjela.
Linije koje nikad nisu bile u prekidu
– Možda je zanimljivo da na svijetu nema puno, a možda i uopće, serije brodova koje su toliko stare i da plove kao ova. Tijatovi sestrinski brodovi Karlovac i Valjevo, naravno pod drugim imenima još uvijek plove. Tako ćemo navesti tijekom Domovinskog rata, Valjevo promijenilo ime u Ozalj, a Karlovac je nakon preuređenja u mini cruiser dobio ime Emanuel pod kojim i danas plovi, a Ohrid od 1997. godine nosi ime Tijat – prepričava u svojoj grupi Udiljak nadasve zanimljivu povijest jednog broda.
Razlog više zašto ga toliko vole, vjerojatno leži i u činjenici da je izgrađemn točno onako kako treba biti izgrađen brod za naše otočne i kopnene luke, sukladno kapacitetima vremena, ali i vjetrova koji ovdje pušu.
– Godinama su tako neumorno plovili, tjednima se izmjenjivali na linijama te mi nije poznato da je ikada jedna od tih linija bila u prekidu. Godine 1994. treći blizanac Karlovac imao je veću havariju stroja te je raspremljen, a umjesto njega u Lošinj je poslan Ozalj koji je do kraja svog plovidbenog života plovio većinom na toj liniji iz Malog Lošinja prema Iloviku, Susku, Srakanama i Unijama. U Šibeniku je tada ostao samo Ohrid (Tijat) od te serije brodova te je stalno razmješten na liniju iz Šibenika za Zlarin, Prvić i Vodice. Tijekom kolovoza 1997. godine brod konačno mijenja ime u Tijat čije ime dobiva po otoku u šibenskom arhipelagu.
Godine su prolazile, brodovi su odlazili a Tijat je uvijek odolijevao svim vremenskim uvjetima, prkosio svojim godinama. Tako je liniju prema otocima Kapriju i Žirju preuzeo trajekt iako i danas ima priča kako je linija bolje prometovala dok su klasični brodovi bili na toj liniji. Kao to biva, brod i posade koje ga čine ušle su pod kožu stanovnicima otoka Zlarina i Prvića a posebno ih hvale i mještani Suska, Unija i Srakana – opisuje Udiljak i zaključuje ovu priču onako, kako se samo o Tijatu i druga mu dva brata blizanca, i može napisati:
“Postali su dio obitelji tih ljudi. Teško je izdvojiti nekoga od njih posebno. Svi su jednostavno najbolja posada na najboljem brodu na svijetu.”
A mi Tijatu možemo samo poželjeti još puno sretnih godina, dobro more i da se njegovim fanovima (među koje ćemo se rado uvrstiti) ispuni želja, neka postane i službeno ono što našim otočanima i ljudima uz more ionako jest – naše i kulturno dobro cijele Republike Hrvatske.
Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture objavilo je svoje godišnje izvješće o akcijama traganja i spašavanja na moru.
Iz podataka je vidljivo da je u 2020. godini bio značajan pad spasilačkih aktivnosti na moru, u odnosu na prethodne godine. Primjerice, u odnosu na 2019. godinu, prošle godine je bilo 21.5% manje akcija, uslijed smanjenoga prometnog opterećenja koji se dogodio zbog utjecaja pandemije Covid-19.
U području unutarnjih morskih voda i teritorijalnog mora poduzeto je 475 SAR akcija (99%), od toga je u području ZERP-a poduzeto 5 spasilačkih akcija (1%), konkretno, Nacionalna središnjica za usklađivanje traganja i spašavanja na moru (MRCC Rijeka) koordinirala je ukupno 480 akcija na moru, u kojima je spašeno 428 osoba, među kojima 16 ozlijeđenih dok je, nažalost, zabilježeno 28 smrtno stradalih, od čega 6 ronilaca.
Smanjenje broja akcija na razini godine bilježi se u svim kapetanijama, osim u Lučkoj kapetaniji Šibenik, koja bilježi povećanje za 3 akcije u odnosu na prethodnu godinu, dok je ukupno najveći broj SAR akcija u 2020. godini izvršen na području nadležnosti Lučke kapetanije Zadar (34.17%), gotovo trećina svih akcija.
Hitni medicinski prijevoz pacijenata, iako smanjen u odnosu na prethodnu, 2019. godinu i dalje je najveći pojedinačni udio u akcijama traganja i spašavanja (36,7%).
Pozitivna vijest je da tijekom protekle godine nije evidentirana nijedna nestala osoba na moru.
U 2020. godini dogodilo se 12 sudara i 48 nasukavanja, u potpunosti je potonulo 20 plovila, zabilježeno je 11 požara na plovilima, a veliki broj intervencija na moru – ukupno 42, poduzet je zbog kvarova pogonskih strojeva, upravljačkim sustavima, uz manji broj intervencija poduzetih zbog nestanka pogonskoga goriva na plovilima.
I nadalje najveći udio ugroženih plovnih objekata otpada na plovila za sport, rekreaciju i razonodu (52%).
“Smanjeni broj spašenih osoba i plovnih objekata u 2020. godini u odnosu na prethodne godine, izravna je posljedica smanjenog prometnog opterećenja uslijed Covid-19 pandemije te proaktivnog djelovanja Ministarstva u pružanju usluga sigurnosti plovidbe, osobito u dijelu povećanja razine dostupnosti i kvalitete pružanja usluga sigurnosti plovidbe, kako u dijelu prevencije, tako i u dijelu pružanja usluga traganja i spašavanja. Svim sudionicima u pomorskom prometu opetovano se savjetuje slušati vremenske prognoze, usklađivati plovidbe morem sa razinama stečenih nautičkih osposobljenosti i znanja te koristiti službene pomorske navigacijske karte i publikacije, kao i službenu višejezičnu mobilnu aplikaciju „nIS- nautički informacijski servis”, koja u realnom vremenu sadrži sve ažurne podatke bitne za sigurnu plovidbu.” – navode iz Ministarstva mora, prometa i infrastrukture.
Detaljne statističke izvještaje o rezultatima akcija traganja i spašavanja na moru, možete pregledati na mrežnoj stranici Ministarstva, u rubrici “Traganje i spašavanje”.
PU splitsko-dalmatinska izvijestila je o slučaju nedozvoljenog izlova tune kod otoka Brača.
Naime, policijski službenici Postaje pomorske policije su u subotu 13. veljače provodili akciju usmjerenu na nedozvoljeni izlov tune kada su na otoku Braču u uvali Smrka zatekli 39-godišnjaka i 30-godišnjaka. Prvi je zatečen s dvije tune ukupne težine 76 kg a drugi s jednom tunom težine 40 kg.
Provedenim kriminalističkim istraživanjem je utvrđeno kako su obojica počinili prekršaj u suprotnosti sa odredbama Uredbe Vijeća (EZ)br.1005/2008 i Zakona o morskom ribarstvu, zato što je u športskom i rekreacijskom ribolovu, ribolov plavoperajne tune dozvoljeno obavljati samo na način ulovi i pusti, tako da se ulovljena tuna mora pustiti prije izvlačenja na plovilo.
Osim toga, počinili su prekršaj obavljanja ribolova na udaljenosti manjoj od 300 metara od oznake položaja uzgajališta. Od predmetnih osoba oduzet je ribolovni alat-štapovi za lov velike ribe i tri tune. Moraju i nadoknaditi štetu ribama i morskim organizmima u iznosu od 48.640,00 kuna odnosno 25.600.00 kuna.
U Turopolju, u Velikoj Mlaci se u jednoj garaži smjestila jedna drvena gajeta. Već godinama je obnavlja Andro Kovačić zaljubljenik u more, brodove i ribolov, piše HRT.
– Nemam veze se morem, u mojoj obitelji nitko nije iz morskih krajeva, rekao je Andro Kovačić. Otkud ljubav prema brodovima, kaže, ne zna.
– Oduvijek sam dane na moru provodio na nekakvom plovilu, nikad nisam bio vezan uz kopno i bila mi je želja jednog dana imat svoju pokretninu na moru.
Pokrenuo se Andro prije devet godina. U Baškoj na Krku kupio je gajetu iz 68. i upustio se u restauraciju. Brod je s Krka dopremio u Sveti Ivan Zelinu – ravno u vinograd.
– Kad sam ga dopeljao prva reakcija susjeda je bila, pomislili su da ću bačve radit. Nisu mogli vjerovat da sam brod dopeljal u ovaj kontinentalni dio Hrvatske radi restauracije.
Osim u vinogradu, a prije nego je stigla do Velike Mlake, provela je gajeta jedno vrijeme i u samom centru Zagreba.
– Zračne linije možda petstotinjak metara od katedrale, tako da iz dvorišta gdje sam radio tada na brodu moglo se vidjet tornjeve.
Nema dijela broda koji nije skinuo, pregledao, reparirao. Sve je preneseno i na papir.
– Brod je cijeli dokumentiran u ovakvom obliku. Svi dijelovi broda sve dimenzije su unesene. Ovo je moj otac radio, on je starog strojarskog kova tako da je odvojio vrijeme i volju za to. Svaki dio broda u svim dimenzijama u mjerilu. Nije puno dijelova mijenjano, otprilike 90 posto je originalnih dijelova, 10 posto koje sam radio iznova, ističe Kovačić.
Sve što je radio iznova, Andro je radio ručno.
– To su alati koji su se nekad koristili. Za oblikovanje drveta nisam koristio ništa od elektromodernih strojeva. Ja sam po struci strojarski tehničar i radim u struci i nije me bilo strah upustit se u oblikovanje drveta.
Kad je motor u pitanju tu je svoj na svome.
– Motor je bio izvađen iz broda van, kompletno je bio rastavljen, skinuta stara boja, svi dijelovi su pregledani, sve je novo naručeno do zadnjeg šarafića. Problem je bio vratiti teški motor ponovno u brod, ali i tu se snašao.
– Ja sam improvizirao s dvije lojtre ili skaline i preko njih sam stavio štange i preko gurtni.
Tko je razumio, razumio je, no jasno je da Andro ništa nije prepustio slučaju. Ipak lijepe su mu se slučajnosti događale usput.
– Jedno brodogradilište u Zagrebu, došao sam kod njih kupit smolu i isto čovjek kad je čuo da radim u Zagrebu brod rekao je , mali odi vidi tu imaš 30 bačvi praznih ne možemo istočit ostatak – nosi sve. Tako da sam uzeo svih 30 bačvi u svakoj po dvije kile smole i super.
Plastificiranje je oduzelo najviše vremena. A za to se, kaže, odlučio iz praktičnih i financijskih razloga.
– Po meni je to dobra stvar ali čovjek mora znat što radi i svaki segment mora napravit u srž.
Iznutra je to, kaže, pravi drveni brod. U dušu Andro poznaje svoju gajetu. Zove se Tuka Tuka.
– Pretpostavljam da je po zvuku motora kao tuk tuk tuk. Ostavit ću originalno ime broda jer mislim da je kreativno. Još nešto je tu radi kreativnosti.
– Brod se ljulja zato da mi daje poticaj da radim jer svaki put kad se zaljulja imam osjećaj da sam na maestralu.
A kad će Tuka Tuka u more ni Andro se ne usudi prognozirati. Devet godina, kaže, traje ova priča. Za desetu obljetnicu, nada se ponovnom susretu s maestralom.
Tragična eksplozija u Bejrutu dogodila se 4. kolovoza 2020. godine. Život su tada izgubile 192 osobe, više od 6500 je ozlijeđeno, a oko 300.000 ostalo je bez svojih domova.
Procjenjuje se da je taj tragični događaj uzrokovao materijalnu štetu od 10 do 15 milijardi američkih dolara te da će nesumnjivo ostaviti dugoročne posljedice na ovu zemlju koja je i bez te tragedije bila pogođena krizama, kriminalom i ratovima.
U danima i tjednima koji su uslijedili nakon eksplozije u luci Bejrut gledali smo po medijima raznorazne video snimke koje su izazivale tugu i užas. Sada, šest mjeseci poslije, situacija u Bejrutu je i dalje tužna; iako se grad polagano obnavlja.
Na OSV-u Greatship Rohini buknuo je požar oko 03:30h 13. veljače.
Požar je navodno izbio u strojarnici, a tri člana posade su ostali zarobljeni u nadgrađu. Tegljači su došli u pomoć te također pokušavali gasiti požar.
Foto: FleetMon
Požar je ugašen 13. veljače, ali spasioci se nisu mogli ukrcati na brod i započeti potragu za nestalim članovima posade do jutra 14. veljače, jer je nadgrađe bilo pregrijano i nepristupačno. Ujutro, 14. veljače, tim spasioca se ukrcao na brod i pronašao nestale pomorce – nažalost, svi troje su preminuli.
Ledeno ronjenje je vrsta penetracijskog ronjenja koje se odvija pod ledom . Budući da ronjenje pod ledom ronioca smješta u nadzemni okoliš obično s samo jednom ulaznom / izlaznom točkom, ova opasna vještina zahtijeva i posebne postupke i opremu. Ronjenje pod ledom obavlja se u svrhu rekreacije, znanstvenih istraživanja, javne sigurnosti (obično potrage i spašavanja / oporavka) i drugih profesionalnih ili komercijalnih razloga.
U zajednici rekreativnog ronjenja još uvijek se raspravlja spada li ronjenje pod ledom u tehničko ronjenje; piše Morski.hr. Za profesionalnog ronioca to je okruženje visokog rizika koje zahtijeva dodatne sigurnosne mjere.
Najočitija opasnost ronjenja pod ledom je dezorjentiranost ispod leda, hipotermija i kvar regulatora zbog smrzavanja. Pri ronjenju, ronioci su uglavnom vezani zbog vlastite sigurnosti. To znači da ronilac nosi uprtač za koji je osiguran konop, a drugi kraj konopa je osiguran iznad površine, gdje ga kontrolira nadzornik.
Iskustvo polarnog ronjenja pokazalo je da je kontrola uzgona presudna vještina koja utječe na sigurnost.
Ronjenje pod ledom je timski sport
Ledeno ronjenje je apsolutno timska aktivnost, jer je za kontrolu svakog ronioca potreban je i njegov pratitelj. Ova je osoba odgovorna za kontrolu signalnog i komunikacijskog konopca s roniocem. Profesionalni timovi, prilikom svakog zarona trebaju imati rezervnog ronioca i nadzornika ronjenja.
Trening za ronjenje pod leom ne daje vam samo vještine ronjenja u ekstremnim klimatskim uvjetima i s krutom površinom iznad glave, već je to i vježba za izgradnju tima. Za razliku od većine rekreativnih ronjenja, ledeno ronjenje zahtijeva stalnu površinsku potporu. Ne očekujte da uskočite odjednom – samo jedan ronilac po ekipi ide u more. Ostali članovi tima su tu da pruže podršku, pomognu u navigaciji i osiguraju sigurnost ronioca.
Neugodno zaleđeno okruženje i rizik povezan s ronjenjem ispod zaleđene plohe znače da ronjenje pod ledom nije za svakoga. Međutim, jedinstveni prijateljski sustav i pojačane sigurnosne mjere omogućuju roniocima rekreativcima da zarone pod ledom bez posebne tehničke obuke. Iako nema mnogo ronilačke opreme koja nudi iskustva s “isprobavanjem ronjenja na ledu”, specijalni tečajevi certificiranja koje nude PADI (Professional Association of Diving Instructors) i NAUI (National Association of Underwater Instructors) kvalitetan su uvod u ronjenje pod ledom. Nakon šest kratkih trening ronjenja postat ćete certificirani ronilac na ledu.
Ipak, da biste uopće ispunili preduvjete tečaja ledenog ronjenja, trebali biste prethodno imati preko 100 zarona, malo iskustva u suhim odijelima i barem napredni certifikat za otvoreno more. Budući da je većina smrznutih jezera na nadmorskoj visini, upoznajte se i s pitanjima ronjenja na nadmorskoj visini.
Oprema
Budući da se ronjenje pod ledom odvija u hladnoj klimi, obično je potrebna velika količina opreme. Uz zaštitnu odjeću od vanjske izloženosti, uključujući rezervne rukavice i čarape, tu su i osnovni i rezervni ronilački pribor, alati za rezanje rupe u ledu, alati za uklanjanje snijega, sigurnosni uređaji, neka vrsta skloništa, konopi i potrebno osvježenje.
Suha odijela s odgovarajućim termo donjim rubljem standardna su zaštita i izolacija od okoliša za ronjenje pod ledom, iako u nekim slučajevima mogu biti dovoljna debela mokra odijela. Nose se i kapuljače, čizme i rukavice. Maske za cijelo lice svakako pruža veću zaštitu kože lica ronilaca.
Izloženost
Zbog temperature vode (između 4 ° C i 0 ° C u slatkoj vodi , približno -1,9 ° C za normalnu morsku vodu ), odijela su obavezna.
Toplinska zaštita prije i nakon zarona kritična je za sigurnost i funkciju ronioca.
Termička zaštita ruku važna je da bi se zadržala funkcionalnost i spriječile ozljede na hladnoći.
Ronioca treba držati na toplom tijekom zarona, ali izravno nakon ronjenja treba izbjegavati aktivno zagrijavanje vanjskim grijanjem i teške vježbe, jer učinak hladnoće na rizik od dekompresijske bolesti nije u potpunosti razumljiv.
Neki smatraju suho odijelo obaveznim; međutim, gušće mokro odijelo može biti dovoljno za iskusnije ronioce. Mokro se odijelo može prethodno zagrijati ulijevanjem tople vode u odijelo. Potrebni su kapuljača i rukavice (preporučene rukavice s tri prsta ili suhe rukavice s prstenovima), a ronioci sa suhim odijelima imaju mogućnost korištenja kapuljača i rukavica koje drže glavu i ruke suhima. Neki radije koriste masku za ronjenje preko cijelog lica, kako bi u osnovi eliminirali bilo kakav kontakt s hladnom vodom. Najveći nedostatak korištenja mokrog odijela je učinak hlađenja na ronioca uzrokovan isparavanjem vode iz odijela nakon zarona. To se može smanjiti korištenjem grijanog skloništa.
Prednosti ronjenja pod ledom
Osim ljepote površinskog sloja leda, ronjenje pod ledenim prostorom Arktika ili Antarktike pruža jedinstvena iskustva sa životinjskim svijetom i ronilačke aktivnosti koje je teško naći nigdje drugdje na svijetu. No nemaju svi mogućnosti otići na sjeverni ili južni kraj planete. U zimskim uvjetima, bilo da se radi o morskim ili slatkovodnim prostranstvima, hladnokrvne morske/vodene životinje dramatično usporavaju metabolizam, što znači da se ne kreću ako ne moraju. Sve dok ronilac mirno pliva, može se približiti ribama i beskičmenjacima na neobično kratkim udaljenostima. Napunite suho odijelo i preokrenite položaj, a možete čak i promatrati te životinje dok stoje naopako na površini leda.
Hladna voda svojstvena ledenom ronjenju također ima prednosti. Jasnoća u slatkovodnim vodama zimi se dramatično povećava. Nedostatak cirkulacije vode omogućuje taloženje čestica. Životinje i predmeti koje ljeti možda nikada nećete vidjeti, kristalno su lako vidljivi pod ledom. Naučite se nositi s temperaturama blizu smrzavanja i imat ćete neke od najjasnijih ronjenja u svojoj ronilačkoj karijeri, što svakako pomaže onima koji će ovakve svoje avanture i ovjekovječiti fotoaparatom.
Dakle, roniti pod ledom nije nedostižno, ali kako je svako ronjenje opasno, ovo povlači neke nove razine predostrožnosti kako bi se s ronjenja i vratili kući u komadu.
