Stres na moru – kako ga prepoznati i što s njim
Mnogi pomorci nauče živjeti sa stresom toliko dugo da im on postane “normalan”. Smjene, odgovornost, umor, odvojenost od obitelji, manjak sna, pritisak posla… sve to s vremenom postane dio svakodnevice. Problem je što tijelo često ne zaboravi ono što glava pokušava ignorirati.
Zato nije rijetkost da prvi znakovi problema budu fizički. Loš san. Glavobolje. Napetost u vratu i ramenima. Vrtoglavice. Želudac koji “poludi” prije ukrcaja ili smjene. Ubrzan puls. Kronični umor koji ne prolazi ni nakon odmora. Česte viroze ili osjećaj da organizam više nema snage kao prije.
Mnogi tada kažu: “Psihički sam OK, samo fizički nisam.” I često stvarno misle da jesu. No kronični stres ne mora uvijek prvo udariti na emocije ili raspoloženje. Ponekad prvo udari na tijelo.
Danas znamo da dugotrajan stres aktivira živčani sustav i hormone poput kortizola i adrenalina. Kratkoročno nam to pomaže da izdržimo napor i ostanemo fokusirani. Problem nastaje kada organizam mjesecima ostane u stanju pripravnosti. Tada tijelo počinje plaćati cijenu.
Važno je reći i ovo: psihosomatski simptomi nisu umišljeni simptomi. Oni su stvarni fizički problemi na koje stres može snažno utjecati. Naravno, svaki ozbiljniji simptom treba medicinski provjeriti, ali nije rijetkost da upravo stres bude jedan od važnih dijelova priče pa sve analize pokažu da je “medicinski sve u redu”.
Što može pomoći?
Prvo, oporavak treba početi shvaćati ozbiljno. Nije dovoljno samo “pregurati”. Organizam treba vrijeme u kojem nije stalno pod pritiskom.
San je važniji nego što mnogi misle – dovoljno sati sna, izbjegavanje ekrana pred spavanje pa i korištenje pomoćnih sredstava kao što je melatonin može bitno poboljšati naše opće stanje.
Isto vrijedi i za kretanje. Ne mora to biti teretana ili ekstremni trening. Već i šetnja, lagano trčanje ili bilo kakva redovita fizička aktivnost mogu pomoći organizmu da se lakše “spusti” iz stanja napetosti.
Pomaže i ono što ljudi često podcjenjuju — svjesno usporavanje. Nekoliko minuta sporijeg disanja, duže tuširanje, mirnija rutina nakon smjene, vrijeme bez mobitela i podražaja ili kratka šetnja mogu poslati tijelu signal da više nije u “alarmnom modu”.
Naročito vrijeme kada smo doma treba provesti u opuštajućim aktivnostima, u prirodi smirujući živčani sustav da bi se tijelo počelo i stiglo regenerirati.
Veliku razliku često napravi i razgovor s nekim kome vjerujemo. Ljudi su puno otporniji na stres kada osjećaju povezanost s drugima koji su u istoj situaciji kao i mi. Vrlo često tada vidimo da nije da nešto nije u redu s nama zato što se loše osjećamo, već da i drugi doživljavaju iste probleme samo ne govore o tome.
A kada potražiti stručnu pomoć?
Kada simptomi traju dugo, pogoršavaju se ili počinju ozbiljno utjecati na posao, na odnose i svakodnevni život. Kada više nema pravog oporavka ni nakon slobodnih dana. Kada tijelo stalno šalje signale da nešto nije dobro. To može biti signal da je vrijeme za promjenu ili bar usporavanje.
Ako smo uveli promjenu na vrijeme, često simptomi nestanu sami od sebe. Ako zakasnimo onda može doći do pravih fizičkih komplikacija koje će trebati duže rješavati. Zato je bitno ne čekati predugo, ne čekati da više zaista ne možemo, već krenuti na vrijeme.
Kada ni sami ne znate što bi trebali, pomoći može razgovor s neutralnim profesionalcem. Neke situacije ili odluke nam postaju prihvatljivije i manje stresne kada ih pogledamo s druge strane ili analiziramo s nekim nepristranim.
U svakom slučaju, slušajte svoje tijelo! Ponekad upravo ono prvo kaže ono što sebi još ne želimo priznati — da smo predugo pokušavali izdržati bez pravog odmora, oporavka i podrške.
Alen Marot, dipl.psih.
