Ivan Jazvić: Rad u brodogradilištu svjetskih razmjera
Iskra brodogradilište 1 (nekadašnji NCP) je slovensko poduzeće za remont i proizvodnju brodova.
Brodogradilište obavlja popravke, remont, prenamjene i održavanje plovila do 90 m duljine, novogradnju brodova do 30 m duljine, dokovanje plovnih jedinica do 1500 t, reviziju svih tipova motora, proizvodnju plastičnih plovila, brodske opreme te ugradnja iste, proizvodi plutajuće betonske pontone, nudi usluge ispitne stanice za testiranje motora i plinskih turbina. U brodogradilištu se i dalje redovito održava veći dio flotile HRM-a.
Mi smo razgovarali s gospodinom Ivanom Jazvićem, voditeljem Motorne radione Iskra brodogradilišta.
Recite nam nešto o sebi, kako ste se Vi odlučili za ovu branšu?
Uvijek su me zanimali motori odnosno strojevi pa sam i završio strojarstvo u Zagrebu. S obzirom na to da je obitelj imala kuću u Pirovcu imao sam priliku doseliti ovdje i pokušao. Prvo sam radio u Djelu i okolo razne poslove dok nisam našao posao u struci. Doselio sam se iz Križa kod Ivanić Grada.
Koliko dugo ste u Iskri?
Meni je ovo deseta godina, od 2011. godine sam tu.
Po čemu biste rekli da se Iskra razlikuje od ostalih naših brodogradilišta?
Prvenstveno po tome što je ovo remontno brodogradilište, kako je i zamišljeno u početku. Njegov raspored, logistička infrastruktura i diverzifikacija po prostoru daje za naslutiti prvotnu namjenu a to je remont i opremanje brodova specijalne namjene, u ovom slučaju to su vojni brodovi, danas HRM-a. Brodovi koji su izgrađeni za ratnu mornaricu bi došli i ovisno o opsegu remontu dokovanje je moglo početi.
Struktura zanimanja, raspored radiona i strojni park je takav da su se većinom radili ratni brodovi i to je tako funkcioniralo do rata. Škver je poslužio i tijekom ratnog vremena, da se opsluže brodovi koji su zaplijenjeni. Interesantno je da su se tijekom Domovinskog rata ovdje popravljali i remontovali tenkovi te ostala topnička oružja.
Druga razlika je to što je naše brodogradilište relativno malo i lako se može preorijentirati na plovne objekte različitih namjena. Ovo brodogradilište nije nikada doživjelo neki krah ili veću aferu, ali je bilo nekoliko slučaja stečaja tijekom godina. Ja sam ih osobno doživio dva, a neki kolege čak i tri. No stečaj uvijek uvjetuje da dođe nešto novo.
Od države ostvarujemo prihode preko Jadrolinije i ratne mornarice u segment remonta, ima tu i komercijalnih brodova, mini kruzera, plivarice, koćarice ali i pleasure craft objekata.
Što se tiče novogradnje tržište nam je ribogojilišna industrija u Norveškoj, Kanadi, Škotskoj, Saudijskoj Arabiji. Tu smo jako poznati i cijenjeni od naručitelja ali i krajnjih korisnika. Naši aluminijski radni brodovi u obliku jednotrupaca i višetrupaca plove i rade za svoje vlasnike diljem Europe, a i šire.
Stvar je u tome što mi nemamo projekte koji se planiraju za nekoliko godina unaprijed; kao na primjer brodogradnja u Uljaniku ili druga njemu slična. U godini dana podložni ste svačemu, mnogo toga se može dogoditi, a ovako mi imamo projekte koji traju mjesec, dva, tri i idemo dalje što i jest priroda i karakteristika broda koji se remontuje. Novogradnja koju sam spomenuo je tu, ali i ona ide dosta brzo jer je sve usvojeno i poznato; iako moram napomenuti da sa svakim novim brodom imamo sve više i više sofisticiranih tehnika za ugraditi. Upravo ova raznolikost je naša velika prednost. Možda bismo i mi kao ostatak brodograđevne industrije upali u neke probleme kada bi bili u takvom režimu rada, no kako se kod nas sve brzo rješava i nema nekih većih problema.
Koji je najveći brod koji se ovdje radio?
Bili su od bivše Jadranske plovidbe ili Jadroplova bulkovi i tankeri od nekih 10 000 tona koji se nisu ni mogli dignuti na lift, više kao interventni radovi-popravci prije ili za vrijeme plovidbe. Kapacitet ovog sinhro lifta za suho dizanje je 900 tona, a ovaj plavi plutajući dok je kapaciteta 1500 t. On sada ide u rashodovanje, a čujem da će se kupiti veći i jači pa ćemo moći primiti širi spektar plovila, što je vrlo dobra vijest.
Od drugih većih brodova sjećam se bivše Abramovičeve jahte od 70 metara sa šest Caterpillarovih motora koje smo radili. Moram reći i da se dosta posla ponavlja, sve je to standardno svake godine, poznati brodovi, poznata klijentela pa je na neki način i lakše jer smo upoznali prednosti i mane svakog objekta koji ovdje dođe. Vojska je većinom od ljeta nadalje, Jadrolinija od proljeća do ljeta radi pripreme za sezonu. Plivarice su zimi kada ne smiju loviti itd. Novogradnja je stalno, cijelu godinu. Kad sam došao prije deset godina radio se brod broj 5. Sada je broj 108. Evo danas naši djelatnici ugrađuju motore na brod 111 koji je vani. Dakle, prosjek je 10-ak brodova godišnje ako se pogleda unazad 10 godina, a recimo prije dvije godine smo došli do 17 na godinu. Na početku je bilo dva do tri godišnje.
Ovdje u Vašoj radioni vidimo završene motore za raketne topovnjače, koliko traje rad na jednom takvom motoru?
Ovo je zanimljivo jer se radi o motorima specijalne namjene, konkretno propulzija ratnog broda s visokim brzinama plovidbe. Iako izgledaju veliko motori su mali i lagani u odnosu na snagu koju proizvode. Njihov resurs je oko 6000 radnih sati i nakon toga idu u veliki remont za koji nam treba skoro 3000-3500 radnih sati. Dakle, više od pola njegovog resursa je potrebno za remont.
Koliko ljudi imate u radnoj skupini, na jednom motoru?
Na ovome ovdje programu je 6 ljudi. Na drugim programima, na primjer na ugradnji motora, servis drugih tipova motora (osim vojnih) je još sedmero ljudi. Ukupno nas je 14 do 15, ovisno kako-kad. Velika je fluktuacija ljudi, teško je danas naći stručnu stalnu radnu snagu koja bi bila zadovoljna uvjetima u Hrvatskoj. Samo je pitanje koliko su inženjeri ambiciozni i koliko su s ovim znanjem spremni ići dalje.
Za odlazak u inozemstvo i stručno usavršavanje znaju svi i to se događa, plaće su vani višestruko veće od naših, ali ipak ako je posao zanimljiv i ako je znanje nagrađeno – nema razloga da ova priča koja se odvija kod nas u Iskra Brodogradilištu ne ide dalje, uspješno.
Kako izgleda jedan Vaš tipični radni dan?
Ujutro, puno prije 7 ja sam na poslu, priprema je obavezna prije početka rada brodogradilišta, no pripremam se i poslijepodne kod kuće dan prije. I od jutra, od jedne do druge radione (Motorna, Novogradnja, Radiona za naoružanje) prezentiraju se i analiziraju svi aktualni problemi i planovi; ali i rješavaju. Radiona za naoružanje je izdvojena od drugih, sam naziv i priroda posla to nalažu, projekti traju po par mjeseci, 6 maksimalno. Nema žurbe jer je ne smije biti, isto tako improvizacije ili rada na prečac. Sve mora biti razrađeno do najsitnijeg detalja i odrađeno precizno i pouzdano. Ovdje, u ispitnoj stanici vojni program isto traje po par mjeseci, i više. Najdinamičniji su novogradnja i remont.
Koji kadar vam najviše fali?
Nekada se cijeli škver zasnivao na srednjoj stručnoj spremi. Danas više nema toliko stručnih škola pa za poslove motoristike morate tražiti ljude višeg ili visokog obrazovanja. Nekada su iz svih škola iz Šibenika i okolice ljudi dolazili na praksu i nakon prakse bi dobili posao i ostali, jer su im ovdje bili recimo i roditelji ili rođaci. Ja danas u ove dvije radione koje vodim nemam niti jednog praktikanta.
Nakon odlaska nekih kolega u mirovinu na natječaje smo počeli davati uvjete više stručne spreme i počeli su se javljati ljudi iz Šibenika, Zadra, Knina i sada je to zaživjelo. Sad imam tri inženjera na razini radione što nikada ova radiona nije imala inženjere u proizvodnji. Bili su u projektnom uredu, crtaoni za AutoCad i slično i sad tek s njima mogu ostvariti značajnije projekte poput velikih remonata motora specijalne namjene; što mi je u jednu ruku i drago jer je drugačija komunikacija. Sporazumijevanje na stranim jezicima nije nikakav problem, odlazak na školovanje i certifikaciju diljem Europe također, tumačenje stručnih knjiga na stranim jezicima itd. Sad to sve treba podržati s uvjetima rada i vjerujem da će ići sve dalje bez problema.
Dobivate li nekakve potpore od države ili fondova EU?
Iskreno, ne znam, ali mislim da Uprava sada nastoji sanirati neke loše krovne površine i pokriti ih fotonaponskim ćelijama koje bi financirali iz fondova i tako bi se održavale energetske potrebe škvera. Imamo par tisuća kvadrata slobodnih površina, a uz izračun od preko 320 sunčanih dana u godini, bio bi to bio veliki energetski doprinos. Princip je da se višak proizvedene struje šalje u mrežu i onda zimi, kada je proizvodnja struje slabija, povlačite tu istu struju, odnosno novce, natrag od Elektre.
Radite li i na novim motorima s nultom emisijom stakleničkih plinova?
Da, od ovih spomenutih 111 katamarana koje smo izgradili tri su potpuno električna i imaju “nultu emisiju”. Još imamo takvih narudžbi. Dakle, on se spoji na mrežu i može ploviti dan-dva, ovisno o vrsti plovidbe.
Da li je puno kompliciranije raditi na takvim motorima?
Na njima je puno više struje, energetskih vodova, ali što se našeg strojnog dijela tiče, puno je lakše. To je u principu obični elektro motor koji je trećina veličine dizel motora. Kao što i vidite, skandinavske zemlje sada jako gravitiraju prema tome. Nije niti jedan takav brod prodan ovdje, već njima na sjever. Auto industrija je puno više napredovala zbog većeg kapaciteta. Recimo, Honda od 2022. godine više neće proizvoditi klasične dizel ili benzinske motore, samo hibride i električne.
Jeste li ikada imali neku ozbiljniju nesreću ili incident u brodogradilištu?
Ne sjećam se da je bilo nešto baš ozbiljno. Jedino nam je prije dvije-tri godine puknuo sinhro lift, popustila je konstrukcija, sajle su puknule i pala je jahta s dizalice; pa je to bila veća šteta nego stečaj. No, i to smo prebrodili, uspješno.
Jeste li zbog korone imali kakvih zastoja?
Mi nismo stali niti jednog dana, cijeli škver je radio normalno. Pazili smo se i više nego sada, no i dalje držimo distancu i držimo se propisanih uvjeta rada i epidemioloških mjera.
Možete li nam reći neke projekte koje imate planirane u skorijoj budućnosti?
Kroz nekih mjesec dana bi nam trebalo stići četiri nova ruska motora za dvije topovnjače koje ćemo ispitati i ugraditi. To je već trebalo stići ovo ljeto, no nažalost zbog korona pandemije se sve odugovlači i nadamo se da će u devetom mjesecu krenuti sve u realizaciju. Čeka nas burna i zanimljiva jesen.
