Dva vodena puta, dvije potpuno različite priče. Dok se oko tjesnaca Hormuz posljednjih dana vodi ono što izgleda kao ozbiljna diplomatska igra, u Crvenom moru se upravo događa suprotno – nova runda napada na brodove. 

Za svakoga tko prati vijesti s Bliskog istoka, ovih dana vrijedi zapamtiti jednu stvar: dogovor na jednom mjestu ne znači mir na drugom.

Hormuz: dogovor se piše, ali nitko ga još nije potpisao

Tjesnac Hormuz je uska vodena veza između Perzijskog zaljeva i otvorenog mora kroz koju prolazi otprilike petina svjetske nafte i plina. Otkako je krajem veljače 2026. izbio rat između Irana i SAD-a/Izraela, taj je tjesnac praktički zatvoren, a svjetsko tržište energije od tada živi u stanju stalne nervoze.

Sada, u prvim danima kolovoza, stiže vijest da su Iran i Oman blizu dogovora oko nove, sigurne rute za komercijalne brodove. Prema iranskim dužnosnicima, dogovorene su čak i točne koordinate koridora, a zajednička izjava dviju zemalja je u završnoj fazi pisanja. Zvuči kao proboj – ali ima jedan važan detalj koji se često gubi u naslovima.

Iranski dužnosnici su izričito rekli da ovaj sporazum s Omanom sam po sebi neće automatski ponovno otvoriti tjesnac za sav svjetski promet. 

Teheran i dalje traži dodatne ustupke od Washingtona prije nego što dopusti slobodan prolaz svima. 

Drugim riječima, ono što se dogovara jest tehnički okvir – siguran koridor, koordinacijski centar, pravila ponašanja – a ne politička odluka da se rat oko tjesnaca smatra završenim.

Zanimljivo je i da se Iran i SAD javno ne slažu oko toga pregovaraju li uopće izravno. Iranski parlamentarni predstavnici optužuju Trumpa za “teatar diplomacije”, dok on tvrdi da su razgovori u tijeku. Na terenu, promet ipak polako oživljava – u posljednja 24 sata kroz tjesnac je prošlo barem sedam trgovačkih brodova, dok pomorske agencije za sigurnost i dalje procjenjuju rizik kao “ekstreman”.

Crveno more: dok se jedna vrata otvaraju, druga se zatvaraju

Dok Hormuz polako odmrzava, jemenski Huthi pobunjenici najavili su upravo suprotno u Crvenom moru: proširenje napada na saudijske naftne tankere, i to u sjevernom dijelu mora, bliže Sueskom kanalu nego ikad prije. 

Razlog koji navode? Saudijska Arabija je počela preusmjeravati svoje brodove dalje od uskog grla Bab el-Mandeb, pa Huthi na to odgovaraju – kako sami kažu – “opsadom za opsadu”.

Ova prijetnja nije ostala samo na riječima. Huthi su objavili da su balističkim raketama pogodili saudijski tanker “Wafa” u blizini luke Yanbu. 

Saudijska Arabija se, prema izvorima upoznatim sa situacijom, priprema na nešto veće – moguće koordinirane napade iračkih milicija povezanih s Iranom, u suradnji s Huthima. To bi sukob, koji je do sada uglavnom bio vezan uz Hormuz, moglo proširiti na cijelu regiju.

Indija i Kina: isti problem, dva različita odgovora

Iran je ranije u ratu jasno stavio do znanja da prijateljskim zemljama – uključujući Indiju, Kinu i Rusiju – dopušta korištenje tjesnaca, dok brodovima povezanim s protivnicima to nije dopušteno. No taj “povlašteni” status u praksi je izgledao vrlo različito za dvije azijske velesile.

Indija se pripremala unaprijed. Danas uvozi naftu iz čak 40 zemalja, a vlada tvrdi da čak 70 posto uvoza sirove nafte stiže izvan tjesnaca Hormuz. 

Uspostavljen je i poseban kontrolni centar koji 0-24 prati zalihe goriva u zemlji – klasičan primjer diverzifikacije prije nego što je kriza uopće eskalirala.

Kina je, unatoč javnim pozivima Pekinga da tjesnac ostane otvoren za sve, u praksi bila teže pogođena. Podaci o praćenju brodova pokazuju da su kineski tankeri gotovo potpuno prestali ulaziti u tjesnac otkako je rat počeo, a desetci kineskih brodova ostali su zarobljeni u Perzijskom zaljevu. 

Da bi ipak došla do iranske nafte, Kina se oslanja na zalihe koje je Iran otpremio tijekom kratke pauze u sukobu sredinom ljeta – više od 60 tankera, vrijednih nekoliko milijardi dolara, sve namijenjeno kineskim rafinerijama.

Zaključak

Slika koja se ovih dana slaže iz vijesti pomalo je proturječna. 

Na Hormuzu diplomacija formalno napreduje – koordinate su dogovorene, izjava se piše – ali stvarnost na terenu ostaje krhka, uz stalne sigurnosne incidente. 

U Crvenom moru se, gotovo istovremeno, otvara nova fronta koja prijeti širenjem sukoba na cijelu regiju. 

A dvije zemlje koje najviše ovise o energiji iz tog dijela svijeta, Indija i Kina, pokazuju koliko priprema unaprijed može promijeniti kako neka država podnosi krizu – jedna je diverzificirala na vrijeme, druga improvizira usred bure.

Milo Miklaušić, kap. 07. kolovoza 2026.

Navigirajte glavom, srcem i zvijezdama — ne samo ekranom.

Dragim pomorcima — sretni vam putovi, povoljni vjetrovi i siguran povratak kući!