Sažetak

Autonomna unutarnja plovidba predstavlja jedno od najdinamičnijih područja inovacija u suvremenom prometnom sektoru. Ovaj rad analizira tehnološke, regulatorne i inovacijske aspekte razvoja autonomnih plovila na unutarnjim plovnim putovima, s posebnim osvrtom na demonstracijsku vožnju broda Letitia u luci Rotterdam u lipnju 2026. u okviru EU projekta MAGPIE. Rad se oslanja na recentnu akademsku literaturu te raspravlja o ključnim izazovima koji stoje na putu komercijalizacije ove tehnologije: regulatornim ograničenjima, pitanjima pravne odgovornosti i prihvaćanju inovacije od strane dionika u industriji.

Uvod

Unutarnji vodni transport (IWT) prepoznat je kao jedna od ekološki prihvatljivijih alternativa cestovnom prijevozu tereta, s povoljnijim pokazateljima u pogledu emisija stakleničkih plinova, sigurnosti i zagušenja (Rohács i Simongáti, 2007; Sys et al., 2020). Unatoč tim prednostima, unutarnji vodni promet sudjeluje sa samo 6 % u ukupnoj modalnoj raspodjeli teretnog prijevoza u Europskoj uniji, dok cestovni prijevoz premašuje 75 % ukupno prevezenog tereta (Europska komisija, 2020). Predviđeni rast teretnog prijevoza za više od 80 % do 2050. godine, uz ambiciozne klimatske ciljeve Europskog zelenog plana, stvara snažan poticaj za povećanje učinkovitosti i atraktivnosti unutarnje plovidbe.

U tom kontekstu, autonomna plovidba pojavljuje se kao tehnološka inovacija s potencijalom za smanjenje operativnih troškova, povećanje sigurnosti i privlačenje ulaganja u sektor. Dana 11. lipnja 2026. luka Rotterdam dostigla je ključnu prekretnicu kada je kontejnerski brod Letitia, kojim upravlja HTS Group, samostalno prošao rutu od terminala Amaliahaven na Maasvlakteu do Waalhavena, ploveći kroz Europoort i Nieuwe Waterweg zajedno s redovitim komercijalnim prometom. Demonstracija je bila dio projekta MAGPIE, koji financira Europska unija, i predstavlja jedan od prvih primjera autonomne plovidbe plovila u aktivnoj lučkoj sredini.

Cilj ovog rada jest smjestiti taj događaj u širi akademski kontekst te razmotriti ključna pitanja koja literatura identificira kao presudna za budući razvoj autonomne unutarnje plovidbe.

Tehnološki razvoj autonomnih plovila

Razine autonomije

Definicije autonomnih brodova variraju u literaturi, no općenito se razumiju kao napredna evolucija postojećih brodskih podsustava, s krajnjim ciljem postizanja potpuno autonomnih plovila koja rade bez ikakve ljudske intervencije (van Cappelle et al., 2018; Liu et al., 2024). Potpuna autonomija zasad ostaje buduća aspiracija — demonstracija u Rotterdamu primjer je razine pri kojoj brod sam upravlja navigacijom i manevriranjem, dok zapovjednik ostaje prisutan na brodu i zadržava krajnju odgovornost uz mogućnost intervencije u bilo kojem trenutku.

Akademska literatura bilježi eksponencijalni rast interesa za ovo područje od 2015. godine nadalje. Prema bibliometrijskoj analizi objavljenoj u časopisu Frontiers in Marine Science (2025), broj citata radova o autonomnim brodovima na unutarnjim plovnim putovima porastao je s 1.048 u 2019. na 2.258 u 2024. godini, što odražava brzinu kojom ova tema postaje središnja u istraživanjima pomorskog i prometnog inženjerstva.

Sustavi za navigaciju i izbjegavanje sudara

Ključni tehnički element demonstriran u Rotterdamu jest sposobnost broda da kontinuirano prati okolni promet, detektira plovila u blizini i prilagođava rutu kako bi se izbjegli potencijalni konflikti — sve u stvarnom prometnom okruženju koje nije kontrolirani testni poligon. Projektni partneri Alphatron Marine, Argonics i Argonav najavili su da su elementi demonstrirane tehnologije već integrirani u komercijalne sustave pomoći u navigaciji za unutarnja plovila: argoPositionPilot namijenjen je plovilima s fiksnim vijkom i kormilom, dok argoRadarPilot omogućuje detekciju sudara. Ovaj izravni transfer iz demonstracijskog projekta u komercijalne proizvode važan je pokazatelj zrelosti tehnologije.

Regulatorni okvir: ključna prepreka komercijalizaciji

Unatoč tehnološkom napretku, komercijalni rad autonomnih plovila na unutarnjim plovnim putovima još uvijek nije regulatorno dopušten u većini europskih jurisdikcija. Orzechowski, Verheyen i Sys (2024) u sustavnom pregledu literature objavljenom u European Transport Research Review identificirali su četiri kategorije čimbenika koji uvjetuju regulatornu spremnost: tehnološku, infrastrukturnu, institucionalnu i socioekonomsku.

Posebno se ističu zahtjevi za posadom — postojeća regulativa pretpostavlja prisutnost posade na brodu — što onemogućuje potpuno autonomni rad bez izmjene zakonskih okvira.

Autori naglašavaju da su autonomni načini prijevoza preobrazbene tehnologije koje regulatorima predstavljaju poseban izazov: nepredvidivi rizici i neizvjesnosti vezane uz njihovu primjenu zahtijevaju proaktivan, a ne reaktivan regulatorni pristup. Demonstracija plovila Letitia u Rotterdamu — gdje je zapovjednik i dalje bio prisutan na brodu — zapravo je strategija prilagođena upravo ovom regulatornom ograničenju, a ujedno pruža dragocjene empirijske podatke koji mogu informirati buduće zakonodavne promjene.

Pitanje pravne odgovornosti još je jedno otvoreno područje. Literatura koja se bavi izvanugovornom odgovornošću u kontekstu autonomnih plovila i dalje je ograničena (Journal of Shipping and Trade, 2024), dok je pitanje primjenjivosti instrumenata poput CLNI 2012 i Ženevske konvencije iz 1960. na autonomna plovila još uvijek otvoreno te predmet intenzivnih stručnih i pravnih rasprava.

Inovacijska perspektiva: difuzija tehnologije i dionici

Autonomno brodarstvo uvodi se s ciljem povećanja konkurentnosti unutarnje plovidbe i promicanja modalnog pomaka prema održivim oblicima prijevoza (Journal of Shipping and Trade, prosinac 2024.). Primjenom teorije difuzije inovacija autori identificiraju da inovacijska literatura uglavnom pokriva faktore prihvaćanja na strani ponude (tehnologije, brodograditelje, lučke uprave), dok je perspektiva potražnje — brodari, krcatelji i osiguravatelji — manje zastupljena.

Projekt MAGPIE (sMArt Green Ports as Integrated Efficient multimodal hubs) primjer je institucionalne podrške difuziji inovacija. Koordiniran od strane luke Rotterdam i sufinanciran od strane Europske unije s gotovo 25 milijuna eura, projekt objedinjuje 45 partnera iz cijele Europe i obuhvaća deset demonstracijskih projekata u pomorskom, unutarnje plovidbenom, željezničkom i cestovnom prijevozu. Takve platforme važne su jer smanjuju transakcijske troškove inovacije i ubrzavaju transfer znanja između istraživačkih institucija, tehnoloških tvrtki i krajnjih korisnika.

Oscar van Veen, direktor inovacija Lučke uprave Rotterdama, naglasio je stratešku logiku ove inicijative: s obzirom na to da luka Rotterdam bilježi kontinuirani rast teretnog prometa, unutarnja plovidba mora zadržati i proširiti svoju ulogu u transportnom lancu, a autonomna navigacija može pridonijeti potrebnoj fleksibilnosti, pouzdanosti i učinkovitosti.

Zaključak

Demonstracija autonomne plovidbe broda Letitia u luci Rotterdam u lipnju 2026. predstavlja važan korak u razvoju autonomne unutarnje plovidbe, ali i ilustraciju jaza koji još uvijek postoji između tehnološke zrelosti i regulatorne te komercijalne primjene. Tehnologija je dokazala sposobnost rada u složenom i prometnom lučkom okruženju; međutim, put do pune komercijalizacije uvjetovan je promjenama u regulatornom okviru koji još uvijek zahtijeva prisutnost posade, razvojem jasnih standarda pravne odgovornosti te širim prihvaćanjem od strane svih dionika u lancu unutarnjeg prijevoza.

Buduća istraživanja trebala bi se usmjeriti na socioekonomske učinke uvođenja autonomnih plovila (uključujući utjecaj na zaposlenost u sektoru), empirijsko vrednovanje sigurnosnih performansi autonomnih sustava u odnosu na konvencionalne načine plovidbe te harmonizaciju regulatornih okvira na razini EU-a.

Milo Miklaušić, kap. 11-06-26

Navigirajte glavom, srcem i zvijezdama — ne samo ekranom.

Dragim pomorcima — sretni vam putovi, povoljni vjetrovi i siguran povratak kući!

Literatura

Frontiers in Marine Science (2025). Review of autonomous ship technologies in inland waterway transport. Frontiers in Marine Science, 2025.

Orzechowski, S. C., Verheyen, W. i Sys, C. (2024). A systematic literature review of factors influencing the regulation of autonomous inland shipping in Europe. European Transport Research Review, 16(1), 1–16. https://doi.org/10.1186/s12544-024-00678-6

Journal of Shipping and Trade (2024). Autonomous inland navigation: a literature review and extracontractual liability issues. Journal of Shipping and Trade. https://doi.org/10.1186/s41072-024-00171-2

Journal of Shipping and Trade (2024). Identifying innovation factors and actors in autonomous inland shipping: a literature review. Journal of Shipping and Trade. https://doi.org/10.1186/s41072-024-00189-6

Luka Rotterdam (2026). Rotterdam reaches milestone in autonomous shipping: inland vessel sails independently between terminals. Priopćenje za javnost, 11. lipnja 2026. Dostupno na: https://www.portofrotterdam.com

MAGPIE projekt (2026). MAGPIE reaches milestone in autonomous shipping. Dostupno na: https://www.magpie-ports.eu

Sys, C. et al. (2020). Inland waterway transport: innovation and sustainable development. Transportmetrica A: Transport Science.van Cappelle, M. et al. (2018).