Obrazovanje pomoraca za brodove budućnosti: primjer Filipina, međunarodna iskustva i mogućnosti razvoja hrvatskog pomorskog školstva

Uvod

Pomorska industrija nalazi se pred jednom od najvećih tehnoloških i organizacijskih promjena u svojoj povijesti. Smanjenje emisija stakleničkih plinova i ostvarivanje ciljeva dekarbonizacije pomorskog prometa potiču sve veću primjenu alternativnih goriva i novih pogonskih tehnologija. Metanol, amonijak, vodik, ukapljeni prirodni plin, baterijski sustavi i druga energetska rješenja postupno postaju dio suvremenog brodarstva. 

Međutim, tehnološka promjena sama po sebi nije dovoljna. Za sigurno upravljanje brodovima nove generacije potrebni su pomorci koji imaju odgovarajuća znanja, praktične vještine i sposobnost reagiranja u izvanrednim situacijama.

U tom kontekstu posebno je zanimljiv primjer Filipina, gdje je United Marine Training Center (UMTC) pokrenuo projekt United Marine Green Energy Center (UM-GEC). Riječ je o specijaliziranom centru usmjerenom na praktičnu izobrazbu pomoraca za rad na brodovima koji koriste alternativna goriva. Cilj centra nije samo pružiti teorijsko ili simulacijsko obrazovanje, nego stvoriti okruženje koje što vjernije oponaša stvarne uvjete rada na suvremenom brodu (UMTC, 2026).

Ovaj primjer otvara važno pitanje za Hrvatsku: u kojoj je mjeri hrvatsko pomorsko školstvo spremno za energetsku tranziciju i može li se postojeći sustav razvijati prema modelu specijaliziranog centra za alternativna goriva? 

U radu se najprije analizira filipinski model, zatim se on uspoređuje sa sličnim inicijativama u Singapuru i u okviru Međunarodne pomorske organizacije (IMO), potom se opisuje trenutačno stanje hrvatskog pomorskog obrazovanja te se na kraju predlažu mogući smjerovi njegova razvoja.

Filipinski model United Marine Green Energy Center

United Marine Green Energy Center razvija se kao zajednički projekt United Marine Training Centera, Green Marinea i filipinske Maritime Industry Authority (MARINA), uz financijsku potporu International Maritime Training Funda, koji je povezan s filipinskim pomorskim sindikatom AMOSUP i međunarodnim udruženjem pomorskih poslodavaca IMEC.

Osnovna posebnost ovog projekta jest naglašena praktična komponenta obrazovanja. Centar nije zamišljen isključivo kao prostor sa simulatorima, nego kao svojevrsno „brodsko” okruženje u kojem bi se sustavi, oprema i operativni postupci trebali približiti stvarnim uvjetima na brodu. Oprema se nabavlja od dobavljača brodograđevne i brodske industrije, čime se dodatno povezuje obrazovanje s realnim tehnološkim potrebama pomorskog sektora.

Takav pristup ima veliku obrazovnu vrijednost. Pomorac koji će raditi s metanolom, amonijakom ili drugim alternativnim gorivom ne treba samo znati kemijska svojstva goriva, nego mora razumjeti način skladištenja, opskrbe, korištenja, mogućnosti nastanka opasnosti i postupke u slučaju požara, curenja ili drugih incidenta. Upravo zato filipinski model naglašava scenarijsko i praktično učenje: polaznici se upoznaju s brodskim sustavima, opremom, procedurama i hitnim odgovorima u kontroliranim uvjetima.

UMTC već razvija širi sustav obrazovanja povezan s alternativnim gorivima, uz izobrazbu prema Međunarodnom pravilniku o sigurnosti brodova koji koriste plinove ili druga goriva niskog plamišta (IGF Pravilnik), te surađuje s industrijskim partnerima poput Green Marinea. Filipinski primjer stoga pokazuje da se obrazovanje za buduće brodarstvo ne promatra samo kao dodatni tečaj, već kao sustav u kojem surađuju regulator, obrazovna institucija, pomorska industrija, brodari i međunarodne organizacije 

Slični modeli u svijetu

Filipini nisu jedina država koja razvija obrazovne kapacitete za energetsku tranziciju pomorstva. Jedan od najznačajnijih primjera nalazi se u Singapuru. Maritime and Port Authority of Singapore (MPA) pokrenuo je Maritime Energy Training Facility (METF), čija je svrha razviti kompetencije pomorske radne snage za sigurno rukovanje i korištenje novih brodskih goriva. METF je zamišljen kao decentralizirana mreža obrazovnih kapaciteta koja povezuje različite partnere iz pomorske industrije, a u njezinu se središtu nalazi simulator dvogorivog brodskog motora namijenjen obuci za rukovanje alternativnim gorivima, uključujući metanol i amonijak (MPA, 2024).

Posebno je značajno što se obrazovanje u Singapuru povezuje sa stvarnim operacijama u luci. Singapore Maritime Academy razvila je jedan od prvih programa u regiji Azije i Pacifika za rukovanje metanolom kao brodskim gorivom, koji uključuje operativne i sigurnosne postupke tijekom opskrbe gorivom te praktičnu komponentu gašenja požara povezanih s metanolom (MPA, 2024).

Singapurski model pokazuje još jednu važnu karakteristiku: obrazovni sustav razvija se zajedno s industrijom. MPA je u projekt METF uključio velik broj partnera iz brodarstva, brodogradnje, klasifikacijskih društava, strukovnih organizacija i visokog obrazovanja, potpisavši pismo namjere s više od dvadeset partnera. Time se osigurava da sadržaj obrazovanja prati stvarne tehnološke promjene, a ne da obrazovne institucije reagiraju tek nakon što se nove tehnologije već široko uvedu u flotu (MPA, 2024.

Važan međunarodni okvir predstavlja i djelovanje Međunarodne pomorske organizacije (IMO), čiji je Pododbor za ljudski element, izobrazbu i stražu 2025. godine započeo izradu privremenih smjernica za osposobljavanje pomoraca za rukovanje alternativnim brodskim gorivima i novim tehnologijama; pri čemu je MPA doprinio prijedlogom smjernica za metanol i amonijak temeljenim na vlastitim iskustvima (MPA, 2025). Međunarodni trend stoga jasno pokazuje pomak od tradicionalnog modela obrazovanja prema kombinaciji teorije, simulatora, praktičnog rada i scenarijskog učenja.

Što danas radi hrvatsko pomorsko školstvo?

Hrvatska već ima razvijen sustav pomorskog obrazovanja i osposobljavanja koji je povezan s međunarodnim STCW standardima. Hrvatski propisi definiraju programe obrazovanja, uvjete stjecanja svjedodžbi te uvjete koje moraju ispunjavati visokoškolske i srednjoškolske ustanove i pravne osobe koje provode izobrazbu pomoraca (Pravilnik o zvanjima i svjedodžbama o osposobljenosti pomoraca, NN 130/13 i dr.).

Posebno je važno da je hrvatski regulatorni okvir posljednjih godina dodatno usklađivan s potrebama brodova na koje se primjenjuje IGF Pravilnik. Izmjenama i dopunama Pravilnika o zvanjima i svjedodžbama o osposobljenosti pomoraca iz studenoga 2025. godine (NN 136/2025) propisano je da zapovjednik, časnici stroja i druge osobe izravno odgovorne za brigu o gorivima i sustavima goriva na brodovima na koje se primjenjuje IGF Pravilnik moraju posjedovati svjedodžbu o dopunskoj osposobljenosti za rad na takvim brodovima na upravljačkoj razini, što uključuje posebnu izobrazbu i polaganje ispita prema propisanom programu (Narodne novine, 2025).

Hrvatsko školstvo također nije potpuno izvan područja istraživanja alternativnih goriva. Primjer predstavlja Sveučilište u Rijeci, Pomorski fakultet, gdje je u okviru poslijediplomskog studija Pomorstvo postojao izborni predmet „Alternativna goriva i emisije štetnih tvari brodskih energetskih sustava”. Ciljevi predmeta uključuju razumijevanje svjetskih trendova primjene alternativnih goriva, međunarodnih propisa, emisija, sigurnosnih i ekoloških kriterija te razvoja brodskih energetskih sustava. Pomorski fakultet u Rijeci također sudjeluje u istraživačkom projektu „Transformacija pomorskog transporta: digitalne tehnologije i alternativna goriva”, što pokazuje da se tema energetske tranzicije već nalazi u hrvatskom akademskom i istraživačkom prostoru.

Hrvatska, dakle, ima nekoliko važnih elemenata potrebnih za razvoj obrazovanja za brodove budućnosti: regulatorni okvir, ovlaštena učilišta, simulatornu infrastrukturu, pomorske fakultete te istraživačke projekte. Službeni sustav ovlaštenih učilišta pokazuje široku mrežu programa izobrazbe pomoraca, uključujući programe povezane s tankerima, ukapljenim plinovima, visokim naponom i drugim specijaliziranim područjima.

Hrvatska u usporedbi s Filipinima i Singapurom

Unatoč navedenim prednostima, postoji razlika između hrvatskog pristupa i modela koji se razvija na Filipinima i u Singapuru. Hrvatski sustav zasad se prvenstveno temelji na regulatorno propisanim programima, ovlaštenim učilištima, simulatorima i akademskom obrazovanju. Filipinski model UM-GEC-a ide korak dalje jer pokušava objediniti praktičnu infrastrukturu, industrijsku opremu, scenarijsko učenje i regulatorni nadzor u jednom specijaliziranom centru.

S druge strane, Singapur razvija širu nacionalnu infrastrukturu kroz METF, u kojoj sudjeluje velik broj industrijskih i obrazovnih partnera. Cilj je obrazovati međunarodnu pomorsku radnu snagu i istodobno razvijati standarde za nove tehnologije, uz decentraliziranu mrežu ustanova umjesto jedne velike građevine (MPA, 2024).

Za Hrvatsku to predstavlja mogući razvojni model. S obzirom na položaj Jadrana, razvijenu brodograđevnu tradiciju, pomorske fakultete, luke i velik broj hrvatskih pomoraca zaposlenih u međunarodnom brodarstvu, Hrvatska bi mogla imati koristi od specijaliziranog centra za obrazovanje o alternativnim gorivima. Takav centar ne bi nužno morao biti potpuno nova institucija, nego bi se mogao razviti kao zajednički projekt hrvatskih pomorskih fakulteta, srednjih pomorskih škola, ovlaštenih učilišta, Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, brodarskih kompanija, brodogradilišta, luka i proizvođača brodske opreme. Na taj bi se način postojeća infrastruktura mogla povezati u jedinstveni obrazovni sustav, slično kao što je to učinjeno u singapurskom modelu mreže ustanova.

Mogući smjer razvoja hrvatskog modela

Najvažnija lekcija iz Filipina i Singapura jest da buduće pomorsko obrazovanje ne smije ostati samo na teorijskom poznavanju alternativnih goriva. Potrebno je razvijati praktične kompetencije koje odgovaraju stvarnim rizicima rada s novim energentima.

Hrvatski budući centar mogao bi uključivati simulator brodskog pogonskog sustava s mogućnošću rada u različitim režimima, simulaciju bunkeringa metanola i amonijaka, opremu za osobnu zaštitu, simulaciju požara i izvanrednih situacija, sustave za detekciju curenja te laboratorij za proučavanje svojstava različitih goriva. Posebnu pozornost trebalo bi posvetiti vodiku, amonijaku i metanolu jer upravo za te tehnologije međunarodni standardi i obrazovni programi ubrzano napreduju.

Jednako važna bila bi suradnja s industrijom. Obrazovni programi trebali bi se redovito ažurirati na temelju iskustava brodara, proizvođača motora, brodogradilišta i luka. Na taj bi se način smanjio jaz između onoga što se uči u obrazovnim institucijama i onoga što pomorci stvarno susreću na brodovima, a hrvatsko pomorsko obrazovanje moglo bi zadržati korak s međunarodnim standardima koje razvijaju IMO, MPA i slične institucije.

Zaključak

Primjeri Filipina i Singapura pokazuju da se energetska tranzicija pomorstva ne može svesti isključivo na uvođenje novih goriva u flotu, nego zahtijeva paralelan i jednako ambiciozan razvoj sustava obrazovanja pomoraca. Filipinski model UM-GEC-a naglašava vjernu simulaciju brodskih uvjeta i suradnju regulatora, sindikata i poslodavaca unutar jednog specijaliziranog centra, dok singapurski METF pokazuje kako se ista svrha može ostvariti decentraliziranom mrežom postojećih ustanova povezanih zajedničkim kurikulumom i podrškom regulatora.

Hrvatska raspolaže solidnim temeljima za sličan razvoj: usklađenim regulatornim okvirom, koji je posljednjim izmjenama Pravilnika iz 2025. godine dodatno prilagođen zahtjevima IGF Pravilnika, mrežom ovlaštenih učilišta, pomorskim fakultetima s relevantnim istraživačkim i nastavnim aktivnostima te dugom pomorskom tradicijom. Ono što nedostaje jest povezivanje tih elemenata u jedinstven, praktično orijentiran sustav usmjeren na alternativna goriva, po uzoru na filipinski i singapurski primjer.

Razvoj takvog sustava ne zahtijeva nužno izgradnju posve nove institucije, već prije svega strateško povezivanje postojećih kapaciteta – fakulteta, škola, ovlaštenih učilišta, ministarstva i industrije – u zajednički okvir za praktičnu izobrazbu. Time bi hrvatsko pomorsko školstvo moglo zadržati konkurentnost hrvatskih pomoraca na međunarodnom tržištu rada i pravodobno odgovoriti na tehnološke promjene koje već danas oblikuju brodove budućnosti.

Milo Miklaušić, kap.

Navigirajte glavom, srcem i zvijezdama — ne samo ekranom.

Dragim pomorcima — sretni vam putovi, povoljni vjetrovi i siguran povratak kući!

Literatura

        Manila Times (2026) UMTC launches ‘Green Energy Center’ to train Filipino seafarers for zero-emission shipping. Dostupno na: https://www.manilatimes.net/2026/08/18/business/maritime/umtc-launches-green-energy-center-to-train-filipino-seafarers-for-zero-emission-shipping/2407205 .

        Marine Insight (2026) Filipino Seafarers To Get Alternative-Fuel Training At New Green Energy Facility. Dostupno na: https://www.marineinsight.com/filipino-seafarers-to-get-alternative-fuel-training-at-new-green-energy-facility/.

        Maritime and Port Authority of Singapore – MPA (2024) Maritime Energy Training Facility to Deliver Competencies for Maritime Workforce to Handle New Fuels. Dostupno na: Maritime and Port Authority of Singapore – MPA (2025) Maritime Energy Training Facility Digital Platform Provides Maritime Workforce with Training in Safe Handling of Alternative Marine Fuels and New Technologies. Dostupno na: https://www.mpa.gov.sg/media-centre/details/maritime-energy-training-facility-digital-platform-provides-maritime-workforce–with-training-in-safe-handling-of-alternative-marine-fuels-and-new-technologies

        United Marine Training Center – UMTC (2026) United Marine Green Energy Center (UM-GEC) – projektni materijali i priopćenja za javnost.