Bez jasnog usklađivanja europskih i međunarodnih propisa, brodari bi se mogli suočiti s dvostrukim obračunima, većim troškovima i dodatnim administrativnim opterećenjem
Europska komisija potvrdila je kako želi spriječiti da brodarske kompanije više puta plaćaju naknade za iste emisije ugljikova dioksida, no u pomorskoj industriji upozoravaju da sama politička izjava nije dovoljna. Bez jasnih pravila o usklađivanju različitih sustava naplate emisija, brodari se suočavaju sa sve složenijim regulatornim okruženjem, navodi Splash247.
Prema analizi tvrtke EmissionLink, pomorski sektor trenutno mora pratiti zahtjeve europskog sustava trgovanja emisijama (EU ETS), uredbe FuelEU Maritime te budućeg globalnog okvira IMO-a za određivanje cijene emisija. Svaki od tih sustava koristi različita pravila, metode izračuna, rokove i poslovnu logiku.
To znači da brod koji plovi prema europskim lukama može istodobno biti obuhvaćen s više regulatornih režima. Problem dodatno otežava činjenica da obveze ne snosi uvijek ista ugovorna strana, podaci se ne obrađuju na isti način, a troškove nije uvijek moguće prenijeti kroz postojeće charter ugovore.
Rizik za brodare nije samo mogućnost dvostrukog plaćanja emisija. Jednako velik izazov predstavljaju dvostruko izvještavanje, paralelni sustavi obračuna te dodatni administrativni procesi koji povećavaju troškove poslovanja i mogućnost pogrešaka.
Posebno je otvoreno pitanje kako će se u budućnosti uskladiti europske i IMO obveze te na koji će se način priznavati već plaćene naknade za emisije. Industrija očekuje jasna pravila koja će spriječiti da se ista tona emitiranog CO₂ naplaćuje više puta.
U EmissionLinku ističu kako kvalitetni i provjerljivi podaci o emisijama postaju ključni za usklađenost s propisima, ali sami podaci više nisu dovoljni. Brodovlasnici trebaju stručnu podršku kako bi razumjeli različite regulatorne zahtjeve i donijeli ispravne poslovne odluke.
Tvrtka navodi da je već pružila usluge obračuna FuelEU podataka za više od 600 brodova, pri čemu se pokazalo da svako putovanje nosi različite regulatorne posljedice koje mogu utjecati na troškove, moguće kazne, pooling mehanizme i buduće planiranje poslovanja.
Istodobno, upozorava se da vjerodostojnost sustava određivanja cijene emisija ovisi i o tome kako će države koristiti prikupljena sredstva. U industriji smatraju da bi prihodi ostvareni kroz EU ETS i FuelEU Maritime trebali biti vraćeni u pomorski sektor kroz ulaganja u infrastrukturu i tehnologije za dekarbonizaciju, a ne služiti isključivo kao dodatni prihod državnih proračuna.
Zaključno, Europska komisija priznala je problem mogućeg dvostrukog opterećenja brodara, no pomorska industrija sada očekuje konkretna, provediva i transparentna pravila koja će omogućiti pravednu tranziciju prema poslovanju s nižim emisijama ugljika.