Uvod
Mali modularni reaktori (SMR – Small Modular Reactors) predstavljaju inovativnu generaciju nuklearnih elektrana koje, unatoč manjoj snazi, nude značajno poboljšanu sigurnost, fleksibilnost i prilagodljivost suvremenim energetskim izazovima [1, 2]. U kontekstu globalne energetske nesigurnosti, ubrzanih klimatskih promjena i imperativa smanjenja emisija ugljikovog dioksida, nuklearna energija ponovno zauzima ključno mjesto u strategijama energetskog razvoja diljem Europe i svijeta [3].
Za razliku od tradicionalnih, velikih nuklearnih elektrana, SMR sustavi tipično proizvode između 50 i 300 MW električne energije po jedinici. Njihova modularna konstrukcija omogućuje tvorničku proizvodnju i bržu implementaciju. Ključna prednost leži u pasivnim sigurnosnim sustavima koji osiguravaju automatsko hlađenje bez potrebe za ljudskom intervencijom, čime se značajno povećava razina sigurnosti. Nadalje, SMR-ovi omogućuju gotovo nultu emisiju CO₂ tijekom rada, što ih čini atraktivnim rješenjem za dekarbonizaciju energetskog sektora [2, 4]. Zbog ovih karakteristika, njihova primjena se proširuje izvan elektroenergetike, obuhvaćajući industriju, luke, brodogradnju i pomorstvo.
Pitanje koje se danas postavlja nije više o potrebi za nuklearnom energijom, već o tome možemo li bez nje osigurati stabilnu, ekološki prihvatljivu i dugoročno održivu energetsku budućnost.
Europska iskustva i uloga članica EU
Europske zemlje pokazuju raznolika, ali sve više konvergentna iskustva u primjeni nuklearne energije, prepoznajući njezinu ulogu u postizanju energetske neovisnosti i klimatskih ciljeva.
Francuska
Francuska je desetljećima predvodnik u korištenju nuklearne energije, koja čini najveći dio njezine električne energije. Ovaj model osigurava energetsku stabilnost, relativno niske cijene
električne energije i jednu od najnižih emisija CO₂ po proizvedenom kilovat satu u Europi (KW). Francuski pristup dokazuje da nuklearna energija može biti strateški temelj nacionalne energetske sigurnosti [3].
Švedska
Švedska uspješno kombinira hidroenergiju i nuklearnu energiju, demonstrirajući pragmatičnu energetsku politiku u kojoj ekologija i nuklearna tehnologija koegzistiraju. Švedsko iskustvo potvrđuje da je stabilna bazna energija neophodna za uspješnu zelenu tranziciju i održavanje industrijske konkurentnosti [3].
Rumunjska
Rumunjska aktivno razvija projekte malih modularnih reaktora u suradnji s američkim i europskim partnerima. Ova inicijativa pokazuje kako države srednje veličine mogu iskoristiti međunarodno znanje i tehnologiju za jačanje vlastite energetske neovisnosti, što je važna poruka i za Hrvatsku [3].
Italija
Iako je Italija godinama bila politički suzdržana prema nuklearnoj energiji, danas se vodi ozbiljna rasprava o povratku nuklearne tehnologije, posebno kroz SMR sustave. Fincantieri, jedan od najvećih europskih brodograđevnih sustava, aktivno razmatra nuklearni pogon kao realnu opciju za brodove budućnosti (2040. – 2045.), uključujući i potencijalne nuklearne nosače zrakoplova [3, 5].
Španjolska
Španjolska i dalje koristi nuklearne elektrane kao važan dio stabilne proizvodnje električne energije. Unatoč političkim diskursima o smanjenju njihove uloge, industrijski sektor prepoznaje ključnu ulogu stabilne energije za dugoročnu konkurentnost [3].
Budućnost pomorstva: Brodovi 2040-ih
Europska brodogradnja sve ozbiljnije razmatra razvoj brodova s nuklearnim pogonom i primjenom SMR tehnologije. Predvode Italija (kroz Fincantieri), Norveška (s razvojnim projektima za brodove s nultom emisijom), Švedska (s industrijskim inicijativama) i Rumunjska (s razvojem nuklearne infrastrukture) [3, 5].
Cilj ovih projekata nije samo tehnološki prestiž, već ostvarivanje konkretnih gospodarskih i ekoloških koristi:
- Smanjenje emisija stakleničkih plinova
- Smanjenje ovisnosti o fosilnim gorivima
- Sigurnost opskrbe energijom
- Konkurentnost europskih luka i brodogradilišta
Prvi ozbiljni komercijalni projekti očekuju se tijekom 2040-ih godina.
Povijesni kontekst: NS Savannah
Povijesni primjer civilne primjene nuklearnog pogona je NS Savannah, prvi nuklearno pogonjeni trgovačko-putnički brod na svijetu. Porinut je 1959. godine u Sjedinjenim Američkim Državama u sklopu programa „Atoms for Peace“ [6].
Savannah je bio opremljen tlačnovodnim reaktorom snage 74 MW toplinske energije i uspješno je demonstrirao tehničku izvedivost nuklearnog pogona u civilnom pomorstvu. U službi je bio od 1962. do 1971. godine, nakon čega je povučen. Važno je naglasiti da povlačenje nije bilo zbog opasnosti ili havarije, već zbog visoke ekonomske neisplativosti u razdoblju iznimno jeftine nafte, visokih troškova održavanja i potrebe za specijaliziranom posadom, kao i političkih prepreka u međunarodnim lukama [6, 7]. Danas, u uvjetima energetske tranzicije i dekarbonizacije, ideja nuklearnog pogona u pomorstvu ponovno dobiva na važnosti.
Iskustva s nuklearnom elektranom Krško i Hrvatska
Hrvatska ima dugogodišnje izravno iskustvo s nuklearnom energijom kroz suvlasništvo u Nuklearnoj elektrani Krško. Ova elektrana osigurava stabilan dio hrvatske opskrbe električnom energijom [8]. Krško je primjer da nuklearna energija nije samo teorijski koncept, već svakodnevna praksa utemeljena na strogoj kontroli, disciplini i stručnosti. Unatoč čestim katastrofičnim scenarijima u javnosti, desetljeća stabilnog rada Krškog bez apokaliptičnih posljedica svjedoče o visokoj razini sigurnosti [8, 12].
Nadalje, Hrvatska aktivno razmatra ulogu nuklearne energije u svojoj budućoj energetskoj strategiji. Prema Strategiji energetskog razvoja Republike Hrvatske do 2030. s pogledom na 2050. godinu, naglasak je na dekarbonizaciji i energetskoj neovisnosti, pri čemu nuklearna energija iz Krškog ostaje ključni stup stabilnosti [13]. Noviji strateški ciljevi sugeriraju da bi nuklearni izvori trebali pokrivati najmanje 30% ukupnih energetskih potreba do 2040. godine,
uz razmatranje implementacije SMR tehnologije kao rješenja za zamjenu zastarjelih termoelektrana [9, 10, 14].
Znanstvena zajednica u Hrvatskoj, predvođena stručnjacima s Fakulteta elektrotehnike i računarstva (FER) i Instituta Ruđer Bošković, kontinuirano prati razvoj nuklearnih tehnologija i sudjeluje u obrazovanju kadrova nužnih za sigurno upravljanje nuklearnim sustavima [15, 16].
Zbrinjavanje nuklearnog otpada
Pitanje zbrinjavanja nuklearnog otpada legitimno je i često postavljano. Važno je razumjeti da:
- Količina visokoradioaktivnog otpada je relativno mala.
- Skladištenje se provodi pod strogim nadzorom i regulativom [11].
- Postoje razvijene tehnologije dubokog geološkog odlaganja [11].
- Nuklearni otpad nije problem koji se skriva, već tehnički izazov koji se sustavno rješava kroz znanstvena istraživanja i inovacije.
U Hrvatskoj se pitanjem zbrinjavanja radioaktivnog otpada bavi Fond za financiranje razgradnje i zbrinjavanja radioaktivnog otpada i istrošenoga nuklearnog goriva Nuklearne elektrane Krško, koji provodi aktivnosti u skladu s nacionalnom strategijom i međunarodnim standardima [17]. Mnogo je opasnije nekontrolirano spaljivanje fosilnih goriva, čije posljedice svi udišemo, nego strogo kontroliran nuklearni otpad koji se nalazi pod stalnim nadzorom.
Energija ili sviječa („šterika“): Izbor za budućnost
Središnje pitanje svake ozbiljne energetske politike glasi: želimo li sigurnu energiju budućnosti temeljenu na znanosti i tehnologiji, ili ćemo ostati na simbolici „šterike“ – svijeće, koja označava energetsku nesigurnost i zaostalost? Odbijanje znanja, tehnologije i razvoja vodi u energetsku nesigurnost. Prihvaćanje obrazovanja, odgovornosti i suradnje s državama koje već imaju iskustva u nuklearnoj energiji donosi stabilnost, sigurnost i razvoj [3, 14].
Hrvatska može smatrati srećom ako joj partneri nude znanje, tehnologiju i stručnu suradnju u području nuklearne energije. To nije gubitak suvereniteta, već znak povjerenja i prilika za napredak i prosperitet.
Zaključak
Nuklearna energija nije protivnik ekologije; ona je njezin saveznik u borbi protiv klimatskih promjena i za održivu budućnost. Mali modularni reaktori, bogata iskustva europskih država, pouzdan rad Nuklearne elektrane Krško, povijest broda NS Savannah – putničkog broda na nuklearni pogon – te razvoj budućih brodova 2040-ih godina jasno pokazuju da budućnost pripada onima koji razumiju tehnologiju i prihvaćaju inovacije, a ne onima koji se vode strahom i neznanjem.
NS Savannah nije bio samo simbol mirnodopske uporabe nuklearne energije, već i važan dio Kostrenske povijesti zahvaljujući Erazmu Tićcu, brodograđevnom inženjeru iz Žurkova kraj Kostrene. Rođen 1904. godine, Tićac se školovao u Kostreni i Bakru, a profesionalnu karijeru ostvario je u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je radio za projektantsku tvrtku George G. Sharp Inc. Upravo je on postao glavni projektant broda NS Savannah, jednog od najvažnijih simbola tehnološkog napretka i mirnodopske primjene nuklearne energije. [3].
Neznanje nije zaštita, već prostor za manipulaciju. U vremenu kada se strah često zloupotrebljava više od same tehnologije, najvažnija investicija nije samo u energiju, već i u edukaciju. Kroz informirano odlučivanje i proaktivno djelovanje, možemo izgraditi sigurniju, čišću i prosperitetniju energetsku budućnost za sve.
Milo Miklaušić, kap., 24. 4. 2026.
Navigirajte glavom, srcem i zvijezdama — ne samo ekranom.
Dragim pomorcima — sretni vam putovi, povoljni vjetrovi i siguran povratak kući!
Literatura
[1] World Nuclear Association. Small Modular Reactors (SMRs).
[2] International Atomic Energy Agency (IAEA).Small modular reactors (SMR).
[3] Originalni tekst korisnika.
[4] U.S. Department of Energy.Benefits of Small Modular Reactors (SMRs).
[5] Interesting Engineering.Italy could deploy world’s first nuclear carrier for 6th-gen ….
[6] NS Savannah Association.Preserving the Worlds First ….
[7] ASME.NS Savannah, Historical Landmark.
[8] Nuklearna elektrana Krško.Godišnja poslovna izvješća.
[9] World Nuclear News.Croatia aims for 30% nuclear energy by 2040.
[10] International Trade Administration.Croatia Energy Policy Shift Towards Nuclear Power.
[11] OECD Nuclear Energy Agency.Management and Disposal of High-Level Radioactive Waste.
[12] Savšek-Safić, S. (2008).Stabilnost nuklearne elektrane Krško. Hrčak – Portal hrvatskih znanstvenih i stručnih časopisa.
[13] Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja RH.Strategija energetskog razvoja Republike Hrvatske do 2030. s pogledom na 2050. godinu.
[14] N1 Hrvatska.Stručnjak o gradnji nuklearke u Hrvatskoj: Nemamo puno izbora.
[15] Fakultet elektrotehnike i računarstva (FER).Zavod za visoki napon i energetiku – Nuklearno inženjerstvo.
[16] Institut Ruđer Bošković (IRB).Povijest i istraživanja u nuklearnoj fizici.
[17] Fond za financiranje razgradnje i zbrinjavanja RAO i istrošenoga nuklearnog goriva NEK.Službene stranice i izvješća.
