Rješavanje čekanja na sidrištu ključan je korak za smanjenje emisija i postizanje klimatskih ciljeva u pomorskom sektoru.
Nova studija UMAS-a i UCL Energy Institute-a otkrila je da optimizacija dolazaka brodova u luke uzimajući u obzir gužve i čekanja može smanjiti emisije stakleničkih plinova (GHG) tijekom plovidbe do 25% za određene vrste plovila, piše Safety4Sea.
Ključni zaključci studije:
- Vrijeme čekanja na sidrištu: Brodovi prosječno provedu 4–6% operativnog vremena godišnje (15–22 dana) čekajući na slobodan vez u lukama.
- Potencijal smanjenja emisija: Sporija plovidba kako bi se stiglo upravo kada je vez dostupan može značajno smanjiti emisije poput PM-a, NOx-a i SOx-a, što pozitivno utječe na lokalne zajednice blizu zona sidrišta.
- Razlike po vrstama brodova: Tankeri (nafta, kemikalije i plin) imaju dulja čekanja u usporedbi s kontejnerskim brodovima i brodovima za rasuti teret.
- Dodatno čekanje: Oko 20% vremena brodovi provode krećući se brzinom manjom od 3 čvora, što ukazuje na daljnji potencijal za poboljšanja.
- Emisije i brzina plovidbe: Neproporcionalan odnos brzine broda i potrošnje goriva omogućava znatne uštede u emisijama čak i uz relativno male prilagodbe brzine.
- Utjecaj veličine broda: Manji brodovi češće imaju dulja čekanja, pružajući značajan prostor za optimizaciju.
Studija ističe da bi se emisije mogle značajno smanjiti pretvaranjem vremena čekanja u dulja, sporija putovanja. Ovo ne samo da smanjuje emisije, već povećava operativnu učinkovitost i smanjuje troškove. Kontejnerski brodovi, iako imaju kraća čekanja, nude najveći apsolutni potencijal smanjenja emisija zbog visokog ukupnog volumena emisija.
