Devastacija prirodne obale, betoniranje i nasipanje plaža neprirodnim materijalima, pod krinkom “dohrane” , iz godine u godinu u Hrvatskoj uzimaju sve više maha.
„Problem je što ne postoji zakonska regulativa koja definira dohranjivanje, metode i načine, a pogotovo ne razlikuje dohranjivanje od nasipavanja. To bi trebalo zakonski regulirati jer trenutačno je stanje neodrživo s obzirom na to da je siva zona“ – rekao je za HTV-ovu emisiju More prof.dr.sc. Dalibor Carević, iz projekta Beachex, Građevinski fakultet Zagreb.
Odgovor na to je europski projekt Beachex financiran od strane Hrvatske zaklade za znanost kojeg provode Građevinski fakulteti u Zagrebu i Rijeci u suradnji s britanskim Sveučilištem u Lancasteru.
„Da u konačnici dobijemo jedno održivo upravljanje u ekonomskom smislu da se smanje troškovi održavanja plaža koji se trenutno provode u Hrvatskoj, te da smanjimo negativne ekološke efekte i gradnje i održavanja odnosno dohranjivanja plaža“ – pojašnjava Carević za HRT.
Ne postoje istraživanja na koliko se lokacija duž hrvatske obale koristi neprikladan materijal. Međutim, prema anketi Beachexa više od 370 hrvatskih plaža od oko 2 tisuće u 130 priobalnih općina i gradova, dohranjuje se nekom vrstom materijala. Jedan od dvojbenih primjera je i plaža Grabrovo u Jadranovu na crikveničkoj rivijeri gdje je zbog nasipavanja vjerojatno ugroženo i stanište plemenite periske.
„Što se tiče crikveničkog područja kreće se u istraživanje. Probat ćemo ustanoviti do kuda se uočava sedimentacija s obzirom na to da se zna da se nasipavalo zemljom“ – kaže za emisiju More dipl.ing.biologije Milvana Arko-Pijevac iz Prirodoslovnog muzeja Rijeka, partnera u projektu Beachex.
Možemo učiti od Velike Britanije gdje nema pritiska za izgradnju novih, već održavanje postojećih plaža. Britanci imaju planove upravljanja obalom, a time i plažama, temeljene na sustavnom monitoringu odnosno mjerenju visina i razina plaža.
„I onda se izrađuju razne varijante i rješenja u kojima se mijenja količina materijala, učestalost dohranjivanja, veličina zrna i izvor sedimenta i onda se odabere optimalno rješenje“ – pojašnjava prof.dr.sc. Suzana Ilić, također iz projekta Beachex, Sveučilište u Lancasteru.
Dakle, poštuju se standardi, kako se ne bi događalo da čestice mulja i zemlje, struje i valovi odnose na morsko dno gdje ugrožavaju i uništavaju živi svijet.
„Za radove na samoj plaži treba dobiti licencu za dohranjivanje plaža i dokazati da neće biti negativnih efekata na biocenozu. Materijal za dohranu ili nasipavanje se dobiva iz područja da li podmorskih ili kopnenih koji su određeni posebnim studijama i od firmi koje već imaju licencu za iskopavanje materijala jer dobivanje licence je dugoročan postupak, može potrajati godinama“ – dodaje Ilić.
U potrazi za znanstveno opravdanom i efikasnom formulom upravljanja plažama, stručni tim Beachex-a, provodi i opsežno pilot istraživanje na najposjećenijoj i najvećoj riječkoj plaži Ploče.
„Koristimo moderne tehnologije daljinskih istraživanja; bespilotnu letjelicu, 3D skener, također provodimo mjerenja batimetrije, dakle ispod razine mora“ – kaže dr.sc. Igor Ružić, voditelj mjerenja morfologije žala (Građevinski fakultet Rijeka).
Proučavaju se, kaže Carević, morfološke promjene, promjene žala pod djelovanjem valova i oborina. U idućoj fazi projekta planiraju numerička istraživanja gdje se računalno simuliraju sve te pojave.
Riječ je o jednom od prvih projekata koji objedinjuje različite stručnjake; geologe, biologe, građevinare. U Britaniji su otišli i korak dalje i uključili lokalno stanovništvo.
„Lokalni mještani imaju svoje volonterske grupe koje se brinu o plažama, čiste ih, promatraju, izvještavaju lokalne uprave o problemima koji se onda ozbiljno tretiraju i sve veće su tendencije da se građani uključuju u mjerenje promjena plaža uzimanjem fotografija, i to je naš novi projekt u Velikoj Britaniji“ – kaže prof.dr.sc. Suzana Ilić.
Hrvatski je problem – rastući broj turista, a time i količina prihvatnih i plažnih kapaciteta.
„To je taj pritisak koji osjećamo, dakle šire se plaže, plažni prostor, ali po meni na krivi način jer primjenjuje se jedna dosta jeftina metoda nasipavanje obalne linije“ – ističe prof.dr.sc. Dalibor Carević.
„Recimo u svijetu je praksa da se te plaže projektiraju na jedan način, i onda kroz neko vrijeme kroz monitoring se pokaže na kojim dijelovima taj projekt nije dobar i onda se defacto kroz neko vrijeme korištenja zna odraditi redizajn“ – dodaje Ružić.
Redizajn je potreban i hrvatskom načinu razmišljanja. Nasipavanje, ali i dohrana plaža bez donošenja odgovarajućih standarda, loše je rješenje za očuvanje prelijepe i prepoznatljive hrvatske obale.
Video reportažu pogledajte ovdje.
