Dva bulk carriera sudarila su se u subotu rano ujutro 10 nautičkih milja zapadno od grčkog otoka Kithira na jugu Peloponeza.
Kiveli, koji je plovio pod zastavom Liberije, udario je pramcem u brod Afinu I. koji je plovio pod malteškom zastavom.
U oba broda prodrla je voda i nema ozlijeđenih.
Trenutno nema drugih informacija o nesreći.
Oduvijek je more na sebe privlačilo čovjekovu pozornost, koji ga je od najdrevnijih vremena želio što bolje i temeljitije upoznati, njime ovladati i iskorištavati sva bogatstva koja skriva. Preplovljena su sva mora i oceani, otkriveni novi svijetovi, zemlje i kontinenti. Ali, tisućljećima je enigma bila – što krije tajanstvena morska dubina, svijet tišine, ono ispod površine. No, interes i znatiželja rasla je s novim otkrićima, a razvoj tehnike postupno je rješavao silazak u more, naročito od pojave prvih tzv. teških (klasičnih) oprema; piše Morski.hr. Ipak, ronilaštvo najveći uzlet doživljava godine 1944. kada su gospoda Le Prieur, Gagnan i najpoznatiji među njima Cousteau usavršili i počeli razvijati aparate za autonomno ronjenje s komprimiranim zrakom, koji su roniocima omogućili da se riješe teških skafandera, cijevi i pumpi i da se mogu daleko lakše kretati pod morem.
Naravno, interes za podmorska istraživanja pokazali su stručnjaci raznih disciplina; kako oni s poštenim namjerama, tako i oni drugi. Otvorile su se mnoge nove mogućnosti izučavanja svega onoga što se nalazilo u prekrasnom plavetnilu. Naravno, i arheolozi su se među prvima uključili u ronilačke akcije, i tako počeli utirati put novoj grani u struci – onoj podmorskoj. Napokon su mogli pronaći mnoge poznate i nepoznate lokalitete. Mnoge brodolome među kojima je bilo i onih o čijim su havarijama mogli čitati u povijesnim izvorima – od onih najdavnijih, do onih u izvješćima raznih osiguravajućih društava.
Otkrivene su i istražene mnoge luke, ribnjaci, solane; uvelike se pridonijelo poznavanju konstrukcija plovnih objekata; s dosta pouzdanosti utvrdile su se brodske rute i načini brodarenja; i što je najvažnije spašen je niz dragocjenih predmeta koji su ili kao dijelovi brodskog inventara ili kao trgovački teret dospjeli pod more. Kao zanimljivost donosim ovaj primjer koji danas zvuči pomalo nevjerojatno – prije početaka podmorskih arheoloških istraživanja, rijetko je koji muzej na istočnoj Jadranskoj obali imao tek poneku cijelu amforu.
Tako je niz stručnjaka i znanstvenika iz cijele Europe i SAD-a, počevši intenzivno istraživati nakon Drugog svjetskog rata, dao svoj obol struci, spašavajući mnoge spomenike od propadanja, izloživši ih po mnogim Europskim muzejima i objavljujući ih u knjigama i stručnoj periodici. Važno je napomenuti kako se prvi međunarodni kongres za podmorsku arheologiju održao u Cannesu već 1955. godine.
No, u to vrijeme, u bivšoj državi, što znači i u Hrvatskoj, cijeli je taj proces tekao znatno sporije, jer u počecima nije bilo ni školovanih kadrova, ni sredstava, ni interesa za takvo što. Iz tog razloga niz je podmorskih arheoloških lokaliteta opljačkano i devastirano, a mnogo je nalaza završilo i u privatne zbirke u inozemstvu. Treba svakako kazati kako je i ondašnja mornarica JNA “očistila” dobar broj brodoloma. Nesreća je u tome što je veći dio materijala izvađenog u takvom gusarenju završio po kućama raznoraznih kapetana, pukovnika i generala, i to uglavnom na istoku bivše države. Iako su i pioniri podmorske arheologije u Hrvatskoj: Zlatko Gunjača, Zdenko Brusić i Dalibor Martinović, osim što su vodili “rat” s raznim podmorskim pljačkašima, morali kontrolirati (naravno, koliko su mogli) i pripadnike armije, ipak su se šezdesetih godina prošlog stoljeća stvari počele za struku koliko toliko povoljno odvijati.
Kad posložimo sve kockice mozaika, čini se kako je sudbina htjela, kad je u pitanju podmorje, ronjenje, podmorska arheologija i sve što je uz to vezano, da počinje upravo negdje na šibenskom području. Možda ćete se zapitati o čemu se zapravo radi. Naime, počeci ozbiljnog bavljenja podmorjem počinju upravo na Krapnju, i to daleke 1700. godine, kada je fra Antun, rodom s Krete donio nauk o vađenju i preradbi morskih spužava. U početku je taj lov bio primitivan, vadile su se spužve s dubine do 15 metara. Tek 1893. i 1896. iz Trsta su na Krapanj dovezena dva kompleta ronilačke opreme s kojom se tada koristilo 14 ronilaca. Razvitkom ronjenja, kako nalazimo u nekim dokumentima, pred II. svjetski rat ronilo se čak do dubine od 40 – 45 metara. Upravo od ronilaca s Krapnja, od kojih su neki poklanjali, a neki prodavali, niz je amfora, izronjenih duž cijele istočnojadranske obale, dospjelo u muzeje u Zadru, Splitu pa i Šibeniku pa možemo kazati kako su prvi podmorski nalazi izvađeni upravo od ronioca sa šibenskoga područja.
Uz dobro nam znane spužvare s Krapnja, poznati su nam i Zlarinjani koji su se stoljećima bavili vađenjem i obradom koralja. Naravno, u lovu s “ižinjom”, bez ronjenja, ali, znali su ekploatirati podmorsko blago. Iz našeg je kraja i “mali” Kristijan Curavić, rekorder u nekim disciplinama ronjenja na dah; naš šibenski momak iz dubokog plavetnila. Napomenimo i to, što je onima koji se u današnje vrijeme bave ronjenjem malo i poznato, a to je da su upravo Dalibor Martinović, jedan od pionira podmorske arheologije i pokojni Damir Lozić kao članovi tadašnje državne reprezentacije bili drugi na međunarodnom natjecanju u Livornu u brzinskom ronjenju godine 1968. i to kao osamnaestogodišnjaci. Upravo je u Šibeniku, u Muzeju grada, počelo ozbiljno bavljenje podmorskom arheologijom. Bilo je i prije nekih pokušaja u Rijeci, Splitu, a u Velikom Moluntu kod Dubrovnika su pedesetih godina prošlog stoljeća istraženi ostaci srednjovjekovnog brodoloma. I u Ninu je prve podmorske akcije vodio Zdenko Brusić. A onda, krajem šezdesetih godina, zahvaljujući dolasku Zlatka Gunjače i Zdenka Brusića u šibenski Muzej te sretnoj okolnosti što se u Muzeju zaposlio i ronilački instruktor, a kasnije i muzejski konzervator Dalibor Martinović, počela su se vršiti hidroarheološka rekognosciranja, a kasnije i zahtjevna istraživanja šibenskog podmorja. Obuhvaćeno je područje cijelog šibenskog akvatorija – od rta Ploče, preko šibenskog kanala sv. Ante te Prukljana, Zlarina, Žirja, Kaknja i Tijata sve do Kornatskog otočja. Uz to, osim na šibenskom području, sudjelovali su i vodili mnoge akcije duž cijele istočnojadranske obale. U kasnijim akcijama uspostavljena je i izuzetna suradnja s tadašnjim Republičkim zavodom za zaštitu spomenika kulture, odnosno s Marijanom Orlićem i Marijom Jurišićem.
Dakle, upravo je Šibenik i šibenski akvatorij mjesto gdje je uglavnom počinjalo sve lijepo u bavljenju ljepotama morskih dubina. Upravo je šibenski kraj područje koje bi moglo biti meka za ronioce iz cijele Europe. Upravo Šibenik zaslužuje centralno mjesto na karti sviju onih koji se zapute u proučavanje i izučavanje, ili pak samo u obično uživanje, ovog, jednog od najljepših akvatorija istočne obale Jadrana. Ali, sve to, upravo oni koji su za to nadležni, nikad nisu shvatili.
Nadamo se kako smo vas ovim napisom upoznali s počecima podmorske arheologije, koju su stvarali upravo Zlatko Gunjača, Zdenko Brusić i Dalibor Martinović.
Željko Krnčević
Turistička zajednica Bola na otoku Braču osvojila je nagradu za video “Windsurfing” na međunarodnom turističkom sajmu ITB Berlin, izvijestili su u nedjelju iz bolskog TZ-a, istaknuvši da je kampanja “Naše bolske priče” dobila brončani sjaj; piše Otvoreno more.
“Koliko su važne autentičnost i inovativnost pri komuniciranju destinacija prepoznao je žiri prestižnog međunarodnog natjecanja turističkog filma i multimedije, The Golden City Gate 2021., koji se po dvadeseti put održao u sklopu najpoznatijega međunarodnog turističkog sajma ITB Berlin. U jakoj konkurenciji turističkih filmova iz mnogih svjetskih zemalja, a po odabiru 45 stručnjaka u žiriju, treću nagradu u kategoriji Cities (gradovi) osvojio je video ‘Windsurfing’, iz kampanje ‘Naše bolske priče'”, priopćili su iz TZ-a Bola.
Na današnji dan, 15. ožujka 1493. godine, Kristofor Kolumbo vratio se u Španjolsku sa svog prvog putovanja. Tog je dana uplovio u španjolsku luku Palos de la Frontera, istu iz koje je isplovio 3. kolovoza prethodne godine. Radilo se o konačnom završetku vjerojatno najslavnijeg istraživačkog putovanja u ljudskoj povijesti; piše Povijest.hr. Ukupno je to prvo putovanje trajalo sedam mjeseci i 12 dana.
Kolumbo je prvo putovanje obavio pomoću brodova Santa María, Niña i Pinta, od kojih mu je Santa María služila isprva kao glavni brod. Ipak, ona jedina nije preživjela putovanje pa se Kolumbo u Europu vratio bez nje.
Gradić Palos de la Frontera bio je početna i završna točka prvog Kolumbovog putovanja, čime je odigrao veliku ulogu u povijesti. Dapače, iz tog je gradića bio i znatan broj članova posade Kolumbovih brodova, kao i iz susjednog mjesta Moguera. U neposrednoj blizini Palosa nalazio se i franjevački samostan Rábida (šp. Convento de Santa María de la Rábida), u kojem je Kolumbo boravio prije putovanja i u kojem su mu franjevci pomogli oko organizacije istog. Palos de la Frontera nalazi se u Andaluziji, najtoplijem dijelu Europe, samo oko 40 kilometara od današnje španjolsko-portugalske granice. Ondje je uređen muzej s rekonstruiranim Kolumbovim brodovima.
U večernjim satima 14. ožujka, teretni brod BACH DANG potonuo je pred gradom Mui Ne na jugu Vijetnama.; piše FleetMon
Bio je na putu od elektrane Vinh Tan do Vung Taua, a prevozio je teret od 1.500 tona pepela.
Uzrok nesreće je nepoznat. Sedam članova posade je spašeno i na sigurnom.
Postoji jedna fotografija snimljena na plaži, koja navodno snima olupinu BACH DANG – izgleda kao da je riječ o olupini prevrnutog broda.
Posada jednog njemačkog ribarskog broda je nedavno doživjela šok u Baltičkom moru kod Heiligendamma vidjevši da se, umjesto ribe, u njihovoj mreži nalazi stara morska mina.; doznaje Slobodna Dalmacija
Zapovjednik je odmah kontaktirao Landeswasserschutz Mecklenburg-Vorpommern policiju i poslao fotografiju zarđale eksplozivne naprave iz Drugog svjetskog rata. Ribarski brod se nije smio vratiti u luku prije nego što su policijski eksperti stigli na brod i utvrdili da morska mina, teška 250 kg, nije opasna.
Iako se u njoj još nalazilo 150 kg eksploziva, nedostajao je upaljač, pa do eksplozije nije ni moglo doći. Morska mina je samostalna eksplozivna naprava za uništavanje brodova ili podmornica.
Za razliku od dubinskih bombi, morske mine se polažu u more gdje čekaju da ih aktivira prolazak ili dodir protivničkog broda.
Ž.S.
U našu redakciju gospodin J.F. poslao je snimku velikog ulova u blizini Angole.
U nastavku pogledajte video
Mayflower Autonomous Ship ili MAS navođen je umjetnom inteligencijom, a pogonsko “gorivo” mu je solarna energija iako će imati i dizelski generator.; doznaje Večernji list
Neljudski. Takvi su iz današnje perspektive bili uvjeti koji su vladali na Mayfloweru, trideset metara dugačkom i 180 tona teškom jedrenjaku koji se u jesen 1620. otisnuo s obale Engleske prema novom neistraženom svijetu – Americi. Plovidba je trajala 66 dana. Na brodu nisu postojali kreveti. Stotinu dvoje putnika spavalo je na drvenim daskama, u potpalublju u kojem su se miješali mirisi fekalija, prolivenog vina, povraćotine, znoja, ustajalog zraka.
Nitko se na brodu nije mogao otuširati, nuždu su obavljali naginjući se preko palube, ali ako je bilo nevrijeme onda je jedina opcija bila olakšati se unutar istih onih prostorija u kojima su mnogi i spavali. Bio je to Mayflower 1620., a četiri stoljeća poslije u čast tog broda i pothvata koji je ostao zabilježen u povijesti SAD-a sagrađen je novi Mayflower.
Iako moderni Mayflower apsolutno ni po čemu ne podsjeća na onog starog, ipak dijele jednu zajedničku karakteristiku. I na novom također vladaju neljudski uvjeti. Samo to ovoga puta treba doslovno shvatiti.
IBM-ov alat za donošenje odluka Mayflower Autonomous Ship ili MAS prvi je potpuno autonomni brod koji će se bez putnika ili posade, dakle potpuno samostalno, navođen tek umjetnom inteligencijom, zaputiti na prekooceansko putovanje. I to istom onom pet tisuća kilometara dugom rutom kojom je plovio njegov stariji imenjak. Krenut će iz engleskog grada Plymoutha, a završiti u onom američkom.
– Brod nije velik, pogotovo ne za ovakvu vrstu putovanja. Dugačak je petnaest metara i težak pet tona, a po dizajnu ga svrstavamo među trimarane. To znači da ima dugački glavni trup kako bi bio što učinkovitiji tijekom plovidbe, a s lijeve i desne strane se nalaze i dva manja trupa koja služe za stabilizaciju plovila. Na njima se nalaze i solarni paneli. Iako MAS ima dizelski generator, on će biti korišten samo u slučaju opasnosti, a glavni izvori energije će biti upravo vjetar i sunce. Maksimalna brzina mu je 20 čvorova – objasnio je direktor poljskog brodogradilišta Aluship Technology smještenog u Gdanjsku, gdje je ovaj autonomni brod i sagrađen.
Novim Mayflowerom uopće neće upravljati ljudi, nego će njegov kormilar biti umjetna inteligencija koja će potpuno sama donositi odluke o smjeru plovidbe i izbjegavanju drugih predmeta na oceanu, a ljudsku bazu na kopnu će zvati samo ako procijeni da je to nužno. Koristit će IBM-ov sofisticirani alat ODM (operational decision maker), koji se inače koristi u financijskoj industriji za donošenje kompleksnih poslovnih odluka.
Za MAS-ovo donošenje odluka zaduženi su brojni senzori i radari koji će prikupljati podatke o stanju na oceanu i predmetima koji se nalaze na putu. Jedan od najotpornijih brodova Tako će taj brod na ocean krenuti opremljen lidarom, radarom, GPS-om, kamerama i vezom sa satelitom koji će mu davati širu sliku područja kojim plovi. No bit će spreman i za donošenje odluka bez pristupa internetu jer neki dijelovi oceana nisu pokriveni satelitskim signalom koji MAS može koristiti. Zato su stručnjaci iz IBM-a prikupili mnoštvo podataka s drugih brodova koji plove iz Plymoutha kako bi naučili MAS sve što treba za samostalnu plovidbu.
Umjetna inteligencija koja upravlja vozilom do sada je pregledala više od milijun različitih fotografija i iz njih naučila kako se ponašati u određenim situacijama. – Sigurni smo da nismo predvidjeli sve moguće situacije koje se mogu dogoditi nasred oceana. Ono što nam ulijeva određenu dozu sigurnosti jest dizajn samog broda, koji smo projektirali tako da bude maksimalno otporan i efikasan. Nema prostorija za ljude, nema kreveta, hladnjaka, pećnice. Zato je Mayflower jedan od najotpornijih brodova koji je zaplovio oceanima. Vidjet ćemo hoće li to biti dovoljno – kazali su poljski brodograditelji.
Na svom putovanju koje bi trebalo trajati 12 dana, a na koje će krenuti 19. travnja, MAS će provesti niz oceanografskih istraživanja koja će biti usredotočena na četiri područja: pomorsku sigurnost, nadzor morskih sisavaca, mapiranje razine mora i mikroplastiku oceana.
U nastavku pogledajte video
Dana 14. ožujka 1915. potopljen je njemački ratni brod SMS Dresden na Tihom oceanu. Radilo se o lakoj krstarici u službi njemačke Carske ratne mornarice, dugoj oko 118 metara i pokretanoj strojevima s ukupno gotovo 15.000 konjskih snaga. SMS Dresden bio je posljednji značajni ostatak njemačke ratne flote na dalekim morima tijekom Prvog svjetskog rata.; piše Povijest.hr
Glavnina brodova njemačkog Dalekoistočnog eskadrona (njem. Ostasiengeschwader) potopljena je u bitki kod Falklandskog otočja 1914. godine, uključujući teške krstarice SMS Scharnhorst i SMS Gneisenau. Naprotiv, SMS Dresden uspio je pri toj bitki izbjeći uništenje i uputio se u Tihi ocean. Budući da je brodu trebao popravak i opskrba ugljenom, kapetan Dresdena odlučio je pristati na tihooceanskom otoku Más a Tierra, koji je pripadao Čileu te je time predstavljao neutralan teren.
Međutim, britanske krstarice Kent, Glasgow i Orama otkrile su lokaciju Dresdena i krenule su u napad na njega, povrijedivši čileansku neutralnost. Uspjele su oštetiti Dresden vatrom iz svojih topova, nakon čega je njemački kapetan u bezizlaznoj situaciji dao naredbu za napuštanje i potapanje broda (kako ga Britanci ne bi zaplijenili).
U to je doba Vis bio pod britanskom kontrolom, ali je bio i jako gusarsko središte.
Pomorska bitka između francusko-britanskih snaga pokraj hrvatskog otoka Visa odigrala se 13. ožujka 1811. godine. O toj se bitki razmjerno malo zna u Hrvatskoj. Značaj joj je bio u tome što su Britanci uspjeli usred Jadranskog mora pobijediti jaču Napoleonovu francusku flotu i očuvati svoju vlast nad strateškim otokom Visom (veći dio ostatka hrvatske obale pripadao je Francuzima).; piše Povijest.hr
Viška bitka dogodila se sjeverno od obale otoka Visa. Radilo se o tome da je francuska flota na čelu s admiralom Bernardom Dubourdieuom napala Britance pokušavajući im oteti kontrolu nad otokom Visom. Britanskim odredom brodova zapovijedao je kapetan William Hoste. Imao je samo 4 broda, dok su Francuzi napali s 12. Ipak, kapetan Hoste uspio je pobijediti i zadržati otok Vis. U to doba Vis je bio i jako gusarsko središte (Britancima je bilo u interesu da gusari pljačkaju francuske brodove). Otok je zbog toga prosperirao i narastao na čak 12.000 stanovnika, više nego ikada prije ili poslije.
Nakon opisane bitke Britanci su su dodatno utvrdili Vis izgrađujući niz tvrđava ,čiji se ostaci i danas vide na ulazu u višku luku. Tijekom 1813. Englezi, oslanjajući se na Vis, se počinju jače angažirati u Dalmaciji zauzimanjem Korčule, Mljeta, Hvara i dubrovačkih otoka Šipana, Lopuda i Koločepa.
