Europska unija posljednjih je godina povećala vlastite kapacitete za reciklažu brodova, no velik dio europske tonaže na kraju životnog vijeka i dalje završava u rezalištima Južne Azije
Prema novoj studiji NGO Shipbreaking Platforma i organizacije Transport & Environment, u EU-u trenutačno postoji 30 rezališta s ukupnim godišnjim kapacitetom od približno 1,3 milijuna tona lake istisnine (LDT). Unatoč tome, između 2019. i 2025. iskorišteno je samo oko 5% raspoloživog kapaciteta.
U tom je razdoblju diljem svijeta reciklirano 706 brodova pod zastavama država članica EU-a i/ili u vlasništvu europskih kompanija, ukupne tonaže oko 6,7 milijuna LDT.
Samo 153 broda, odnosno 22% ukupnog broja, završila su u rezalištima unutar EU-a. Kada se promatra tonaža, njihov udio bio je još manji.
Istodobno je 345 brodova, gotovo polovica ukupnog broja, završilo na plažama Indije, Bangladeša i Pakistana. Na njih je otpadalo čak 66% ukupne tonaže obuhvaćene analizom. Velik dio preostalih brodova recikliran je u Turskoj.
Posebno je zanimljiv podatak da su 102 broda neposredno prije odlaska u rezalište promijenila zastavu EU-a za zastavu druge države. Ekološke organizacije tvrde da se takvom praksom izbjegavaju stroža europska pravila prema kojima brodovi pod zastavom EU-a moraju biti reciklirani u odobrenim postrojenjima.
Studija dolazi u trenutku kada EU razmatra uključivanje prvih indijskih rezališta na svoju službenu listu odobrenih postrojenja, čemu se dio ekoloških organizacija snažno protivi.
S druge strane, brodarska industrija godinama upozorava da postojeća europska lista nema dovoljno praktično dostupnih kapaciteta za sve vrste i veličine brodova te zagovara uključivanje određenih južnoazijskih postrojenja koja su unaprijedila standarde.
Pitanje će postajati sve važnije. Prema procjenama iz studije, tijekom sljedećeg desetljeća oko 12.000 brodova u vlasništvu europskih kompanija moglo bi dosegnuti kraj svojeg operativnog vijeka.
