Prema novom izdanju studije „Cabotage Laws of the World“, objavljenoj u izdanju organizacije SRI, kabotaža je danas uvedena u 105 država diljem svijeta, čime je obuhvaćeno oko 85 posto svjetskih obala. U usporedbi s prvim izdanjem objavljenim prije sedam godina, kada su zakoni o kabotaži postojali u 91 državi, riječ je o značajnom rastu.
Profesor Hilton Staniland, jedan od autora izvještaja, istaknuo je kako ne postoji jedinstveni razlog širenja kabotaže, ali da države pri donošenju odluke često gledaju koliko drugih zemalja već ima takvu praksu. Drugim riječima, riječ je o globalnom trendu koji se širi poput mreže, piše Splash247.
Podršku rezultatima dao je i glavni tajnik Međunarodne federacije transportnih radnika (ITF) Stephen Cotton, koji naglašava višestruke koristi ovakvih zakona. Prema njemu, kabotaža donosi veću otpornost međunarodnih opskrbnih lanaca, sigurnost obala, razvoj strateških flota i zapošljavanje, ali i dodatnu obuku i prekvalifikaciju nacionalnih pomoraca.
Kabotaža se u praksi odnosi na ograničavanje domaćih brodskih linija isključivo na nacionalne prijevoznike. Iako se u pojedinim državama ta pravila ublažavaju ili prilagođavaju tržišnim uvjetima, u većini slučajeva ona imaju jasnu ulogu u zaštiti domaće flote i pomorske radne snage.
Rast broja država koje se odlučuju na takve zakone povezan je i s geopolitičkim nesigurnostima, pritiscima na opskrbne lance te potrebom da države same osiguraju ključni segment pomorskog prometa. Za mnoge manje zemlje, to je i način očuvanja vlastite pomorske tradicije i sigurnosti.
Gdje sam ono stao? Ah, pa da, stigao sam na Maltu usred noći i završio priču i figurativno i stvarno slijedećom rečenicom:
„U hotelu u gradu Saint Julian’s sam se smjestio malo prije dva ujutro 18og svibnja 2021. godine. No, o tom u nekoj drugoj priči.“
Iako vam je to poznato, čak ste to, možda, pročitali prije svega nekoliko minuta, ili kraće, da ne bi bilo zabune, ovo je ta „neka druga priča“.
Ulica u kojoj se nalazi hotel, čak ni usred bijela dana, ne ulijeva osobito povjerenje čistoćom ili bogatstvom sadržaja. Kakva takva utjeha mi je bila činjenica da je na Malti svaki upotrebljivi komadić prostora iskorišten za turizam. Stoga se hotela i hotela da pronaći i na čudnijim mjestima. Kao vrlo mlad sam čuo onu:“Ne sudi knjigu po koricama.“ Ne tvrdim da se baš uvijek i baš doslovno pridržavam te izreke.
Ušavši kroz automatska klizna vrata ugodno me iznenadila unutrašnjost. Izgledalo je kao pravi hotel. A, vjerujte, nagledao sam se hotelskih predvorja, recepcija i soba kroz godine provedene po brodovima. Zadnjih petnaestak godina, praktički, ne zaobiđe me noć (do nekoliko) prije ukrcaja, poslije iskrcaja ili oboje. Neki će reći, blaaago teeebi. Priznajem, nakon dugih transkontinentalnih letova i vremenske razlike od šest, sedam ili više sati, noć u krevetu, koji nije brodski, itekako dobro dođe. Ali, da ne grintam dalje jer već čujem komentare.
Za recepcijom je stajao mladi tamnokosi mladić. Pomislio sam, pogrešno, da je Maltežanin ili eventualno Talijan. Nakon što je pogledao u moju putovnicu, obratio mi se na „savršenom“ hrvatskom jeziku. Neće biti, misli su divljale u ranu noć, da je lokalni dečko, negdje, nekako, naučio hrvatski. Da skratim, momak je iz Mostara a na Malti radi, i živi, već nekoliko godina. A ima i djeda u Rijeci. Ali nije to sve, rekao mi je, u popodnevnoj smjeni radi cura iz Makedonije. Na maloj Malti zaposleno je pola mladosti s Balkana. Nije li to i lijepo i tužno istovremeno? Lijepo što imaju posao na otoku poput, predivne, Malte a tužno što ga nemaju kod kuće.
Prošlo je dva ujutro kad sam se obrušio u hotelsku postelju, dugo ne mogavši zaspati. A jesam li želio doručkovati u miru i tišini, nije mi preostajalo nego ustati u šest i pol ili, ako vam je draže, u pola sedam. Naime, mama me (na)učila, kako je nju njezin tata učio:“Doručak pojedi sam, ručak podijeli s prijateljem a večeru daj neprijatelju.“ Ja, doduše, od svega sam prihvatio svesrdno samo dio s doručkom. Ostalo ne primijenjujem u praksi, iz savršeno egoističnih razloga.
I jesam, nekako sam uspio zaspati, lakše od toga sam se uspio, na vrijeme, ustati te odlučno poslušao savjet svoga djeda. Barem prvi dio.
Vjerujem da svi poznajete, barem jednu, osobu koja uvijek i redovito kasni na dogovore, sastanke i ostalo. Kod mene je, negdje u jako ranoj mladosti, došlo do svojevrsnog deformacijskog poremećaja. Tako da, za razliku od spomenutih, ja uvijek i redovito ranim. Tako sam i tog utorka bio ispred hotela desetak minuta prije dogovorenih osam sati ujutro. U više navrata mi je bilo naglašeno da moram biti točan jer (isto tako) moram stići na „covid“ testiranje u toliko ili onoliko sati. Neizgovoreno je ostalo kakve sve vrste kažnjavanja me čekaju budem li kasnio, koje sam pod svaku cijenu želio izbjeći, prepuštajući se mašti. Na, moju, žalost, nisu me upozorili da na Malti vrijeme ima donekle drugačiju dimenziju nego u većem dijelu svijeta. Sa sličnim fenomenom sam se, više puta, susreo u Meksiku, kao i zemljama središnje i južne Amerike. Tako je vozač, vjeran svojim korijenima i otočkoj tradiciji, stigao poslije osam i kvarat ili, ako vam je draže, osam i frtalj. Divljački zakočivši, u ulici poprečno od hotela, zaustavivši promet, izazivajući nervozno trubljenje vozača iza njega, vrhunac je ipak bio kad je, nervozno, počeo mene zazivati da požurim. Nisam se uspio vezati a već je autom divljao po uskim uličicama, bez ijedne riječi objašnjenja ili isprike zbog kašnjenja.
Iskrcao me ispred bolnice/klinike, čega li, gdje je nekoliko ljudi stajalo u redu, i nestao autom dalje. Cijela priča o točnom terminu zakazanom za testiranje se uspostavila kao smiješna, jer sam, isto tako, mogao doći sat dva prije ili kasnije. Po završetku, naravno, vozača nije bilo u blizini. Nazvao sam agenta koji mi je rekao da će vozač doći po mene za pola sata. Došao je nakon dva puta pola sata. I ovoga puta bez riječi objašnjenja ili isprike. Tako to valjda funkcionira na Malti, razmišljam si i dalje.
No, da ne pomislite da me to imalo uzbuđivalo. Jer, nastojim, ponekad i uspijevam, ne opterećivati se stvarima na koje nemam utjecaja. Predamnom je bio čitav dan samo za mene, da ga provedem kako i gdje želim. Letio sam dalje tek slijedećeg jutra. Doduše, rano. Točno znam što vam se sad mota po glavi.
A rano je značilo da avion polijeće u sedam i pol a ja se moram ustati u 5icu. Sve to je bila dječja igra znajući što slijedi.
Na vrijeme sam ustao, prije vremena se spustio do recepcije zbog odjavnih formalnosti. Za pultom je i ovoga puta bio mlad tamnokosi mladić, iako ne isti kao prošlog jutra. Ovaj me zato odmah pozdravio s dobro jutro da nisam uspio odoljeti porivu te sam ga upitao otkud je on. Pa kad mi je rekao da je iz Beograda, moja reakcija je bila kako imam ja prijatelje u Beogradu. I on je, čak i duže od, nekoliko godina na Malti, rekao mi je. U svakom slučaju, dva vrlo simpatična i ugodna, iako kratka, susreta s mladošću iz susjedstva. Što me, ponovo, potiče na razmišljanje kako se „današnja omladina“ kudikamo jednostavnije odlučuje na odlazak u druge države zbog posla i školovanja nego što smo to radili mi u njihovim godinama. Podrazumijeva se da su im danas neusporedivo dostupnije informacije putem interneta i društvenih mreža, što mi nismo imali. Ipak, čini mi se, da su ili oni smjeliji od nas ili smo mi bili preveliki „ziheraši“, da ne kažem kukavice.
A vezano za gore spomenutu dječju igru i što slijedi, čekao me jednosmjeran let do Amsterdama i smještaj u još jednom hotelu, na šest dana. No, pošto su preostale mogućnosti bile gore od ove, smatrao sam se pravim sretnikom. Ne da su mi mogućnosti bile dane na izbor pa sam ja, kao mudar, se odlučio za najpovoljniju.
Sa tople i sunčane Malte sletio sam na hladnu i kišom okupanu amsterdamsku zračnu luku. Ipak sam se smješio sam sa sobom. Jer, za osmijeh nikoga ne tražim dozvolu. Kao i to da sam bio premoren od posljednjih nekoliko dana neredovitog spavanja i prevoženja brodom, autima i avionima, da su hladnoća i kiša bile apsolutno nebitne u odnosu na misao o toploj i suhoj hotelskoj sobi. Aha, najedamput volim hotelske sobe!? Ne, naprotiv, ali pošto je moglo biti kudikamo gore, bilo je odlično. Prije nego sam se iskrcao s prošlog broda „Sloman Themis“, jedna od mogućnosti je bila prekrcaj na brod „Sloman Hermes“, negdje na dalekom istoku. Ima li potrebe za daljnjim objašnjavanjima zašto sam se osjećao privilegirano i odlično?
Taj prvi dan u hotelu, u gradu Hoofddorp, koji i nije baš centar ičega, prošao je krajnje nepamtljivo pa ga niti ne želim opisivati.
Zato je slijedeći bio iznimno pamtljiv. Bio je četvrtak, pretposljednji u svibnju ove godine 2021. što samo po sebi nema ama baš nikakvo značenje, iako ću ga ja pamtiti. Nadam se još jako dugo.
Kako sam spomenuo već, doručke ne propuštam, nikad, ako imam pravo išta reći na tu temu. Najčešće imam. I tog jutra sam imao što reći. Unatoč ograničenjima vezanim uz epidemilošku situaciju u Nizozemskoj. Tako da se nije dopuštalo zadržavanje u restoranu nego bi se sa švedskog stola pohvatalo što se dalo i išlo se pojesti ili natrag u sobu ili na vanjsku terasu. Meni je draža privatnost sobe, jedenje prstima i mljackanje do mile volje u usporedbi s napetošću od osuđujućih pogleda i komentara ostalih gostiju.
Simpatičan i svakako koristan podatak je da hotel ima organiziran besplatan prijevoz kombijem do zračne luke i natrag svakih pola sata, počevši od kakvih šest ujutro do ponoći ili nešto slično tome. Tako da sam u devet i pol već, radosno i uzbuđeno, sjedio jedini u kombiju koji me za manje od 10 minuta dovezao do zračne luke. Tamo sam kupio trodnevnu kartu za neograničen broj vožnji prometalima javnog prijevoza, što uključuje vlakove, tramvaje, autobuse i trajekte. To se nije pokazalo kao osobito pametna investicija jer mi je apetit, očito, bio veći od mogućnosti, jer sam, pametnije, mogao kupiti jednodnevnu kartu, obzirom da sam samo jednom otišao do Amsterdama. Dijelom zbog vremena koje je bilo promjenjivo i nepredvidivo a, uistinu, većim dijelom zbog zatvorenih muzeja i obustavljenih turističkih obilazaka amsterdamskih kanala teglenicama. Zapravo se, opet, mogu smatrati sretnim jer je kakvih tjedan dana ranije sve bilo pozatvarano. Tako da od silnih planova posjete kuće Anne Franck, Rembrandtovog, Van Goghovog i muzeja voštanih figura nije bilo niti govora. Međutim, nitko mi nije branio da se, lijeno i opušteno, prošećem starim gradom među mrežom kanala i mostova što ih spajaju. Uspio sam i popiti kavu na jednoj od mnogih otvorenih terasa. Dok su mnogi drugi lokali, bez terasa, bili i dalje zatvoreni. Isto tako sam uspio prošetati zoološkim vrtom unatoč zatvorenim dijelovima i oblacima koji su se premišljali da li ili ne iskrcati svoj teret kiše. I konačno, premoren od hodanja, počastio sam se izvrsnim odreskom i lokalnom tamnom pivom na terasi restorana uz sam kanal. Ipak zadovoljan sam se uputio natrag prema hotelu, odlučan da ću se vratiti u Amsterdam drugom zgodom i u pratnji mojih najdražih.
Slijedeći dan, petak, bio je uglavnom hladan i mokar. Tako da izlazak van nije bila neka osobita ideja. Naročito ne u zabiti u kojoj se nalazio hotel. Jedino „uzbuđenje“ je bio restoran brze hrane stotinjak metara od hotela. Hvala ali ne hvala. Stoga sam se posvetio odmaranju, pisanju, čitanju i punjenju baterija za sutrašnji dan i iznenađenja.
Subota je osvanula jednako hladna i mokra poput petka iako je prognoza bila, barem, ohrabrujuća. Nakon svih odbavljenih jutarnjih rituala spustio sam se, prije vremena, ispred hotela kako bih u miru popio kavu i sačekao prijateljicu da dođe po mene. Nismo se vidjeli skoro pet godina, kad me došla posjetiti na brodu u Rotterdamu. A poznajemo se punih trideset i pet godina, od 1986. godine dok sam služio vojni rok u mornarici u Puli, a njih dvije prijateljice su došle na ljetovanje. Svi skupa smo bili malo više od djece, dok danas imamo djecu stariju nego smo mi u to vrijeme bili. Kad je stigla autom nije djelovalo kao da je prošlo pet godina od prošlog susreta.
Vožnja do grada Zoetermeer (slatko jezero) od kakvih četrdeset i pet minuta je protekla u brbljanju, što je razumljivo. Dolazak u njihov dom, susret s njezinim mužem, nakon više od trideset godina, bio je jednako topao i simpatičan. Na način da smo obojica bili, neznatno, drugačiji nego se uzajamno sjećamo. A upoznao sam i njihova dva sina. Vrijeme uz, tipičnu holandsku, kavu proteklo je jednako tako u brbljanju. Vjerujem da su još uvijek u svojevrsnom šoku od mojih živih gestikuliranja i glasnih objašnjavanja. Što me vraća u 1989. godinu kad su njih četvoro, dva para, ljetovali u Opatiji pa smo neko vrijeme proveli u šestoro. Tako smo jedne večeri bili u gostionici „Jugo“ na Trsatu, gdje je danas jedna od najboljih, ako ne i najbolja, pizzeria u Rijeci „Pampas“. To je bilo vrijeme opuštenosti uz kockaste stoljnjake, stolna vina, jednostavnih primorskih jela, kartanja briškule i trešete te zvuke pjesme i gitare. U jednom trenutku smo moja današnja supruga i ja nešto komentirali ili objašnjavali, kad su ovo četvoro zabrinuto pogledali prema nama a netko nas je pitao zašto se svađamo. Sad je bio naš red da budemo zbunjeni, ako već ne zabrinuti. Mada nisu bili u potpunosti uvjereni, pokušali smo im objasniti da se nismo svađali nego samo, normalnim tonom i načinom, razgovarali. Toliko o temperamentnim južnjacima i rezerviranim sjevernjacima. Ipak, još jedan detalj u prilog ranije spomenutog. Nekoliko stolova dalje od nas je sjedilo društvo među kojem je bio i, danas pokojni, Arsen Dedić. U jednom trenutku su zapjevali uz pratnju dvije gitare, što je naše sjeverne prijatelje uistinu oduševilo.
Vidi mi se da ova priča priča o svemu osim o brodu. No, da nije bilo prekrcaja s broda na brod ne bi niti nje bilo. Kao i da nisam bio tada u mornarici, da li bi se ikad upoznali i (p)ostali prijatelji za čitav život.
Dobro, nakon mog „monologa“ uz kavu krenuli smo dalje tramvajem, koji meni liči na vlak, do državnog političkog i administrativnog središta moći, Den Haaga. Vrijeme kao da nije imalo ni najblažu namjeru se popraviti. Ipak, nešto smo na brzinu pojeli na terasi restorančića brzajući jer je postajalo sve hladnije. Potom smo kratko obišli okolne suvenirnice. Pošto sam prvi, a moguće i posljednji, put u životu u Hagu morao sam kupiti bilo kakav suvenir za uspomenu. A što bolje nego napršnjake koje sam počeo skupljati, iz čisto praktičnih razloga, unatrag kakvih osam godina po Kanadi. Danas ih u kolekciji imamo više od stotinu i pedeset komada.
Nakon toga smo hopnuli na još jedan tramvaj, što podsjeća na vlak, i odvezli se do Madurodama, minijaturnog gradića s maketama „svih“ nizozemskih znamenitosti. Gdje nas je, iznenađujuće, tokom obilaska ipak pratilo lijepo vrijeme sa sramežljivim suncem. Nemojte propustiti Madurodam ako se ikada nađete u Hagu. Tamo ćete naći majušne vjetrenjače, zgrade parlamenta i kraljevske palače, kanale, teglenice, goleme tradicionalne zemljoradničke klompe i svega pomalo. Tamo je i minijaturna kopija roterdamske brane koja bi se stavila u funkciju u slučaju porasta morske razine, a njezino propuštanje bi potopilo dobar komad središnje Nizozemske.
Ponovna vožnja tramvajem i šetnja, uistinu, prekrasnim starim dijelom Haga. Iskreno, o Hagu nisam nikada razmišljao o kao mogućoj posjeti pa se nikada nisam niti potrudio saznati išta o gradu. U svakom slučaju, promijenio sam mišljenje i svakako je u planu detaljniji obilazak Hagom, kad nas put dovede do Beneluxa.
Središnji trg u Hagu, zvan i znan kao Trg je napučen terasama a tog popodneva su terase bile prenapučene ljudima. Svaki pokušaj dobivanja slobodnog stola bila je nemoguća misija, ako niste imali vremena i strpljenja za čekanje uz prethodnu rezervaciju. Pošto je prošlo osamnaest sati i trebalo se vratiti do Zoetermeera, gdje je opet počelo kišiti, po auto pa autom do Hoofddorpa, iskrcati mene pa natrag, nije imalo smisla čekati.
Tako da smo se manje-više istim putem vratili do mjesta polazišta, sumornog i neprivlačnog parkirališta jednako nesimpatičnog hotela. Bilo je skoro osam sati navečer i taman vrijeme za večeru, golemu pohanu svinjsku šniclu.
Nedjelja, opet, hladna i mokra, uz umor od prethodnog dana, bila je, gotovo, savršena za ljenčarenje i pisanje.
Sedmicu dana nakon što sam se iskrcao s broda na Malti, ponedjeljak, nije bio nimalo ljepši od nedjelje. Što je, isto kao i pri dolasku, bilo krajnje nevažno jer sam se spremao za odlazak i iz ovog hotela i ukrcaj na slijedeći brod.
Huti su potvrdili da stoje iza napada na brod Minervagracht u Crvenom moru, koji je u ponedjeljak pogođen projektilom i ostavljen da pluta u plamenu u Adenskom zaljevu nakon evakuacije posade. Kao razlog napada, Huti navode činjenicu da je vlasnička kompanija Spliethoff ranije opsluživala izraelske luke.
U priopćenju upućenom medijima Huti su otišli korak dalje i objavili novu listu sankcija, usmjerenu prije svega na američke energetske divove. Na popisu su se našli ExxonMobil, Chevron i ConocoPhillips, ali i direktori tih kompanija. Uz njih, spomenuti su i brodovi u vlasništvu Diamond S Shippinga te International Seawaysa, piše Splash247.
Ova najava dolazi svega mjesec dana nakon što su Huti u kolovozu poslali formalna upozorenja 64 globalna brodara, optužujući ih da krše samoproglašenu blokadu izraelskih luka. Upozorenja su nazvana “pre-penalty” notama i sadržavala su prijetnje da će flote tih kompanija biti napadnute ukoliko nastave ploviti Crvenim morem, Bab al-Mandabom, Adenskim zaljevom i Arapskim morem.
Napad na Minervagracht označava novu razinu eskalacije jer se više ne cilja samo na trgovačke linije koje izravno opslužuju Izrael, već i na velike međunarodne energetske i tankerske kompanije. Time se otvara pitanje sigurnosti ključnih globalnih trgovačkih pravaca kroz koje prolazi značajan dio svjetskog prometa nafte i kontejnerskog tereta.
Prema analitičarima, ovakvi potezi dodatno destabiliziraju pomorski sektor, povećavaju troškove osiguranja i potiču kompanije da razmatraju alternativne rute poput obilaska Rta Dobre nade. No takvi zaobilazni pravci donose dulje tranzitno vrijeme i rast troškova, što se u konačnici odražava na svjetsko tržište energije i robe.
Dok Minervagracht i dalje gori u Adenskom zaljevu, međunarodna zajednica pomno prati situaciju u Crvenom moru, svjesna da bi daljnja eskalacija mogla dovesti do jedne od najvećih pomorskih sigurnosnih kriza u posljednjih desetljeća.
Hrvatska se kroz kombinaciju snažnih investicija, održivog turizma i industrijske potpore sve snažnije pozicionira kao nezaobilazna destinacija na kruzing karti Mediterana
U Šibeniku je 30. rujna svečano otvorena 67. Generalna skupština MedCruisea, najveće međunarodno okupljanje predstavnika kruzing industrije na Mediteranu, koja je ove godine okupila više od 214 sudionika i 26 kruzing kompanija.
Potpredsjednik Vlade i ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković naglasio je kako Šibenik zasluženo nosi ulogu domaćina zbog snažnog iskoraka u pomorskom i turističkom razvoju. Istaknuo je da Hrvatska trenutno provodi investicijski ciklus vrijedan 500 milijuna eura za modernizaciju i obnovu lučke infrastrukture na obali i otocima. „To je prava renesansa naših luka. Samo iz nacionalnih sredstava ulažemo 15 milijuna eura godišnje, dok se velik broj projekata u cijelosti financira europskim fondovima“, rekao je Butković.
Među projektima posebno je istaknuo gradnju putničkih terminala. Nakon Zadra, uskoro završava i terminal u Šibeniku, a slični projekti odvijaju se i u Splitu. Uz turistički segment, ministar je podsjetio i na industrijsku komponentu – najavljeno je potpisivanje ugovora o koncesiji s brodogradilištem Iskra, važnim uporištem za servis i remont flote. „Naš cilj nije samo rast u brojkama, već kvalitetan i dugoročan razvoj koji koristi lokalnim zajednicama i pomorcima“, zaključio je.
Župan Šibensko-kninske županije Paško Rakić naglasio je da skupština potvrđuje poziciju regije kao rastuće kruzing destinacije. Poseban naglasak stavio je na važnost povjerenja između kruzing turizma i lokalnog stanovništva, uključujući otočane, kao i na zaštitu okoliša.
Gradonačelnik Željko Burić podsjetio je na veliki razvojni zaokret Šibenika, koji je u 15 godina prešao put od industrijskog središta do turističkog grada s više od 1,4 milijuna noćenja. „I dalje nismo odustali od gospodarstva, koje čini polovicu gradskih prihoda“, istaknuo je Burić.
Predsjednica MedCruise-a Theodora Riga zahvalila je domaćinima i naglasila da je ovogodišnje okupljanje rekordno. „Hrvatska je ključna članica MedCruisea – vi ovdje pišete novu povijest kruzing industrije“, poručila je.
Ravnatelj Lučke uprave Šibenik Paško Đelalija dodao je da je Šibenik danas „prijestolnica kruzing industrije na Mediteranu“, ponosan što se grad pozicionirao kao snažan partner kruzing kompanijama.
Nakon konferencije, ministar Butković obišao je novi pomorsko-putnički terminal u šibenskoj luci, gdje su radovi u završnoj fazi.
Prema najnovijim podacima VesselsValue, reefer sektor trenutno ima najslabije rezultate kada je riječ o Carbon Intensity Indicatoru (CII), dok kontejnerski brodovi prednjače s najvećim udjelom plovila u sigurnim kategorijama A do C.
Kako navodi Splash247, oko dvije trećine kontejnerske flote danas ostvaruje CII ocjene između A i C, dok čak 80 posto starih reefer brodova završava u opasnim zonama D i E. Ovakvi rezultati ukazuju na ozbiljan izazov za sektor koji se suočava s pritiscima energetske učinkovitosti i zahtjevima dekarbonizacije.
Kako navode u VesselsValue, industrija je u fazi tranzicije – dominacija nekoliko velikih prijevoznika ostaje neupitna, ali se sve više ulaže u dvogorivne tehnologije i poboljšanje energetskih performansi. Glavni izazov bit će pronaći ravnotežu između operativne učinkovitosti i regulatornih zahtjeva koji postaju sve stroži.
Foto: Splash247
CII sustav ocjenjivanja razvio je IMO i on je obvezan prema MARPOL Annex VI od 1. siječnja 2023. Obuhvaća sve teretne, ropax i kruzerske brodove iznad 5.000 GT u međunarodnoj plovidbi. Nakon svake kalendarske godine, brodovi moraju svojoj zastavi prijaviti ostvareni godišnji CII, koji se zatim verificira i uspoređuje s propisanim standardima.
Ocjena se dodjeljuje u rasponu od A do E – od iznimno dobre do vrlo loše. Rezultat se bilježi u planu upravljanja energetskom učinkovitošću broda (SEEMP). Ako brod tri godine zaredom završi u kategoriji D ili E, dužan je predati akcijski plan kojim će pokazati kako će dosegnuti minimalnu ocjenu C.
Nakon raketnog napada brod pluta bez nadzora, a ratni brodovi su upućeni u pomoć i osiguranje područja
Nizozemski brod Minervagracht pogođen je projektilom u Adenskom zaljevu, pri čemu su ozlijeđena dvojica pomoraca, a posada je bila prisiljena napustiti brod. Prema navodima Europske pomorske operacije ASPIDES, od ukupno 18 članova posade na brodu, jedan je lakše ozlijeđen i u stabilnom je stanju, dok je jedan pomorac zadobio teže ozljede te je hitno prebačen u Džibuti na liječenje.
Poziv u pomoć zaprimljen je 29. rujna u 13:09 UTC, nakon eksplozije i požara na poziciji 12°25.9’N 046°55.2’E, jugoistočno od Adena. U trenutku napada brod nije imao uključen AIS signal, što je otežalo identifikaciju i koordinaciju pomorskih snaga u području.
Iako odgovornost za napad još uvijek nije preuzeta, obrazac prijetnji podsjeća na dosadašnje djelovanje Huta, koji su ranije najavljivali udare na trgovačku plovidbu kao dio kampanje povezane s ratom u Gazi. U širem kontekstu, regija je pod dodatnim napetostima zbog nedavne odluke Ujedinjenih naroda o ponovnom uvođenju sankcija Iranu.
Sigurnosne agencije upozoravaju da je prijetnja u Adenskom zaljevu i Crvenom moru i dalje visoka te da postoji mogućnost kombiniranih napada projektilima i manjim brzim plovilima. Svim brodovima savjetuje se povećani oprez pri tranzitu tim pomorskim koridorom.
Scorpio Tankers nastavlja s optimizacijom svoje flote i bilance, nakon što je dogovorio prodaju dvaju LR2 tankera iz 2019. godine. Tvrtka je iskoristila visoke cijene na tržištu rabljenih brodova, a ukupna vrijednost transakcije iznosi 122,4 milijuna dolara.
Prodani su scrubberom opremljeni tankeri STI Lobelia i STI Lavender, oba nosivosti 110.000 dwt, izgrađena u brodogradilištu New Times. Svaki je postigao cijenu od 61,2 milijuna dolara, a isporuka novim vlasnicima predviđena je u posljednjem kvartalu 2025. godine, piše Splash247.
Tvrtka je najavila kako će dio prihoda od prodaje iskoristiti za dodatno smanjenje zaduženosti. Planira se otplata 14 milijuna dolara duga vezanog uz kreditnu liniju vrijednu milijardu dolara, dok će neiskorišteni revolving dio kredita biti smanjen za 30,7 milijuna dolara.
Ova transakcija dolazi nedugo nakon što je u rujnu prodan MR tanker STI Maestro, izgrađen 2020., za 42 milijuna dolara. Taj je prihod iskorišten za otplatu 5,1 milijuna dolara duga.
Scorpio Tankers trenutno posjeduje ili ima u najmu 99 brodova za prijevoz naftnih derivata: 38 LR2 jedinica, 47 MR tankera i 14 handymaxa. Tvrtka je poznata po aktivnom upravljanju flotom, kupnjama i prodajama, kojima prilagođava poslovanje cikličkim kretanjima na tržištu tankera.
Carnival Corporation objavio je financijske rezultate za treće tromjesečje 2025., koje je zaključio s povijesno najboljim brojkama. Neto dobit iznosila je 1,9 milijardi dolara, dok je prilagođena neto dobit dosegla 2 milijarde dolara. Prihodi su dosegnuli 8,2 milijarde dolara – deseti kvartal zaredom na rekordnoj razini.
Prema riječima izvršnog direktora Josha Weinsteina, snažna potražnja i rast potrošnje gostiju na brodu podigli su neto prinose za 4,6 posto u odnosu na prošlu godinu, što je ostvareno na istoj floti. Naglasio je i da je povrat na uloženi kapital dosegnuo 13 posto – prvi put nakon gotovo dva desetljeća, piše Cruise Industry News.
U kvartalu je zabilježeno i rekordnih 7,1 milijardi dolara depozita od gostiju, dok je potražnja za buduće krstarenje već sada na povijesnim razinama. Gotovo polovica kapaciteta za 2026. već je prodana po najvišim cijenama do sada, a i 2027. godina započela je s rekordnim rezervacijama.
Važnu ulogu u uspjehu imaju i brendovi Carnival Cruise Line i AIDA, ali i nova ekskluzivna destinacija Celebration Key, koju su putnici i mediji dočekali s oduševljenjem. Uprava vjeruje da atraktivne destinacije u Karibima i dalje privlače kako stalne goste, tako i nove putnike, posebno one koji inače biraju kopnene aranžmane.
Za cijelu 2025. godinu kompanija očekuje da će neto prinosi biti veći za oko 5,3 posto u odnosu na 2024., dok bi prilagođena neto dobit trebala porasti za gotovo 55 posto. U četvrtom tromjesečju očekuje se rast neto dobiti za više od 60 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine.
S obzirom na snažnu potražnju, povijesno visoke cijene aranžmana i stabilnu financijsku poziciju, Carnival očekuje da će nastaviti s rastom profitabilnosti i daljnjim zatvaranjem razlike u odnosu na konkurenciju na tržištu odmora.
U Bruxellesu je održan sedmi, ujedno i završni partnerski međunarodni sastanak projekta SafeNav, financiranog kroz program Horizon Europe. Na sastanku su pred Europskom komisijom, klasifikacijskim društvom DNV i Europskom agencijom za pomorsku sigurnost (EMSA) predstavljeni glavni rezultati trogodišnjeg istraživačkog rada.
Projekt SafeNav imao je za cilj razvoj inovativne platforme koja pomorcima omogućuje dinamičko i precizno izbjegavanje sudara na moru. Sustav koristi napredne algoritme i integrirane senzorske podatke kako bi pomorcima u realnom vremenu ponudio optimalne manevre u skladu s međunarodnim propisima o izbjegavanju sudara na moru (COLREG). Riječ je o tzv. COLREG-Compliant Co-Pilotu – digitalnom kopilotu koji pruža podršku u donošenju odluka.
Foto: PFRI
Na završnom sastanku sudjelovali su izv. prof. dr. sc. Srđan Žuškin, voditelj istraživačke skupine, prof. dr. sc. Igor Rudan te Ivan Vilić, mag. ing. Oni su prezentirali razvijene modele i funkcionalnosti SafeNav platforme, naglasivši njezinu praktičnu primjenu u svakodnevnoj navigaciji.
Foto: PFRI
Predstavnici Europske komisije i EMSA-e istaknuli su važnost ovakvih rješenja za povećanje sigurnosti plovidbe, posebno u područjima s gustim prometom. SafeNav bi u budućnosti mogao postati vrijedan alat u radu zapovjednika i časnika, smanjujući rizik od ljudske pogreške i pomažući u donošenju pravovremenih odluka.
Više detalja o projektu i njegovim rezultatima dostupno je na službenim mrežnim stranicama te u promotivnom videu:
Japanska brodarska kompanija Nippon Yusen Kabushiki Kaisha (NYK Line) potpisala je memorandum o razumijevanju s tvrtkom Neptune Robotics s ciljem ubrzanja povećanja energetske učinkovitosti i dekarbonizacije svoje globalne flote.
NYK surađuje s Neptunom od 2022. godine te je bio jedan od prvih brodara koji je uveo robotsko čišćenje trupa. Dosadašnji rezultati pokazali su da roboti donose do deset puta veće uštede u gorivu u odnosu na trošak čišćenja, uz značajno smanjenje potrošnje goriva i emisija, piše Splash247.
Ovim proširenjem partnerstva robotsko čišćenje uvodi se na cijelu flotu NYK-a, čime se očekuju dodatne godišnje uštede i smanjenje emisija. U sklopu suradnje, NYK se pridružio i investicijskom krugu vrijednom 52 milijuna dolara kojim je Neptune osigurao sredstva za daljnji razvoj.
Za razliku od ronilaca ili konvencionalnih ROV sustava, Neptunovi roboti koriste umjetnu inteligenciju i u stanju su očistiti trup capesize broda 3 do 5 puta brže. Sustav radi potpuno automatizirano, sigurno, iznad i ispod površine, pa čak i u morskim strujama do četiri čvora – što je trostruko više od mogućnosti ljudskih ronilaca. Roboti mogu raditi danju i noću, u bistroj i zamućenoj vodi, uz očuvanje zaštitnih premaza na trupu.
„Kroz ovo partnerstvo želimo stvoriti nove poslovne prilike kombiniranjem naših snaga. Vjerujemo da će suradnja doprinijeti ne samo dekarbonizaciji naše flote, već i šireg brodarskog sektora“, izjavio je Hidehiko Sato, generalni menadžer brodskog poslovnog odjela NYK Linea.
