U uredu Sindikata pomoraca Hrvatske održana je konferencija za medije gdje su objavljeni dobitnici Plave vrpce Vjesnika 2025. Na konferenciji su sudjelovali tajnik Odbora PVV Damir Herceg, predsjednik Odbora PVV Edo Šarunić, ravnatelj Nacionalne središnjice za usklađivanje traganja i spašavanja na moru Rijeka, i kapetan Dragomir Mucić u ime SPH. 

Za priznanja Plave vrpce Vjesnika 2025. nominirano je osam (8) poduhvata, dva (2) u pojedinačnoj i šest (6) u momčadskoj konkurenciji.

Dobitnik Plave vrpce Vjesnika 2025. u pojedinačnoj konkurenciji je poduzetnik Mario Popovac (46) iz Omiša.

On je za strašnog požara u Marušićima, 21. lipnja 2025. godine, svojom gumenom brodicom dužine osam metara prevezao oko 70 osoba, među kojima je bio veliki broj djece, žena i starijih slabo pokretnih osoba, od plaže na koju su se sklonili pred vatrenom stihijom do brodova nekoliko lučkih kapetanija, pomorske policije i MORH – a udaljenih stotinjak metara od obale, kojima su potom prevezeni u Omiš. 

Čim je čuo za požar, Mario je svojom brodicom krenuo u pomoć prijatelju u mjestu Pisak, istočno od Omiša. Ploveći pored Marušića, po jakoj buri, ugledao je spomenute službene brodove, a pritom se bojao da ga netko ne kazni, jer je plovio područjem gdje su kanaderi uzimali vodu za gašenje požara.Ti brodovi bili su udaljeni oko 100 metara od plaže na kojoj je bilo oko 70 ljudi, koji su čekali da budu evakuirani na sigurno. Problem je bio u tome što spomenuti veliki brodovi nisu mogli doploviti do plaže po jakoj buri te opasnosti od nasukanja u plitkom moru punom sika.

” Usprkos vjetru i valovima te upozorenju vlasti da se ne približavam obali, jer bi mogao teško oštetiti plovilo i propeler motora te se naći u problemima, uspio sam krmom vezati čamac uz mali betonski plato na plaži, gdje je dubina mora svega pola metra. Ukrcao sam sedam – osam odraslih osoba i dvoje – troje djece te ih prevezao do službenih brodova  kojima su kasnije prevezeni u Omiš. Bilo je tu i starijih slabo pokretnih osoba, koje je prilikom iskrcaja trebalo podignuti na brodove. U jednom trenutku, nakon što sam odradio pet – šest tih transfera, zapaljeni bor srušio se na plažu, i to svega desetak metara od ljudi koji su čekali da ih prevezem na sigurno. Vrh gorućeg bora pao je u more; nisam htio ni pomisliti što bi bilo da je to stablo palo na neku od tih osoba koje su nedugo prije toga pobjegle pred vatrenom stihijom. Napravio sam 10 – 12 vožnji od mula do brodova, odnosno nisam stao s akcijom dok i posljednjeg čovjeka s plaže nisam prebacio na sigurno,” rekao nam je Popovac, koji je cijeli život vezan uz more i plovidbu.

U pojedinačnoj konkurenciji za Plavu vrpcu Vjesnika 2025. bio je nominiran i kapetan Pero Šutalo (49) iz Cavtata. On je zapovijedajući brodom za kružna putovanja Brilliance of the Seas, iz flote Royal Caribbean International, 26. veljače 2025. u Meksičkom zaljevu spasio 11 kubanskih državljana, tri žene i osam muškaraca.

“Toga dana u ranim popodnevnim satima, 60 milja od meksičke obale, dežurni na zapovjednom mostu ugledali su na udaljenosti četiri – pet milja barku s jedrom iz koje su ljudi mahali komadom bijele tkanine. Naredio sam da okrenemo brod i zaplovimo prema uočenom plovilu dugačkom oko sedam metara, jer je bilo jasno da te osobe trebaju pomoć. Zaustavili smo se pola milje od tih očajnika koji su tražili da ih spasimo. Njihova barka je primala more, koje su neprestano morali izbacivati da ne potonu. Spustili smo u more spasilačku brodicu, kojom smo prevezli te ispaćene ljude do broda. Neke je trebalo i medicinski zbrinuti. Ispred ulaza u brodsku bolnicu prišao mi je jedan od spašenih Kubanaca, a kad je na pločici pričvršćenoj na mojoj košulji pročitao ‘Pero Croatia’, zagrlio me je i uzviknuo: ‘Thank you, Modrić’! Taj osjećaj da ste nekome spasili život prati čovjeka do kraja života”, zaključio je Šutalo. 

U momčadskoj konkurenciji dobitnici Plave vrpce Vjesnika 2025. su mještani otoka Premude. Oni su 15. studenoga 2024. u večernjim satima spasili 72 putnika s katamarana Princ Zadra, u vlasništvu tvrtke Miatours, koji se toga dana oko 18,10 sati nasukao na hrid Bračić ispred luke Krijal na Premudi. Šok, nevjerica i strah zavladali su na tom dvotrupcu dugačkom 38,40 metara, koji je dolazio iz Zadra, a nakon Premude trebao je produžiti  za Silbu i Olib. Mnogi od putnika su popadali po podu katamarana prilikom njegovog silovitog izlijetanja na hrid. Trebalo je brzo djelovati, jer spustio se mrak, bura je dizala valove … Pomisao da bi oštećeni katamaran mogao kliznuti s hridi natrag u more ledila je krv u žilama, jer na tom mjestu radi se o dubini od 50 metara.

“Svi koji smo u tom trenutku bili na obali, a imamo brodice, zaplovili smo prema nasukanom katamaranu. Istodobno smo zvali i ostale mještane da krenu brodicama spašavati putnike. 

U tren oka stvorena je flota od 10 barki u kojima je bilo 19 mještana, koji  su žurili u pomoć ljudima na ‘Princu Zadra’. Moj nećak Ivan Maljić i ja prvi smo doplovili do nasukanog katamarana, za manje od deset minuta, gdje smo uz pomoć posade i putnika u barku ukrcali petero djece i tri majke te zaplovili nazad prema Premudi. Odmah iza nas su bile dvije brodice u kojima su bili Ante Lovrović i Lesli Smirčić te Željko Bujačić i Matko Škarpona. Putem smo susreli još sedam barki koje su žurile u pomoć putnicima na katamaranu. Zbog sigurnosti odvijanja pomorskog prometa na Bračiću je već trebalo postaviti svjetionik,” rekao nam je umirovljeni pomorski kapetan Leon Smirčić, koji je svojedobno kao zapovjednik plovio na ‘Princu Zadra’. 

Poduzetnik i svojedobno predsjednik MO Premuda, Veljko Žuvanić, koji je svojom brodicom također pritekao u pomoć putnicima na nasukanom katamaranu, naglasio je da se svih deset brodica vraćalo i po nekoliko puta do ‘Princa Zadra’ kako bi prevezli putnike i prtljagu.

“Sreća u nesreći je bila što se katamaran nasukao na najmanje opasnom dijelu Bračića, a prethodno je prošao tik uz hrid Mala Sika. Da se nasukao bilo gdje drugdje na hridi, mislim da bi bilo puno opasnije za putnike. Katamaran je potonuo drugog dana u 16,20 sati na dubinu od 50 metara. Iz njegovih tankova izvađeno je četiri i pol tone goriva,” ispričao je Žuvanić. 

Na ‘Princu Zadra’ bio je i poduzetnik Franko Jadrošić, koji  nam je rekao da je u trenutku izlijetanja broda na hrid prvo pomislio da su prešli preko neke brodice, jer u to doba godine mnogi mještani izlaze na more loviti lignje. 

“U tom trenutku osjetio sam kako se ‘Princ Zadra’ diže, a jezivo grebanje njegova dva trupa po hridi kao da je trajalo cijelu vječnost. Prilikom nasukanja katamaran se nagnuo, ali se po njemu moglo hodati. Bilo je i panike, ali  smo je uspjeli smiriti, a desetak minuta kasnije već su doplovile prve brodice. Započela je evakuacija putnika, prvo majki s djecom, zatim staraca …,” dodao je Jadrošić.

Premujanin Serđo Kovačević također je zaplovio svojom plastičnom pasarom (5 m) prema nasukanom katamaranu, na kojem su mu bili sin, snaha i brat. Čim je isplovio odmah je bio mokar od valova koje je dizala bura, ali to ga nije obeshrabrilo, jer je želio pomoći ne samo svojim najmilijima već i drugim putnicima.

“Putnici su na pristigle barke prelazili preko krme nagnutog katamarana, koja je bila metar iznad površine mora. S obzirom da su ta uglavnom mala lagana plovila poskakivala na valovima trebalo je dobro paziti da netko ne završi u moru,” ispričao je Kovačevič. Mještani Premude su organizirali prihvat prestrašenih i od valova mokrih putnika s “Princa Zadra”, kojima su potom spasili i prtljagu. Posada Jadrolinijinog trajekta Vladimir Nazor zbrinula je brodolomce te ih prevezla do Silbe i Oliba. Mještani Premude koji su sudjelovali u ovoj akciji spašavanja i prihvatu putnika s nasukanog ‘Princa Zadra’ ne smatraju da su pritom učinili posebno junačko djelo, već mirno kažu, kako su oni svoje napravili te napominju da bi jednako postupili i stanovnici drugih hrvatskih otoka.

U momčadskoj konkurenciji za Plavu vrpcu Vjesnika 2025. nominirani su bili i:

 1. Pulski ribari Nikola Simić (24) i Mario Mrđenović (42) spasili su 14. rujna 2024. kod Golubovih stijena, nedaleko Pule, nasukani turistički brod Srebrno pun turista s kojeg je zatražena pomoć. Brod je bio bez pogona, jer mu se oko propelera omotao konop nelegalnog veza.

“Da bi brod odsukali, zatražili smo da turisti prijeđu s krmenog na pramčani dio palube kako bi se krma uzdigla sa stijene na koju je nasjela. Podvodni dio broda nije bio oštećen, a njegovo odsukavanje našim gliserom dugačkim sedam i pol metara, pogonjenog vanbrodskim motorom od 250 ks, po jugu od 20 čvorova i valovima od dva metra bilo je dosta zahtjevno. Uspjeli smo odsukati ‘Srebrno’, a potom smo ga nastojali odvući što dalje od obale, jer valovi su bili sve veći te su se prelijevali i preko motora našeg plovila,” ispričao je uvodno Simić. 

U međuvremenu je do Galebovih stijena pristiglo plovilo Lučke kapetanije Pula, a to je dvojici požrtvovnih ribara dalo dodatnu sigurnost prilikom tegljenja broda bez pogona na kojem je bilo oko 50 turista. Nakon odsukanja, Mrđenović je preuzeo upravljanje gliserom, a Simić je zaronio pod brod u teglju kako bi nožem prerezao konop čvrsto omotan oko propelera. 

 ” ‘Srebrno’ se dizalo i propadalo na valovima tako da sam svaki zaron morao pažljivo planirati, da me brod ne poklopi. Kad bi zaronio, jednom rukom držao sam se za željezni nosač kormila, a konop sam rezao s nožem u drugoj ruci. Zaronio sam nekoliko desetaka puta, a dva noža sam istupio dok nisam prerezao konop debljine dva centimetra te oslobodio propeler. Brod je samostalno zaplovio, a 50-ak turista na njemu pljeskom je nagradilo Marija i mene,” zaključio je Simić.

2. Četvorica mladića iz Novog Vinodolskog otela su moru ovog ljeta više od 15 ljudi.“Ako me ne ubije more, ubit će me mama kad za ovo sazna,” rekao je Tin Buneta (16) iz Novog Vinodolskog, dok je vješto upravljajući skuterom za vodu, “jet skijem”, savladavao velike valove hitajući u pomoć tročlanoj poljskoj obitelji koja se u malom “gumenjaku” našla u životnoj opasnosti za jake bure u Vinodolskom kanalu. Zbilo se to 3. srpnja ove godine u popodnevnim satima, a s Tinom je u tim trenucima bio Erik Čemeljić (20) iz Mandra na Pagu. Zbog valova i morske prašine vidljivost je bila slaba, a kad su došli do “gumenjaka” u njemu su ugledali “veselog” muškarca, okruženog praznim limenkama piva, koji je nešto vikao te bacio mobitel u more, a njegova trudna supruga i trogodišnja kćerkica bile su iznemogle, promrzle i prestrašene. Da bi konopom vezali “gumenjak” i uzeli ga u tegalj, Erik je morao skočiti u more i to učiniti, a do obale su ih dovukli sa zadnjim kapima goriva u spremniku vodenog skutera.  “Četvorka” Tin, Erik, njegov brat blizanac Raul, i Kristjan Berisha (39) iz Crikvenice spasili je ovog ljeta u većem broju akcijao više od 15 ljudi u Vinodolskom kanalu. Ti mladi junaci iz Novog Vinodolskog inače su cijelo ljeto radili na iznajmljivanju plovila za razonodu na plaži podno hotela Lišanj, a za iznenadnih nevera spašavali su neoprezne turiste koje bi vjetar i valovi odnijeli od obale na pedalinama, daskama za veslanje, vodenim skuterima, koji bi se prevrnuli, “gumenjacima”… Posebno uzbudljivo bilo je sredinom kolovoza ove godine, kad su u dva dana spasili devet osoba. Tako je 16. kolovoza prvo Berisha s gliserom s otočića San Marino ispred Novog Vinodolskog na kopno prevezao turistu koji je imao srčanih tegoba. Nakon toga je stigla dojava iz Crikvenice da vjetar i valovi nose pedalinu s dvije osobe prema stjenovitoj obali otoka Krka. Gliserom su u pomoć krenuli braća Čemeljić i Berisha. Pedalinu, kojoj je otkazalo kormilo, uhvatili su kod Kačjaka, a da nisu bili tako odlučni i brzi valovi bi to krhko plovilo s dvije osobe razbili o stijene Krka. Vraćajući se prema Novom Vinodolskom naišli su na prevrnuti vodeni skuter, pored kojeg su se na valovima jedva održavali djevojka i mladić iz Njemačke, iako su na sebi imali prsluke za spašavanje. Bili su iscrpljeni, a muškarac je bio dezorijentiran, jer je vjerojatno prilikom prevrtanja plovila zadobio udarac u glavu. Sva trojica jedva su ga podigli iz uzburkanog mora u gliser. To nije bio i kraj spašavanjima toga dana, jer su u nastavku plovidbe naišli na dvije djevojke na dasci za veslanje, koje su trebale pomoć. Erik napominje kako neku posebnu evidenciju o spašavanju ljudi na moru nisu vodili. Jer, kako kažu ovi “timski igrači”, mi smo sretni kad nam nakon spašavanja netko stisne ruku, i kaže:”Thank you”!

 3. Trojica Cavtaćana spasila su dvojicu francuskih tinejdžera iz “paklenog mora” 

Podno hotela Croatia u Cavtatu, 21. kolovoza 2025. u popodnevnim satima, dvojicu francuskih 16-godišnjaka u more su povukli valovi veći od pet metara. U pomoć su im pritekli zamjenik direktora ‘Croatije” Luko Radović (53) i djelatnici tog hotela Asmir Šahinović (24), koji su skočili u razbješnjelo more te u krajnje dramatičnim okolnostima spasili tinejdžere. 

“Čim sam skočio u taj pakao uhvatio sam jednog od tih dječaka i povukao ga prema obali. Valovi su nas podigli i bacili na kraj, a pritom smo obojica zadobili dosta posjekotina po tijelu od udaraca o oštre stijene”, rekao nam je Šahinović, napomenuvši da on baš i nije posebno dobar plivač. Radović se s drugim Francuzom pomoću koluta za spašavanje udaljio od stijena prema konopu s malim plutačama kojim je ograđena plaža, procijenivši da bi ih valovi mogli razbiti o stijene. Tu je odlučio sačekati dolazak Antonija Langa (39) s vodenim skuterom, koji ih je kasnije jednog po jednog prevezao na sigurno. 

“Valovi su nas dizali po nekoliko metara u zrak, a onda bi pali te potonuli metar i više ispod površine mora. Hrabrio sam tog momka da izdrži, govoreći mu da će pomoć brzo stići,” rekao je Radović, koji je u olujnom moru proveo 40 minuta. 

4. Za uspješno odrađenu akciju traganja te spašavanja talijanskog bračnog para, kojemu je uz zapadnu obalu Istre potonuo 10-metarski motorni čamac, za Plavu vrpcu Vjesnika 2025. zajednički su nominirani: dvočlana posada ophodne brodice Lučke kapetanije Pula; četveročlana posada gumene brodice GB 201 / Modrulj 1/ Obalne straže RH te dvočlana posada aviona Pilatus PC – 9M Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. U Nacionalnoj središnjici za usklađivanje traganja i spašavanja na moru Rijeka – MRCC Rijeka, 6. kolovoza 2025. u 14,58 sati zaprimili su dojavu da je dvije milje od Poreča, nakon prodora mora u trup, potonuo 10 – metarski motorni brod na kojemu je bio talijanski bračni par. Za supružnicima koji su se prije potonuća uspjeli ukrcati u mali “gumenjak” odmah je pokrenuta potraga. Zbog proturječnosti o mjestu potonuća te potom njihovog plutanja morem, potraga je proširena na cijelu zapadnu obalu Istre. Za njima su uz brodicu Lučke kapetanije Pula, tragala i plovila lučkih ispostava u Umagu i Poreču. Potom su na zahtjev MRCC – a Rijeka u potragu uključeni  gumena brodica GM 201 /Modrulj 1/ Obalne straže RH  te avion Pilatus PC – 9M Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Talijanski par je preko mobitela bio u vezi sa Središnjicom u Rijeci, a njihovu poziciju u moru nije uspio utvrditi ni MRCC Roma. Na plovilu Lučke kapetanije Pula, uz nautičara I.vrste Davora Romića i voditelja brodice Đanija Blažinu, bila je i pulska lučka kapetanica Dolores Brenko Škerjanc.

“Kad je Talijan javio da on i supruga u daljini  na obali vide tri dimnjaka s crveno – bijelim crtama, pomislila sam da se radi o platformi za bušenje podmorja koja se nalazi u Uljaniku, što se kasnije pokazalo točnim,” rekla je Brenko Škerjanc. U Pilatusu PC – 9M koji je u 16,37 sati poletio iz Zemunika bili su brigadir Damir Barišić, pilot i načelnik odjela u zapovjedništvu HRZ-a i poručnik Matej Ravlić, pilot i nastavnik letenja u 392. eskadrili aviona. 

“S obzirom na to da nismo raspolagali s točnijim podacima o poziciji nestalih osoba, područje pretrage bila nam je praktički cijela zapadna obala Istre. Talijanski par u ‘gumenjaku’ pronašli smo u trećem naletu oko 17,30 sati i to su za nas trenuci sreće, jer spašeni su ljudski životi. Koordinate mjesta pronalaska smo preko časnika za navođenje u bojni Zračnog motrenja i navođenja poslali kolegama iz Obalne straže RH i Lučke kapetanije Pula, čija plovila su za manje od 10 minuta došla do pozicije na kojoj se u malom “gumenjaku” nalazio talijanski par,” rekao je Barišić.

Kopilot Ravlić je naglasio kako je ponosan što je u svom prvom letu za potrebe Obalne straže RH uspješno locirao talijanski par u valovitom moru, oko 12 milja od Pule. Posadu gumene brodice za brze intervencije GB201,” Modrulj 1″. Obalne straže RH, koja je spasila talijanski par, činili su: poručnik bojnog broda Hrvoje Šestan, zapovjednik brodice; kapetan korvete Darko Sabioni; razvodnica Ana Beržaj i pozornik Toni Lukić. 

“Spašeni Talijani su uz “gumenjak” vezali mali brodski hladnjak, koji im je služio kao sidro, jer je usporavao njihovo kretanje morem po vjetru i valovima. Par je bio vidno iscrpljen, ali sretan što su ih Hrvati spasili,” rekao je Šestan.

Razvodnica Beržaj pomogla je Talijanki da iz “gume” prijeđe na “Modrulja 1”, a ova ju je od sreće zagrlila.

5. Četveročlana posada patrolnog čamca “205” za brze intervencije Mornarice vojske Crne Gore spasila je 10. ožujka 2025. po olujnom nevremenu u albanskom dijelu Jadranskog mora proslavljenog hrvatskog skijaša Ivicu Kostelića i njegovog prijatelja Mathieua Maynadiera, inače poznatog francuskog alpinistu. Njih dvojica spuštali su se u kajacima rijekom Bojanom prema njenom ušću u more, a jake struje i valovi odnijeli su ih na pučinu. Nakon prevrtanja kajaka na olujnom moru, Kostelić je ostao plivati držeći se za kajak Maynadiera. Treći član ove kajakaške ekipe, francuski državljanin, uspio je doveslati do obale. Ova njihova avantura započela je 5. ožujka 2025. u sklopu Prve skijaške traverze Prokletija. U potragu za spomenutom dvojicom kajakaša iz luke Bar u Crnoj Gori spomenutog dana u 19 sati isplovio je patrolni čamac “205” Mornarice vojske Crne Gore čiju posadu su činili : Nikola Bajčeta, zapovjednik patrolnog čamca “205”; Mihailo Miletić, zapovjednik patrolnog čamca “206”; Milija Rmuš, zamjenik zapovjednika patrolnog čamca “205” te Haris Hasković, mornar. Mrak, veliki valovi i kiša otežavali su potragu za dvojicom kajakaša koje je od ušća Bojane u more nevrijeme odnijelo u albanske vode. U ovoj akciji traganja i spašavanja sudjelovao je i helikopter Bell 412 Zrakoplovstva Vojske Crne Gore, čija četveročlana posada je pomoću termovizijske kamere otkrila i locirala Kostelića i Maynadiera u moru. Međutim, zbog problema s komunikacijskim vezama to nisu mogli dojaviti kolegama na patrolnom čamcu “205”. Posadu helikoptera činili su: major Milan Joksimović, kapetan helikoptera; major Boško Kuveljić, kopilot; kapetan Lazar Novićević, operater termovizijskom kamerom te zastavnik Dejan Perović, letač tehničar. Prema riječima Joksimovića, oni su reflektorom osvjetljavali dvojicu kajakaša u moru te helikopterom kružili nad njima kako bi kolegama na patrolnom čamcu olakšali posao spašavanja Ivice i Menadiera. Kostelić je u moru proveo pet sati pri temperaturi vode od devet stupnjeva Celzijusovih. Ova akcija traganja i spašavanja okončana je nešto poslije 23 sata, kad se u luku Bar vratio patrolni čamac “205”, čija posada nam je rekla da su sretni i ponosni što su spasili dva života. 

Članovi Odbora za dodjelu Plave vrpce Vjesnika su: 

predsjednik, kap. Edo Šarunić, ravnatelj Nacionalne središnjice za usklađivanje traganja i spašavanja na moru Rijeka; kap. Dragomir Mucić, Sindikat pomoraca Hrvatske; kap. Mario Zorović, predsjednik Udruge hrvatskih posrednika pri zapošljavanju pomoraca (CROSMA); prof. dr. sc. Alen Jugović, redoviti profesor u trajnom zvanju Pomorskog fakulteta u Rijeci; doc. dr. sc. Igor Kegalj, ravnatelj Pomorske škole Bakar; Mario Pavić, Hrvatska udruga brodara Mare Nostrum; Kristijan Pavić, predsjednik Uprave ACI d.d.; Vladimir Šetka, novinar Hrvatskog radija – Radio Zadar; kap.Željko Vuković, dobitnik Plave vrpce Vjesnika 2014. te Damir Herceg, tajnik Odbora Plave vrpce Vjesnika.