Osvrt na mjeru ograničenja ribolova plivaricom – srdelarom na najviše pet dana mjesečno

Uvod

Hrvatska je javnost, potaknuta objavama o novoj mjeri kojom se gospodarski ribolov okružujućom mrežom plivaricom – srdelom uz zapadnu obalu Istre ograničava na najviše pet dana mjesečno, ponovno otvorila raspravu o stanju ribljeg fonda u Jadranu i o opravdanosti sve strožih administrativnih ograničenja. Ministar poljoprivrede, šumarstva i ribarstva David Vlajčić mjeru je obrazložio kombinacijom klimatskih promjena i prekomjernog ribolovnog pritiska, posebice na sjevernom Jadranu, koji je važno mrjestilište i rastilište srdele. Cilj je ovog rada kritički analizirati tu mjeru u širem kontekstu: kretanje ribarske flote i ulova plave ribe u posljednjem desetljeću, pravni okvir (nacionalni i onaj Europske unije te Opće komisije za ribarstvo Sredozemlja), problematiku goriva s poreznim oslobođenjem (tzv. plavi dizel) i rad ribarske inspekcije, te postaviti pitanje primjenjuje li se načelo ekološke opreznosti ravnomjerno na sve segmente ribolova ili se teret prilagodbe nerazmjerno prebacuje na malog i srednjeg gospodarskog ribara.

Pravni i upravljački okvir

Upravljanje ribolovom male plave ribe u Jadranu odvija se na dvije razine koje se isprepliću. Na regionalnoj razini djeluje Opća komisija za ribarstvo Sredozemlja (GFCM) pri FAO-u, koja za pridnene vrste (oslić, trlja blatarica, list, škamp, kozica) od 2019. provodi višegodišnji plan upravljanja povezan sa zaštićenim područjem u Jabučkoj kotlini; taj je plan, prema izvještajima GFCM-a, doveo do porasta biomase svih pet promatranih stokova. 

Za malu plavu ribu (srdelu i inćuna) regionalni plan upravljanja uključuje zamrzavanje kapaciteta flote, ograničavanje broja ribolovnih dana, lovostaje i pripremu sustava kvota utemeljenog na najvišem održivom prinosu (MSY). Na razini Europske unije ribolovne mogućnosti u Sredozemlju usklađene su sa Zajedničkom ribarstvenom politikom te godišnjim uredbama Vijeća EU-a o ribolovnim mogućnostima, koje preuzimaju odluke GFCM-a. Nacionalni propisi – prvenstveno Zakon o morskom ribarstvu i podzakonski pravilnici Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva – dodatno razrađuju prostorno-vremenska ograničenja, poput one iz studenoga 2025. o ograničenju ribolova plivaricom-srdelarom te izmjena pravilnika o ribolovnim mogućnostima objavljene u prosincu 2025..

Akademski glasovi upozoravaju da je taj sustav slojevit i da odgovornost za provedbu, iako formalno dijeljena, u praksi najviše pogađa ribare kao jedine dionike koji su u sektor uložili privatni kapital, dok politika, administracija i znanost ostaju izvan izravnog financijskog rizika.

Statistički pokazatelji: flota i ulov

Podaci Državnog zavoda za statistiku i Uprave ribarstva Ministarstva pokazuju dosljedan trend smanjenja ribarske flote i ulova u posljednjih desetak godina. Prema izvješću Odbora za poljoprivredu Hrvatskog sabora, broj ribara na Jadranu smanjen je za 1.170 u razdoblju od 2014. do 2021. godine, uz istodobni porast broja vezanih (neaktivnih) brodova. Sama flota plivaričara i koćara usmjerenih na plavu ribu 2018. je brojila oko 203 plovila, dok se ukupna gospodarska flota od tada kontinuirano smanjuje kroz nacionalni program uklanjanja plovila iz ribolova (tzv. scrapping). Konačni podaci Ministarstva pokazuju da je krajem 2023. u hrvatskoj floti bilo 7.325 ribarskih plovila, što je 162 plovila (2,2 %) manje nego 2022. godine, uz pad ukupne snage motora za 0,8 % i tonaže za 1,7 %. Do kraja 2024. flota se dodatno smanjila na 6.860 plovila, a broj velikih brodova dužih od 15 metara pao je sa 289 (2023.) na samo 237 (2024.). Ulov je pratio isti smjer: sa 62.661 tone u 2022. na 55.187 tona u 2023. (pad od 11,9 %), te na približno 42.000 tona u 2024. godini. 

Ulov male plave ribe, koja čini oko 90 % ukupnog hrvatskog ulova, iznosio je 67.500 tona 2018., a već 2023. pao je na 48.977 tona. Usporedbe radi, prosječan pad izlova u drugim sredozemnim članicama EU-a u istom je razdoblju iznosio oko 16 %, s Italijom na čak 37 % – podatak koji domaći ribari ističu kao argument da je hrvatski teret prilagodbe nerazmjerno velik.

Ograničenje ribolovnih dana kao instrument upravljanja

Mjera ograničenja na pet dana mjesečno za dio sjevernojadranske flote plivarica-srdelara nastavak je već postojećeg sustava: prema starijim pravilnicima, plivaričari su smjeli loviti najviše 20 dana mjesečno uz godišnji strop od 180 ribolovnih dana, dok su pojedine skupine ribara, poput riječke obitelji Uhač, u suradnji s Ministarstvom i Institutom za oceanografiju i ribarstvo dobrovoljno ograničili mjesečni ulov na sto tona kako bi izbjegli stroža administrativna rješenja . Znanstvenici Instituta za oceanografiju i ribarstvo bilježe da su jedinke srdele u cijelom Sredozemlju u posljednjih deset godina prosječno manje za oko 2,5 centimetra, što upućuje na kombinaciju ribolovnog pritiska, klimatskih promjena i promjena staništa. Profesor Alen Soldo sa splitskog Sveučilišta zagovara prijelaz s fiksnih na adaptivne lovostaje, vezane uz stvarni početak mriještenja, upozoravajući da bi izostanak takve prilagodbe mogao rezultirati potpunim moratorijem na izlov u trajanju do dvije godine ako stokovi padnu ispod granice biološkog oporavka. U tom je smislu ograničenje od pet dana mjesečno blaža, postupna mjera unutar niza alata predviđenih GFCM-ovim regionalnim planom, a ne izolirana hrvatska odluka.

Plavi dizel i administrativni pritisak na ribare

Uz biološka ograničenja, ribari se suočavaju i s operativnim preprekama vezanima uz gorivo oslobođeno trošarine za pogon plovila u ribolovu (tzv. plavi dizel), koje se izdaje putem kartice goriva i godišnjih kvota prema propisima Ministarstva mora, prometa i infrastrukture i Ministarstva poljoprivrede. Početkom 2026. naftne su kompanije zbog poremećaja u opskrbi uvele ograničenje kupnje na 250 litara po transakciji, a predstavnici ribarskog i poljoprivrednog sektora upozorili su da veća plovila ne mogu isploviti i vratiti se s tako malom količinom goriva, apelirajući na dopuštanje punjenja u kanistre i pojednostavljenje postupka povrata trošarine. 

Ovakve operativne prepreke, iako naizgled tehničke naravi, u praksi dodatno smanjuju broj dana kada ribolov uopće ima ekonomski smisao, čime se stvarni ribolovni napor smanjuje i mimo formalnih pravilnika – učinak koji se u javnoj raspravi rijetko povezuje s biološki motiviranim ograničenjima, iako oba djeluju u istom smjeru.

Nadzor i inspekcijske akcije

Kontrolu propisa provodi ribarska inspekcija Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, uz koordinaciju s Obalnom stražom, inspektorima sigurnosti plovidbe i Ministarstvom unutarnjih poslova kroz Vladinu koordinaciju za nadzor i kontrolu na moru. Objave inspekcije u 2025. i 2026. bilježe učestale akcije uklanjanja neoznačenih ili nepropisnih pasivnih alata (vrša i mreža stajaćica) duž obale, uključujući zaštićena područja poput Nacionalnog parka Kornati, gdje je zabilježeno i izravno zatjecanje počinitelja krivolova. Europski revizorski sud u tematskom izvješću o nezakonitom ribolovu iz 2022. ipak upozorava da razina i dosljednost sankcija znatno variraju među državama članicama te da provedba kontrola uvoza proizvoda nezakonitog ribolova još nije u potpunosti digitalizirana, s ciljnim rokovima provedbe pomaknutima do 2026. godine. 

Time se otvara pitanje jesu li postojeći kapaciteti nadzora razmjerni broju sve strožih propisa koje ribari moraju poštovati.

Ekološka dvojba: primjenjuje li se mjera ravnomjerno

Srednji tekst koji je potaknuo ovu analizu postavlja provokativno pitanje: dijeli li se ekološka briga ravnomjerno na sve „vrste ribe“, odnosno na sve segmente ribolova, i zašto se o eventualnoj neravnoteži šuti. Dostupni podaci djelomično potvrđuju tu sumnju. 

Prvo, teret smanjenja ribolovnog napora nerazmjerno pogađa manje i srednje ribare koji koriste parangal, udicu i druge selektivne alate s po definiciji manjim ulovom, iako su upravo ti alati ekološki povoljniji od okružujućih mreža i pridnenih koća. 

Drugo, dok se plivaričarima i koćarima propisuju stroga ograničenja dana i zona, rekreacijski i sportski ribolov reguliran je znatno blažim dnevnim ograničenjima (primjerice pet kilograma ulova plus jedan trofejni primjerak), a noviji pravilnik iz 2026. tek postupno uvodi dodatna ograničenja za pojedine vrste. 

Treće, akademski analitičari upozoravaju da znanstvenici, administracija i europski donositelji odluka ne snose izravnu ekonomsku posljedicu mjera koje predlažu, za razliku od ribara čija je imovina (plovilo, oprema, povlastica) izravno izložena riziku obustave ili smanjenja djelatnosti. 

Istodobno, treba priznati i suprotan argument: bez ograničenja ribolovnog napora – bilo kroz broj dana, zone ili tehničke mjere – znanstvene procjene GFCM-a i Instituta za oceanografiju i ribarstvo upozoravaju da bi daljnji pad biomase srdele i inćuna mogao ugroziti čitav trofički lanac Jadrana, s obzirom na to da je sitna plava riba temelj prehrambene piramide neposredno iznad planktona. 

Odgovor na pitanje o (ne)ravnomjernosti stoga nije jednoznačan: podaci pokazuju da je financijski i operativni teret doista koncentriran na gospodarske ribare s najvećim ulovnim kapacitetom, dok šira javnost o toj neravnoteži doista raspravlja rjeđe nego o samom padu ribljeg fonda – što otvara prostor za daljnja, transparentnija istraživanja raspodjele troškova i koristi ribarstvenih mjera upravljanja.

Zaključak

Analiza raspoloživih statističkih i regulatornih podataka pokazuje da ograničenje ribolova plivaricom-srdelarom na pet dana mjesečno nije izolirana ni iznenadna mjera, nego dio kontinuiranog, višegodišnjeg procesa smanjivanja ribolovnog napora u hrvatskom i jadranskom ribarstvu, potvrđenog padom broja plovila (sa 7.325 u 2023. na 6.860 u 2024.) i padom ukupnog ulova (s približno 62.700 tona 2022. na oko 42.000 tona 2024.). Uzroci su višestruki: klimatske promjene i biološki pritisak na stokove, regionalne obveze prema GFCM-u i Zajedničkoj ribarstvenoj politici EU-a, ali i operativne prepreke poput ograničene dostupnosti goriva oslobođenog trošarine te pojačan inspekcijski nadzor. 

Pitanje ravnomjerne raspodjele ekološkog tereta između gospodarskog i rekreacijskog ribolova, kao i između malih i velikih plovila, ostaje otvoreno i zaslužuje daljnju, na podacima utemeljenu raspravu, umjesto prešutnog prihvaćanja da je svaka nova restrikcija nužno i pravedno raspoređena.

Milo Miklaušić, kap.

Navigirajte glavom, srcem i zvijezdama — ne samo ekranom.

Dragim pomorcima — sretni vam putovi, povoljni vjetrovi i siguran povratak kući!

Literatura i izvori podataka

[1] iPress.hr (2026). Nova ograničenja uz zapadnu obalu Istre: Ribari smiju loviti najviše pet dana mjesečno. Dostupno na: www.ipress.hr/vijesti/92801

[2] FAO – General Fisheries Commission for the Mediterranean, GFCM (2025). Jadransko more u središtu pozornosti. Dostupno na: www.fao.org/gfcm/news/2025/8-march/hr/en/

[3] Gorgonija.com (2022). Stanje morskih resursa. Dostupno na: gorgonija.com/2022/10/27/stanje-morskih-resursa/

[4] EUR-Lex (2023). Ribolovne mogućnosti u Sredozemnom i Crnome moru (2023.) – sažetak propisa EU-a. Dostupno na: eur-lex.europa.eu

[5] Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva RH – Uprava ribarstva (2025./2026.). Novosti. Dostupno na: ribarstvo.mps.hr/default.aspx?id=25

[6] Bavčević, L. (2018). Sva odgovornost za malu plavu ribu u Jadranu svaljena na pleća hrvatskih ribara. Agroklub.com.

[7] Agroklub.com (2023). Gdje smo s ribarskom flotom i samim sektorom? Za rezanje prijavljeno 90 brodova.

[8] Burzanautike.com (2020). Počeo još jedan lovostaj. Dostupno na: www.burzanautike.com/hr/poceo_jos_jedan_lovostaj/6260/5

[9] Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva RH (2024). Godišnji izvještaj o morskom ribarstvu – konačni podaci za 2023. godinu. podaci.ribarstvo.hr

[10] Novi list (2025). Skraćen je lovostaj, objavljeni i novi podaci o stanju ribarstva u Hrvatskoj.

[11] Glas Istre (2024). Značajno smanjen ukupan ribarski ulov u Hrvatskoj.

[12] Novi list (2025). Ribarstvo nam je na opasnoj nizbrdici. Brojke su loše, a jedna jako profitabilna grana ide prema crvenom.

[13] Burzanautike.com (2020). Počeo još jedan lovostaj (podaci o ograničenju od 20 dana mjesečno / 180 dana godišnje).

[14] HRT Vijesti (2025). Sitna plava riba sve sitnija, ribari prilagodili izlov. vijesti.hrt.hr

[15] HRT Vijesti (2026). Zabrana gospodarskog ribolova do kraja ožujka, cilj zaštititi malu plavu ribu. vijesti.hrt.hr

[16] Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture RH (2024). Uputstvo za postupanje korisnika prava na oslobođenje plaćanja trošarine na pogonsko gorivo za plovidbu.

[17] Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva RH – Uprava ribarstva. Kartica goriva za akvakulturu / plavi dizel. ribarstvo.mps.hr/default.aspx?id=1714

[18] Agroklub.com (2026). Isplata potpore do Uskrsa, moratorij na kredite, a ima li rješenja za plavi dizel?

[19] Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva RH – Uprava ribarstva. Inspekcija, nadzor i kontrola. ribarstvo.mps.hr/default.aspx?id=17

[20] Morski.hr (2026). Uspješna akcija u Nacionalnom parku Kornati: Krivolovci uhvaćeni na djelu, oduzeta ilegalna oprema.

[21] Europski revizorski sud (2022). Tematsko izvješće o nezakonitom ribolovu. op.europa.eu/webpub/eca/special-reports/illegal-fishing-20-2022/hr/

[22] Glas Istre (2026). Idete u ribolov? Novi pravilnik donosi obvezu koja se mnogima neće svidjeti.

[23] Državni zavod za statistiku RH (DZS). POLJ-2023-7-2 Ribarstvo u 2022. podaci.dzs.hr/2023/hr/58529